Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Poslovni broj Gž-1150/2024-4
Osijek, Europska avenija 7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Branke Guljaš, predsjednice vijeća, suca Berislava Babića, suca izvjestitelja i člana vijeća i sutkinje Katice Krajnović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice JB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Viktoriji Knežević, odvjetnici iz Dubrovnika, protiv I. tuženika B2 Kapital d.o.o. Zagreb, Radnička cesta 41, OIB: 57509775367, koga zastupa punomoćnik Branimir Rozić, odvjetnik iz Dubrovnika i II. tuženika BB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi proglašenja ovrhe, rješavajući žalbu tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj P-707/21-25 od 4. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 30. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Žalba tužiteljice odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj P-707/21-25 od 4. lipnja 2024.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:
"I. Odbija se zahtjev tužiteljice:
"Utvrđuje se da je tužiteljica JB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], suvlasnica za 1/2 dijela prava vlasništva nekretnine upisane kod Općinskog suda u Dubrovniku u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na adresi [adresa], čest. zgr. [katastarska čestica] kuća."
II. Odbija se zahtjev tužiteljice:
"Proglašava se nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr- 357/18 Općinskog suda u Dubrovniku u korist I-tuženika kao ovrhovoditelja protiv II- tuženika kao ovršenika u 1/2 suvlasničkog dijela nekretnine u suvlasništvu tužiteljice i to nekretnine upisane kod Općinskog suda u Dubrovniku u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na adresi [adresa], čest. zgr. [katastarska čestica] kuća."
III. Nalaže se tužiteljici u roku od 15 dana isplatiti tuženiku B2 KAPITAL d.o.o. na ime nadoknade troška postupka iznos od 750,00 eura."
2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužiteljica zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točke 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se presuda preinači i usvoji tužbeni zahtjev, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troškova izjavljene žalbe.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio i žalbene navode tužiteljice, ovaj sud nalazi da nisu počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a.
6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za proglašenje nedopuštenosti ovrhe koja se vodi kod Općinskog suda u Dubrovniku pod poslovnim brojem Ovr-357/2018.
7. U prvostupanjskom postupku utvrđene su sljedeće činjenice:
- da je nekretnina na kojoj se provodi ovrha u predmetu poslovni broj Ovr-357/2018 upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to zkč. br. ZGR 325, u naravi kuća, upisana kao vlasništvo II. tuženika BB,
- da su tužiteljica i II. tuženik BB u braku od 9. travnja 1976. i da je II. tuženik BB nekretninu stekao nasljeđivanjem i darovanjem, a da II. tuženik BB ne čini spornim da je udio u stjecanju zajedničke imovine bračnih drugova jednak i da se radi o bračnoj stečevini,
- da je temeljem Ugovora o zasnivanju založnog prava od 1. kolovoza 2007. između Erste & Steiermarkische bank d.d. Rijeka i II. tuženika BB kao založnog dužnika na predmetnoj nekretnini zasnovano založno pravo upisano u zemljišne knjige pod poslovnim brojem Z-5503/07,
- da je Ugovorom o ustupu i prijenosu prava i tražbina od 27. siječnja 2017. solemniziranog pod poslovnim brojem OV-1355/17 predmetno založno pravo preneseno na ovrhovoditelja, ovdje I. tuženika B2 Kapital d.o.o.,
- da iz iskaza stranaka proizlazi da je II. tuženik BB odlučio urediti kuću od svoje majke u Dubrovniku u svrhu iznajmljivanja i da je kredit podignut upravo u svrhu ulaganja u tu kuću, o čemu se brinuo II. tuženik BB, a da tužiteljica nije ništa znala o založnom pravu.
8. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud je zaključio da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za proglašenje ovrhe nedopuštenom iz odredbe članka 59. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. – Odluka USRH, 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24., dalje: OZ) te je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.
9. Utvrđenje suda prvog stupnja kao i primjenu materijalnog prava prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
10. U konkretnom slučaju tužiteljica je kao treća osoba iz ovršnog postupka koji ovrhovoditelj (I. tuženik B2 Kapital d.o.o.) vodi protiv supruga tužiteljice (II. tuženika BB) upućena na ovu parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom temeljem odredbe članka 59. i članka 60. OZ-a jer tvrdi da ima pravo koje sprječava ovrhu odnosno navodi da je temeljem bračne stečevine suvlasnica predmetne nekretnine u ½ dijela.
11. Naime, nije sporno da je predmetnu nekretninu II. tuženik BB stekao nasljeđivanjem i darovanjem, a da su je tužiteljica i II. tuženik BB zajednički adaptirali za vrijeme trajanja bračne zajednice pa isti smatraju da se radi o zajedničkoj imovini u smislu odredbe članka 277. Zakona o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine" poslovni broj 11/78, 45/89, 51/89, 59/90, dalje ZBPO).
