Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž R-13/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Butković Brljačić, predsjednice vijeća, Duška Abramovića člana vijeća i suca izvjestitelja i Barbare Bosner, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Damiru Cibraliću, odvjetniku u Puli, protiv tuženika Calucem d.o.o., Pula, Revelanteova 4, OIB: 61418654605, zastupanog po punomoćniku Nikši Radišiću, odvjetniku u Puli, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude i rješenja Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Pr-211/2018-72 od 10. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 30. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Pr-211/2018-72 od 10. prosinca 2024. u točki I. izreke.

r i j e š i o  j e

1. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Pr-211/2018-72 od 10. prosinca 2024. u točkama II. i IV. izreke.

2. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu žalbenog troška, te zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točki I. izreke tuženiku je naloženo isplatiti tužitelju iznos od 50.804,83 eura / 382.788,35 kn s zateznim kamatama po stopi i u tijeku na pojedine iznose kao u izreci presude.

1.1.Točkom II. izreke odbijen je kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 5.019,53 eura / 37.819,84 kn s zateznim kamatama po stopi i u tijeku na pojedine iznose kao u izreci presude, kao i za isplatu zateznih kamata na dosuđene iznose glavnice duga iz točke I. izreke za razdoblje od 1. do 14-tog dana idućeg mjeseca.

1.2. Rješenjem suda prvog stupnja u točki I. izreke dopuštena je preinaka tužbe iz podneska tužitelja od 3. studenog 2022.

1.3. Točkom II. izreke tuženiku je naloženo naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 10.913,61 eura s zateznim kamatama.

1.4. Točkom III. izreke odbijen je preostali dio zahtjeva tužitelja za naknadu parničnog troška, kao neosnovan, dok je točkom IV. izreke odbijen u cijelosti zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška.

2. Protiv te presude u točki I. izreke, te protiv rješenja u točkama II. i IV. izreke, žalbu je podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP) s prijedlogom da se presuda preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva te obveže tužitelja na naknadu parničnog troška uvećanog za žalbeni trošak ili ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Tužitelj je odgovorio na žabu tuženika, sve žalbene navode smatra neosnovanima te predlaže da se žalba odbije te presuda i rješenje suda prvog stupnja u pobijanom dijelu potvrde uz naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete izgubljene zarade zbog nesposobnosti za rad za vrijeme provedeno na bolovanju u razdoblju od siječnja 2013. do travnja 2018. uzrokovane ozljedom na radu od 16. srpnja 2005.

6. U provedenom postupku prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio:

- da je tužitelj 16. srpnja 2005. doživio ozljedu na radu kod tuženika kao svog poslodavca zbog koje ozljede se nalazio na dugotrajnom bolovanju s time da je tužitelj u mirovini počevši od 1. siječnja 2019.;

- da je tužitelj u parničnom postupku poslovni broj P-2325/2012 vođenim kod prvostupanjskog suda ostvarivao naknadu štete (nematerijalnu i materijalnu) koju trpi iz tog štetnog događaja protiv tuženika Uniqa osiguranja d.d. u kojem postupku je tuženik sudjelovao kao umješač na strani navedenog tuženika kao osiguratelja;

- da je u tom parničnom postupku donijeta presuda od 31. listopada 2017. koja je postala pravomoćna 25. studenoga 2017. kojom je tužitelju dosuđena naknada štete u iznosu od 176.500,00 kn i to na ime naknade nematerijalne (neimovinske) štete iznos od 59.396,00 kn te naknade materijalne ( imovinske ) štete s naslova tuđe pomoći i njege, te po osnovi izgubljene zarade za razdoblje od 5. siječnja 2009. do 5. srpnja 2013.;

- da je u tom parničnom postupku raspravljena pravna osnova tužbe te na temelju provedenog dokaznog postupka i to osobito na temelju nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke, iskaza tužitelja i ostalih izvedenih dokaza utvrđeno postojanje uzročno posljedične veze između tužiteljeve nesposobnosti za rad i ozljede na radu;

- da tužitelj ni na koji način nije doprinio nastanku štetnog događaja, odnosno da je tuženik kao njegov poslodavac isključivo odgovoran za naknadu štete koju tužitelj trpi iz tog štetnog događaja;

