REPUBLIKA HRVATSKA

P-1688/2019

Trgovački sud u Zagrebu

Trg. J. F. Kennedyja 11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Goranu Iskri, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, OIB 84397956623, Zagreb, A. Mihanovića 3, protiv tuženika HRVATSKE ŠUME d.o.o., OIB 69693144506, Zagreb, Ulica Kneza Branimira 1, radi naknade štete, nakon javne glavne rasprave zaključene 17. prosinca 2024. u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 30. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 11.059,76 eura sa zateznim kamatama koje teku na iznos od:

- 7.915,06 eura od 2. lipnja 2019. do isplate,

- 3.144,70 eura od 29. veljače 2020. do isplate.

koja se za razdoblje do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj zahtijeva isplatu zateznih kamata na iznos od 3.144,70 eura za razdoblje od 5. veljače 2020. do 28. veljače 2020., kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 991,25 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 10. lipnja 2019. navodi da je rješenjem tužitelja od 16. studenog 2017. osiguraniku tužitelja NŽ određena isplata invalidske mirovine počevši od 8. svibnja 2017. uslijed djelomičnog gubitka radne sposobnosti uzrokovanog profesionalnom bolešću. NŽ dijagnosticiran je sindrom vibracione bolesti uzrokovan vibracijama kojima je bio izložen kao radnik tuženika radeći na radnom mjestu šumskog sjekača u vremenu od 1. travnja 1988. do 7. svibnja 2017. Navodi da tuženik nije pravovremeno reagirao na zdravstvene preglede svog radnika, niti je kod ranih simptoma vibracione bolesti rasporedio radnika na drugo radno mjesto kod kojih nema upotrebe vibracionih alata. Indikacije vibracione bolesti postojale su kod radnika još 2010. godine kada su utvrđeni simptomi obamrlosti i bolova u šakama. Tužitelj je isplatio svom osiguraniku invalidsku mirovinu u iznosu od 59.636,04 kn za razdoblje od 8. svibnja 2017. do 30. travnja 2019. U tijeku postupka navodi da je radnik radio duže od dopuštenog vremena rada s motornom pilom te mu pretežiti dio radnog staža nije bilo osigurano korištenje antivibracione pile i rukavica, kao i da je iz medicinske dokumentacije vidljivo da su simptomi bili prisutni duže vrijeme prije umirovljenja. Končanim tužbenim zahtjevom traži isplatu iznosa od 83.329,82 kn za razdoblje od 8. svibnja 2017. do 31. siječnja 2020.

