REPUBLIKA HRVATSKA

59. Povrv-2042/2018-65

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Jeleni Antonić Šego, u pravnoj stvari tužitelja- protutuženika SKYLINK d.o.o., Zagreb, Jure Kaštelana 19, OIB: 81773389478, kojeg zastupa punomoćnica Jelena Rubeša Bilobrk, odvjetnica u Zagrebu, Augusta Cesarca 8, protiv tuženika-protutužitelja GRADEL d.o.o., Velika Gorica, Staro Čiče, Velikogorička cesta 10/a, OIB: 40100946455, kojeg zastupa punomoćnik Antun Šagovac, odvjetnik u Zagrebu, Zagrebačka cesta 17/II, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 20. siječnja 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka te zastupnika po zakonu tuženika osobno, s danom objave 30. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Nives Mirčetić iz Velike Gorice, poslovni broj: Ovrv-695/18 od 17. svibnja 2018., u dijelu kojim je tuženiku GRADEL d.o.o., OIB: 40100946455, naloženo isplatiti tužitelju SKYLINK d.o.o., OIB: 81773389478, iznos od 2.307,77 eura sa zateznom kamatom tekućom na pojedine iznose i to:

- na iznos od 1.361,13 eura od 7. svibnja 2017. do isplate,

- na iznos od 140,85 eura od 19. svibnja 2017. do isplate,

- na iznos od 805,79 eura od 3. veljače 2018. do isplate, i to do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te da mu naknadi nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 252,81 eura sa zateznom kamatom tekućom od 18. svibnja 2018. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Nives Mirčetić iz Velike Gorice, poslovni broj: Ovrv-695/18 od 17. svibnja 2018., u dijelu kojim je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju ovršni trošak u iznosu od 4,98 eura sa zateznom kamatom tekućom od 18. svibnja 2018. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan. .

III. Odbija se protutužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Utvrđuje se da su raskinuti Ugovor br.: 2040/17 i Ugovor o ugradnji tehničkog sustava zaštite broj 2040/16 koji su sklopljeni u Zagrebu, dana 24. travnja 2017. između tužitelja-protutuženiak SKYLINK d.o.o., iz Zagreba, Jure Kaštelana 19, OIB: 81773389478 i tuženika-protutužitelja GRADEL d.o.o., Velika Gorica, Staro Čiće, Velikogorička 10a, OIB: 40100946455.

II. Utvrđuje se da je raskinut ugovor koji je sklopljen 11. prosinca 2017. u 15:44 sati kada je tuženik- protutužitelj GRADEL d.o.o., Velika Gorica, Staro Čiće, Velikogorička 10a, OIB: 40100946455 prihvatio ponudu br.: 1038/17 od 1. prosinca 2017. tužitelja-protutuženika SKYLINK d.o.o., iz Zagreba, Jure Kaštelana 19, OIB: 81773389478.

III. Nalaže se tužitelju-protutuženiku SKYLINK d.o.o., iz Zagreba, Jure Kaštelana 19, OIB: 81773389478 da isplati tuženiku-protutužitelju GRADEL d.o.o., Velika Gorica, Staro Čiće, Velikogorička 10a, OIB: 40100946455 iznos od 1.361,13 eur zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 30.05.2017. pa do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. pa do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30.12.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.“

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.507,03 eura, sa zateznom kamatom tekućom od 30. siječnja 2025. do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

V. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 312,50 eura sa zakonskim zateznim kamata tekućim od presuđenja do isplate, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja (tada ovrhovoditelja), javni bilježnik Nives Mirčetić iz [adresa], donijela je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, poslovni broj Ovrv-695/2018 od 17. svibnja 2018. kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 17.387,94 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća do isplate svakog pojedinačnog iznosa kako je to pobliže naznačeno u izreci, te mu naknaditi nastale troškove ovršnog postupka sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2. Protiv rješenja o ovrsi tuženik (ovršenik) je pravodobno podnio prigovor te je sud na temelju odredbe čl. 54. st. 1. i 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17; dalje: OZ) stavio van snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem određena ovrha, ukinuo provedene radnje te je postupak nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

3. Tuženik je podnio prigovor protiv rješenja o ovrsi, koji se sada smatra odgovorom na tužbu, u kojem osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva navodeći da tužitelj nije ispunio svoju obvezu jer je tuženiku isporučio stvar koja ima materijalne nedostatke koje do danas nije uklonio. Ističe kako je od tužitelja naručio videonadzor za koji se nakon njegovog postavljanja u prostorije tuženika ispostavilo da je neispravan i nefunkcionalan. Navodi kako slika koju kamera postavljena od strane tužitelja nema svojstvo istodobne projekcije slike na TV prijamnike koji se nalaze u objektu tuženika, slika koju kamera odašilje je mutna radi čega se ne razaznaju osobe niti stvari te je videonadzor nefunkcionalan a videonadzor tijekom noći uopće ne radi. Navodi kao je bez odgađanja i u više navrata upozoravao tužitelja te je dopisom od 29. svibnja 2017. podsjetio tužitelja da je na navedene nedostatke još ukazao dopisom od 17. svibnja 2017. i 18. svibnja 2017. . Budući je uklanjanje nedostataka izostalo tuženik nije u cijelosti već je samo djelomično podmirio račun broj 417-2-1 i to u visini 50% uz obavijest tužitelju da će ostatak iznosa podmiriti nakon što tužitelj popravi video nadzor i ispuni do kraja svoju ugovornu obvezu. Navodi kako je istim dopisom tuženik tužitelju vratio račun broj: 446-2-1 jer postavljanje konvertera, podešavanje kamera i spajanje na antenski sustav na koje usluge se taj račun odnosi, nije izvedeno. Ističe kako mu je tužitelja 29. studenog 2017. poslao podsjetnik na plaćanje ostatka neplaćenog računa broj: 417-2-1 u iznosu od 10.255,44 kn i računa broj 446-2-1 u iznosu od 1.061,25 kn te je navedeni podsjetnik tuženik vratio. Nakon međusobnog usmenog razgovora tužitelja je krajem studenog i početkom prosinca 2017. došao kod tuženika te je jednu neispravnu kameru zamijenio sa drugom kamerom boljih kvaliteta, za koju kameru je dogovoreno da će se postaviti kao probna odnosno da će ovrhovoditelj zamijeniti i sve ostale neispravne kamere ukoliko tuženik bude nezadovoljna kvalitetom probne. Tužitelj je zamijenio samo jednu neispravnu kameru a na kontinuirane pozive tuženika da zamijeni i sve ostale kamere se oglušio. Tužitelj je potom ispostavio i račun broj 2-2-1 u iznosu od 6.071,25 kn koji tuženik pobija u cijelosti te je isti i vratio tužitelju dopisom od 5. veljače 2018. uz ponovno pozivanje da se u roku izvrše radovi i da se zamijene i sve ostale kamere a nakon čega će tuženik podmiriti sve račune. Međutim tužitelj nikada nije zamijenio neispravne kamere.