- da je ujedno u tom parničnom postupku raspravljen tuženikov prigovor da nova povreda koju je tužitelj doživio 18. ožujka 2011. nije utjecala na pogoršanje njegovog zdravstvenog stanja, te da je tužiteljeva nesposobnost za rad u razdoblju, za koje u ovom parničnom postupku traži naknadu štete isključivo posljedica ozljede na radu od 16. srpnja 2005.;

- da je tuženik opetovano u predmetnom parničnom postupku isticao prigovore o njegovoj neodgovornosti za štetu te je sud na temelju stranačkog iskaza tužitelja i ostalih izvedenih dokaza u ovom postupku sve tuženikove prigovore o njegovoj neodgovornosti za štetu, o nepostojanju uzročno posljedične veze između predmetnog štetnog događaja i štete koju tužitelj traži u ovom postupku, ocijenio neosnovanima, budući da je i na temelju provedenog vještačenja po stalnoj sudskoj vještakinji medicine rada dr. med. Mariji Zavalić utvrdio postojanje uzročno posljedične veze između ozljede na radu od 16. srpnja 2005. i tužiteljeve privremene nesposobnosti za rad u utuženom razdoblju, budući da je tužitelj i tijekom utuženog razdoblja bio u više navrata operativno liječen;

- da je tužitelj u cijelom utuženom razdoblju ostvarivao naknadu plaće po osnovi bolovanja;

- da prema nalazu i mišljenju vještakinje knjigovodstvene struke razlika između naknade plaće koju je tužitelj primio za vrijeme bolovanja i plaće koju bi primio da je radio, iznosi 420.607,95 kn/55.824,27 eura;

- da je tuženik u odgovoru na tužbu istakao prigovor zastare koji je prvostupanjski sud djelomično ocijenio kao osnovan, te zaključio da je tužiteljevo potraživanje za razdoblje od 1. siječnja 2013. do 1. kolovoza 2013. u ukupnom iznosu od 5.019,53 eura u zastari, zbog čega je ovaj dio tužbenog zahtjeva odbio kao neosnovan;

- da tužitelj za preostalo utuženo razdoblje počevši od rujna 2013. pa nadalje do ožujka 2018. ima pravo na naknadu štete zbog izgubljene zarade u iznosu od 50.804,83 eura s zateznom kamatom po stopi i u tijeku na pojedine iznose kao u točki I. izreke s dospjećem od 15-tog u idućem mjesecu, za prethodni mjesec koji je točkom I. izreke dosudio tužitelju, dok je o naknadi parničnog troška odlučio primjenom odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a i tužitelju dosudio parnični trošak u iznosu od 10.913,61 eura, dok je preostali dio zahtjeva za naknadu parničnog troška odbio kao neosnovan.

7. Sva opisana činjenična utvrđenja kao potpuna i pravilna prihvaća i ovaj sud, a ista, žalbenim navodima tuženika nisu dovedena u sumnju.

8. Žalbeni navodi tuženika u odnosu na pravnu osnovu tužbe za utuženo razdoblje nisu osnovani, jer je prvostupanjski sud pravilno na temelju provedenog dokaznog postupka u parničnom postupku pod brojem P-2325/2012 kao i na temelju provedenog vještačenja po vještakinji medicinske struke, te na temelju stranačkog iskaza tužitelja, pravilno zaključio o postojanju uzročno posljedične veze između ozljede na radu tužitelja od 16. srpnja 2005. i njegove privremene nesposobnosti za rad u utuženom razdoblju, pri čemu je na temelju provedenog medicinskog vještačenja jasno utvrđeno da povreda od 18. ožujka 2011. ni u kom slučaju nije dovela do pogoršanja zdravstvenog stanja tužitelja, te stoga tuženik odgovara za štetu tužitelju koju tužitelj ostvaruje u ovom parničnom postupku.