2. Tuženik je podnio odgovor na tužbu u kojem je naveo kako je nesporno da je NŽ bio zaposlen na radnom mjestu šumskog sjekača od 1. travnja 1988. Osporava da je radniku dijagnosticirana profesionalna bolest. Navodi da je rješenjem HZMO-a od 14. ožujka 2017. radniku utvrđen djelomičan gubitak radne sposobnosti zbog profesionalne bolesti 50% i bolesti 50%. Nakon obavljene revizije utvrđen je djelomični gubitak radne sposobnosti zbog profesionalne bolesti 100%. Radniku je ponuđen novi ugovor o radu na radno mjesto šumskog radnika kojeg je i prihvatio. Navodi da je tuženik postupao u skladu s odredbama o zaštiti na radu. Radnik je svake godine slan na preventivni zdravstveni pregled, prilikom nabave motornih pila vodila se računa o tome da imaju ugrađen sustav zaštite od vibracija, te je radnik redovito preuzimao zaštitne vibracijske rukavice. Radnik je bio osposobljen za rad na siguran način i bio je opremljen zaštitnom opremom. Po utvrđenju nesposobnosti za obavljanje poslova šumskog sjekača došlo je do izmjene ugovora o radu na radno mjesto šumskog radnika. Ističe i prigovor zastare. Osporava visinu štete navodeći da su iznosi koje je tužitelj isplaćivao radniku određeni u previsokom iznosu.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao rješenje tužitelja klasa: 141- 02/17-03/03090986147 od 16. studenog 2017. (list 2-3, 141-143 spisa), rješenje tužitelja klasa: 141-02/16-01/OB od 14. ožujka 2017. (list 4, 144 spisa), prijavu o profesionalnoj bolesti (list 5 spisa), potvrdu o radnom stažu na poslovima šumskog radnika sjekača (list 6 spisa), ugovor o radu (list 7 spisa), dopis (list 8 spisa), medicinsku dokumentaciju (list 9-12, 126-128, 243-329, 333-397 spisa), odštetni zahtjev (list 13 spisa), obračun isplate mirovine (list 14, 150 spisa), ispis doznačenih mirovinskih primanja (list 15-17, 151-154 spisa), aneks ugovora o radu (list 27-28 spisa), prijedlog za raspored radnika (list 29 spisa), odluku o priznavanju prava na razliku plaće (list 30-31 spisa), uvjerenje (list 32, 33 spisa), liječničko uvjerenje (list 34 spisa), uvjerenje o radnoj sposobnosti radnika (list 35-60 spisa), upisnik zaduženja osobnim zaštitnim sredstvima (list 61-65 spisa), izdatnice (list 66-77 spisa), evidenciju o radnom vremenu radnika (list 86-108 spisa), upitnik u svezi ozljede na radu (list 125 spisa), popis i opis poslova (list 129-131 spisa), nalaz i mišljenje o radnoj sposobnosti osiguranika (list 131-140 spisa), obračunske liste za radnika (list 159-206 spisa), revers (list 207 spisa), uvjerenje o ispitivanju stroja (list 208 spisa), zapisnik o obavljenom pregledu stroja (list 209-210 spisa), uvjerenje o ispitivanju stroja (list 211-214 spisa), certifikat o sukladnosti (list 215, 221, 224 spisa), certifikat o pregledu tipa (list 216-220, 222-223 spisa), izjavu o sukladnosti (list 225 spisa), zapisnik o ispitivanju radnog okoliša (list 226-233 spisa), saslušani su svjedoci ŽŽ (list 416-417 spisa), DŽ (list 417-418 spisa), UŽ (list 418-419 spisa), SŽ (list 419-420 spisa), izvedeno je vještačenje po vještaku medicinske struke Tanji Lelas (list 434-453 spisa), vještačenje po vještaku zaštite na radu Petru Kaiću (list 465-544, 556-557 spisa).

4. Sve izvedene dokaze sud je ocijenio primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 70/19 – dalje: ZPP) te je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

5. Predmet spora je tužiteljev za naknadu štete od tuženika koja mu je nastala plaćanjem invalidske mirovine NŽ za razdoblje od 8. svibnja 2017. do 31. siječnja 2020.

6. Između stranaka nije sporno da je NŽ bio radnik tuženika i da je 1. travnja 1988. počeo raditi na radnom mjestu šumskog sjekača. Iz potvrde o radnom stažu tuženika od 11. veljače 2016. proizlazi kako je tuženik u toj potvrdio naveo da NŽ radi na poslovima šumskog sjekača počevši od 1. travnja 1988. do dana izdavanja te potvrde te radi s motornom pilom minimalno 5 sati, a pretežno 6 sati tijekom osmosatnog radnog vremena. Iz ugovora o radu od 8. svibnja 2017. proizlazi da je na temelju tog ugovora NŽ premješten na radno mjesto šumskog radnika, počevši od 8. svibnja 2017. Iz toga proizlazi da je NŽ radio na poslovima šumskog sjekača od 1. travnja 1988. do 7. svibnja 2017.

7. Iz rješenja tužitelja klasa: 141-02/17-03/03090986147 od 16. studenog 2017. proizlazi kako je tim rješenjem određeno kako je NŽ, kod kojeg je zbog profesionalne bolesti 100% nastao djelomični gubitak radne sposobnosti, određena, počevši od 27. siječnja 2017., invalidska mirovina u svoti od 2.413,81 kn mjesečno, a isplata te mirovine pripada korisniku od 8. svibnja 2017., a isplaćivat će ju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje na teret sredstava državnog proračuna, mjesečno unatrag.

8. Iz rješenja tužitelja klasa: 141-02/16-01/OB od 14. ožujka 2017. proizlazi da je tim rješenjem NŽ, kod kojeg je zbog profesionalne bolesti 100% nastao djelomičan gubitak radne sposobnosti, priznato, počevši od 27. siječnja 2017., pravo na invalidsku mirovinu.

