Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-402/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Ljiljane Banac, kao predsjednice vijeća, sutkinje Biserke Trstenjak-Opačak kao sutkinje izvjestiteljice i sutkinje Tatjane Varžić, kao članice vijeća, u građansko pravnoj stvari tužitelja: 1. VS, OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. DS, OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. SS, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 4. US, OIB: [osobni identifikacijski broj], svi iz [adresa], koje zastupaju odvjetnici u Odvjetničkom društvu Mikulićić, Lončarić, Bahun i Topić iz Zagreba protiv tuženika Hrvatska osiguravajuća kuća d.d. iz Zagreba, Capraška 6, OIB: 00432869176, koga zastupaju odvjetnici u Odvjetničkom društvu Olujić, Pezić & Partneri d.o.o. Zagreb, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja i tuženika izjavljene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2317/2016-68 od 5. siječnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 30. siječnja 2025.,

p r e s u d i o j e i r i j e š i o j e

I. Žalbe tužitelja i tuženika uvažavaju se kao osnovane, pa se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2317/2016-68 od 5. siječnja 2023.:

- preinačava u odnosu na tijek zateznih kamata u dosuđujućem dijelu pod toč. I., III., V. i VII. izreke, osim u dijelu tijeka zakonski zateznih kamata na iznos od 1.307,25 eura/9.849,50 kn[1] i sudi:

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na svaki pojedini dosuđujući iznos neimovinske štete pod toč. I., III., V. i VII. izreke počev od dana početka tijeka zateznih kamata pa do 29. prosinca 2014., te na iznose imovinske štete dosuđene pod toč. I. izreke počev od dana početka tijeka zateznih kamata pa do 29. prosinca 2014., osim na iznos od 1.307,25 eura/9.849,50 kn,

- ukida u odbijajućem dijelu pod toč. II, IV., VI. i VIII. izreke, te u dosuđujućem dijelu toč. I. izreke u odluci o početku tijeka zakonski zateznih kamata na iznos od 1.307,25 eura/9.849,50 kn od 17. listopada 2013., kao i odluka o troškovima postupka sadržana u toč. IX. izreke i u tom dijelu se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O zahtjevu tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

"I Tuženik Hrvatska osiguravajuća kuća d.d. iz Zagreba, Capraška 6, OIB: 00432869176, je dužan prvotužitelju BS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti s naslova naknade neimovinske štete 21.899,26 EUR/165.000,00 kn, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 17. listopada 2013. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te s naslova naknade imovinske štete 3.029,42 EUR/22.825,17 kn sa zakonskim zateznim kamatama na iznose kako slijedi:

- 1.307,25 EUR /9.849,50 kn od 17. listopada 2013.,

- 233,10 EUR /1.756,30 kn od 26. rujna 2013.,

- 16,26 EUR /122,50 kn od 26. rujna 2013.,

- 112,40 EUR /846,88 kn od 26. rujna 2013.,

- 33,18 EUR /250,00 kn od 26. rujna 2013.,

- 663,61 EUR /5.000,00 kn od 17. listopada 2013.

- 331,81 EUR /2.500,00 od 17. listopada 2013.,

- 331,81 EUR/2.500,00 kn od 17. listopada 2013. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

II Odbija se prvotužitelj VS s dijelom tužbenog zahtjeva za neimovinsku štetu u iznosu 21.899,26 EUR/165.000,00 kn zajedno s traženom zateznom kamatom na taj iznos, kao i dijelom tužbenog zahtjeva za imovinskom štetom u iznosu 4.555,73 EUR/ 34.325,18 kn zajedno s traženim zateznim kamatama na taj iznos, kao neosnovanim

III Tuženik Hrvatska osiguravajuća kuća d.d. iz Zagreba, Capraška 6, OIB: 00432869176, je dužan drugo tužiteljici DS iz [adresa],OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti s naslova naknade neimovinske štete21.899,26 EUR/165.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 17. listopada 2013. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve roku 15 dana.

IV Odbija se drugotužiteljica DS s dijelom tužbenog zahtjeva za neimovinsku štetu u iznosu 21.899,26 EUR/165.000,00 kn zajedno s traženom zateznom kamatom na taj iznos, kao neosnovanim.

V Tuženik Hrvatska osiguravajuća kuća d.d. iz Zagreba, Capraška 6, OIB: 00432869176, je dužan trećetužitelju IS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti s naslova naknade neimovinske štete 7.465,66 EUR/56.250,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 17. listopada 2013. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve roku 15 dana.

