Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Poslovni broj Gž-1134/2024-3

Osijek, Europska avenija 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Branke Guljaš, predsjednice vijeća te suca Berislava Babića, suca izvjestitelja i člana vijeća i sutkinje Katice Krajnović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja mlt. SB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po ocu i zakonskom zastupniku ABC, koga zastupa punomoćnik Dinko Rebrović, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Osnovna škola Ivana Meštrovića, Zagreb, Ulica Martina Pušteka 1, OIB: 08466144831, zastupanog po punomoćnici Nini Suhobilec Ilić, odvjetnici iz Zagreba, radi naknade štete, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1575/2020-32 od 17. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 30. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1575/2020-32 od 17. svibnja 2024. u pobijanim točkama I., dijelu točke II., kojim je usvojen zahtjev tužitelja, točke III. i točke IV. izreke presude.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I Dopušta se preinaka tužbe povišenjem tužbenog zahtjeva kako ga je tužitelj postavio podneskom od dana 2. svibnja 2023.

II Nalaže se tuženiku na ime naknade štete isplati tužitelju iznos od 4.217,77 eura zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 11. siječnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

II Odbija se tužitelj sa dijelom zahtjeva za isplatu iznosa od 132,22 eura zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.577,52 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 17. svibnja 2024. kao dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

IV Odbija se u cijelosti tuženik sa zahtjevom za naknadom troškova postupka."

2. Protiv usvajajućeg dijela te presude, odnosno protiv točke I., dijela točke II., kojim je usvojen tužbeni zahtjev, točke III. i točke IV. izreke presude, pravovremenu žalbu je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači u smislu žalbenih navoda ili da istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a njemu nadoknadi trošak sastava žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji je prethodio ovaj sud nalazi da u postupku pred prvostupanjskim sudom nije počinjena koja od bitnih povreda iz članka 354. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 2/07., 84/08., 96/08. – odluka USRH, 123/08., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a).

6. Presuda suda prvog stupnja nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, a na koje se ukazuje u izjavljenoj žalbi, tako da nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

7. Tuženik u žalbi prigovara da je prvostupanjski sud povrijedio odredbu čl. 190. ZPP-a kada je nakon zaključenja prethodnog postupka dopustio preinaku tužbe po podnesku tužitelja od 2. svibnja 2023.

8. Tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu (članak 190. stavak 1.ZPP-a). Prema stavku 2. istoga članka iznimno od odredbe st. 1. ovog članka tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave, ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbe potreban je pristanak tuženika, ali i kada se tuženik protivi, sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama (članka 190. stavak 3. ZPP-a).

9. Obzirom da je u konkretnom slučaju do navedene preinake došlo uslijed provedenog medicinskog vještačenja kojim je naknadno utvrđena visina neimovinske štete koju je pretrpio tužitelj, opravdano je prvostupanjski sud utvrdio da se radi o iznimci radi koje je opravdano dopustiti preinaku. Naime, preinaka tužbe se temelji na istoj činjeničnoj osnovi i u skladu s pravnim shvaćanjem zauzetim na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV- 123/2024-5 od 27. svibnja 2024.

10. Time je prvostupanjski sud postupio proveo test razmjernosti i u skladu s člankom. 6.1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" – Međunarodni ugovori broj 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10. i 13/17.) omogućio tužitelju zaštitu prava na pošteno suđenje.

11. Suprotno dalje istaknutim žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski je sud ispitao sve okolnosti koje su bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke te je na temelju svih raspoloživih dokaza i njihove ocjene (članka 8. ZPP-a) valjano utvrdio činjenično stanje.

12. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete koju je tužitelj pretrpio **.**.2019., kao učenik tuženika, kada je za vrijeme sportske aktivnosti u dvorani tuženika pao te je tom prilikom zadobio tešku tjelesnu ozljedu.

13. U provedenom postupku utvrđeno je na temelju svih raspoloživih i izvedenih dokaza da je do pada i ozljeđivanja tužitelja kritičnog dana došlo zbog oštećenja na parketu dvorane u kojoj se odvijala sportska aktivnost učenika. Utvrđeno je i da u kritično vrijeme nije postojala zaštita na zidovima dvorane u vidu postavljenih strunjača, kao što nisu postojale niti zaštitne mreže.

14. Pored navedenog, utvrđeno je i da tuženik nije poduzeo, iako je to bio dužan, adekvatne mjere koje bi spriječile eventualno nekontrolirano ponašanje učenika koji su sudjelovali na sportskoj aktivnosti, budući je profesorica tjelesnog odgoja UB, a koja je saslušana i kao svjedok u postupku, navela da u trenutku ozljeđivanja tužitelja uopće nije bila nazočna u dvorani, već se nalazila u svom kabinetu. Također, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio, a uzimajući u obzir da navedena svjedokinja i tuženik navode da je tužitelj kao učenik bio upozoren na nepravilan način provođenja sportske aktivnosti, kako tuženik nije "poduzeo odgovarajuće pedagoške mjere" kojim bi se spriječilo takvo nepravilno ponašanje sudionika sportske aktivnosti. Naime, tuženik inzistira na stajalištu da je tužitelj zanemario upozorenja profesorice te da je uslijed toga došlo do njegovog ozljeđivanja i u žalbi navodi kako su pedagoške mjere poput udaljenja iz dvorane mogle biti provedene tek nakon upozorenja koje je izrečeno tužitelju. Međutim osnovano prvostupanjski sud navodi kako je profesorica koja je bila zadužena za provođenje sportske aktivnosti trebala nadgledati postupak sportske aktivnosti te eventualno spriječiti sve nepravilnosti i po potrebi udaljiti učenike koji se ponašaju neadekvatno, dok se ista, suprotno navedenom, nije nalazila u dvorani i dopustila je provođenje sportske aktivnosti bez nadzora.