9. Iz prijave o profesionalnoj bolesti proizlazi da se radi o profesionalnoj bolesti vibracioni sindrom.

10. Iz nalaza i mišljenja o radnoj sposobnosti osiguranika Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom proizlazi kako je uzrok invalidnosti profesionalna bolest 100%. U prvom nalazu i mišljenju od 10. veljače 2017. bilo je navedeno kako je uzrok 50% bolest i 50% profesionalna bolest. Međutim, isto tijelo po istim osobama je izradilo i naknadni nalaz i mišljenje od 6. ožujka 2017. u kojem je navedeno kako je uzrok 100% profesionalna bolest. U Obrazloženju je navedeno kako vijeće vještaka mijenja svoj nalaz i mišljenja u skladu s mišljenjem vještaka revizora MRMS-a od 21. veljače 2017. na način da je uzrok profesionalna bolest 100%. Iz nalaza i mišljenja vještaka revizora od 21. veljače 2017. ujedno proizlazi da se radnik nalazi na bolovanju od siječnja 2016. godine.

11. Iz nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke Tanje Lelas sud proizlazi da je prema anamnestičkim podacima iz medicinske dokumentacije pojava prvih simptoma vibracione bolesti bila 2010. godine. Simptomi koji se navode, a koji se mogu povezati s vibracionom bolesti su bolovi u šakama tijekom noći koji se ponekad javljaju i tijekom dana, obamrlost prstiju šaka, odnosno nemogućnost razgibavanja prstiju, promjena boje kože prstiju. Međutim, u zdravstvenom kartonu za razdoblje od 2010. do 2015. godine nema zapisa o tome da bi se NŽ javljao zbog problema u rukama ili šakama. Iz nalaza i mišljenja proizlazi da se točan trenutak nastanka vibracijske bolesti ne može sa sigurnošću utvrditi zbog same prirode ove bolesti koja nastaje i razvija se postupno. Pojava prvih simptoma ne znači nužno i pojavu bolesti. Prilikom pregleda fizijatra 1. travnja 2015. postavljena je sumnja na profesionalnu bolest – vibracijski sindrom. Daljnja sumnja na vibracijsku bolest potvrđena je 13. siječnja 2016. prilikom periodičkog pregleda kod medicine rada. Vibracijski sindrom konačno je potvrđen digitalnom pletizmografijom 16. veljače 2016. kada je nalaz ukazao na patološku reakciju malih krvnih žila, odnosno na Reynaudov sindrom koji je dio vibracijskog sindroma. Profesionalna bolest pod dijagnozom Reynaudov sindrom priznata je od strane Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje 24. travnja 2016. Iz nalaza i mišljenja proizlazi da se vibracijska bolest pojavila zbog rada s alatima koji vibriraju, odnosno dugotrajne izloženosti vibracijama koje se prenose na ruke i šake. Kod NŽ izvor vibracija je motorna pila koju je koristio prilikom rada – sječe drva.

12. Iz nalaza i mišljenja vještaka Tanje Lelas proizlazi da se bolest mogla spriječiti na način da se radnik uklonio iz izloženosti, odnosno da je prestao raditi s alatom koji vibrira – motornom pilom, kod pojave prvih simptoma koji upućuju na vibracijski sindrom. Bolest se mogla ublažiti ili usporiti skraćivanjem vremena izloženosti rada s vibrirajućim alatima, te radnik nije smio raditi duže od dva sata neprekidno, odnosno četiri sata s prekidima. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi i kako upotreba antivibracijskih rukavica može ublažiti djelovanje vibracija, ali nije dovoljna zaštita za sprječavanje nastanka bolesti.

13. Iz nalaza i mišljenja vještaka Tanje Lelas proizlazi da postoji uzročno posljedična veza između umirovljenja i vibracijske bolesti. Kod NŽ utvrđena je profesionalna bolest vibracijski sindrom uslijed dugogodišnjeg izlaganja vibracijama koje se prenose na ruke i šake prilikom korištenja vibracijskog alata motorne pile. Zbog razvoja vibracijskog sindroma NŽ je nesposoban za obavljanje poslova svog radnog mjesta šumskog sjekača. Radi se o djelomičnom gubitku radne sposobnosti, a poslovi koje NŽ ne može obavljati su poslovi koji uključuju rad s vibracijskim sredstvima te rad u nepovoljnim mikroklimatskim uvjetima.

14. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka medicinske struke Tanje Lelas jer je izrađen stručno i argumentirano te ne postoje okolnosti koje bi dovele u sumnju pravilnost danog nalaza i mišljenja, a niti jedna stranka nije imala primjedbe na nalaz i mišljenje niti pitanja za vještaka.