4. Podneskom od 20. prosinca 2018. tužitelj se očitovao na navode tuženika ističući kako je sa tuženikom 24. travnja 2017. sklopio Ugovor o ugradnji tehničkog sustava zaštite broj 2040/16 nakon višemjesečnih pregovora. Ugradnja sustava uslijedila je 25. travnja 2017 te je isti odmah pušten u pogon te je potpuno ispravno funkcionirao, sukladno svim svojim karakteristikama, pri čemu mogućnost raspoznavanja osoba sa 10 tak metara udaljenosti u noćnom radu kamere kao i momentalno prebacivanje slike s kamera na TV prijamnik nisu jedne od njih a s čime je tuženik bio vrlo dobro upoznat prije sklapanja Ugovora. Tužitelj navodi kako je tijekom pregovora tuženik doista isticao želje za naprednijem sustavom koji će mu omogućiti momentalni pregled slika s kamere na TV prijamnicima i opisane funkcije kamera u noćnom radu, međutim nakon što mu je prezentirana cijena tog sustava tuženik je odlučio naručiti upravo opremu opisanu u Ugovoru, odnosno presudio je omjer cijene i kvalitete. Ističe kako je tuženik vrlo dobro znao koji je i kakav sustav tehničke zaštite uzimate mu je takav i isporučen i ugrađen na licu mjesta. Na zahtjev tuženika izašao je na lice mjesta te dodatno utvrdio da je sustav ispravan te da kamere funkcioniraju skladu sa tehničkim karakteristikama. Dane su i preporuke za poboljšanje sustava (smanjenje inenziteta podne lampe, svjetlo koje udara direktno u kameru, korištenje spreja za odbijanje kapi kiše). Za ugrađenu opremu te isporučenu uslugu tužitelj je tuženiku izdao račun 417-2-2 koje je tuženik samo djelomično podmirio te je posljedično tome ostao dužan tužitelju preostali iznos od 10.255,44 kn. Nadalje tužitelj ističe kako je ugradnja konvertera, podešavanje kamera te sprajanje snimača na antenski sustav, a za što je tuženiku izdan račun 446-2-1 od 10. svibnja 2017. te ugradnja naprednije i skuplje opreme video snimač HDCVI Dahua 4 Mpx 16 Ch 4u1 HCVR-7116 H - 4M, kamere HDCVI Dahua ic 4,1 Mpx bullet HFW2401R-Z-IRE6) za što je tuženiku izdan račun 2-2-1 od 25. siječnja 2018. nisu bile usluge i oprema ugovorene Ugovorom. Radi se o uslugama i opremi koje je tuženik naknadno naručio, a koja tuženiku omogućavaju dodatne opcije snimanja i pregledavanja snimki u odnosu na opremu iz Ugovora a riječ je o opremi iz ugovora. Ističe kako se radi o uslugama i opremi koja je tuženiku nepobitno isporučena, ugrađena i puštena u rad, a što proizlazi iz radnog naloga od 4. svibnja 2017. te radnog naloga br. 2161 od 27. studenog 2017. te samih navoda tuženika iz njegovih dopisa od 29. svibnja 2017. i 5. veljače 2018. Ugradnji boljih kamera i sigurnosnog sustava prethodili su novi pregovori stranaka, a prilikom kojih je tužitelj tuženiku izdao novu ponudu br. 1038/17 po kojoj je tuženik tužitelju za ugradnju boljih kamera i sustava, uz vraćanje ranije ugrađenog sustava, trebao nadoplatiti iznos od 16.455,81 kn, na što je tuženik pristao, međutim, ponovno ništa nije platio, a niti nakon više opomena tužitelja. Prema tome, tužitelj je bio primoran odustati od ugradnje preostalih kamera te izdati račun za ono što je ugrađeno i isporučeno. Nadalje, tužitelj ističe da su ugovorom o ugradnji tehničkog sustava zaštite br. 2040/16 stavljeni izvan snage svi prethodni ugovori, odobrenja, obveze ili predstavljanja zaključeno bilo u usmenom bilo u pisanom obliku bilo pojedinačno ili općenito, uključujući prezentacije prikazivane tuženiku prije zaključenja ugovora i to izrijekom čl. 18 ugovora. Također je čl. 16. ugovora određeno da se svaki zahtjev ili obavijest tuženika mora dostaviti tužitelju u pisanom obliku. Prema tome, pravni učinak imaju samo pisane obavijesti i zahtjevi tuženika učinjeni nakon sklapanja ugovora.

Tužitelj također ističe da ga je tuženik o navodnim nedostacima ugrađenog sustava prvi puta obavijestio tek dopisom od 29. svibnja 2017., a kako je to više od mjesec dana nakon što je sustav ugrađen, obavijest o materijalnim nedostacima i usluga je daleko izvan rokova propisanim zakonom. Tuženik je sve što ističe kao nedostatke lako mogao odmah uočiti, a najkasnije je mogao ( i morao ) uočiti prvo jutro nakon ugradnje kamera. Stoga isti nije postupio sukladno odredbi čl. 403. st. 1. i čl. 404. st. 1. Zakona o obveznim odnosima.

5. Podneskom od 18. siječnja 2019. tuženik u bitnom navodi kako odgovornost tužitelja za materijalne nedostatke postoje temeljem odredbe čl. 401. st. 2. Zakona o obveznim odnosima jer prvotno postavljeni sustav nije imao potrebna svojstva za posebnu uporabu za koju je kupac nabavlja, a koja je bila prodavatelju poznata. Navodi kako je odmah po postavljanju sustava video nadzora prigovorio da sustav nije ispravan jer ne omogućava pregleda slike s kamera na TV te da nije ispravan pri noćnom radu jer su kamere beskorisne, sve je mutno i ne vidi se ništa. Navodi da je svoj prigovor istaknuo usmenim razgovorom sa KŽ s kojim je sve do ugradnje imao pisanu korespondenciju vezano za sklapanje ugovora. Ističe kako je nesporno među strankama da je tužitelj na prigovore tuženika da sustav ima materijalne nedostatke reagirao i u studenom 2017. jer je ugradio tuženiku bolju kameru, a sve kako bi nedostatke ispravio, kako bi zadovoljio očekivane zahtjeve tuženika. Dakle, tužitelj je zamjenom lošije kamere za bolju konkludentno odrekao od svakog svog prigovora nepravodobnog obavještavanja jer se radi o pravima kojima strane slobodno raspolažu. Nadalje ističe kako je ugovor br. 2040/17 od 24. travnja 2017. sporazumom stranaka raskinut, a dana 11. prosinca 2017. sklopljen je novi ugovor. Naime, krajem studenog 2017. tužitelj je došao kod tuženika te započeo s radom izmjene kamere te ugradio jednu kameru od 4M kao probnu. Navodi da je prihvatio ponudu tužitelja e- mail dopisom od 11. prosinca 2017. u kojem je izričito naglasio da plaćanje radova vrši odmah po završetku radova izmjene kamera i puštanja u pogon te je tužitelj na tu poruku odgovorio 11. prosinca 2017. , te da bi prije ugradnje trebali potpisati ugovor. Stoga ističe kako su tužitelj i tuženik 11. prosinca 2017. sklopili novi ugovor predmet kojega je na strani tužitelja bila obveza da tuženiku preda, montira, programira i pusti u rad sustav video zaštite sa artiklima navedenima u ponudi br. 1038/17 od 11. prosinca 2017. Nakon ispunjenja obveze tužitelja, tuženik bi bio obvezan platiti cijenu koja je dogovorena ponudom broj 1038/17 umanjenu za iznos potraživanja koju tuženik ima prema tužitelju jer je kao predujam za novi ugovor platio iznos od 10.255,44 kn, a koji iznos u osnovi sklapanjem novog ugovora postaje potraživanje tuženika spram tužitelja jer je raniji ugovor od 24. travnja 2017. sklapanjem ugovora 11. prosinca 2017. postao bespredmetan i raskinut. Napominje kako je tužitelj iznos ugovorene cijene po ugovoru od 11. prosinca 2017. umanjio za iznos dospjele tražbine tuženika prema njemu od 10.255,44 kn, pa bi razlika cijene koju bi tuženik još moro platiti nakon ispunjenja obveze tužitelja , iznosila još 16.455,81 kn. Ističe kako je svoju spremnost plaćanja razlike cijene od 16.455,81 kn ponovio i u dopisima od 13. ožujka 2018. i 09. travnja 2018. Slijedom navedenog, tuženik je postavio protutužbeni zahtjev i to radi utvrđenja da su raskinuti Ugovor br.: 2040/17 i Ugovor o ugradnji tehničkog sustava zaštite broj 2040/16 koji su sklopljeni u Zagrebu, dana 24. travnja 2017. između tužitelja-protutuženika i tuženika-protutužitelja (točka I. ) , da je raskinut ugovor koji je sklopljen 11. prosinca 2017. u 15:44 sati kada je tuženik- protutužitelj prihvatio ponudu br.: 1038/17 od 1. prosinca 2017. tužitelja-protutuženika (točka II.) te zahtjev na isplatu iznosa od 10.255,44 kn (točka III, protutužbenog zahtjeva.