VI Odbija se trećetužitelj SS s dijelom tužbenog zahtjeva za neimovinsku štetu u iznosu 7.465,66 EUR/56.250,00 kn zajedno s traženom zateznom kamatom na taj iznos, kao neosnovanim

VII Tuženik Hrvatska osiguravajuća kuća d.d. iz Zagreba, Capraška 6, OIB: 00432869176, je dužan četvrtotužiteljici US iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti s naslova naknade neimovinske štete 7.465,66 EUR/56.250,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 17. listopada 2013. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve roku 15 dana.

VIII Odbija se četvrtotužiteljica US s dijelom tužbenog zahtjeva za neimovinsku štetu u iznosu 7.465,66 EUR/56.250,00 kn zajedno s traženom zateznom kamatom na taj iznos, kao neosnovanim.

IX Tuženik Hrvatska osiguravajuća kuća d.d. iz Zagreba, Capraška 6, OIB: 00432869176, je dužan tužiteljima nadoknaditi parnični trošak u iznosu 22.330,77 EUR/168.251,19 kn sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 5. siječnja 2023. do isplate, sve roku 15 dana."

2. Navedenu presudu pravovremeno podnesenim žalbama pobijaju tužitelji i tuženik. 2.1. Tužitelji pobijaju presudu u dijelu kojim su odbijeni s tužbenim zahtjevom (toč. II., IV., VI. i VIII. izreke), kao i odluku o troškovima postupka (toč. IX. izreke) zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ( "Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP). Predlažu da ovaj drugostupanjski sud preinači presudu prvostupanjskog suda u smislu žalbenih navoda, podredno ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

2.2. Tuženik navedenu presudu pobija u toč. I., III., V., i VII., izreke, u dijelu koji se odnosi na početak tijeka zakonski zateznih kamata na dosuđene iznose neimovinske i imovinske štete, te odluku o troškovima postupka (toč. IX. izreke), zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP-a. Predlaže preinačiti pobijanu presudu, odnosno ukinuti u smislu žalbenih navoda i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Traži trošak sastava žalbe.

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Žalbe su osnovane.

5. Predmet spora su zahtjevi tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog smrti užeg člana obitelj, koji je smrtno stradao kao vozač motocikla u prometnoj nesreći koja se dogodila 22. rujna 2013. godine. Predmet spora je i zahtjev prvo tužitelja VS za naknadu imovinske štete na ime troškova ukopa, grobnog mjesta, prijevoza pokojnika, nadgrobnog spomenika, crnine, vijenaca i cvijeća, sve sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

6. Prvostupanjski sud je djelomično prihvatio tužbene zahtjeve pozivom na odredbu čl. 1092. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 126/21, dalje: ZOO), a svoju odluku temelji na ocjeni da tuženik odgovara tužiteljima za nastalu štetu temeljem ugovora o obveznom osiguranju u prometu, a koji ugovor je zaključen između tuženika (kao osiguratelja) i vlasnika teretnog vozila (kamion MAN, reg. ozn. ČK745-CJ+troosovinska prikolica Kumlin reg. ozn. ČK383-CJ), kojim je u vrijeme prometne nesreće upravljao ČS i koji je skrivio prometnu nesreću, te da je prednik tužitelja doprinio štetnom događaju u omjeru od 50%, jer je vozio neregistrirani motocikl, bez položenog vozačkog ispita, brzinom većom od dopuštene i u alkoholiziranom stanju.

7. Ispitujući pobijanu presudu, postupak koji je prethodio, žalbene navode tužitelja i tuženika, ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a.

O žalbi tužitelja

8. Osnovano tužitelji u žalbi ukazuju da pobijana presuda ne sadrži valjana i jasne razloge vezano za utvrđenje suodgovornosti prednika tužitelja RS, a time i utvrđenja omjera doprinosa od 50%, čime je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju se sadržajno ukazuje.

9. Prvostupanjski sud nalazi da je doprinos prednik tužitelja RS nastanku prometne nesreće u omjeru od 50%, jer da je vozio neregistrirani motocikl, bez vozačke dozvole, u alkoholiziranom stanju i brzinom većom od dopuštene, radi čega je njegova orijentacija u prostoru bila smanjena, što kao posljedicu ima neispravnu predodžbu o situaciji u prometu, te zakašnjelu reakciju na opasnost, a pritom se prvostupanjski sud poziva da je to neprijeporno utvrđeno provedenim vještačenjem (očito se misli na provedeno toksikološko vještačenje).