15. Iz uvjerenja o zdravstvenoj sposobnosti radnika proizlazi da je tuženik redovito slao radnika NŽ na zdravstvene preglede te je u razdoblju od 1988. godine do 2015. godine zdravstvena ustanova koja je obavila pregled u svakom uvjerenju navela kako je radnik sposoban za poslove šumskog sjekača.

16. U uvjerenju o zdravstvenoj sposobnosti radnika od 11. veljače 2016. navedeno je kako je radnik privremeno zdravstveno nesposoban te da je potrebna kontrola za dva mjeseca. U uvjerenju o zdravstvenoj sposobnosti radnika od 3. svibnja 2016. navedeno je da je NŽ nesposoban za poslove šumskog sjekača, a isto je navedeno i u uvjerenju o zdravstvenoj sposobnosti radnika od 23. ožujka 2017., te je još dodano i zabrana rada s motornom pilom.

17. Prema tome, tuženik je uredno upućivao radnika NŽ na zdravstvene preglede svake godine te je zaključno s pregledom 2015. godine zdravstvena ustanova koje je obavila pregled navodila kako je radnik zdravstveno sposoban za poslove šumskog sjekača. Na pregledu od 11. veljače 2016. po prvi puta je navedeno da radnik nije sposoban za taj posao.

18. Kako je tuženik slao radnika na redovite zdravstvene preglede te kako je tek u uvjerenju o zdravstvenoj sposobnosti od 11. veljače 2016. navedeno da je radnik nesposoban za poslove šumskog sjekača, a prethodno je tek u medicinskoj dokumentaciji od 13. siječnja 2016. izričito postavljena dijagnoza sumnje na vibracijsku bolest (11 spisa), to tuženik prije toga nije imao razloga premjestiti radnika na drugo radno mjesto na kojem neće raditi s vibracijskim alatima. Radnik je od siječnja 2016. bio na bolovanju, pa okolnost što je ugovor o radu kojim je premješten na radno mjesto šumskog radnika sklopljen tek 8. svibnja 2017. nije u uzročno posljedičnoj vezi s umirovljenjem radnika.

19. U odnosu na okolnost da su u medicinskoj dokumentaciji iz 2010. godine po prvi puta navedeni simptomi koji se mogu povezati s vibracijskom bolesti (bolovi u šakama tijekom noći koji se ponekad javljaju i tijekom dana, obamrlost prstiju šaka, odnosno nemogućnost razgibavanja prstiju, promjena boje kože prstiju) valja istaknuti da u toj medicinskoj dokumentaciji nije postavljena dijagnoza vibracijske bolesti. To je učinjeno tek 2016. godine. Uzimajući u obzir da je i nakon te medicinske dokumentacije tuženik slao radnika na godišnje zdravstvene preglede te je u svakom uvjerenju u razdoblju od 2010. do zaključno 2015. navedeno kako je radnik sposoban za poslove šumskog sjekača, to tuženik nije imao razloga premjestiti radnika na drugo radno mjesto.

20. Iz potvrde o radnom stažu na poslovima radnika sjekača, koju potvrdu je izdao sam tuženik 11. veljače 2016., a potpisao ju voditelj Uprave šuma Podružnica Delnice, proizlazi kako je sam tuženik potvrdio da je NŽ, radnik Uprave šuma, Podružnica Delnice, sukladno opisu posla šumskog sjekača tijekom osmosatnog radnog vremena radio s motornom pilom minimalno pet sati, a pretežno je to bilo preko šest sati rada. Iz iskaza svjedoka UŽ proizlazi kako je NŽ radio preko norme na način da je unutar radnog vremena od 8 sati posjekao više drvne mase od propisane norme. Sud je povjerovao iskazu svjedoka jer je logičan i uvjerljiv, a svjedok nije imao nikakvog razloga neistinito iskazivati. Uzimajući u obzir navedenu potvrdu o radnom stažu, kao i iskaz svjedoka koji je u skladu s tom potvrdom, sud je utvrdio da je NŽ tijekom obavljanja poslova šumskog sjekača tijekom radnog dana radio minimalno pet sati s motornom pilom, a najčešće je radio preko šest sati s motornom pilom. To je izričito navedeno u potvrdi koju je izdao sam tuženik, a potpisao ju voditelj Uprave šuma Podružnica Delnice, u kojoj upravi šuma je NŽ i radio.