6. Sud je izvršio uvid u račun br. 417-2-1 od 28. travnja 2017. (list 3 spisa), račun br. 446-2-1 od 10. svibnja 2017. (list 4 spisa), račun br. 2-2-1 od 25. siječnja 2018. (list 5 spisa), djelomični izvadak iz sudskog registra za ovdje tuženika od 17. svibnja 2018. (list 7 spisa), dopisi ovdje tuženika upućeni ovdje tužitelju predmeta: Obavijest od 29. svibnja 2017. i 3. srpnja 2017 (list 13-14 spisa), e-mail korespondencija od 3. srpnja 2017. (list 15 spisa), dopis ovdje tuženika upućen ovdje tužitelju predmeta: Podsjetnik na plaćanje na dan 29.09.2017. od 10. listopada 2017. (list 16 spisa), e-mail korespondencija od 10. listopada 2017. (list 17 spisa), izvadak ovdje tužitelja – Podsjetnik za plaćanje na dan 29.11.2017. (list 18 spisa), dopis ovdje tuženika upućen tužitelju predmeta: Podsjetnik na plaćanje na dan 29.09.2017. – očitovanje od 8. prosinca 2017. (list 19 spisa), dopis ovdje tuženika upućen ovdje tužitelju predmeta:

Očitovanje na Račun br. 2-2-1 i Podsjetnik na plaćanje na dan 29.01.2018. te povrat istih od 5. veljače 2018. (list 20 spisa), izvadak ovdje tužitelja – Podsjetnik za plaćanje na dan 02.03.2018. (list 21 spisa), dopis ovdje tuženika upućen tužitelju predmeta:

Podsjetnik na plaćanje na dan 2. ožujka 2018. od 13. ožujka 2018. (list 22 spisa ), dopis ovdje tuženika upućen tužitelju predmeta: Podsjetnik na plaćanje na dan 28.03.2018. od 9. travnja 2018. (list 23 spisa), ugovor o ugradnji tehničkog sustava zaštite Broj 2040/16 od 24. travnja 2017. (list 36 spisa), Ugovor br. 2040/17 od 24. travnja 2017. (list 37 spisa), montažni list br.: 72 (list 38 spisa), radni nalog br.: 72 (list 39 spisa), radni nalog od 4. svibnja 2017. (list 40 spisa), radni nalog od 30. svibnja 2017. (list 41 spisa), radni nalog od 27. studenog 2017. (list 42 spisa), ponuda br.: 1038/17 od 11. prosinca 2017. (list 43 spisa), e-mail korespondencija od 11. prosinca 2017. (list 44 spisa), e-mail korespondencija od 10. siječnja 2019. (list 52 spisa), dopis ovdje tuženika upućen tužitelju predmeta: Obavijest od 29. svibnja 2017. (list 53 spisa), e- mail korespondencija od 2. veljače 2017. (list 54-55 spisa), ponuda br.: 73/17 od 2. veljače 2017. (list 56 spisa), e-mail korespondencija od 2. veljače 2017. (list 57 spisa), ponuda br.: 123/17 od 24. veljače 2017. (list 58 spisa), ponuda br.: 124/17 od 24. veljače 2017. (list 59 spisa), ponuda br.: 190/17 od 14. ožujka 2017. (list 60 spisa), e- mail korespondencija od 14. ožujka 2017. (list 61 spisa), e-mail korespondencija od 15. svibnja 2017. (list 62 spisa), screenshot poruka (list 63-67 spisa), fotografije (list 68-77 spisa) specifikacija karakteristika ugrađene opreme na engleskom jeziku (list 90- 99 spisa), specifikacija karakteristika ugrađene opreme na hrvatskom jeziku (list 106- 121 spisa), iskaz zastupnika po zakonu tužitelja ĆŽ (list 144-146 spisa), iskaz svjedoka ŽŽ i zastupnika po zakonu tuženika MŽ (list 147-150 spisa), iskaz svjedoka KŽ i HŽ (list 157- 159 spisa), nalaz i mišljenje sudskog vještaka Tihomira Biškupića od 25. studenog 2024. (list 231-272 spisa) te usmeni iskaz vještaka Tihomira Biškupića od 21. siječnja 2025. (list 282-285 spisa).

7. Na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) ovaj sud je ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim, a protutužbeni zahtjev neosnovanim.

8. Predmet tužbe je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 2.307,77 eura, na temelju ispostavljenih računa broj: 417-2-1, broj: 446-2-1 i broj: 2-2-1 za isporučenu opremu i usluge navede u istim računima. Predmet protutužbe je zahtjev tuženika za utvrđenje raskida Ugovora br. 2040/17 i Ugovor o ugradnji tehničkog sustava zaštite broj 2040/16 koji su sklopljeni u Zagrebu, dana 24. travnja 2017. , utvrđenje da je raskinut ugovor koji je sklopljen 11. prosinca 2017. kada je tuženik- protutužitelj prihvatio ponudu br.: 1038/17 od 1. prosinca 2017. tužitelja-protutuženika (točka II.) te isplata iznosa od 10.255,44 kn na temelju odredbe čl. 368. Zakona o obveznim odnosima.

9. Među strankama nije sporo da je tuženik-protutužitelj platio tužitelju iznos od 10.255,44 kn na ime podmirenja dijela računa broj 417-2-1.

10. Među strankama je sporno je li tužitelj-protutuženik postavio kamere odnosno sustav videonadzora sukladno Ugovoru o ugradnji tehničkog sustava zaštite broj 2040/16, zatim jesu li postavljene kamere imale materijalne nedostatke te je li tužitelj -protutuženik izvršio uslugu prema ispostavljenim računima. Također sporno je je li došlo do raskida Ugovora o ugradnji tehničkog sustava zaštite broj 2040/16 te je li između stranaka došlo do sklapanja Ugovora po ponudi broj: 1038/17 .