15. Dakle, iz cjelokupnog dokaznog postupka proizlazi da u trenutku izvođenja sportske aktivnosti, nisu bili ispunjeni osnovni sigurnosni uvjeti, a osiguranje kojih je bio preduvjet za organiziranje te aktivnosti. Isto je bila dužnost profesorice koja je bila dužna osigurati uvjete kojima bi se spriječio štetni događaj, jer je ista trebala posebno i osobno nadzirati tužitelja i ostale učenika te osigurati uvjete za sigurno provođenje aktivnosti. Pojačani nadzor je, u tom slučaju, svakako trebalo prilagoditi (i pojačati) primjereno okolnostima, a što je u konkretnom slučaju izostalo, a imajući pri tome u vidu da je i sama profesorica bila svjesna opasnosti te je napominjala učenicima (dakle, ne samo tužitelju) kako se aktivnost treba provoditi bez igre uz pomoć zida, a kako je to i sama iskazala. Zbog toga, a uzimajući u obzir da u trenutku nastanka štetnog događaja, profesorica tjelesnog odgoja nije ni bila u dvorani uz tužitelja i ostale učenike, a da je pri tome upozoravala kako je igranje nogometa uz pomoć zida rizično ne oslobađa tuženika odgovornosti. Stoga, odgovornost tuženika leži upravo u propustu (pravilnog) nadzora nad učenicima tijekom sportske aktivnosti, odnosno, suprotno žalbenim navodima postoji uzročno-posljedična veza između propusta djelatnika tuženika u vršenju nadzora i nastanka štete. Slijedom navedenoga suprotno žalbenim navodima nisu ispunjeni uvjeti za oslobođenje tuženika od odgovornosti u smislu odredbe čl. 1067. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21

.

, 114/22

. , 156/22

. , 145/23

., i 155/23

., dalje: ZOO).

16. Isto tako u postupku je provedenim očevidom na licu mjesta utvrđeno da je parket u dvorani u lošem stanju i da na zidovima dvorane nema nikakve zaštite, a uzimajući u obzir da je do ozljeđivanja tužitelja došlo uslijed pada i udarca u zid, koju činjenicu tuženik ničim nije doveo u dvojbu tijekom prvostupanjskog postupka, to su i neosnovani žalbeni navodi tuženika kada smatra da je činjenično stanje po toj osnovi nedovoljno utvrđeno, odnosno da je trebalo usporediti stanje dvorane s propisanim uvjetima takve sportske dvorane ili provesti vještačenje po toj osnovi. Naime, tuženik se nije protivio zaključcima provedenog očevida niti je predlagao izvođenje dokaza po toj osnovi pa isti sada neosnovano osporava utvrđeno činjenično stanja i iznosi svoju interpretaciju provedenih dokaza u spisu.

17. Slijedom navedenog, prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo, odnosno, odredbe članka 1058. i članka 1061. st. 1. ZOO, kada je utvrdio odgovornost tuženika za predmetni štetni događaj i kada je prihvatio tužbeni zahtjev. 18. U predmetnom štetnom događaju tužitelj je zadobio ozljedu u vidu prijeloma srednjeg dijela desne palčane kosti.

19. Prvostupanjski sud je vrstu ozljeda tužitelja utvrdio na temelju nalaza i mišljenja vještaka dr. Žarka Rašića. Nalaz i mišljenja navedenog vještaka i po ocjeni ovoga suda drugog stupnja je objektivan i sačinjen u skladu s pravilima medicinske znanosti, a stranka niste stavljale primjedbe na nalaz i mišljenje.

20. Uzimajući u obzir činjenicu da tužitelj prije predmetnog događaja nije imao ozljede desne ruke te težinu zadobivene ozljede, jačinu i trajanje pretrpljenih fizičkih bolova i straha, specifične okolnosti slučaja, smanjenje životne aktivnosti u visini od 7%, kao i činjenicu da je tužitelj pretrpio štetu kao učenik osnovne škole u dobi od 12 godina, ovaj sud nalazi da je s pravom sud prvog stupnja tužitelju dosudio primjereni iznos naknade neimovinske štete na ime pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 3.848,96 eura, koji iznos se odnosi na pretrpljene fizičke bolove u iznosu od 1.791,76 eura, pretrpljeni strah u iznosu od 929,06 eura i za duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti u iznosu od 1.128,14 eura, kao i za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 368,81 eura pa je dosuđen ukupni iznos od 4.217,77 eura s pripadajućim zateznim kamatama, sve sukladno odredbi članka 1100. stavka 1. i 2. ZOO-a.

21. Prvostupanjski sud je pri tome raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužitelj naveo u tužbi: fizičke bolove, strah i duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti, duševne boli te potrebu za tuđom pomoći i njegom, a tuženik u žalbi niti ne osporava prvostupanjsku presudu po toj osnovi.

22. Odluka o parničnom trošku je zakonito utemeljena na odredbi članka 154. stavka 2. ZPP-a i članka 155 ZPP-a i u skladu je s visinom konačno postavljenog tužbenog zahtjeva.

23. Obzirom da je tuženik u cijelosti odbijen sa uloženom žalbom to mu prema odredbi članka 154. ZPP-a ne pripadaju troškovi žalbe.

24. U nepobijanom dijelu, odnosno dijelu točke II izreke prvostupanjske presude kojim je tužitelj odbijen sa zahtjevom za isplatu, presuda ostaje neizmijenjena.

25. Dakle, s obzirom na izloženo odlučeno je kao u izreci (članak 368. st. 1. ZPP-a).

Osijek, 30. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Branka Guljaš