Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ovr-2118/2022-11

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu Robertu Jamboru kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja [naziv], [adresa], [osobni identifikacijski broj], protiv ovršenika GĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici AGC, odvjetnici u [adresa] i punomoćnici SD, odvjetnici u [adresa], radi naplate novčane tražbine ovrhom na nekretninama ovršenika, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja i ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Ovr-144/2020-332 od 4. studenog 2022. i o žalbi ovrhovoditelja i ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Ovr-144/2020-359 od 22. prosinca 2023., dana 30. siječnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se kao nedopuštena žalba ovrhovoditelja izjavljena protiv rješenja Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Ovr-144/2020-332 od 4. studenog 2022.

I. Odbacuje se kao nedopuštena žalba ovršenika izjavljena protiv rješenja Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Ovr-144/2020-332 od 4. studenog 2022.

III. Odbacuje se kao nedopuštena žalba ovrhovoditelja izjavljena protiv rješenja Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Ovr-144/2020-359 od 22. prosinca 2023.

IV. Odbacuje se kao nedopuštena žalba ovršenika izjavljena protiv rješenja Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Ovr-144/2020-359 od 22. prosinca 2023.

V. Odbija se zahtjev ovršenika za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 3.117,85 eura.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja od 4. studenog 2022. upućen je ovršenik da u roku od petnaest dana od dana pravomoćnosti rješenja pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga propisanih odredbom čl. 48. st. 1. toč. 3., 4., 5. i 6. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 57/96, 29/99, 173/03, 194/03).

2. Protiv rješenja žalbu je podnio ovrhovoditelj zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže pobijano rješenje preinačiti odnosno podredno, isto ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

3. Žalbu protiv rješenja podnio je ovršenik iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. u svezi s čl. 381. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 - dalje: ZPP) i čl. 19. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", br. 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04- dalje: OZ), s prijedlogom da se rješenje dopuni.

4. Ovršenik je podnio odgovor na žalbu u kojem predlaže da se žalba ovrhovoditelja odbije kao neosnovana.

5. Rješenjem suda prvog stupnja od 22. prosinca 2023. ispravljeno je i dopunjeno rješenje posl. broj Ovr-144/2020-332 od 4. studenog 2022.

6. I protiv tog rješenja žalbu je podnio ovrhovoditelj iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. u svezi s čl. 381. st. 1. ZPP i čl. 19. st. 1. OZ, te predlaže pobijano rješenje preinačiti odnosno podredno, isto ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

7. Žalbu protiv rješenja podnio je i ovršenik iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. u svezi s čl. 381. st. 1. ZPP i čl. 19. st. 1. OZ, bez prijedloga konačne odluke.

8. Ovrhovoditelj je podnio odgovor na žalbu u kojem predlaže da se žalba ovršenika odbije kao neosnovana.

9. Žalbe ovrhovoditelja i ovršenika protiv rješenja od 4. studenog 2022. i rješenja od 22. prosinca 2023. su nedopuštene.

10. Sud prvog stupnja utvrdio je u prvostupanjskom postupku da prijedlozi, zahtjevi i prigovori koje je ovršenik isticao u prigovoru od 21. prosinca 2016. (list 1173 spisa), zahtjevu za obustavu ovrhe od 3. ožujka 2017. (list 1183 spisa) i 3. kolovoza 2018. (list 1406 spisa), prigovoru od 23. travnja 2020. (list 1500 spisa) i 30. travnja 2020. (list 1508 spisa), podnesku od 3. veljače 2021. (list 1706 spisa), izlučnom prigovoru od 4. veljače 2021. (list 1717 spisa), zahtjevu za ukidanje klauzule pravomoćnosti i ovršnosti i za ukidanje rješenja o ovrsi od 12. travnja 2021. (list 1826 spisa), podnesku od 1. srpnja 2021. (list 1892 spisa), prijedlogu za obustavu ovrhe od 30. studenog 2021. (list 1941 spisa), prigovoru presuđene stvari od 13. siječnja 2022. (list 2047 spisa) i prigovor radi nedopuštenosti ovrhe od 27. siječnja 2022. (list 2112 spisa) po svom sadržaju predstavljaju prigovore protiv rješenja o ovrsi iz čl. 48. toč. 3., 4., 5. i 6. OZ. Također, utvrdio je da je ovršenik GĐ postao vlasnikom nekretnina na kojim je određena ovrha i posljedično tome ovršenikom nakon što je rješenje o ovrsi postalo pravomoćno te da je imao opravdanih razloga zbog kojih navedene prigovore nije mogao učiniti u propisanom roku.