21. NŽ radio je na poslovima šumskog sjekača od 1. travnja 1988. do 7. svibnja 2017. Tijekom cijelog tog razdoblja primjenjivao se Pravilnik o zaštiti na radu u šumarstvu („Narodne novine“ broj: 10/86). Taj pravilnik primjenjuje se i sukladno odredbi čl. 103. st. 7. t. 4. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ broj: 71/14 – dalje: ZZR/14), kao i odredbe čl. 113. st. 2. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ broj: 59/96 – dalje: ZZR/96).

22. Odredbom čl. 12. st. 1. Pravilnika o zaštiti na radu u šumarstvu („Narodne novine“ broj: 10/86) određeno je da rad sjekačke grupe mora se organizirati tako da na sječi i izradi drvnih sortimenata motornom pilom radnik ne smije raditi duže od dva sata neprekidno, odnosno duže od četiri sata sa prekidima u tijeku jednog radnog dana.

23. NŽ radio je minimalno pet sati s motornom pilom tijekom jednog radnog dana, a najčešće i preko šest sati, dakle i 50% više od maksimuma koji je propisan odredbom čl. 12. st. 1. navedenog Pravilnika.

24. Iz nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke Tanje Lelas proizlazi da je prekomjerni rad s motornom pilom doveo do pojave vibracijske bolesti jer je do bolesti došlo zbog dugotrajne izloženosti vibracijama uslijed korištenja motorne pile, a bolest se mogla ublažiti i usporiti skraćivanjem vremena korištenja motorne vile, pri čemu vještak izričito navodi kako radnik nije smio raditi duže od dva sata neprekidno, a ukupno duže od četiri sata s motornom pilom te da upotreba antivibracijskih rukavica nije dovoljna za sprječavanje nastanka bolesti.

25. Iz iskaza svjedoka ŽŽ, DŽ, UŽ i SŽ proizlazi da je tuženik omogućio radniku NŽ korištenje sve zaštitne opreme, uključujući i antivibracijskih rukavica te da ih je NŽ stvarno i koristio. Sud je prihvatio iskaze svjedoka jer su uvjerljivi i međusobno suglasni te u spisu ne postoje dokazi koji bi ih doveli u sumnju.

26. Iz nalaza i mišljenja vještaka zaštite na radu Petra kaića proizlazi da je radnik NŽ bio uredno osposobljen za rad na siguran način, obavljao je redovito preglede tijekom čitavog radnog vijeka i propisno je upućen sukladno procjeni rizika te su mu dana osobna zaštitna sredstva.

27. Vještak je na ročištu od 17. prosinca 2024. naveo da u situaciji ako je radnik radio više od četiri sata u jednom radnom danu, to bi predstavljalo situaciju u kojoj nije primijenjena mjera zaštite na radu.

28. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Petra Kaića, uključujući i očitovanje na ročištu od 17. prosinca 2024., kako u u situaciji ako je radnik radio više od četiri sata u jednom radnom danu, to bi predstavljalo situaciju u kojoj nije primijenjena mjera zaštite na radu. Nalaz i mišljenje izrađen je u skladu s pravilima struke te ne postoje okolnosti koje bi ga dovele u sumnju, a vještak je odgovorio na sva postavljena pitanja. U dijelu kojem je vještak obrazložio kako je radniku omogućeno korištenje osobnih zaštitnih sredstava i kako ih je koristio nalaz i mišljenje je u skladu i sa svim iskazima svjedoka.

29. Prema tome, tuženik je redovito slao radnika NŽ na zdravstvene preglede te nakon što je na zdravstvenom pregledu 2016. godine utvrđena nesposobnost za rad na mjestu šumskog sjekača, premjestio je radnika na drugo radno mjesto – šumskog radnika na kojem se ne koriste vibracijski alati. Tuženik je osigurao korištenje osobnih zaštitnih sredstava radniku, uključujući i antivibracijske rukavice, a radnik je osobna zaštitna sredstva stvarno i koristio. Tuženik je radnika osposobio i za rad na siguran na način. U ovom dijelu tuženik je primijenio sredstva zaštite na radu.