10. Prvostupanjski sud pritom uopće ne daje razloge zbog čega su okolnosti da je u trenutku nesreće prednik tužitelja upravljao neregistriranim mopedom i bez vozačke dozvole u uzročnoj vezi s nastankom štetnog događaj. Vezano za prekoračenje brzine navedeni razlozi su nejasni i protivni su provedenim dokazima. Naime, prvostupanjski sud navodi da bi prednik tužitelja izbjegao prometnu nesreću da je vozio i brzinom do 66 km/h, što znači da bi je izbjegao i da je poštovao ograničenje brzine za naseljeno mjesto od 50 km/h.

11. Na okolnost utvrđivanja mehanizma nastanka same prometne nesreće provedeno je vještačenje po vještaku prometne struke MS koji je utvrdio da se motocikli u trenutku sudara kretao brzinom od 57 km/h. U svom usmenom očitovanju vještak je pojasnio da nije bilo tragova kočenja pa nije moguće na siguran način utvrditi brzinu kojom se motocikli kretao od trenutka uočavanja pa do trenutka sudara. Zbog toga se u analizama računa s brzinom kojom se motocikli kretao u trenutku sudara pa je u trenutku uočavanja brzina motocikl bila onoliko koliko je utvrđeno u nalazu i mišljenju. Vještak je također naveo da je brzina kretanja mogla biti i veća što bi onda podrazumijevalo da je motocikli do mjesta sudara bio kočen, ali isto tako mogla je biti i manja što onda podrazumijeva da je motocikli morao biti ubrzavan do mjesta sudara. Vještak je međutim, naveo da za ove dvije varijante u spisu nema pokazatelja kojim bi se mogla potvrditi jedna ili druga varijanta (kočenje ili ubrzavanje). Prema mišljenju vještaka prednik tužitelja je pokušao izbjeći sudar s teretnim vozilom, skrećući motociklom u lijevo te bi tom reakcijom, da je bila pravodobna, izbjegao sudar pri brzini ne većoj od 66 km/h pa tako i pri brzini ograničenja za naseljeno mjesto (50 km/h).

12. S obzirom na ovakav nalaz i mišljenje, nisu jasni razlozi prvostupanjskog suda da postoji uzročne veze između prekoračenja brzine motocikla i nastanka prometne nesreće, kada po mišljenju vještaka prednik tužitelja je mogao izbjeći sudar uz istovjetnu, ali pravodobnu reakciju i pri brzini ne većoj od 66 km/h, a utvrđeno je da se motocikli kojim je upravljao prednik tužitelja u trenutku sudara kretao brzinom od 57 km/h.

13. Stoga je po žalbi tužitelja valjalo ukinuti prvostupanjsku presudu u pobijanom odbijajućem dijelu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

O žalbi tuženika

14. Osnovano tuženik u žalbi ukazuje da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je na dosuđenu glavnicu neimovinske i imovinske štete tužiteljima dosudio zakonske zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 17. listopada 2013., odnosno od 26. rujna 2013.

15. Odredbom čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, dalje: ZOOP), koji treba primijeniti u konkretnom slučaju kao lex specialis, propisano je da u slučaju neizvršenja obveze isplate iz st. 1. tog članka, tj. isplate naknade neimovinske štete u roku 30 dana te imovinske štete u roku 14 dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo na isplatu kamata od podnošenja odštetnog zahtjeva.

16. Pravilno međutim, tuženik u žalbi ukazuje na odredbu čl. 23. ZOOP-a kojom je propisano tko nema pravo na naknadu štete po osnovi osiguranja od automobilske odgovornosti (isključenje iz osiguranja), a koja odredba je izmijenjena Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine 76/13, dalje ZID ZOOP/13) na način da je dodana toč. 6. prema kojoj pravo na naknadu štete nema oštećena osoba koja je vlasnik ili vozač neosiguranog vozila koje je sudjelovalo u prometnoj nesreći. Kako tužitelji svoje pravo na naknadu štete izvode iz prava svog prednika to se predmetna odredba odnosi i na njih te oni u vrijeme podnošenja odštetnog zahtjeva 16. listopada 2013., nisu prema tuženiku ostvarivali prava na naknadu štete.

17. Odredba čl. 23. toč. 6. ZOOP-a je brisana čl. 3. st. 1. Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ( "Narodne novine" 152/14, dalje ZID ZOOP/14), ali je čl. 7. st. 2. ZID ZOOP/14 propisano da u pogledu odštetnih zahtjeva na koje se odnosi odredba čl. 3. st. 1. ovog Zakona podnijetih prije stupanja na snagu ovog Zakona, rokovi i zakonske zatezne kamate iz čl. 12. ZOOP-a teku od dana stupanja na snagu ovog Zakona.