12. Također, nije sporno da je II. tuženik BB raspolagao zajedničkom imovinom i istu opteretio založnim pravom u korist prednika I. tuženika B2 Kapital d.o.o.
13. Za prosudbu pravne valjanosti raspolaganja zajedničkom imovinom, a time i za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva o nedopuštenosti ovrhe na nekretnini upisanoj na samo jednom bračnom drugu odlučno je postojanje savjesnosti i poštenja sudionika pravnog odnosa, dakle, I. tuženika B2 Kapital d.o.o. kao ovrhovoditelja, tužiteljice kao treće osobe i bračnog druga ovršenika.
14. Ovaj sud prvenstveno navodi kako je pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda putem kojega se poziva na izvadak iz zemljišne knjige za predmetnu nekretninu s povijesnim slijedom upisa, a iz kojeg proizlazi da je predmetna nekretnina u trenutku zasnivanja založnog prava (1. kolovoza 2007.) bila upisana kao samovlasništvo II. tuženika BB pa da je i pravni prednik I. tuženika B2. Kapital d.o.o., prilikom upisivanja založnog prava mogao utvrditi činjenicu da je II. tuženik BB isključivi vlasnik te nekretnine.
15. Nije sporno pozivanje tužiteljice na odredbe članka 277. ZBPO u svezi toga što predstavlja imovinu koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, međutim, isto tako, odredbom članka 278. stavka 2. ZBPO određeno je da imovina koju u toku bračne zajednice jedan bračni drug stekne po drugoj zakonom dozvoljenoj osnovi (nasljeđivanjem, darovanjem i sl.), različitoj od osnove navedene u članu 271. ovoga zakona, predstavlja njegovu posebnu imovinu.
16. Kako je u konkretnom slučaju nesporno da je predmetnu nekretninu II. tuženik BB stekao nasljeđivanjem i darovanjem te kako se radilo o dovršenom objektu, što je pravilno utvrdio i prvostupanjski sud, to se naknadna ulaganja i adaptacija istog objekta od strane tužiteljice ne mogu tumačiti kao osnova za priznanje prava vlasništva, odnosno suvlasništva, na istoj nekretnini.
17. Ovo sve iz razloga jer je odredbom članka 156. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15., i 94/17., dalje ZV) propisano da dogradnjom, nadogradnjom ili preuređenjem (adaptacijom) zgrada, odnosno prostorija u suvlasničkim, zajedničkim ili tuđim zgradama, kao ni njihovom prigradnjom, ugradnjom, ili ulaganjem u njih, ne može se steći vlasništvo, ako nije što drugo odredio vlasnik dograđene, nadograđene, odnosno prigrađene nekretnine (stavak 1). Pripada li pravo na naknadu onomu tko je dogradio, nadogradio ili preuredio zgradu, odnosno prostoriju iz stavka 1. ovoga članka, ili je ulagao u takvu zgradu ili prostoriju, određuju pravila obveznoga prava (stavak 2).
18. Neosnovani su žalbeni navodi tužiteljice da je predmetna nekretnina građena i dovršena za vrijeme trajanja bračne zajednice, kao što je neosnovano i tumačenje prethodno citiranih odredbi ZBPO da nadogradnja predstavlja odlučnu činjenicu kod utvrđivanja suvlasničkog dijela nekretnine, budući je provedenim vještačenjem već u ovršnom postupku jasno utvrđeno da se radilo o dovršenom objektu te se u konkretnom slučaju ne radi o nastanku novog objekta (stvari), već o adaptaciji postojeće nekretnine. Stoga je i neosnovano pozivanje tužiteljice na presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2809/15 od 3. srpnja 2018. i presudu Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-330/08 od 20. kolovoza 2009., budući se radi o različitoj činjeničnoj i pravnoj situaciji.
19. Budući da se na temelju odredbe članka 120. stavka 1. ZV vlasništvo na nekretninama stječe uknjižbom u zemljišnu knjigu a prema odredbama članka 122. stavka 1., članka 123. stavka 1. i članka 124. stavka 1. ZV se smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja, uživa glede toga stjecanja zaštitu prema odredbama zakona.
20. I po ocjeni ovog suda u konkretnoj situaciji kada je tužiteljica tek u ovršnom postupku koji je I. tuženik B2 Kapital d.o.o. pokrenuo 12. lipnja 2018. radi namirenja tražbine istakla prigovor da je suvlasnica nekretnine temeljem bračne stečevine po ocjeni ovog suda takvo postupanje je usmjereno na sprječavanje provođenja ovrhe te da u takvoj situaciji u odnosu na I. tuženika B2 Kapital d.o.o. čije postupanje je bilo savjesno nastupaju pravni učinci zaštite povjerenja u potpunost, a ne u istinitost zemljišne knjige.
