Poslovni broj: P-2673/2023-25

Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Mirni Santini, u pravnoj stvari tužiteljice ČT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Nori Kišur, odvjetnici iz Rijeke, protiv tuženika ĆT iz [adresa], radi isplate, nakon glavne rasprave zaključene dana 17. siječnja 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, a koja presuda je objavljena 30. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"

1.Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 3.981,68 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana 27. srpnja 2011. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljici parnične troškove zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana. "

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da se sa tuženikom upoznala 28. kolovoza 2001.g godine te da su prvotno bili prijatelji a potom 10 godina u emotivnoj vezi nakon što se tuženik razveo od bivše supruge. Tuženik da je za vrijeme trajanja njihove prijateljske i emotivne veze započeo graditi kuću na [adresa] koja se sastoji od prizemlja, 1 kata i potkrovlja. Ona da je 2005. g. podigla kredit kod Erste & Steiermarkische bank d.d. broj 5102187652 na iznos od 13.272,28 eura te ga je isplatila s danom 26. srpnja 2011. godine. Utuženi iznos koji je pribavljen iz sredstava navedenog kredita da je dala tuženiku za potrebe financiranja izgradnje navedene kuće u njegovom vlasništvu. Tuženik da se obvezao da će na ime danog novca i njezinog doprinosa radom u kući predati dio kuće koji predstavlja garsonijeru od cca 20 m2.. Ona da se dugi niz godina brinula o tuženiku, kuhala mu, prala rublje i održavala stan te je kupovala namirnice i vodila brigu oko radova i radnika prilikom izgradnje kuće. Po završetku emotivne vezi sa njom tuženik da nije izvršio svoju obvezu odnosno nije joj predao garsonijeru već je protupravno zadržao utuženi iznos u visini od 3.981,68 eura i odbija joj ga vratiti. U više navrata da ga je pozivala na povrat novca kojeg mu je predala što on nije ni osporio ali da je uzvratio verbalnim napadom te joj uputio niz pogrdnih i uvredljivih riječi. Tuženik da je time pribavio veću imovinsku korist a njoj je počinjena šteta jer joj novac nije vraćen niti joj je predana garsonijera u kući tuženika na osnovi uloženih financijskih sredstava i uloženog rada. Navodi da se radi o stjecanju bez osnove pa predlaže da sud po provedenom postupku usvoji tužbeni zahtjev sadržaja naznačenog kao u izreci.

2.U svom odgovoru na tužbu se tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev te navodi da je netočno da bi mu ona pozajmila utuženi iznos. Tužiteljica da je priložila potvrdu Erste & Steiermarkische banke od 7. prosinca 2023. iz koje je vidljivo da je 26. srpnja 2011. g. otplatila kredit u iznosu od 13.272,28 eura ali on da nema ništa sa tim niti mu je poznato iz kojih razloga je ona podigla taj kredit. Potvrda banke o otplaćenom kreditu da nije nikakav dokaz da je netko nekome pozajmio novac. Osporava da se obvezao darovati tužiteljici dio kuće koji predstavlja garsonijeru od cca 20 m2 . Navodi da je točno da se sa tužiteljicom upoznao 2001.g. U to vrijeme da je živio na Kukuljanovu a 2003. g. prodao je obiteljsku kuću na Kukuljanovu i kupio zemljište za izgradnju nove kuće na [adresa] na adresi svog prebivališta. Pored svojih redovnih primanja s osnove rada imao je dovoljno novca za izgradnju nove kuće na [adresa] i nisu mu bile potrebne nikakve pozajmice. Netočno da je kako je tužiteljica dugi niz godina brinula o njemu jer ona nije nikada živjela sa njim već je samo povremeno dolazila kod njega kao bijeg od svojih mnogobrojnih i teških obiteljskih i bračnih problema. Tužiteljica da je bila na psihijatrijskom liječenju a svojim problemima godinama da ga je opterećivala do te mjere da je morao podnijeti kaznenu prijavu protiv njenog supruga ZT zbog kaznenog djela prijetnje. Smatra da ga je tužiteljica tužila zbog povrijeđenog ega i iz osvete zato što je u studenom 2023. g. slijedom određenih okolnosti prekinuo kontakt sa njom. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u dokumentaciju priloženu spisu, saslušao stranke i svjedoke DT, BT i ZT. Druge dokaze stranke nisu predlagale a tužiteljica je odustala od prijedloga za saslušanjem svjedoka ST.

4. Tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

5. Predmet se ovog spora je tužba radi stjecanja bez osnove. Tužiteljica tvrdi da je utuženi iznos predala tuženiku za potrebe izgradnje kuće na [adresa] u kojoj tuženik živi a on joj je zauzvrat obećao predati u vlasništvo garsonijeru u istoj kući površine cca 20m kvadratnih kako nije ispunio svoju obvezu potražuje vraćanje navedenog iznosa pozivajući se na institut stjecanja bez osnove. Kako nema pismenog dokaza o predaji novca tuženiku sporne činjenice sud je utvrdio saslušanjem stranaka i saslušanih svjedoka.

6. Tako svjedok DT u biti potvrđuje navode tužiteljice koja kod njega živi kao podstanar. Ističe da su nešto pričali da je tužiteljica dala neki novac tuženiku nakon što je podigla kredit i to valjda za tu kuću. Iskazao je da su pričali o nekim stanovima, da bi tuženik dao tužiteljici neki stan- sobu ili tako nešto a po svemu sudeći tuženik joj nije vratio novac. Svjedok je također naveo da mu je poznato da je tužiteljica digla iznos od 30.000 eura ili kuna kredita i da je bilo govora da bi joj tuženik dao sobu ili stan na ime toga. Svjedok BT odmah je naveo da nije u dobrim odnosima sa tuženikom. Potvrdio je da je tužiteljica dolazila kod tuženika na [adresa] što je vidio jer živi blizu njega a nekada je bio dobar prijatelj sa tuženikom pa je često bio tamo. To da je bilo otprilike pred 15 godina. U zadnje dvije godine da nije vidio tužiteljicu. Nije znao ništa o bilo kakvim novcima koje je navodno tužiteljica dala tuženiku. Nije znao niti da li je tužiteljica podigla kredit. Ovaj svjedok također nije ni čuo da bi tuženik imao bilo kakav dug prema tužiteljici. Svjedok ZT, bivši suprug tužiteljice naveo je da se razveo od nje upravo zbog toga što se ona upustila u vezu sa tuženikom. Potvrdio je da je tužiteljica dala tuženiku 30.000 kn jer je podigla kredit; on čak misli da je sva sredstva kredita dala tuženiku. Ovaj svjedok ne zna da li se radilo o posudbi ili darovanju ali svakako zna da joj je tuženik obećao prepisati garsonijeru u toj kući pa kad je vidjela da on to ne želi učiniti sada traži novac nazad. Također je naveo da je tuženik našao drugu ženu koja vraća u nekakvim manjim ratama tužiteljici novac. Do sada vratila iznos oko 2000 kn. Sve što zna poznato mu je iz navoda tužiteljice koja mu je rekla da je dala taj novac dužniku a da će ona u njegovoj kući imati garsonijeru.

7.Tužiteljica je u svom iskazu navela da je podigla kredit i dala tuženiku 30.000,00 kn. To se dogodilo 2005.g. a oni su u vezi od 2001. g. godine. Podigla je kredit i dala mu taj novac da se tuženik što prije useli i uredi kuću jer je živio u kamp kućici na [adresa]. Tada je bilo govora o tome da ako ju muž istjera iz kuće i ne bude imala gdje živjeti da će joj tuženik napraviti malu garsonijeru u toj kući što je on obećao ali nije izvršio. Takav dogovor nisu sastavili u pismenoj formi. Svoju vezu su prekinuli 2011. g. u kojoj godini je isplatila i kredit. Kada je vidjela da nema ništa od obećane garsonijere tražila je od tuženika da joj vrati novac i to prvi put u 2018. g. a potom u 20221. g. kada je nastradala i dugo bila na bolovanju. Tuženik da joj je stalno obećavao da će vratiti novac makar i kad ode u mirovinu ali ništa joj nije vratio odnosno vratio je jednu trećinu. Pojasnila je da je podigla kredit na iznos od 13.272,28 eura a dala mu je samo utuženi iznos. On da joj je vratio jednu trećinu od tog pozajmljenog iznosa pa traži da joj vrati barem ostatak to jeste 2/3. Si.