11. Uvidom u Ugovor o ugradnji tehničkog sustava zaštite broj 2040/16 (dalje Ugovor) utvrđeno je da je isti sklopljen između stranaka 24. travnja 2017. te je istim tuženik od tužitelja naručio HDCVI video snimač 16 CH HCVR -5216 A-V2 ( 1 kom), HARD DISC Surveillanace 2 TB ( 1 kom) , Dahua HDCVI Dome kameru HAC- HDW1200RP-VF ( 10 kom), adapter 12 V, 2A ( 1 kom), DVC-TP-TRP 1-1738 pasivni primopredajnik videosignala ( video balun) ( 10 kom), PFB203W Dahua zidni nosač za zid kamere ( 10 kom), te montažu , programiranje i puštanje u rad sustava. (Prilog Ugovoru-list 37 spisa). Nadalje prema odredbi čl. 13. Ugovora tužitelj je oslobođen svake odgovornosti u slučaju da naručitelj (ovdje tuženik) ne izabere prikladne sustav koji pružaju dovoljnu zaštitu objekta naručitelju sukladno preporuci tužitelja te naručitelj posebno izjavljuje da je prema vlastitoj prosudbi izabrao razinu zaštite (naručeni sustav) i da je upoznat s činjenicom da je garancija tužitelja za funkcioniranje sustava ograničena uvjetima iz proizvođačeve garancije.

Prema odredbi čl. 18. Ugovora postojeći ugovor stavlja izvan snage sve prethodne ugovore, odobrenja, obveze ili predstavljanja zaključena bilo u usmenom ili pisanom obliku, bilo pojedinačno ili općenito, uključujući prezentacije prikazivane naručitelju prije zaključenja postojećeg Ugovora i to u vezi svih utanačenja u ovom Ugovoru te općenito o svemu u svezi predmetnih usluga.

12. Dakle između stranaka je sklopljen kombinirani ugovor o kupoprodaji i ugovor o djelu . Naime prema čl. 376. st. 1. Zakona o obveznom odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 dalje: ZOO) ugovorom o kupoprodaji prodavatelj se obvezuje predati kupcu stvar u vlasništvo, a kupac se obvezuje platiti mu cijenu, dok se prema odredbi čl. 690. ZOO- a ugovorom o djelu izvođač obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu.

Prema odredbi čl. 400. st. 1. ZOO-a prodavatelj odgovara za materijalne nedostatke stvari koje je ona imala u trenutku prijelaza rizika na kupca, bez obzira je li mu to bilo poznato, dok je prema odredbi čl. 403. st. 1. ZOO-a kupac dužan primljenu stvar na uobičajeni način pregledati ili je dati na pregled, čim je to prema redovitom tijeku stvari moguće, i o vidljivim nedostacima obavijestiti prodavatelja u roku od osam dana, a kod trgovačkog ugovora bez odgađanja, inače gubi pravo koje mu po toj osnovi pripada.

13. Uvidom u Montažni list br.: 72 te radni nalog br.: 72 utvrđeno je da je dana 25. travnja 2017. obavljena montaža opreme sukladno Ugovoru br. 2040/17 i računu br.: 417-2-1. Naime iako se u montažnom listu br.:72 navodi Ugovor o ugradnji broj: 2040/17 razvidno je da je došlo do pogreške u pisanju i na listu 37 spisa i 38 spisa jer je između stranka sklopljen samo jedan Ugovor o ugradnji tehničkog sustava zaštite broj 2040/16 te je na listu 37 prilog istom i specifikacija opreme na koju se odnosi taj Ugovor.

14. Račun br.: 446-2-1 (prema radnom nalogu SN-716- list 40 spisa) ispostavljen je za konverter SAV-VA VGATO AV i ugradnju VGA konvertera, podešavanje kamera i spajanje na antenski sustav. Iz radnog naloga na listu 40 spisa utvrđeno je da je isti konverter ugrađen i pušten u rad 4. svibnja 2017. te je isti potpisan od naručitelja, dakle od tuženika. Prema tome nisu osnovani navodi tuženika da mu nije isporučena oprema odnosno izvedena usluga navedena u računu 446-2-1.

15. Uvidom u Obavijest tuženika tužitelju od 29. svibnja 2017. razvidno je da tuženik obavještava tužitelja da su račun broj: 417-2-1 uplatili u iznosu od 50 % te da će ostatak platiti nakon što se radovi izvrše do kraja i na ispravan način. Također navedenom obavijesti tuženik izvještava tužitelja i o neispravnom radu sustava video nadzora noću, te da nema mogućnost pregleda slike s kamera na TV te navodi kako će po rješavanju tog nedostatka izvršiti plaćanje ostatka računa.

16. Nadalje iz radnog naloga SRN-683 (list 41 spisa ) utvrđeno je da su radnici tužitelja 30. svibnja 2017. izašli na teren te pregledali postavljeni sustav videonadzora na zahtjev tuženika a pritom nije bio prisutan zz tuženika nego njegov sin. Pregledom je utvrđeno da su kod pojedinih kamera ostale mrlje od kišnih kapi na kupolama kamera te su iste očišćene. Navedeno je kako se problem sa kapima kiše može ubuduće riješiti sprejom za odbijanje kapi vode. Nadalje utvrđeno je da je ispod kamera postavljena vanjska rasvjeta koja se regulira potenciometrom na ulazu kuće te svjetlo sa tih podnih lampi udara direktno u kamere što uzrokuje odbljesak u snimci noćnog režima kamera. Radnici tuženika ukazuju da je potrebno smanjiti intenzitet rasvjete kako bi se uklonio taj odbljesak . Međutim klijent je to odbio. Nadalje u tom radnom nalogu je konstatirano kako kvaliteta slike sa kamera u noćnom režimu rada odgovara tehničkim karakteristikama kamera sa ugovora po kojem je sustav ugrađen te je konstatirano da je sustav ispravan. Prisutni sin od zz tuženika nije htio potpisati navedeni radni nalog.

Također iz predmetnog naloga razvidno je da se pregled sustava obavljao noću u razdoblju od 22:10 do 23:37 sati.

17. Uvidom u radni nalog R 161 (list 42 spisa) razvidno je da je 27. studenog 2017. kod tuženika ugrađena jedna 4mpx kamera radi testiranja sustava te je za navedeno i ispostavljen račun br.: 2-2-1 (za videosnimač, jednu kameru, junction box za slaganje kablova i ugradnja i podešavanje četiri kamere i snimača, testiranje, sustava). Također iz nalaz i mišljenja vještaka proizlazi kako je sukladno ispostavljenom računu tužitelju isporučen i navedeni videosnimač iz računa br.: 2-2-1.

18. Nadalje podneskom od 8. prosinca 2017. tuženik se očitovao na tužiteljev podsjetnik na plaćanje na dan 29. rujna 2017. navodeći kako je ga je već obavijestio o problematici, neizvršenom poslu na video nadzoru na objektu [adresa] u [adresa]. Također navodi da se izvode radovi na zamjeni kamera za videonadzor te da stoga smatraj nepotrebnim slati podsjetnik za plaćanje.