18. Kako je ZID ZOOP/14 stupi na snagu 30. prosinca 2014. to tužitelji ostvaruju pravo na zakonske zatezne kamate od tog datuma, a ne od dana podnošenja odštetnog zahtjeva pa je u tom dijelu presuda prvostupanjskog suda preinačena na način da je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata koje teku na svaki pojedini dosuđujući iznos neimovinske i imovinske štete od početka tijeka pa do 29. prosinca 2014. Osim u odnosu na tijek zateznih kamata na dosuđene troškove spomenika u iznosu od 1.307,25 eura u kojem dijelu je presuda prvostupanjskog suda ukinuta zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju tuženik ukazuje u žalbi.

19. Osnovano tuženik ukazuje da je obrazloženje presude u tom dijelu nejasno i proturječi izreci.

20. Iz obrazloženja presude proizlazi da se troškovi spomenika sastoje od troškova kameno-klesarskih radova u iznosu od 16.500,00 kn prema [broj] od 25. veljače 2015. i troškova radova na izgradnji betonskog okvira u iznosu od 3.199,13 kn prema [broj] te da je iznos od 16.500,00 kn plaćen u cijelosti 28. svibnja 2015., a u točki 31. obrazloženja se navodi da se na dosuđeni iznos troškova spomenika dosuđuje zatezna kamata od 17. listopada 2013. (od dana podnošenja zahtjeva), pritom se međutim ne navodi na temelju kojih dokaza je utvrđeno da je iznos od 16.500,00 kn plaćen 28. svibnja 2015. i što je s plaćanjem iznosa od 3.199,13 kn i kada je taj iznos plaćen. Ukoliko se radi o troškovima koji su plaćeni prije pokretanja parnice tada se radi o materijalnoj novčanoj šteti na koju sukladno čl. 1086. ZOO-a prvo tužitelj ostvaruje pravo na zatezne kamate od dana plaćanja.

21. Kako prvostupanjski sud nije dao jasne razloge na kojima temelji svoju odluku o dosuđenoj zateznoj kamati na iznos troškova spomenika (1.307,25 eura) od 17. listopada 2013., a što nije ni u skladu s postavljenim zahtjevom tužitelja sadržanim na zapisniku sa glavne rasprave održane 22. studenoga 2022., te nije jasno je li sporna činjenica o plaćanju tih troškova i kada su troškovi plaćeni (osobiti troškovi izgradnje betonskog okvira), čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, pa je valjalo u tom dijelu pobijanu presudu ukinuti i vratiti na ponovno suđenje.

22. Budući je djelomično ukinuta presuda u pogledu odluke o glavnoj stvari, ukinut je i odluka o troškovima postupka jer ona ovisi o konačnom uspjehu stranaka u postupku.

23. O zahtjevu tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci ( čl. 166. st. 3. ZPP-a).

24. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci na temelju čl. 373. toč. 3. i čl. 369. st. 1. ZPP-a.

25. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će otkloniti navedene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje mu je ukazano tako što će dati valjane i jasne razloge je li svaka pojedina okolnost na strani prednika tužitelja (upravljanje neregistriranim mopedom, ne posjedovanje vozačke dozvole, prekoračenje brzine i alkoholiziranost) u uzročnoj vezi s nastalom prometnom nezgodom ili ne, a time i valjano obrazložiti suodgovornost prednika tuženika i omjer. Također će dati valjane i jasne razloge jesu li troškovi spomenika plaćeni i kada (na osnovi kojih činjenica i dokaza to utvrđuje) i ovisno o rezultatima postupka donijeti novu odluku o glavnoj stvari ( u ukinutom dijelu ) i tijeku zakonski zateznih kamata na troškove spomenika te ponovno odlučiti i o troškovima cijelog postupka koju odluku će valjano obrazložiti, vodeći računa i o navodima žalbe tuženika u tom dijelu.

26. U nepobijanom dijelu dosuđujućeg iznosa glavnice neimovinske štete i imovinske štete, te tijeka zakonskih zateznih kamata sa svaki pojedini dosuđujući iznos koja teče od 30. prosinca 2014. do isplate, osim u odnosu na tijek zakonski zateznih kamata na iznos od 1.307,25 eura/9.849,50 kn (dio toč. I., III., V. i VII. izreke) presuda prvostupanjskog suda ostaje neizmijenjena.

Osijek, 30. siječnja 2025.

Izvjestiteljica

Predsjednica vijeća

Biserka Trstenjak-Opačak

Ljiljana Banac