11. Na temelju takvih utvrđenja sud prvog stupnja je pobijanim rješenjem od 4. studenog 2022. uputio ovršenika da u roku od petnaest dana pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga propisanih odredbom čl. 48. st. 1. toč. 3., 4., 5. i 6. OZ, koje rješenje je dopunio i ispravio pobijanim rješenjem od 22. prosinca 2023.

12. I ovrhovoditelj i ovršenik su protiv navedenih rješenja podnijeli žalbe u kojima svaki iznosi svoje razloge zbog kojih rješenja smatraju nepravilnim i nezakonitim. Međutim, i žalbe ovrhovoditelja i žalbe ovršenika su nedopuštene.

13. Naime, u konkretnom slučaju, ovrhovoditelj je podnio prijedlog za ovrhu 21. lipnja 2004. povodom kojeg je tadašnji Općinski sud u Dugom Selu donio rješenje o ovrsi posl. broj Ovr-849/2004 od 6. srpnja 2004. S obzirom navedeno, u konkretnom slučaju na predmetni ovršni postupak primjenjuje se Ovršni zakon ("Narodne novine", br. 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04).

14. U postupcima u kojima se primjenjuje Zakon o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona ("Narodne novine", br. 173/03, 194/03-ispr. – dalje: ZID OZ/03), sustav pravnih lijekova, te posebice način koji su se u slučaju podnijetog prigovora ovršenik ili treća osoba upućivali na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, bio je na drugačiji način uređen od ovršnih postupaka koji se vode prema Ovršnom zakonu ("Narodne novine", br. 57/96, 29/99, 42/00) koji mu je prethodio ili prema primjerice Ovršnom zakonu ("Narodne novine", br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24) koji je trenutno na snazi.

15. Naime, u namjeri da ovršni postupak učini bržim i efikasnijim zakonodavac je ZID OZ/03-om sustav pravnih lijekova uredio na način da je propisao da ovršenik protiv rješenja o ovrsi može izjaviti žalbu (čl. 46. OZ) i prigovor (čl. 48. OZ) s time da je propisao da ovršenik može podnijeti i prigovor nakon proteka roka (čl. 49. OZ). Međutim, ono što je osobita posebnost ZID OZ/03, osim različitog specifičnog uređenja sustava pravnih lijekova, je način na koji se ovršenik upućivao na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odnosno, prema terminologiji ZID OZ/03 (čl. 48.a st. 3. OZ), na podnošenje tužbe radi traženja da se ovrha proglasi nedopuštenom. Naime, prema zakonskom rješenju iz ZID OZ/03 i odredbi čl. 48.a st. 3. OZ u slučaju ako ovrhovoditelj ospori navode u prigovoru ovršenika ili se na iste ne očituje, ovršni sud u formalnopravnom smislu ne donosi bilo kakvu odluku bilo u obliku rješenja, bilo u obliku zaključka, već bez odgađanja javlja ovršeniku da je ovrhovoditelj osporio ili se nije očitovao na navode njegovog prigovora te ga obavještava da u roku od petnaest dana može podnijeti tužbu kojom će zatražiti da se ovrha proglasi nedopuštenom. Dakle, ovršni sud kada primjenjuje odredbu čl. 48.a st. 3. OZ ne donosi niti rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena žalba, pa čak niti zaključak protiv kojeg ne bi bila dopuštena žalba, već akt sui generis koji, sukladno odredbi čl. 48. st. 3. a OZ (koja je u tom slučaju lex specialis) koji po svojoj pravnoj prirodi predstavlja obavijest u kojoj je sud prvog stupnja dužan: 1. izvijestiti ovršenika (ZID OZ/03 koristi termin javiti) da je ovrhovoditelj osporio navode iz njegovog prigovora li da se na isti nije očitovao i 2. obavijestiti ovršenika da u roku od petnaest dana može podnijeti tužbu kojom će, iz razloga koje je naveo u prigovoru, zatražiti da se ovrha proglasi nedopuštenom. Pritom je potrebno i napomenuti da ZID OZ/03, za razliku od bilo koje druge novele Ovršnog zakona, pa i Ovršnog zakona koji je trenutno na snazi, jasno u odredbi čl. 48.a 4. OZ propisuje da je rok za podnošenje tužbe radi proglašenja ovrhe nedopuštenom prekluzivan.

