Poslovni broj: Usž-3391/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Arme Vagner Popović predsjednice vijeća, Ane Berlengi Fellner i Mirjane Čačić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice GB iz [adresa], koju zastupa opunomoćenica Maja Bilić Paulić, odvjetnica iz Zagreba, Kružna ulica 48, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Uprave za građansko, upravno i trgovačko pravo, Zagreb, Vukovarska 49, OIB: 72910430276, u predmetu radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj UsI-2465/2024 od 4. lipnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 30. siječnja 2025.
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj Usž-2465/2024 od 4. lipnja 2024.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Rješenjem prvostupanjskog suda odbačena je tužba i odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora. Tužiteljica je tužbu podnijela jer tuženik nije u zakonom propisanom roku odlučio o njezinoj žalbi koju je podnijela jer Grad Zagreb, Gradski ured za prostorno uređenje i izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet nije odlučio o njezinom zahtjevu za ukidanje potvrde pravomoćnosti i izvršnosti obveznog prekršajnog naloga, klasa: 340-07/18-03/50516.
2. Protiv ovog rješenja tužiteljica je izjavila žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. Navodi da je tuženik nakon zaprimanja žalbe dopisom od 25. travnja 2023. zatražio izvješće o žalbenim navodima od prvostupanjskog tijela. Smatra da je time tuženik prihvatio svoju nadležnost i na temelju svojih ovlasti iz Zakona o upravnoj inspekciji zatražio očitovanje od prvostupanjskog upravnog tijela. Na okolnost da se radi o upravnoj stvari tužiteljica smatra da upućuju činjenice što je prvostupanjsko tijelo javnopravno tijelo, a također i tuženik te je tuženik prihvatio svoju nadležnost na temelju naprijed navedenog zakona kojim je propisano ovlaštenje odnosno mogućnost provedbe upravne inspekcije i nadzora vezano za provedbu zakona i drugih propisa u upravnim tijelima jedinica lokalne samouprave koji upravni nadzor provodi upravna inspekcija odnosno upravni inspektor. Poziva se na odredbe članka 2. i 3. Zakona o općem upravnom postupku te na odredbe članaka 2., 3. i 4. Zakona o upravnoj inspekciji te smatra da su u konkretnom slučaju prisutni svi elementi upravne stvari. Također navodi da je isti prvostupanjski sud u činjenično istovjetnim sporovima tužbu na odgovor dostavio tuženiku što znači da je prema stajalištu drugih sudaca riječ upravo o upravnoj stvari i da su ostvareni svi zakonski uvjeti da se u upravnom sporu odluči o nezakonitosti propuštanja upravnog tijela (tuženika) da donese odluku o žalbi tužiteljice. Predlaže da Sud žalbu usvoji i poništi prvostupanjsko rješenje te potražuje trošak sastava žalbe, upravnih i sudskih pristojbi u ukupnom iznosu od 1516,64 eura.
3. Žalba nije osnovana.
4. Rješenjem prvostupanjskog suda tužba tužiteljice odbačena je pozivom na odredbu članka 30. stavka 1. točke 7. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.) kojom je propisano da će sud rješenjem odbaciti tužbu jer ne postoje pretpostavke za vođenje spora ako utvrdi da je tužba podnesena u stvari koja ne može biti predmet upravnog spora.
5. U konkretnom slučaju tužiteljica je pokrenula upravni spor jer tuženik nije u zakonom propisanom roku odlučio o njezinoj žalbi koju je tužiteljica podnijela jer prvostupanjsko tijelo nije odlučilo o njezinom zahtjevu za ukidanje potvrde pravomoćnosti i izvršnosti obveznog prekršajnog naloga Grada Zagreba, klasa: 340- 07/18-03/50516 od 24. travnja 2019.
6. Sud prvog stupnja pozvao se na odredbu članka 2. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21.) kojom je propisano da se upravnom stvari smatra svaka stvar u kojoj javnopravno tijelo u upravnom postupku rješava o pravima obvezama ili pravnim interesima fizičke ili pravne osobe ili drugih stranaka neposredno primjenjujući zakone, druge propise ili opće akte kojima se uređuje odgovarajuće upravno područje i prema kojem se upravnom stvari smatra svaka stvar koja je zakonom određena kao upravna stvar.
7. Također se pozvao na odredbu članka 3. stavka 1. točke 3. Zakona o upravnim sporovima kojom je kao predmet upravnog spora propisano propuštanje javnopravnog tijela iz područja upravnog prava da u zakonom propisanom roku odluči o pravu, obvezi ili pravnom interesu ili redovnom pravnom lijeku stranke odnosno da postupi prema propisu.
8. Budući da se zahtjev tužiteljice odnosi na ukidanje potvrde pravomoćnosti i izvršnosti obveznog prekršajnog naloga prvostupanjski sud je ocijenio da ne radi o pojedinačnoj odluci iz područja upravnog prava koja bi predstavljala upravni akt, niti predstavlja upravnu stvar čime u konkretnom slučaju nema šutnje upravne.
9. Navedenu ocjenu prvostupanjskog suda ovaj Sud u potpunosti prihvaća. U vezi sa zahtjevom za ukidanje potvrde pravomoćnosti i izvršnosti obveznog prekršajnog naloga ne donosi se upravni akt iz područja upravnog prava niti postupanje po tom zahtjevu predstavlja upravnu stvar u smislu odredbi Zakona o općem upravnom postupku. Stoga ni propuštanje javnopravnog tijela radi donošenja akta u situaciji u kojoj se ne donosi upravni akt ne predstavlja upravnu stvar i ne može biti predmet upravnog spora.
10. Žalbeni navodi nisu doveli u sumnju utvrđenje prvostupanjskog suda. Naime, okolnost što je tuženik pozvao prvostupanjsko tijelo da se očituje o žalbenim razlozima nije okolnost temeljem koje bi neka stvar mogla postati upravna stvar. Također okolnost što neki prvostupanjski sudovi pozivaju tuženika da dostavi odgovor na tužbu ne znači da se radi o upravnoj stvari jer pretpostavke za pokretanje upravnog spora prvostupanjski sud može ocijeniti i nakon što zaprimi odgovor na tužbu.
11. Slijedom navedenog, Sud nije prihvatio žalbu tužiteljice, a kako nije uspjela u ovom upravnom sporu, to nije osnovan niti njezin zahtjev za naknadu troškova žalbenog dijela spora.
12. Iz navedenih razloga na temelju odredbe članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, odlučeno je kao pod točkom I. izreke, dok se odluka pod točkom II. temelji na odredbi članka 79. stavka 4. istog Zakona.
U Zagrebu, 30. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća
Arma Vagner Popović