30. Međutim, radnik NŽ na radnom mjestu šumskog sjekača radio je minimalno pet sati, a pretežito i preko šest sati u tijeku jednog radnog dana, kako je već obrazloženo u prethodnim točkama ovog obrazloženja, dok je propisani maksimum sukladno odredbi čl. 12. st. 4. Pravilnika o zaštiti na radu u šumarstvu („Narodne novine“ broj: 10/86) dva sata neprekidno, odnosno četiri sata ukupno u tijeku jednog radnog dana. Iz nalaza i mišljenja vještaka Petra Kaića proizlazi da u toj situaciji nisu primijenjene sve mjere zaštite na radu, a iz nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke proizlazi da u slučaju da je radnik radio maksimalno dva sata neprekidno i četiri sata ukupno u tijeku jednog radnog dana, a ne pet ili najčešće i preko šest sati u tijeku radnog dana, tada bi nastupanje bolesti bilo usporeno i ublaženo. Dakle, rad od minimalno pet, a pretežno šest sati tijekom radnog dana dovelo je do pojave vibracijske bolesti te korištenje zaštitne opreme i antivibracijskih rukavica u tom slučaju nije moglo spriječiti njen nastanak. Tuženik je znao da NŽ radi više od četiri sata dnevno jer je sam tuženik u potvrdi o radnom stažu naveo kako je radnik radio minimalno pet, a pretežno preko šest sati tijekom radnog dana.

31. Prema odredbi čl. 15. st .1. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" broj: 19/83, 17/86, 47/89, 46/92, 26/93, 37/94 – dalje: ZZR/83) posebna pravila zaštite na radu odnose se posebno i na trajanje određenog posla.

32. Prema odredbi čl. 29. ZZR/83 koji je bio na snazi do stupanja na snagu ZZR/96 poslodavac je dužan osigurati izvođenje procesa rada u skladu s pravilima zaštite na radu tako da se poslovi odnosno radni zadaci obavljaju na način kojim se osigurava siguran rad radnika.

33. Sukladno navedenim odredbama tuženik je bio dužan osigurati da radnik NŽ ne radi posao s motornom pilom u dužem trajanju od onog propisanog Pravilnikom o zaštiti na radu u šumarstvu („Narodne novine broj: 10/86), odnosno spriječiti ga radi duže od dva sata neprekidno i četiri sata ukupno tijekom radnog dana, što nije učinio, a iz potvrde o radnom stažu koju je izdao sam tuženik proizlazi da je tuženik znao kako radnik radi i preko šest sati u tijeku radnog dana. Time je tuženik propustio primijeniti sve mjere zaštite na radu, a taj propust je bio u uzročno posljedičnoj vezi s nastankom vibracijske bolesti.

34. Prema odredbi čl. 44. st. 1. ZZR/96 poslodavac je dužan proces rada tako planirati, pripremiti i provoditi da se osigura što djelotvornija zaštita zaposlenika, a prema odredbi čl. 44. st. 2. ZZR/96 poslodavac treba skrbiti da su radni postupci tako pripremljeni i organizirani te da se provode na način da se njima ne utječe štetno na sigurnost i zdravlje zaposlenika.

35. Prema odredbi čl. 73. podstavak 5. ZZR/96 poslodavac je dužan skrbiti da zaposlenici rade sukladno odredbama toga Zakona, propisa donesenih na temelju njega, drugih propisa zaštite na radu, uputa poslodavca, odnosno proizvođača strojeva i uređaja, osobnih zaštitnih sredstava i radnih tvari, te da koriste propisana osobna zaštitna sredstva. Prema odredbi čl. 73. podstavak 6. ZZR/96 poslodavac je obvezan zaposleniku zabraniti rad ako ga obavlja suprotno odredbi iz prethodnog podstavka.

36. Sukladno navedenim odredbama ZZR/96 koji je bio na snazi od 1. siječnja 1997. pa do 19. lipnja 2014. kada je stupio na snagu ZZR/14, tuženik je bio dužan zabraniti radniku NŽ da radi šest sati u tijeku jednog radnog dana s motornom pilom, odnosno skrbiti da radnik radi maksimalno dva sata neprekidno, a četiri sata ukupno tijekom jednog radnog dana, što nije učinio. Time je tuženik propustio primijeniti sve mjere zaštite na radu, a taj propust je bio u uzročno posljedičnoj vezi s nastankom vibracijske bolesti.

37. Sukladno odredbi čl. 24. st. 1. podstavak 6. ZZR/14 poslodavac je dužan nadzirati da radnici rade u skladu s pravilima zaštite na radu, uputama poslodavca, odnosno proizvođača radne opreme, osobne zaštitne opreme, opasnih kemikalija i bioloških štetnosti te da koriste propisanu osobnu zaštitnu opremu, a prema odredbi čl. 24. st. 1. podstavak 7. ZZR/14 dužan je radniku zabraniti rad ako ga obavlja suprotno podstavku 6. toga stavka.