21. Nastavno žaliteljici valja ukazati da u okolnostima kada su dva sudionika pravno odnosa savjesna od kojih je jedan ovrhovoditelj u dobroj vjer,i a drugi bračni drug koji nije bio sudionik zaključenog pravnog posla, odnosno koji nije upisan kao vlasnik nekretnine u odnosu na koju se provodi ovrha i u tom postupku je treća osoba, polazeći od načela povjerenja u zemljišne knjige, prednost u zaštiti prava ima savjesni ovrhovoditelj koji se na isto načelo poziva. To vrijedi čak i onda kada je bračni drug savjestan i nije znao za raspolaganje drugoga bračnog druga odnosno kada su ovrhovoditelj i takav bračni drug istodobno u dobroj vjeri.
22. Naime, narušavanje povjerenja u zemljišne knjige kao temeljnog načela zemljišnoknjižnog prava dovodi do narušavanja načela pravne sigurnosti, a među osobe koje se pouzdaju u potpunost onoga što je upisano u zemljišnoj knjizi unosi pravnu nesigurnost što je suprotno načelu vladavine prava kao jedne od vrednota ustavno-pravnog poretka Republike Hrvatske.
23. Tijekom prvostupanjskog postupka tužiteljica ničim nije pokušala dokazati nesavjesnost postupanja ovrhovoditelja, već se isključivo poziva na okolnosti adaptacije predmetne nekretnine, smatrajući da ista predstavlja osnovu za priznavanje prava vlasništva, odnosno suvlasništva na istoj nekretnini.
24. Polazeći od činjenice da je sporna nekretnina na kojoj se traži utvrđenje nedopuštenosti ovrhe u ½ dijela sve do podnošenja tužbe bila uknjižene na II. tuženika BB, da je I. tuženik B2 Kapital d.o.o. odnosno njegov prednik još od 2007. uknjižio založno pravo na nekretnini koja je bila upisana kao njegovo samovlasništvo, da u trenutku podnošenja prijedloga za upis prisilnog založnog prava iz zemljišnoknjižnog izvatka nije bilo vidljivo da na nekretninama postoje tuđa prava odnosno ograničenja te da tužiteljica sve do podnošenja tužbe radi utvrđenja bračne stečevine (31. kolovoza 2021.) nije reagirala, niti poduzela niti jednu od mogućih radnji u zaštiti svog eventualnog izvanknjižnog stvarnog prava (zahtijevala upis svog izvanknjižnog prava, pokrenula parnični postupak radi utvrđenja bračne stečevine, zahtijevala zabilježbu spora), već je tijekom ovog postupka iznosila tvrdnje da joj suprug nije ništa govorio o eventualnim zaduženjima jer je on nekretninu opteretio bez njenog znanja, pravilno je prema ocjeni ovog suda prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je odbio zahtjev tužiteljice radi proglašenje ovrhe nedopuštenom na ½ dijela nekretnina, oznaka pobliže navedenih u izreci presude suda prvog stupnja.
25. Stoga se navodi tužiteljice kojima ukazuje da je pravo suvlasništva na nekretnini , na kojoj traži proglašenje ovrhe nedopuštenom u ½ dijela, stekla za vrijeme trajanja bračne zajednice sa II. tuženikom BB zbog čega presuda kojom se utvrđuje pravo suvlasništva na nekretninama koje predstavljaju bračnu stečevinu ima samo deklaratorno značenje, ukazuju neosnovanima u situaciji kada se tužiteljica vlastitim propustima izložila riziku da netko treći u međuvremenu pozivajući se na načelo povjerenja u zemljišne knjige, stekne stvarna prava i na njezinom suvlasničkom dijelu predmetne nekretnine. To iz razloga jer se vlasništvo nekretnine stečene na temelju zakona ne može suprotstaviti pravu onoga koji je, postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini dok još pravo koje je stečeno na temelju zakona nije bilo upisano (članak 130. stavak 2. ZV-a).
26. Slijedom svega navedenog prvostupanjski sud je pravilnom primjenom materijalnog prava odbio tužbeni zahtjev te je valjalo odbiti žalbu tužiteljice i potvrditi prvostupanjsku presudu.
27. Odluka o trošku pravilna je i zakonita, utemeljena na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23).
28. Tužiteljici nije priznat trošak žalbe, jer sa istom nije uspjela (članak 154. stavak 1. ZPP).
29. Temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.
Osijek, 30. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća
Branka Guljaš