19. Iz e mail korespondencije (list 44 spisa) razvidno je da je tužitelj 11. prosinca 2018. poslao tuženiku ponudu br.: 1038/17 za kamere 4mpx s android boxom te je naveo da bi razlika bila 16.455,81 kn koji iznos bi tuženik trebao platiti prije ugradnje te potpisati Ugovor o ugradnji iste. Tuženik je istoga dana odgovorio na navedenu ponudu, naveo kako se slaže sa istom te navodi kako će plaćanje izvršiti po završetku i puštanju u pogon te ističe kako pod završetkom podrazumijeva i sliku na svakom TV aparatu u kući .

20. Iz iskaza zastupnika po zakonu tužitelja ĆŽ, u bitnom proizlazi kako su tijekom 2017. dobili upit od tuženika za postavljanje video nadzora za kuću u [adresa] te je na sastanku direktoru tuženika predstavio što nude te je na istom bio prisutan KŽ, zaposlenik tužitelja te jedan od tehničara. Tuženik je tražio zamjenu starog video nadzora novim te zahtijevao da se na postojeću instalaciju instalira novi sustav jer nije želio da po uređenoj kući (nova fasada) ima radova, bušenja, štemanja i sl. Upozorio ga je da se nova tehnologija može postaviti na staru samo sa pretvaračima jednog signala u drugi jer je stari video nadzor još imao tzv. analogni sustav na koaksijalnom kablu a dok su novi sustavi na UTP kablu. Tada je dogovoreno da će se staviti pretvarači a što su sve sukladno dogovoru tehničari tužitelja i napravili. Nakon toga tuženik ih je kontaktirao sa nastalim problemima te bi svaki puta poslali svoje tehničare na teren te se sjeća da su prvi puta bile problem kapljice na objektivu kamere koje su njegovi tehničari po dolasku samo obrisali, zatim je ponovno javljeno da kamera ne vidi dobro no kada su tehničari izašli na teren od jednom je sve bilo u redu a što bi svaki puta ustanovili na način da bi tehničari izašli na teren sa monitorom i svom opremom putem kojem su i pokazali tuženiku da sve radi. Navodi da je tuženik dio računa platio a tzv. problemi odnosno pozivi radi navodnih nedostataka na video nadzoru počeli su se pojavljivati tek nakon što je tuženik pozvan da plati ostatak iznosa za izvršenu uslugu. Napominje da je svaki puta po dolasku utvrđeno da nema nikakvih nedostataka. Također njegova je obveza otkloniti bilo kakve nedostatka na sustavu jer imaju niz procedura koje moraju zadovoljiti a to im je propisano Zakonom o zaštitarstvu, Zakonom o MUP-u i sl. Napominje da sva saznanja ima od svojih zaposlenika jer je sa tuženikom kontaktirao samo na tom prvom sastanku i jedanput telefonski kada mu je ponudio da može dobiti i najnoviju tehnologiju koja je tada bila dostupna.

Sud je u cijelosti prihvatio iskaz zz tužitelja budući je logičan, životan i uvjerljiv te je u skladu sa materijalnim dokazima te iskazima svjedoka KŽ i u dijelu prihvaćenog iskaza svjedoka ŽŽ.

21. Svjedok ŽŽ, zaposlenik tužitelja na radnom mjestu voditelja tehničke službe, u bitnom navodi kako je 2017. godine gospodin MŽ zahtijevao je da se sustav video nadzora postavi na postojeću instalaciju jer nije htio da se vrše bilo kakvi radovi u vidu bušenja i sl. po novoj fasadi. Nakon nekog vremena tuženik se žalio da mu kamere ne odgovaraju zbog rezolucije pa su iste zamijenili novim kamerama sa boljom rezolucijom. Tuženik je ponovno prijavio kvar na kamerama odnosno da navedene kamere na večer ne pružaju jasnu sliku te da je slika na istima mutna. Prema dogovoru sa zz tuženika otiašao je zajedno sa montažerima jednu večer na servis upravo da po noći utvrde u čemu se sastoje problemi na kamerama te je utvrđeno da je ispod pozicija kamera na od prilike dva mjesta postavljena podna rasvjeta te je upravo svjetlost te podne rasvjete ometala sliku na kameri. Navedeno su utvrdili jer za podnu rasvjetu postoji potenciometar i kada se na istom smanjila jačina svjetlosti slika na kameri je bila čista. Na ostalim kamerama su kapljice kiše kvarile vidljivost te su na licu mjesta te kamere obrisali i potom više nije bilo problema. Napominje da ih je tom prilikom dočekao sin od gosp. MŽ koji baš i nije bio upućen u cijelu situaciju te ga je otac putem telefona navodio prilikom servisa tu večer. Nakon toga sin nije htio potpisati radni nalog jer je imao takvu uputu od oca. Prilikom tog servisa kada su izašli navečer na teren na kući već su bile postavljene nove, bolje kamere oko kojih je i nastao problem zbog plaćanja. Te kamere su imale bolju rezoluciju te su bile bolje od prethodnih kamera. Također napominje da je prije postavljanja novih kamera sa boljom rezolucijom prvo bila postavljena samo jedna kamera kako bi klijent mogao usporediti da li mu ista odgovara u odnosu na prvopostavljene kamere i tek potom su zamijenili prvotne kamere sa novim te za nove kamere nisu sklapali novi ugovor.

Sud nije prihvatio kao vjerodostojan iskaz svjedoka u dijelu u kojem navodi kako su sve prvotno postavljene kamere zamijenjene novima sa boljom rezolucijom obzirom isti nije u skladu sa ostalim prihvaćenima iskazima zz tužitelja i svjedoka KŽ a niti materijalnom dokumentacijom u spisu. U preostalom dijelu njegov iskaz je ocjenjen vjerodostojnim jer je u skladu sa radnim nalozima u spisu u navodima svjedoka BŽ, KŽ i zz tužitelja.

22. Iz iskaza zastupnika po zakonu tuženika MŽ proizlazi kako je na njegovoj obiteljskoj kući od 2008/2009. godine bio ugrađen sustav video nazora analogne tehnologije te je nakon 8/9 godina odlučio zamijeniti postojeći sustav novim i kontaktirali su tužitelja da napravi ponudu odnosno rješenje za sustav video nadzora sa digitalnom opremom. Tražili su da za postojećih 10 kamera imaju mogućnost da iste prate putem TV prijemnika kako je i do tada bilo te da mogu u svakom trenutku pratiti iste i putem svojih mobilnih uređaja. Potom je 2017. došao KŽ i pregledao postojeći sustav te je na temelju njihovih uvjeta i pregovora sklopljen ugovor s tužiteljem o nabavi sustava i montaže video nadzora u skladu sa njihovim zahtjevima