38. Prema odredbi čl. 44. st. 1. ZZR/14 poslodavac je obvezan planirati, pripremati i provoditi radne postupke te razraditi i primjenjivati tehnologiju rada tako da ne ugrožava sigurnost i zdravlje radnika, uvažavajući pri tome najvišu moguću razinu zaštite od rizika na radu i u vezi s radom, u skladu s pravilima zaštite na radu i drugim propisima.

39. Sukladno navedenim odredbama ZZR/14 tuženik je i nakon stupanja na snagu tog zakona 19. lipnja 2014. dužan nadzirati da radnik NŽ radi maksimalno dva sata neprekidno, a ukupno četiri sata s motornom pilom u tijeku jednog radnog dana, što nije učinio budući da je radnik radio i preko šest sati. Time je tuženik i za vrijeme važenja ZZR/14 propustio primijeniti sve mjere zaštite na radu, a taj propust je bio u uzročno posljedičnoj vezi s nastankom vibracijske bolesti.

40. Prema tome, tuženik nije primijenio sve mjere zaštite na radu tijekom cijelog razdoblja u kojem je NŽ radio kao šumski sjekač (od 1. travnja 1988. do 7. svibnja 2017.), a to je bilo u uzročno posljedičnoj vezi s nastankom i razvojem vibracijske bolesti.

41. Odredbom čl. 161. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16 – dalje: ZOMO) propisano je da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. Prema odredbi čl. 161. st. 2. ZOMO-a naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz toga Zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koje se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja i to, između ostalog, novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na mirovinu u punom iznosu.

42. Prema odredbi čl. 162. st. 1. ZOMO-a Zavod ima pravo na naknadu šteta od osobe koja je prouzročila smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti, tjelesno oštećenje ili smrt osigurane osobe.

43. Prema odredbi čl. 162. st. 2. ZOMO-a ako je štetu iz stavka 1. toga članka uzrokovao radnik na radu ili u vezi s radom, odgovaraju poslodavac i radnik solidarno.

44. Prema odredbi čl. 162. st. 3. ZOMO-a za štetu iz stavka 1. toga članka odgovara poslodavac ako je šteta nastala zbog toga što nisu provedene mjere zaštite na radu, odnosno mjere za zaštitu građana.

45. U konkretnom slučaju tuženik nije organizirao rad na način da NŽ ne radi s motornom pilom duže od dva sata neprekidno i četiri sata ukupno tijekom jednog radnog dana i time nije primijenio sve posebne mjere zaštite na radu. Stoga, tuženik kao poslodavac sukladno odredbi čl. 162. st. 3. ZOMO-a odgovara za štetu koja je nastala tužitelju u vidu davanja po osnovi invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnost za rad.

46. Visinu štete sud je utvrdio na temelju obračuna isplaćene mirovine tužitelja te podataka o doznačenim iznosima mirovina iz kojeg proizlazi da je tužitelj u razdoblju od 8. svibnja 2017. do 30. travnja 2019. obračunao invalidsku mirovinu u ukupnom iznosu od 59.636,04 kn (što sada iznosi 7.915,06 eura) te ju je u tom iznosu i platio osiguraniku, a u razdoblju od 1. svibnja 2019. do 31. siječnja 2020. je obračunao invalidsku mirovinu u iznosu od 23.693,78 kn (što sada iznosi 3.144,70 eura) u kojem iznosu ju je i platio osiguraniku. Ukupno, za cijelo razdoblje to iznosi 11.059,76 eura. Sud je prihvatio tužiteljeve obračune mirovine jer upravo tužitelj obračunava i isplaćuje mirovine, a ne postoje okolnosti koje bi ukazivale da je tužitelj pogrešno obračunavao mirovinu. Tužitelj ima pravo na naknadu štete u visini novčanih davanja po osnovi priznatog prava na mirovinu u punom iznosu sukladno odredbi čl. 161. st. 2. ZOMO-a.

47. Nisu odlučni tuženikovi navodi kako je tuženikovom odlukom o priznavanju prava na razliku plaće od **.**.2019. NŽ priznato pravo na isplatu razlike koju je radnik ostvario na radnom mjestu šumski radnik sjekač do utvrđivanja djelomičnog gubitka radne sposobnosti, a što je određeno člankom 1. te odluke. Prema čl. 2. te odluke radniku pripada pravo na isplatu razlike plaće od 8. svibnja 2017. Međutim, to nije od utjecaja na visinu štete tužitelja u smislu odredbe čl. 161. st. 2. ZOO-a jer tužitelj ima pravo na naknadu štete u vidu plaćenih iznosa invalidske mirovine u punom iznosu, te okolnost da je tuženik radniku NŽ na novom radnom mjestu šumskog radnika sadržajno isplatio jednaku plaću kao i na ranijem radnom mjestu šumskog sjekača nije od utjecaja na visinu štete.

