Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Poslovni broj Gž-99/2024-2

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Branki Ježek Mjedenjak, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja NOVI DANI d.o.o., Split, Papandopulova 3, OIB: 95077462370, kao upravitelja i zakonskog zastupnika suvlasnika zgrade [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Željana Škare, odvjetnica u Splitu, protiv tuženice ŠS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Darijo Čajo, odvjetnik u Kaštel Kambelovcu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Povrv-1409/2021 od 24. srpnja 2023., 30. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Povrv-1409/2021 od 24. srpnja 2023. u točkama I., II. i IV. izreke.

II. Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točki I. izreke održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika mr. sc. Vlade Madunića iz Splita poslovni broj Ovrv-497/2021 od 9. kolovoza 2021. kojim je tuženici naloženo da u roku od osam dana isplati tužitelju na račun zajedničke pričuve stambene zgrade iznos od 522,52 eur zajedno s pripadajućim zateznim kamatama. Točkom II. izreke naloženo je tuženici nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 665,27 eur u roku od 15 dana, dok je točkom III. izreke odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za nadoknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 257,15 eur. Točkom IV. izreke pobijane presude odbijen je kao neosnovan zahtjev tuženice za nadoknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 746,25 eur.

2. Protiv točaka I., II. i IV. izreke navedene presude žalbu je podnijela tuženica pozivajući se na žalbene razloge bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava iz odredbe članka 353. stavka 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje: ZPP). Ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja u postupku, navodi da je izreka presude nerazumljiva jer je u istoj tuženici naloženo dosuđeni iznos isplatiti tužitelju na račun zajedničke pričuve stambene zgrade, a ne na račun tužitelja, te ponavlja svoje navode iz postupka da je ista suvlasnica ¼ dijela stana u predmetnoj stambenoj zgradi u [adresa], stoga da nije u obvezi plaćanja cjelokupnog iznosa zajedničke pričuve, već eventualno odgovarajućeg dijela. Tuženica ističe da je sud prvog stupnja pogrešno odbio prigovor prekluzije dokaza koji je tuženica istaknula u odnosu na Odluku suvlasnika zgrade od 18. lipnja 2015. te da stoga navedeni dokaz sud nije smio uzeti u razmatranje.

2.1. Predlaže da se presuda u pobijanom dijelu preinači sukladno žalbenim navodima podredno ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava osnovanost žalbenih navoda te predlaže da se žalba odbije kao neosnovana, uz naknadu troškova žalbenog postupka.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu dugovanja po osnovi zajedničke pričuve od tuženice kao suvlasnice prostora u stambenoj zgradi u [adresa], za razdoblje od kolovoza 2018. do srpnja 2021., u ukupnom iznosu od 522,52 eur.

6. Valja istaknuti da se s obzirom na vrijednost predmeta spora radi o sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 458. stavka 1. ZPP-a, pa se sukladno odredbi članka 467. stavka 1. ZPP-a prvostupanjska presuda kojom se završava spor u postupku u sporu male vrijednosti može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a.

7. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a u smislu odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da nije počinjena niti jedna od tih povreda, pa tako niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju tuženica sadržajno ukazuje u žalbi, budući da je izreka presude razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, a prvostupanjski sud je iznio jasne, neproturječne i razumljive razloge o odlučnim činjenicama u postupku, koji ne proturječe sadržaju stanja u spisu pa pobijano rješenje ne sadrži nedostatke zbog kojih se ne bi moglo ispitati.