9. Prvostupanjski sud je pravilnom primjenom materijalnog prava zaključio o djelomičnoj osnovanosti, odnosno o djelomičnoj neosnovanosti tuženikovog prigovora zastare utvrđujući da je tužba podnesena 6. kolovoza 2018., da je u odnosu na tužiteljeva potraživanja dospjela od 1. siječnja 2013. do 1. kolovoza 2013. nastupila zastara u smislu odredbi čl. 139. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23 – dalje ZR/14) i odredbe čl. 232. st. 2. ZR/14, s obzirom da u primjenu dolazi zastarni rok od pet godina, slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno, za preostalo razdoblje počevši od rujna 2013. pa nadalje, otklonio kao neosnovan tuženikov prigovor zastare.

10. Tuženik u žalbi ističe da je nastupila zastara samog prava u smislu odredbe čl. 227. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” br. 35/05, 41/08, 125/11, 25/13, 78/15, 29/18, 45/21,126/21, 114/22 i 156/22 – dalje ZOO), jer da se radi o povremenim tražbinama.

11. Opisani žalbeni navod je nedopušten, jer iz cjelokupnog stanja u spisu, te posebno završnog prijedloga tuženika na ročištu od 14. listopada 2024. na kojem je glavna rasprava zaključena, proizlazi da je tuženik ustrajao kod prigovora zastare smatrajući da tužiteljevo potraživanje zastarijeva u roku od tri godine, pri čemu nije istaknuo prigovor zastare prava iz kojeg proistječu povremene tražbine u smislu odredbe čl. 227. st. 1. ZOO-a, slijedom čega proizlazi da je tuženik ovaj prigovor po prvi puta istaknuo u žalbi, koji je u smislu odredbe čl. 352. st. 2. ZPP-a nedopušten. 12. Tuženik u žalbi osporavajući pravilnost i zakonitost presude ističe postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a koju obrazlaže navodima da je izreka presude narazumljiva, da izreka presude proturječi sama sebi i razlozima presude, da u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama.

13. Opisani žalbeni razlog nije osnovan, jer suprotno proizlazi iz obrazloženja presude u kojoj je sud obrazložio sva sporna činjenična i pravna pitanja, iznio je stajalište o spornim pitanjima, koja su jasna, te presuda nema nedostataka zbog kojih se nebi mogla ispitati.

14. Pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. u svezi čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od tih bitnih povreda odredaba parničnog postupka, koje tuženik niti ne ističe u žalbi.

15. Tuženik u žalbi nadalje ističe postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 219., čl. 221 a., čl. 288 a., čl. 338. st. 4. i čl. 259. ZPP-a, koje bitne povrede obrazlaže navodima da je prvostupanjski sud visinu tužbenog zahtjeva utvrdio isključivo na temelju nalaza i mišljenja vještakinje financijske struke Goranke Šmer Maraš, za koji navodi da nije izrađen stručno, objektivno, uvažavanjem prakse i pravila struke. S tim, u vezi tuženik ističe da je vještakinja u pisanom nalazu i mišljenju visinu pretpostavljene plaće tužitelja utvrđivala na temelju statističkih podataka o prosječno isplaćenoj plaći u Republici Hrvatskoj u utuženom razdoblju, da je prigovorio takvom načinu i metodi utvrđivanja visine izgubljene zarade smatrajući da bi pretpostavljenu plaću tužitelja trebalo utvrđivati prema podacima o isplaćenoj plaći radnicima komparantima koji su zaposleni na istom radnom mjestu kao i tužitelj. Ukazuje da je vještakinja, neovlašteno, nakon što je u spis dostavio podatke o isplaćenim plaćama trojici radnika, ocijenila da dostavljeni podaci nisu vjerodostojni.

16. Smatra da je u takvim okolnostima sud koji rukovodi vještačenjem, propustio naložiti vještakinji da izradi dopunski nalaz i mišljenje primjenom podataka o isplaćenim plaćama za radnike koje je dostavio u spis, pri čemu da je vještakinja i nakon toga, otklonila izradu dopunskog nalaza i mišljenja, prema tim podacima, a sud nekritički postupio, kada je pisani (osnovni) nalaz i mišljenje vještakinje prihvatio kao objektivan i izrađen u skladu s pravilima struke, na kojem nije mogao utemeljiti pobijanu presudu o visini izgubljene zarade tužitelja u utuženom razdoblju.