16. Dakle, u slučaju ako je ovršenik podnio prigovor iz čl. 48. OZ ili prigovor nakon proteka roka iz čl. 49. OZ, a sud ocijeni da nisu ispunjene pretpostavke da se prigovor odbaci ili da se o istome odluči u ovršnom postupku, sud, sukladno odredbi čl. 48.a st. 3. OZ koja se primjenjuje i na prigovor na nakon proteka roka (čl. 49. st. 6. OZ), ovršenika na parnicu ne upućuje sudskom odlukom (rješenjem) protiv kojeg bi onda eventualno bila dopuštena žalba, već obaviješću kao aktom sui generis kojom ovršenika izvješćuje da je ovrhovoditelj osporio navode iz njegovog prigovora ili da se na isti nije očitovao, te ga obavještava da u roku od petnaest dana može podnijeti tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. S obzirom da obavijest ovršeniku o mogućnosti pokretanja parnice iz čl. 48a st. 3. OZ ne predstavlja sudsku odluku, to se posljedično tome ista ne može pobijati pravnom lijekovima, pa tako niti žalbom. Pritom je i kod toga potrebno napomenuti da je prema ZID OZ/03 žalba protiv rješenja u prvom stupnju može izjaviti samo kada je odredbama Ovršnog zakona dopušteno (čl. 11. st. 1. OZ).

17. U konkretnom slučaju, sud prvog stupnja ocijenio je da prigovori koje je ovršenik iznio u podnescima koji su pobliže navedeni u točki 10. obrazloženja ovog rješenja u svojoj ukupnosti predstavljaju prigovor nakon proteka roka iz čl. 49. OZ, te je pobijanim rješenjem od 4. studenog 2022. uputio ovršenika na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Navedeno rješenje dopunio je i ispravio rješenjem od 22. prosinca 2023., a protiv oba rješenja i ovrhovoditelj i ovršenik su podnijeli žalbe.

18. Međutim, kako je ranije navedeno, u slučaju podnošenja prigovora nakon proteka roka iz čl. 49. OZ i primjene odredbe čl. 48.a st. 3. OZ, sud ne donosi odluku u formi rješenja, već obavijest kako je to jasno propisano čl. 48.a st. 3. OZ kojom se ovršenik obavještava da u roku od 15 dana može podnijeti tužbu kojom će zatražiti da se ovrha proglasi nedopuštenom. Sud prvog stupnja je međutim, umjesto da, sukladno odredbi čl. 48.a st. 3. i čl. 49. st. 6. OZ, ovršenika obavijesti da može podnijeti tužbu kojom može zatražiti da se ovrha proglasi nedopuštenom i protiv koje obavijesti, s obzirom da se ne radi o sudskoj odluci (čl. 10. st. 3. OZ) protiv koje bi se mogao izjaviti pravni lijek, donio rješenje kojim je strankama dopustio izjavljivanje žalbe.