8. Prvostupanjski je sud, na temelju izvedenih dokaza, utvrdio da je tuženica suvlasnica u ¼ dijela stana u stambenoj zgradi na adresi [adresa], da su suvlasnici navedene zgrade svoje uzajamne odnose u svezi s upravljanjem i korištenjem nekretnine uredili Međuvlasničkim ugovorom od 30. listopada 2009. koji je izmijenjen Odlukom suvlasnika zgrade od 18. lipnja 2015., te da su istima uređeni uvjeti i način prikupljanja i raspolaganja sredstvima zajedničke pričuve, dok su odredbom točke 7. Međuvlasničkog ugovora upravljanje zgradom povjerili tužitelju te je istoga dana s tužiteljem sklopljen Ugovor o upravljanju stambenom zgradom u [adresa]. Nadalje, sud utvrđuje da je odredbom točke 6. Međuvlasničkog ugovora određeno da visina pričuve iznosi 1,54 kn/m2, dok je točkom 13. tog ugovora određeno da je svaki suvlasnik dužan redovito i uredno plaćati mjesečni doprinos u sredstva zajedničke pričuve koji odgovara jednoj dvanaestini njegove godišnje obveze na račun suvlasnika zgrade. Suvlasnici su Odlukom suvlasnika zgrade od 18. lipnja 2015., a koja je sastavni dio Međuvlasničkog ugovora, odredili da se od 1. srpnja 2015. pričuva povećava za 53,00 kn fiksno po stanu radi plaćanja čišćenja zgrade.

9. Uvažavajući dalje činjenicu da tuženica nije po dospijeću platila 36 uzastopnih pričuva za razdoblje od kolovoza 2018. do srpnja 2021., zatim da površina stana koji je u suvlasništvu tuženice iznosi 36,60 m2, te da se do visine mjesečne pričuve za utuženo razdoblje dolazi zbrajanjem umnoška kvadrature stana s koeficijentom određenim točkom 6. Međuvlasničkog ugovora, što iznosi 56,364 kn (36,60 x 1,54 = 56,364) i fiksnog iznosa od 53,00 kn određenog Odlukom od 18. lipnja 2015., prvostupanjski sud utvrđuje da je cijena zajedničke pričuve u relevantnom periodu koja tereti tuženicu iznosila mjesečno 14,51 EUR/109,36 kn. Sud prvog stupnja otklanja prigovor prekluzije dokaza i prigovor zastare.

10. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud pozivom na odredbu članka 380. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12. i 152/14. - dalje ZV) zauzima stav da je tuženica dužna tužitelju platiti zajedničku pričuvu u ukupnom iznosu od 522,52 EUR i to na bankovni računa otvoren u banci upravo u svrhu zajedničke pričuve te primjenom odredbe članka 451. stavka 3. ZPP-a platni nalog održava na snazi.

11. Pravilno je sud prvog stupnja na utvrđeno činjenično stanje, koje ovaj sud nije ovlašten preispitivati, primijenio materijalno pravo kada je održao na snazi platni nalog.

12. Protivno žalbenim tvrdnjama upravitelj zgrade ovlašten je ex lege pokretati sudske postupke, u ime i za račun suvlasnika zgrade, radi naplate zajedničke pričuve od suvlasnika koji tu pričuvu ne plaćaju, osim ako međuvlasničkim ugovorom nije što drugo određeno.

13. Ovo ovlaštenje proizlazi i iz odredbe članka 90. ZV-a kojim je propisano da je zajednička pričuva namjenska imovina svih suvlasnika nekretnine, koja je namijenjena za pokriće troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine, kao i za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova. Zajedničkom pričuvom upravljaju suvlasnici, odnosno upravitelj nekretnine kao imovinom odvojenom od imovine bilo kojega suvlasnika, uloženom na način da donosi plodove.

14. Nadalje, člankom 378. ZV-a propisane su ovlasti upravitelja prema kojima upravitelj upravlja nekretninom u ime i za račun suvlasnika u granicama ovlasti utvrđenih ugovorom, pa osim što raspolaže sredstvima zajedničke pričuve, upravitelj zastupa suvlasnike u svezi s upravljanjem nekretninom u postupcima pred državnim tijelima, ako ugovorom nije drukčije određeno.