17. Iz obrazloženja pobijane presude, odlomaka 10.3. -11. proizlazi da je prvostupanjski sud obrazložio cjelokupan dokazni postupak u odnosu na provođenje knjigovodstvenog vještačenja radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva, slijedom čega je prvostupanjska presuda i u tom dijelu izrađena u skladu s zahtjevima propisanim odredbom čl. 338. st. 4. ZPP-a, u kojoj su odredbi propisani zahtjevi koje presuda mora sadržavati.

18. Iz obrazloženja presude, te stanja u spisu proizlazi da je tuženik imao primjedbe na pisani nalaz i mišljenje vještaka knjigovodstvene struke, smatrajući neprihvatljivim da visinu izgubljene zarade treba utvrđivati prema statističkim podacima o prosječnoj isplaćenoj plaći u Republici Hrvatskoj, već da bi izgubljenu zaradu tužitelja trebalo utvrđivati uzimajući u obzir podatke komparanata zaposlenih na istom radnom mjestu kao i tužitelj.

19. Iz stanja u spisu dalje proizlazi da je sud, naložio vještakinji izraditi dopunski nalaz i mišljenje, pri čemu je vještakinja podneskom od 8. lipnja 2021. predložila sudu da se tuženiku naloži da za potrebe izrade dopunskog nalaza i mišljenja dostavi podatke o primanjima tri komparanta zaposlena kod tuženika na identičnim poslovima kao i tužitelj, da je tuženik u vezi toga dostavio u spis podatke (list 225 spisa) iz kojih bi proizlazilo da se radi o radnicima ŠE, KE i ŽE bez naznake da se radi o tuženikovim radnicima, bez naznake na kojim poslovima su zaposleni ti radnici, te bez naznaka pojedinih brojeva u pojedinim stupcima po godinama, te nije razvidna visina (bruto, neto, doprinosi na plaći i iz plaće) za svakog pojedinog radnika, pri čemu, niti na jednom od dostavljenih podatka nema naziva tvrtke, OIB [osobni identifikacijski broj]a, odnosno matičnih podataka tuženika i navedenih radnika.

20. Dalje proizlazi da je vještakinja s obzirom na ovako dostavljene joj podatke navela kako se isti ne mogu smatrati vjerodostojnim ispravama, te je zatražila da tuženik dostavi vjerodostojnu dokumentaciju, po kojem traženju vještakinje, tuženik nije postupio.

21. Dalje proizlazi, da tuženik bilo kakva daljnja pojašnjenja u vezi vjerodostojnosti i točnosti podataka iz navedene dokumentacije nije dao, nakon čega je sud odredio ročište za 2. rujna 2024. na koje je pozvao vještakinju radi usmenog saslušanja i obrazloženja nalaza i mišljenja, na koje ročište je vještakinja pristupila, dok tuženik iako uredno pozvan na to ročište, nije pristupio, pri čemu je vještakinja na tom ročištu, na upit suda izričito navela da je za izradu dopunskog nalaza i mišljenja potrebno dostaviti u spis platne liste za komparante i tužitelja za razdoblje od 1. siječnja 2013. do 31. ožujka 2018., s time da iz dostavljenih podataka bude razvidno i da se može utvrditi da su komparanti zaposleni na istim poslovima kao i tužitelj i sa istim uvjetima.

22. Iz stanja u spisu proizlazi da je na naknadno ročište od 14. listopada 2024. na kojem je glavna rasprava zaključena, pristupila vještakinja knjigovodstvene struke, na kojem ročištu je sud proveo saslušanje vještakinje, koja je detaljno obrazložila pisani nalaz i mišljenje, dok punomoćnik tuženika niti na tom ročištu nije dostavio bilo kakve dokaze da su spomenuti radnici za koje je dostavio podatke, doista njegovi radnici, na kojem su radnom mjestu zaposleni i da li se radi o usporedivim radnicima, pri čemu je sud, nakon saslušanja vještakinje u zapisniku s ročišta konstatirao: “…nakon kraćeg raspravljanja stranke suglasno predlažu da sud zaključi raspravljanje u ovoj pravnoj stvari, da se ne izvode nikakvi drugi dokazi, te da se čita cjelokupna dokumentacija i iskazi u priloženom spisu P-2325/2012.“

23. Slijedom opisanog stanja u spisu, neosnovan je žalbeni navod tuženika o postojanju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a, jer suprotno žalbenim navodima, tuženiku je omogućeno raspravljanje u postupku.