. Nakon postavljanja sustava odmah prvu večer primijetio je da noćni režim rada ne odgovara zahtjevima. Naime, isti sustav koji je digitalni nije po kvaliteti bio niti blizu starog analognog sustava, kamere su bile zamagljene te pretpostavlja da te postavljene kamere nisu imale ugrađene male grijače koji bi trebali sušiti kamere odnosno reagirati na promijene temperature, a u neke je čak i voda prodirala. Telefonski je kontaktirao KŽ koji je i postavljao sustav i oni su izlazili po nekoliko puta na teren i po noći i po danu međutim navedeni nedostatci nisu otklonjeni. Potom je kontaktirao i gosp. ĆŽ te mu je poslao video zapis i slike te su dogovorili da će probati postaviti jednu bolju kameru sa boljom rezolucijom te je ista i postavljena i dobili su s istom i bolji rezultat. Nakon toga prihvatio je ponudu da se postave nove, bolje kamere odnosno da se postavljene zamijene sa novim modelom i rekao je da će platiti razliku u cijeni ako treba. Tužitelj nikada nije postavio ostalih 9 kamera, a on je po ugovoru platio pola iznosa, ostalu polovicu nije platio jer nisu ispoštovani zahtjevi koji su bili jasno navedeni. Napominje da je prilikom izlazaka tužiteljevih radnika na teren rečeno da određenim kamerama smeta podna rasvjeta, no i sa ugašenom rasvjetom rezultat je bio isti. Odmah po uočenim nedostatcima prvo je kontaktirao telefonom KŽ, a kada mu se isti nije javio kontaktirao je putem smsa i mailom, a potom i usmeno gospodina ĆŽ s kojim sam dogovarao i nekakve druge poslove. Navodi kako je dogovarao postavljenje novog sustava sa KŽ te tada mu se činilo da je gosp. KŽ novi u poslu jer neke stvari nije na vrijeme akceptirao. Prilikom pregovora rečeno mu je da će adapterima postići istu kvalitetu sustava video nadzora te da nije potrebno mijenjati sve kablove, a što je u svakom slučaju za njega bilo i jednostavnije rješenje. Nakon što je sa gospodinom KŽ sve dogovorio sklopio je Ugovor o postavljanju sustava video nadzora. Navodi kako nije platio tužitelju cjelokupni iznos po ugovoru, platio je pola iznosa, a dogovor je bio da će ostalu polovicu platiti nakon što posao bude dovršen.

Sud nije prihvatio iskaz zz tuženika u dijelu u kojem navodi kako je posao ugovarao sa KŽ budući suprotno proizlazi iz iskaza zz tužitelja te iskaza svjedoka KŽ prema čijim navodima je upravo zz tužitelja prezentirao sve ono što nude od sustava nadzora i potom je tuženik i naručio sustav koji mu je odgovarao po cijeni i prezentiranim karakteristikama. Uostalom sam zz tuženika je potpisao Ugovor od 24. travnja 2017. iz kojeg također proizlazi kako mu je od tužitelja ponuđeno više vrsta sigurnosih sustava i opreme a upravo sukladno izboru tuženika kao naručitelja predmetni sustav je postavljen a što je u skladu sa prihvaćenim iskazom zz tužitelja.

23. Nadalje svjedok KŽ je tijekom 2017. godine bio zaposlen kod tužitelja na radnom mjestu komercijalista, te u bitnom navodi kako je nakon postavljanja sustava videonadzora na obiteljskoj kući zz tuženika došlo do određenih problema, jer gospodin MŽ nije bio zadovoljan s postavljenim kamerama. Navodno kamere nisu radile po noći, stoga su i montažeri izlazili na teren radi provjere navedenih nedostataka, te je i on dva puta bio na terenu sa montažerima. Sve daljnje dogovore je obavljao gospodin ĆŽ sa MŽ. Tuženik nije platio cjelokupnu uslugu. Prije postavljanja predmetnog sustava na obiteljskoj kući gosp. MŽ bio je postavljen stari analogni sustav kamera video nadzora te je na sastanku gosp. ĆŽ i prezentirao tuženiku kako će te nove kamere izgledati. Navodi kako je vrlo brzo nakon postavljanja kamera zz tuženika reagirao i javio tužitelju da postoje nedostaci na istima i to negdje 2 do 3 dana nakon postavljanja. On nije pregovarao sa MŽ o zamjeni postavljenih kamera, a sve je dogovarao gosp. MŽ sa gosp. ĆŽ pa tako i pojedinosti predmetnog ugovora kojim je dogovoreno postavljenje sustava vide nadzora na predmetnom objektu. Nakon toga dogovora išla je ponuda prema tuženiku, te je ista prihvaćena i potom su se postavljale kamere. Razgovarao je sa zz tuženika i predočio mu karakteristike kamera koje su postavljene.

24. Iz iskaza svjedoka BŽ koji je tijekom 2017 godine bio zaposlen kod tužitelja na radnom mjestu tehničara, proizlazi kako je nekoliko puta išao na servis na obiteljsku kuću zz tuženika na kojoj je bio postavljen sustav video nadzora međutim on nije postavljao taj sustav. Izlazio je radi servisa i koliko se sjeća zbog sustava napajanja, te je bilo problema oko noćnog rada kamera, a upravo vezano za magljenje isti kada je po noći smanjenja vidljivost. Čistili su i brisali kamere koje su se maglile, što se recimo događa kada brtve unutar kamere popuste pa ulazi vlaga. Navodi kako su nakon toga zamijenili jednu ili dvije kamere, odnosno bila je riječ o probnim kamerama, međutim ne zna je li se išta dalje mijenjalo na postojećem sustavu. Prilikom servisa navedeni problem pokušali su otkloniti brisanjem kamere i čišćenjem brtve i stezanjem poklopca, međutim koliko se sjeća izlazili su više puta na teren i možda su iste kamere popravljali više puta. Nakon obavljenog servisa kamere su dobro radile. Također su servisirali i napajanje, a to je inače uobičajen problem koji se servisu otklanja, te mu nije poznato da je osim navedenog drugih problema sa postavljenjem kamera bilo. Po podnošenju prigovora u najdužem roku od 2 dana izlaze na teren radi servisa i otklanjanja problema, a nekad to učine i isti dan po prijavi.

25. Sud je u cijelosti prihvatio iskaze svjedoka KŽ i BŽ jer su isti međusobno suglasni, logični, životni i uvjerljivi te su u skladu sa materijalnom dokumentacijom u spis te sa iskazom zz tužitelja.

26. Dakle iz iskaza svjedoka KŽ razvidno je da je tuženik o navodnim nedostatcima (opreme postavljene prema Ugovoru) obavijestio tužitelja nedugo po postavljanju video nadzora ( dva do tri dana od postavljanja istog) te imajući u vidu odredbu čl. 403. (i čl. 604.) ZOO-a tuženik nije prekludiran u isticanju istih.

27. Nadalje prema ocjeni ovoga suda između stranaka nije došlo do raskida Ugovora pa da bi tužitelj na temelju odredbe čl. 368. ZOO-a imao pravo na povrat djelomično plaćenog iznosa na ime ispunjenja ugovora. Tužitelj je kontinuirano pozivao tuženika na platež preostalog iznosa duga po predmetnim računima a što proizlazi iz materijalne dokumentacije u spisu (podsjetnici na plaćanje od 29. rujna 2017., 29. siječnja 2018., 2. ožujka 2018.) to također ukazuje na činjenicu da nije došlo do raskida toga Ugovora te je bilo razvidno da sa tužiteljeve strane nema govora o navodno priznatim nedostatcima radi kojih je tužitelj ponudio drugu opremu kako to navodi tuženik. Također valja istaknuti kako tuženik niti u jednom trenutku nije tužitelju dao izjavu o raskidu Ugovora. Naime u trenutku kada su počeli pregovori između stranka vezani uz ponudu broj: 1038/17 riječ je o nastavku suradnje te je razvidno kako su stranke imale namjeru da eventualno dođe do novacije odnosno obnove obveza iz ranijeg ugovornog odnosa (zamjena ranije obveze na isporuku opreme specificirane u Ugovoru iz travnja 2017. god., obvezom na isporuku druge opreme, uz nadoplatu cijene). Međutim kao što proizlazi i iz priložene materijalne dokumentacije te iskaza stranka i svjedoka do sklapanja ugovora prema ispostavljenoj ponudi broj: 1038/17 nije došlo. Naime upravo je u samoj ponudi navedeno kako bi se trebao podmiri preostali iznos prije sklapanja Ugovora i potpisati Ugovor u pisanom obliku dok tuženik navodi kako pristaje na cijenu ali iz njegovih navoda proizlazi kako nema namjeru platiti navedeni iznos sukladno ponudi i zahtjevu tužitelja odnosno prije postavljanja sustava.