15. Smislenim tumačenjem navedenih odredbi ZV-a, pod pojmom zastupanja iz članka 378. stavka 5. ZV-a ima se podrazumijevati ovlasti u poduzimanju svih onih radnji, pa i pokretanje sudskih postupaka kako bi se ostvarili i zaštitili interesi suvlasnika zgrade u održavanju zgrade. To podrazumijeva dobivenu i zakonom propisanu ovlast da kao stranka u postupku utužuje nekog od suvlasnika radi naplate dugujuće pričuve, koja se sredstva polažu na poseban račun, koji je u tu svrhu otvoren, jer je to imovina koja je odvojena od imovine bilo kojeg od suvlasnika, a i od imovine upravitelja zgrade. Ovo pravno shvaćanje iznijeto je u više odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev-x 325/10-2 od 3. ožujka 2011., Rev 101/2012 od 23. srpnja 2013., Rev 154/12 od 13. siječnja 2016., Rev 735/2022 od 5. travnja 2023., Rev 1083/2022 od 7. veljače 2024.), te odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske (UIII-3695/10 od 10. studenog 2011.)

16. Ukoliko upravitelj zgrade tužbenim zahtjevom potražuje isplatu troškova zajedničke pričuve na poseban račun zajedničke pričuve suvlasnika zgrade, isti je aktivno legitimiran za podnošenje tužbe i nije mu potrebna posebna suglasnost / ovlaštenje suvlasnika zgrade za pokretanje sudskih postupaka radi naplate dugovanja s osnove zajedničke pričuve.

17. Slijedom navedenog, neosnovani su i žalbeni navodi tuženice da se u konkretnom slučaju obveza nametnuta pobijanom presudom ne može izvršiti plaćanjem na račun zajedničke pričuve, s obzirom da navedeni račun nije račun tužitelja.

18. Dalje, pravilno je sud prvog stupnja otklonio prigovor prekluzije dokaza koji je tuženica istaknula u odnosu na Odluku suvlasnika zgrade od 18. lipnja 2015.

19. Naime, prema odredbi članka 461.a stavka 6. ZPP-a, u postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga odnosno prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave tužitelj je dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od dostave prigovora protiv platnog naloga odnosno rješenja kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu kojim je određena ovrha, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te predložiti održavanje usmene rasprave. Tužitelj je pravodobno u podnesku od 29. listopada 2021. predložio izvesti dokaz uvidom u Međuvlasnički ugovor od 30. listopada 2009. Kako iz sadržaja Odluke suvlasnika zgrade od 18. lipnja 2015. proizlazi da je ona sastavni dio Međuvlasničkog ugovora, to tužitelj nije postupio protivno odredbi članka 461.a stavka 6. ZPP-a.

20. Neosnovani su i žalbeni navodi tuženice da je ista suvlasnica ¼ dijela stana u stambenoj zgradi u [adresa], stoga da nije u obvezi plaćanja cjelokupnog iznosa zajedničke pričuve, već eventualno odgovarajućeg dijela. To stoga što prema odredbi članka 70. stavka 1. ZV-a suvlasnici posebnog dijela nekretnine nastupaju prema trećim osobama i prema ostalim suvlasnicima iste nekretnine kao jedna osoba, a prava i dužnosti u svezi s vlasništvom posebnog dijela nekretnine izvršavaju solidarno. Kako je obveza suvlasnika stana u pogledu isplate zajedničke pričuve solidarna, tužitelj ima pravo na temelju odredbe članka 43. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 25/11., 78/15. i 29/18., dalje ZOO) zahtijevati isplatu zajedničke pričuve od bilo kojeg suvlasnika stana u cijelosti.

21. Odluka o troškovima postupka iz točki II. i IV. izreke presude, temelji se na pravilnoj primijeni članka 154. stavak 1. ZPP-a u svezi s člankom 155. ZPP-a, relevantnih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22.), te odredbi Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku („Narodne novine“ broj: 8/11., 112/12., 114/12., 131/20. i 9/21.).

22. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a, odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.

23. S obzirom da tuženica nije uspjela sa žalbom, valjalo je odbiti njezin zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka, dok je zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu odbijen kao neosnovan jer nije bio potreban za odlučivanje o žalbi u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a, pa je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

24. Prvostupanjska presuda u točki III. izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 30. siječnja 2025.

Sutkinja

Branka Ježek Mjedenjak