48. Tuženikov prigovor zastare nije osnovan jer je tužba podnesena 10. lipnja 2019., a najstarija plaćena mirovina odnosi se na svibanj 2017., dok je rješenje o invalidskoj mirovini doneseno 14. ožujka 2017., pa nije protekao trogodišnji zastarni rok iz čl. 230. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18 – dalje: ZOO) u vezi s odredbom čl. 165. st. 1. i st. 2. ZOMO-a.

49. Prema odredbi čl. 165. st. 3. ZOMO-a Na svotu potraživanja naknade štete Zavod ima pravo na zateznu kamatu u visini određenoj zakonom koja teče od prvog idućeg dana nakon isteka roka od 15 dana od dana dostave poziva odgovornoj osobi da naknadi štetu.

50. Iz odštetnog zahtjeva s povratnicom proizlazi da je tužitelj 17. svibnja 2019. dostavio tuženiku odštetni zahtjev kojim ga poziva da mu plati iznos od 59.636,04 kn (7.915,06 eura) za razdoblje od 8. svibnja 2017. do 30. travnja 2019. Zatezne kamate teku od prvog dana nakon isteka 15 dana od dostave tog poziva, a to znači da na iznos od 7.915,06 eura teku od 2. lipnja 2019.

51. U odnosu na tražbinu naknade štete u iznosu od 23.693,78 kn (3.144,70 eura), tužitelj je taj zahtjev postavio u podnesku od 5. veljače 2020., a prije toga nije dostavio poziv tuženiku da plati naknadi tu štetu. Stoga, dostava tog podneska tuženiku ima značenje poziva da naknadi štetu u smislu odredbe čl. 165. st. 3. ZOMO-a, a taj podnesak dostavljen je tuženiku 13. veljače 2020., kako to proizlazi iz dostavnice na poleđini lista 154 spisa. Zatezne kamate sukladno odredbi čl. 165. st. 3. ZOMO-a teku od prvog dana nakon isteka 15 dana od dostave tog podneska, a to znači da zatezne kamate na iznos od 3.144,70 eura teku od 29. veljače 2020.

52. Stopa zatezne kamate određena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose.

53. Sud nije izveo dokaz saslušanjem svjedoka NŽ i PŽ jer iz zapisnika Općinskog suda u Rijeci koji je izveo dokaz saslušanjem svjedoka proizlazi kako su ti svjedoci umrli pa njihovo saslušanje nije moguće. Sud nije izveo dokaz saslušanjem svjedoka ČŽ jer njegov saslušanje nije bilo potrebno nakon što su izvedeni dokazi saslušanjem svjedok ŽŽ, DŽ, UŽ i SŽ budući da se činjenice radi kojih je određeno saslušanje svih svjedoka mogu utvrditi iz tih iskaza i isprava u spisu pa više nije bilo potrebno saslušanje svjedoka ČŽ. Sud je odbio tuženikov prijedlog za saslušanjem svjedoka ĐŽ jer nije bio potreban za odluku budući da je predložen na iste okolnosti kao i saslušani svjedoci te je za utvrđivanje činjenica radi kojih je bilo određeno saslušanje svjedoka bilo dostatno saslušati svjedoke ŽŽ, DŽ, UŽ i SŽ s obzirom na to da su njihovi iskazi suglasni pa nije potrebno saslušavati još i svjedoka ĐŽ.

54. Tužitelj je uspio u parnici pa mu je tuženik dužan nadoknaditi parnične troškove sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Tužitelju su kao potrebni radi vođenja parnice sukladno odredbi čl. 155. st. 1. ZPP-a priznati troškovi izvođenja medicinskog vještačenja u iznosu od 335,00 eura i vještačenja po vještaku zaštite na radu u iznosu od 656,25 eura, sukladno rješenju o određivanju nagrade od 3. listopada 2024. i računu koji je vještak Petar Kaić ispostavio, što ukupno iznosi 991,25 eura.

Zagreb, 30. siječnja 2025.

Sudac

Goran Iskra

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

DNA:

tužitelju

tuženiku