28. Stoga nisu osnovani navodi tuženika da je tužitelj postavljanjem nove kamere u studenom ispravljao nedostatak nego je upravo riječ o pregovorima u pogledu isporuke drugih kamera kako je prethodno navedeno, dakle tužitelj nije tuženiku tada ponudio kamere istih tehničkih specifikacija nego upravo drugačije kamere te je samim time i cijena po takvoj ponudi bila veća u odnosu na Ugovor pa u svakom slučaju time tužitelj nije otklanjao nikakve nedostatke jer isti nisu niti provedenim vještačenjem utvrđeni a kako će u nastavku biti izloženo. Valja istaknuti da je upravo tuženik kao naručitelj sukladno prezentaciji tužitelja između predočenih više sustava videonadzora izabrao predmetni sustav koji mu je odgovarao ne samo po izloženim performansama nego i po cijeni.

29. Slijedom navedenog protutužbeni zahtjev nije osnovan te je odlučeno kao pod točkom III. izreke.

30. Tijekom postupka proveden je dokaz elektrotehničko-strojarskim vještačenjem na okolnost postojanja materijalnih nedostataka u vidu nemogućnosti noćnog rada kamere, mutne slike, te okolnost što kamera ne omogućava pregled slike sa kamera na TV prijamnik u vrijeme njihovog postavljanja (2017.). Stalni sudski vještak dipl. ing. Tihomir Biškupić izradio je nalaz i mišljenje 25. studenog 2025. na temelju uvida u spis te sve materijalne dokumentacije koja prileži spisu, i nakon provedena dva izvida i uviđaja stanja predmetnog sustava tehničke zaštite (videonadzor) na lokaciji Turopoljska ulica 19, 10410 Velika Gorica.

Iz nalaza i mišljenja proizlazi da za kamere na pozicijama CAM2, CAM3, CAM4, CAM5, CAM6, CAM7 i CAM8, sukladno Skici 1 Pozicije kamera instaliranih 2017. godine, nije moguće utvrditi jesu li postojali materijalni nedostatci u vidu nemogućnosti noćnog rada kamere u vrijeme postavljanja 2017. i kao posljedicu mutne slike. Izvidom na licu mjesta 2024. ustanovljeno je da kamera sa pozicija CAM7 sukladno Skici 1 Pozicije kamera instaliranih 2017. ne radi te posljedično 2024. nije moguće utvrditi jesu li postojali materijalni nedostatci koji bi za posljedicu imali nemogućnosti noćnog rada kamere u vrijeme postavljanja 2017., mutnu sliku.

Izvidom na licu mjesta 2024. ustanovljeno je da između ostalih, kamere na pozicijama CAM6 i CAM10 sukladno Skiia 2 Pozicije kamera na snimaču 2024., a koje odgovaraju pozicijama CAM3 i CAM8 sukladno Skici1 Pozicije kamera instaliranih 2017. godine prikazuju jasnu sliku u dnevnom načinu rada sukladno tehničkim karakteristikama proizvođača što je vidljivo iz izvida 14. studenog 2024. u 16:01 sati snimka sa PTSS aplikacije (kamere su sa SA zaštitnom kupolom/staklom). Nadalje, iste kamere prikazuju jasnu sliku i u noćnom načinu rada sukladno tehničkim karakteristikama proizvođača što je vidljivo iz izvida 14. studenog 2024. u 17:01:57 sati i 16:42:31 sati, ali pod uvjetom da su bez zaštitne kupole/stakla.

Snimke noćnog rada od 29. studenog 2017. za kamere sukladno Skica1 pozicije kamera instaliranih 2017. godine pozicije CAM3 i CAM8 pokazuju umjereno zamućenje. Zaključujem da je uzrok zamućenja slika refleksija infracrvenog (IR) osvjetljenja na zaštitnoj kupilo/staklu. Uzrok refleksije mogu biti vanjski uvjeti poput kapi kiše, prljavština, prašina, paukova mreža koji ne predstavljaju materijalni nedostatak i/ili oštećenje materijala od kojeg je izrađena zaštitna kupola/staklo koji bi predstavljali materijalni nedostatak. Obzirom da je proteklo više od 7 godina od dana ugradnje i ne postojanja jasnih snimki zaštitne kupole /stakla u vrijeme ugradnje kamera nemoguće je utvrditi jesu li postojali materijalni nedostatci u materijalu od kojeg je izrađena zaštitna kupola/staklo, a koji bi za posljedicu imali nemogućnosti noćnog rada kamere u vrijeme postavljanja 2017. godine, mutnu sliku.

Nadalje iz nalaza i mišljenja je utvrđeno da za kamere na pozicijama CAM1, CAM9, CAM10 sukladno Skici1 Pozicije kamera instaliranih 2017. godine nisu postojali nedostatci u vidu nemogućnosti noćnog rada kamere u vrijeme postavljanja 2017. godine. Snimke noćnog rada od 29. studenog 2017. za kamere sukladno Skica1 Pozicije kamera instaliranih 2017. godine. Pozicije CAM1, CAM9 i CAM10 su sukladno tehničkim karakteristikama proizvođača što je vidljivo iz samih snimaka. Snimke s kamera CAM10 i CAM9 imaju izrazito malu refleksiju infracrvenog (IR) osvjetljenja što je jedva zamjetno vidljivo izrazito malim zamućenjem slike. Snimka sa CAM1 nije uopće mutna. Dodatno, sukladno radnom nalogu Skylink od 30. svibnja 2017. može se zaključiti da je općeniti problem mutne slike uzrokovan vanjskim uvjetima (npr. kišne kapi), a koje se zamućenje može otkloniti redovnim čišćenjem zaštitne kupole /stakla i korištenjem spreja za odbijanje kapi vode.

Nadalje u pogledu okolnosti što kamera ne omogućava pregled slike s kamera na TV prijamnik u vrijeme njihovog postavljanja 2017. prema nalazu i mišljenju vještaka utvrđeno je da nisu postojali materijalni nedostatci samih kamera, kao ni samog snimač koji bi utjecali na okolnost da sama kamera ne omogućava pregled slike s kamera na TV prijamnik. Naime snimke noćnog rada kamera od 29. studenog 2017. dokazuju postojanje video zapisa s pojedinih kamera u vrijeme njihovog postavljanja 2017. na sam snimač. Kako bi se omogućio pregled slika s kamera na TV prijamnik potreban je ispravan rad snimača, odgovarajući pretvornik VGA signala snimača na antenski sustav i/ili odgovarajući pretvornik HDMI signala snimača na antenski sustav te VGA i/ili HDMI kabel. Izvidom 7. studenog 2024. u 18;11 sati utvrđen je ispravan rad snimača, postojanje VGA kabela te ispravan prijenos VGA signala na monitor. Radnim nalogom Skylink od 4. svibnja 2017. tuženik svojim potpisom potvrđuje ugradnju VGA konvertera u svrhu puštanja kamera na antenski sustav te sukladno svemu gore navedenom mišljenja sam da nisu postojali materijalni nedostatci samih kamera, kao ni samog snimača koji bi utjecali na okolnost da sama kamera ne omogućava pregled slike s kamera na TV prijamnik. Uzrok da sama kamera ne omogućava pregled slike s kamera na TV prijamnik u vrijeme njihovog postavljanja 25. travnja 2017. leži u činjenici da tuženik nije ugovorio odgovarajući pretvornik VGA i/ili HDMI signala snimača na antenski sustav, a samim time tužitelj isti nije ugradio.