8.Tuženik je u svom iskazu naveo da je prodao svoju kuću na Kukuljanovu 2003. g. i kupio teren na [adresa]. Podigao je i 2 kredita te je izgradio i uselio se u kuću 2006. g. Navodi da mu uopće nije bilo potrebno da bi mu tužiteljica dala novac o kojem je riječ. Tužiteljica da je dolazila kod njega kada bi ju muž potjerao iz kuće pa je još imao i problema sa njima. Izričito osporava da mu je ona dala bilo kakav novac. Poznato mu je da je podigla kredit ali da bi pomogla bratu oko stana. Potvrdio je samo da je povremeno dolazila kod njega i donosila mu ponekad hranu ali za to bi joj on davao novac npr. 100- 200 kn. Potvrdio je da je bio u emotivnoj vezi sa tužiteljicom od 2001. g. do 2011. g. ali nikada joj nije obećao dati garsonijeru na ime bilo kakvog novca. Samo joj je rekao da ako ne bude imala gdje živjeti da će ju primiti a ona da bi mu zauzvrat skuhala ali to da je bilo rečeno ne baš ozbiljno. Sve to je govorio dok su bili zajedno u vezi ali kasnije je uvidio da je nestabilna osoba.

9. Odredbom čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima (NN-35/ 05 i dr.) propisano je da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu stjecatelj je dužan vratiti ga odnosno ako to nije moguće naknaditi vrijednost postignute koristi.

10. Od materijalne dokumentacije priložene samo potvrda u otplaćenom kreditu a nema dokaza za koju namjenu je kredit podignut niti u što je utrošen. Ne postoji nikakav pismeni dokaz o predanom novcu su od strane tužiteljice tuženiku. Niti saslušani svjedoci nisu prisustvovali predaji novca. Svjedok DT iskazivao je o onome što mu je rekla tužiteljica tj. nema nikakvih neposrednih saznanja. Iskaza svjedoka ZT sud nije prihvatio kao logičan i istinit jer svjedok iskazuje o dogovoru među strankama u prilog tužiteljice a nije ni prisustvovao tom dogovoru ; svjedok zaključuje da je tužiteljica sva sredstva dobivena kreditom dala tuženiku premda to ne zna i nije vidio. On to pretpostavlja iz razloga je sa tuženikom bila u emotivnoj vezi zbog čega su se i razveli.

11. Ovaj sud je stajališta da nije logično da bi tuženik obećao tužiteljici na ime navodne predaje iznosa od 3.981,68 eura prepustiti joj u vlasništvo garsonijeru u svojoj kući. Takav dogovor bi trebao biti u pisanom obliku. Iznos novca kojeg tužiteljica spominje u tužbu je nedostatan za bilo kakvu gradnju pa i dovršetak gradnje a svakako ni približno nema vrijednost garsonijere. Tužiteljica nije dokazala svoje navode. Činjenica što je podigla i otplatila kredit ne znači da je novac doznačen kreditom dala/ predala tuženiku i upotrijebila u njegovu korist. Teret dokaza je na tužiteljici.

12. Prema odredbi čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku, svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze svog protivnika. Upravo je tužiteljica ta koja je trebala sudu pružiti dokaze iz kojih bi se moglo nedvojbeno utvrditi da je predala novac tuženiku te da joj ga je on o u obvezi vratiti. Takove dokaze tužiteljica sudu nije dostavila pa je primjenom odredbe čl. 221. a ZPP-a trebalo odbiti tužbeni zahtjev. Već je navedeno da sud svjedocima koji nemaju neposredna saznanja nije poklonio vjeru.

13. Tuženik nije tražio trošak.

U Rijeci, 30. siječnja 2025.

S U D A C

Mirna Santini

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda na nadležni Županijski sud, pismeno u tri istovjetna primjerka.

D N A :

1. Tužiteljica po punomoćnici uz rješenje pristojbe na presudu 86,27 eura

2. Tuženiku osobno

U Rijeci, 30.01.2025.