24. Tuženik je, radi izrade dopunskog nalaza i mišljenja trebao dostaviti sudu potpune i vjerodostojne podatke o isplaćenim plaćama u utuženom razdoblju radnicima komparantima. Prema stanju u spisu tuženik to nije učinio, jer iz dostavljenih podatka proizlazi da oni nisu potpuni, budući da nije navedeno na kojem su radnom mjestu ti radnici zaposleni, brojčani podaci po pojedinim stupcima nisu obrazloženi budući da nije razvidna visina plaće isplaćena tim radnicima u bruto iznosu, neto iznosu i porezi i doprinosi na plaću i iz plaće.

25. Potpune i vjerodostojne podatke za izradu dopunskog nalaza i mišljenja sudu je mogao dostaviti jedino tuženik kao poslodavac, po kojem nalogu i obvezi tuženik nije postupio.

26. U takvim okolnostima, pričemu je sud saslušanjem vještakinje na ročištu radi usmenog obrazlaganja pisanog nalaza i mišljenja, a u kojem očitovanju je vještakinja razjasnila da je radi utvrđivanja visine pripadajuće razlike plaće uzela u obzir prosječnu visinu tužiteljeve plaće u razdoblju od šest mjeseci prije ozljede na radu, da je imajući u vidu da utuženo razdoblje predstavlja relativno dugo vremensko razdoblje i da je od nastanka štetnog događaja prošlo dugo vremena, vještakinja je i prema shvaćanju ovog suda nalaz i mišljenje izradila utvrđujući prosječnu visinu isplaćene plaće u Republici Hrvatskoj prema podacima Državnog zavoda za statistiku u utuženom razdoblju, pri čemu ovaj sud primjećuje da je vještakinja u usmenom očitovanju navela da bi visina izgubljene zarade primjenom podataka o isplaćenim plaćama komparantima, bila nepovoljnija za tuženika.

27. U takvim okolnostima prvostupanjski sud je pravilno postupio kada je pisani nalaz i mišljenje vještakinje prihvatio kao objektivan, te izrađen u skladu s pravilima struke i mjerodavan za odlučivanje o visini tužbenog zahtjeva. Ovakvo stajalište prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud, pri čemu se ponovno ukazuje da je punomoćnik tuženika na održanom ročištu od 14. listopada 2024., nakon što u spis nije dostavio potpune i vjerodostojne podatke o isplaćenim plaćama radnicima komparantima, predložio sudu da raspravljanje zaključi, te da se ne izvode daljnji dokazi.

28. Stoga, nisu osnovani žalbeni navodi tuženika o postojanju bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 219. , čl. 221 a., čl. 288 a. i čl. 259. ZPP-a, a visina izgubljene zarade tužitelja u utuženom razdoblju utvrđena je na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te uz pravilnu primjenu materijalnog prava.

29. Pravilna je i zakonita odluka o naknadi parničnog troška koju je prvostupanjski sud pravilno utemeljio na odredbama čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a.

30. Iz sadržaja žalbe proizlazi da tuženik ne navodi i ničim ne obrazlaže da pobija prvostupanjsko rješenje u točki I. izreke, kojim je prvostupanjski sud pravilno dopustio objektivnu preinaku tužbe iz podneska tužitelja od 3. studenoga 2022.

31. Slijedom svega obrazloženog, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci ove presude, dok se rješenje temelji na odredbi čl. 380. toč. 2. ZPP-a.

32. S obzirom da tuženik nije uspio s žalbom, odbijen je njegov zahtjev za naknadu žalbenog troška (čl.154. st. 1. u svezi čl. 166. st. 1. ZPP-a), dok je ocijenjeno da podnošenje odgovora na žalbu nije bilo potrebno za vođenje parnice, pa je stoga odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu (čl.155. ZPP-a.)

33. Prvostupanjska presuda u točki II. izreke, te rješenje u točkama I. i III. izreke kao nepobijani ostaju neizmijenjeni.

U Rijeci, 30. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Dubravka Butković Brljačić