19. U takvim okolnostima konkretnog slučaja, iako je sud prvog stupnja ovršenika, protivno odredbi čl. 48.a st. 3. OZ, uputio na pokretanje parnice rješenjem, treba smatrati da isto predstavlja obavijest iz čl. 48.a st. 3. OZ što ono i po sadržaju i jest s obzirom da sadrži sve sastavne dijelove koje obavijest iz čl. 48.a st. 3. OZ mora sadržavati odnosno 1. izvješće ovršeniku da je ovrhovoditelj osporio navode njegova prigovora nakon proteka roka, te 2. obavijest da ovršenik u roku od petnaest dana može pokrenuti parnicu kojom će iz razloga koje je naveo u prigovoru, zatražiti da se ovrha proglasi nedopuštenom. Sukladno tome, rješenje od 22. prosinca 2023. kojom je sud prvog stupnja dopunio rješenje od 4. studenog 4. studenog 2022. predstavlja dopunu obavijesti od 4. studenog 2022.

20. U konkretnom slučaju, dakle i ovrhovoditelj i ovršenik su podnijeli žalbe protiv rješenja koja po svojem sadržaju predstavljaju obavijest i dopunu obavijesti iz čl. 48.a st. 3. OZ i protiv kojih nije dopušteno izjavljivati žalbe. U tom smislu potrebno je i navesti da čak i kad bi se prihvatilo, za ovaj sud pogrešno, pravno shvaćanje da se u konkretnom slučaju ovršenik na parnicu upućuje rješenjem, protiv tog rješenja ne bi bila dopuštena žalba jer je u ovršnim postupcima u kojima se primjenjuje ZID OZ/03 žalba dopuštena samo kada je odredbama Ovršnog zakona to izričito dopušteno (čl. 11. st. 1. OZ), što ovdje nije slučaj.

21. Potrebno je i navesti da iako je sud prvog stupnja pogrešno ovršenika na pokretanje parnice uputio rješenjem koje sadrži uputu o pravnom lijeku takvo pogrešno postupanje suda ne može derogirati pravnu normu, odnosno u ovom slučaju odredbu čl. 48.a st. 3. OZ, koja ne predviđa da se protiv obavijesti iz čl. 48.a st. 3. OZ može podnijeti bilo kakav pravni lijek. Ne može se pogrešnom uputom o pravnom lijeku stranci davati pravo na podnošenje pravnog lijeka na koji stranka po zakonu nema pravo (u tom smislu i odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-748/1999 od 26. siječnja 2001. i rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-1462/2019 od 4. ožujka 2019.).

22. Dakle, i žalbe ovrhovoditelja i ovršenika koje su podnijete protiv rješenja od 4. studenog 2022. koji sadržajno predstavlja obavijest iz čl. 48.a st. 3. OZ, i žalbe ovrhovoditelja i ovršenika koje su podnijete protiv rješenja od 22. prosinca 2023. koje sadržajno predstavlja dopunu obavijesti iz čl. 48.a st. 3. OZ su nedopuštene. Slijedom toga, valjalo je žalbe ovrhovoditelja i ovršenika, temeljem čl. 367. st. 1. ZPP u svezi s čl. 381. st. 1. ZPP i čl. 19. st. 1. OZ, odbaciti i odučiti kako je to navedeno u točki I. do IV. izreke.

23. Sudu prvog stupnja se međutim, ukazuje da ovršenik žalbi podnijetoj protiv rješenja od 22. prosinca 2023. ističe da je tijekom postupka podnio prijedlog za ukidanjem potvrda o pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi, prijedlog za obustavom postupka, te istaknuo prigovor presuđene stvari. O tim prijedlozima i prigovorima ovršenika sud prvog stupnja nije donio odluku, te je o istima dužan odlučiti u nastavku postupka.

24. Ovršeniku nisu dosuđeni troškovi nastali izjavljivanjem žalbi jer žalbe nisu bile osnovane (čl. 154. st. 1. ZPP u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP i čl. 19. st. 1. OZ).

25. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 30. siječnja 2025.

Sudac:

Robert Jambor