31. Obzirom na istaknute prigovore tuženika vještak je saslušan na ročištu 21. siječnja 2025. te je, između ostalog, naveo da je prilikom izrade nalaza i mišljenja uzeo u obzir i fotografije iz 2017., zatim da kamera direktno ne omogućava pregled slike na TV prijemnik već indirektno putem uređaja za snimanje a iz navedenih fotografija koje prileže spisu i sukladno nalazu u vrijeme ugradnje uređaj za snimanje je bio ispravan što je vidljivo iz priloženih fotografija te je putem istog ostvarena mogućnost prikazivanja sadržaja kamera na TV prijemniku putem odgovarajućeg kabela ili pretvornika signala. Navodi kako su predmetne kamere predviđene za vanjski rad kamere se moraju čistiti sukladno uputama za korištenje. Uređaj za snimanje je radio ispravno što je vidljivo iz fotografija koje prileže spisu pa samim time je video nadzor kao takav tj. snimač je radio ispravno i snimao je zapis koji se prenosio sa samih kamera. Na tri kamere sukladno nalazu i mišljenju na kojima nisu utvrđeni materijalni nedostaci a obzirom da se na istima ne vide ljudi i vozila te obzirom na kvalitetu istih vještak navodi kako je mišljenja da je moguće na istima bilo vidjeti ljude i vozila na udaljenosti od 5 metara dok za ostale kamere sukladno nalazu i mišljenju obzirom da nije bilo utvrditi postojanje ili nepostojanje materijalnih dokaza nje u mogućnosti dati mišljenje je li 2017. bilo moguće vidjeti nekoga na 5 metara.

32. Nalaz i mišljenje vještaka sud je u cijelosti prihvatio jer je isti jasan, logičan, stručan i detaljno obrazložen. Nadalje vještak je usmeno otklonio sve prigovore tuženika na ročištu 21. siječnja 2025. na kojem se argumentirano i jasno očitovao. Slijedom navedenog sud je odbio prijedlog za provođenjem novog elektro strojarskog vještačenja. Naime nezadovoljstvo jedne strane sa ishodom provedenog vještačenja u svakom slučaju nije dovoljan razlog da bi sud određivao novo vještačenja kojim bi nastali daljnji nepotrebni troškovi, a posebice kada je nalaz i mišljenje izrađen sukladno pravilima struke te detaljno i jasno obrazložen.

33. Prema odredbi čl. 219. ZPP-a svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoje zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. Međutim kad sud ne uspije formirati određeno uvjerenje, nužno je primijeniti pravila o teretu dokazivanja (čl. 221a ZPP). Ta pravila obavezuju sud da uzme za nedokazanu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava.

34. Dakle u konkretnoj pravnoj stvari tuženik nije dokazao sudu da su postavljene kamere kao i popratna oprema imale materijalne nedostatke u vrijeme njihovog postavljanja 2017. godine. Dakle utvrđeno je da se za sedam od deset kamera vještak ne može očitovati zbog proteka vremena dok je za tri kamere vještak utvrdio da nemaju materijalnih nedostataka. Također iz iskaza saslušanih svjedoka kao i materijalne dokumentacije u spisu utvrđeno je da je tužitelj tuženiku postavio video nadzor koji u cijelosti odgovora tehničkim karakteristikama sukladno Ugovoru i prilozima a istim Ugovorom tužitelj se ogradio i da je riječ o sustavu koji je tuženik prema vlastitoj prosudbi izabrao. Ujedno kao nedvojbeno je utvrđeno da je tužitelj postavio opremu i obavio usluge navedene u utuženim računima.

35. Slijedom iznijetog, a imajući u vidu dokumentaciju u spisu te izvedene dokaze saslušanjem stranaka i svjedoka kao i provedeno vještačenje, tuženik nije dokazao materijalne nedostatke na postavljenom sustavu videonadzora za koje bi bio odgovoran tužitelj te da su isti vezani uz rad tužitelja. S druge strane tužitelj je u predmetnoj pravnoj stvari svoje tvrdnje dokumentirao i dokazao, te je u skladu s odredbama čl. 7. i čl. 219. ZPP-a tijekom postupka dokazao osnovanost svoga zahtjeva stoga je valjalo odlučiti kao u izreci ove presude pod točkom I. u smislu odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a.

36. Budući da tuženik nije ispunio svoju novčanu obvezu po dospijeću, dužan je platiti i zakonske zatezne kamate u skladu s odredbom čl. 29. st. 1. ZOO-a koje teku od slijedećeg dana nakon dospijeća svakog pojedinog iznosa. Stopa zateznih kamata određena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a.

37. Odluka o troškovima ovršnog i parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 154 st. 1. i čl. 155. ZPP-a, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, ("Narodne novine", broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 126/22 i 138/23 - dalje: Tarifa).

Tužitelju su od ovršnih troškova priznati troškovi javnobilježničke nagrade u iznosu od 654,85 kuna (86,91 eura) , te trošak sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 1.250,00 kn (165,90 eura) (Tbr. 11/1 i 42 Tarife), dakle ukupno 252,81 eura (točka I. izreke). Tužitelju nisu priznati zatraženi materijalni troškovi, jer isti nisu dokazani niti po osnovi niti po visini, te je odlučeno kao pod točkom II. izreke.

Tužitelju su priznati troškovi sastava podnesaka od 20. prosinca 2018., 8. travnja 2019., 10. listopada 2024. u iznosu od po 200,00 eura (Tbr. 8/1 Tarife) , za sastav podneska od 12. prosinca 2024. iznos od 100,00 eura (Tbr. 8/3 Tarife), za sastav podneska od 11. studenog 2019. iznos od 50,00 eura (Tbr. 8/4 Tarife), za zastupanje na ročištu 7. svibnja 2019., 1. srpnja 2021., 20. rujna 2021., 28. siječnja 2022., 10. listopada 2024. i 21. siječnja 2025 iznos od po 200,00 eura (Tbr. 9/1 Tarife), što uvećano za trošak PDV-a (Tbr. 42 Tarife) ukupno iznosi 2.437,50 eura.

Tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 69,53 eura sukladno Zakonu o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 118/18), te je tužitelju dosuđen iznos troška od ukupno 2.507,03 eura (točka IV. izreke).

Tužitelj je odbijen i za troškove koji su zatraženi preko iznosa koji mu sukladno odredbama Tarife pripadaju kao i za trošak zastupanja na ročištu za objavu presude jer tužitelj istom nije niti pristupio. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom V. izreke.

Zagreb, 30. siječnja 2025.

Sudac:

Jelena Antonić Šego

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu, i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.