P-3757/2021-14

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Snejžani Cvitanović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice IVBJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Zvonimiru Bućan, odvjetnik u Splitu., protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, OIB:02535697732 zastupana po Odvjetničkom društvu Leko i partneri iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane javne glavne rasprave, zaključene dana 8.veljače 2024. u nazočnosti tužiteljice, punomoćnika tužiteljice i zamjenika punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu odluke dana 30. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I.Utvrđuju se ništavnim odredbe sadržane u članku 4. kao i u članku 1. Ugovora o kreditu broj: 9012198843 koji je sklopljen između tužitelja i tuženika dana 28.12.2006.g. koji je solemniziran dana 29.12.2006.g. broj ovjere JB Slobodana Zlokića OU-1233/2006, pa stoga isti članci predmetnog ugovora ne proizvode nikakve pravne učinke za ugovorne strane kao i za sudužnike i založne dužnike.

II. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, OIB:02535697732 u roku 15 dana isplatiti tužiteljici IVBJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime iznosa više plaćenih iznosa anuiteta s osnova preplaćenih kamata i tečajne razlike, po kreditu broj: 9012198843 iznos od 3.433,07 eur, uvećano za zakonsku zateznu kamatu koja se određuje od 01.01.2007.g. u visini određenoj člankom 2. Zakona o kamatama i člankom 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate do 31.12.2007.g., a od 01. siječnja 2008.g. pa do 31.07.2015.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne kamatne stopa HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 01.08.2015.g. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 31.12.2023. po referentnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja teče:

- na iznos od 1,29 EUR kn počev od 31.08.2007.g. pa do isplate,

- na iznos od 0,52 EUR počev od 30.11.2007.g. pa do isplate,

- na iznos od 2,06 EUR počev od 31.01.2008.g. pa do isplate,

- na iznos od 10,83 EUR počev od 29.02.2008.g. pa do isplate,

- na iznos od 13,67 EUR počev od 31.03.2008.g. pa do isplate,

- na iznos od 8,98 EUR počev od 30.04.2008.g. pa do isplate,

- na iznos od 7,95 EUR počev od 31.05.2008.g. pa do isplate,

- na iznos od 9,48 EUR počev od 30.06.2008.g. pa do isplate,

- na iznos od 6,44 EUR počev od 31.07.2008.g. pa do isplate,

- na iznos od 6,61 EUR počev od 31.08.2008.g. pa do isplate,

- na iznos od 8,40 EUR počev od 30.09.2008.g. pa do isplate,

- na iznos od 23,44 EUR počev od 31.10.2008.g. pa do isplate,

- na iznos od 13,30 EUR počev od 30.11.2008.g. pa do isplate,

- na iznos od 24,12 EUR počev od 31.12.2008.g. pa do isplate,

- na iznos od 25,78 EUR počev od 31.01.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 26,50 EUR počev od 28.02.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 24,22 EUR počev od 31.03.2009.g. pa do isplate,

-na iznos od 24,58 EUR počev od 30.04.2009.g. pa do isplate,

-na iznos od 21,81 EUR počev od 31.05.2009.g. pa do isplate,

-na iznos od 19,08 EUR počev od 30.06.2009.g. pa do isplate,

-na iznos od 19,65 EUR počev od 31.07.2009.g. pa do isplate,

-na iznos od 21,11 EUR počev od 31.08.2009.g. pa do isplate,

-na iznos od 20,94 EUR počev od 30.09.2009.g. pa do isplate,

-na iznos od 19,55 EUR počev od 31.10.2009.g. pa do isplate,

-na iznos od 22,16 EUR počev od 30.11.2009.g. pa do isplate,

-na iznos od 24,06 EUR počev od 31.12.2009.g. pa do isplate,

-na iznos od 27,12 EUR počev od 31.01.2009.g. pa do isplate,

-na iznos od 26,32 EUR počev od 28.02.2010.g. pa do isplate,

-na iznos od 30,27 EUR počev od 31.03.2010.g. pa do isplate,

-na iznos od 29,41 EUR počev od 30.04.2010.g. pa do isplate,

-na iznos od 31,21 EUR počev od 31.05.2010.g. pa do isplate,

-na iznos od 43,17 EUR počev od 30.06.2010.g. pa do isplate,

-na iznos od 40,61 EUR počev od 31.07.2010.g. pa do isplate,

-na iznos od 47,51 EUR počev od 31.08.2010.g. pa do isplate,

-na iznos od 45,29 EUR počev od 30.09.2010.g. pa do isplate,

-na iznos od 40,60 EUR počev od 31.10.2010.g. pa do isplate,

-na iznos od 49,67 EUR počev od 30.11.2010.g. pa do isplate,

-na iznos od 60,98 EUR počev od 31.12.2010.g. pa do isplate,

-na iznos od 53,19 EUR počev od 31.01.2011.g. pa do isplate,

-na iznos od 56,01EUR počev od 28.02.2011.g. pa do isplate,

-na iznos od 52,21 EUR počev od 31.03.2011.g. pa do isplate,

-na iznos od 52,79 EUR počev od 30.04.2011.g. pa do isplate,

-na iznos od 67,89 EUR počev od 31.05.2011.g. pa do isplate,

-na iznos od 68,90 EUR počev od 30.06.2011.g. pa do isplate,

-na iznos od 81,94 EUR počev od 31.07.2011.g. pa do isplate,

-na iznos od 75,62 EUR počev od 31.08.2011.g. pa do isplate,

-na iznos od 68,65 EUR počev od 30.09.2011.g. pa do isplate,

-na iznos od 67,78 EUR počev od 31.10.2011.g. pa do isplate,

-na iznos od 67,16 EUR počev od 30.11.2011.g. pa do isplate,

-na iznos od 70,23 EUR počev od 31.12.2011.g. pa do isplate,

-na iznos od 73,45 EUR počev od 31.01.2012.g. pa do isplate,

-na iznos od 73,69 EUR počev od 28.02.2012.g. pa do isplate,

-na iznos od 73,52 EUR počev od 31.03.2012.g. pa do isplate,

-na iznos od 72,60 EUR počev od 30.04.2012.g. pa do isplate,

-na iznos od 73,61 EUR počev od 31.05.2012.g. pa do isplate,

-na iznos od 72,01 eur počev od 30.06.2012.g. pa do isplate,

-na iznos od 72,54 eur počev od 31.07.2012.g. pa do isplate,

-na iznos od 71,64 eur počev od 31.08.2012.g. pa do isplate,

-na iznos od 69,35 eur počev od 30.09.2012.g. pa do isplate,

-na iznos od 71,77 eur počev od 31.10.2012.g. pa do isplate,

-na iznos od, 73,11 eur počev od 30.11.2012.g. pa do isplate,

-na iznos od 72,64 eur počev od 31.12.2012.g. pa do isplate,

-na iznos od 67,45 eur počev od 31.01.2013.g. pa do isplate,

-na iznos od 71,87 eur počev od 28.02.2013.g. pa do isplate,

-na iznos od 72,08 eur počev od 31.03.2013.g. pa do isplate,

-na iznos od 70,23 eur počev od 30.04.2013.g. pa do isplate,

-na iznos od 65,28 eur počev od 31.05.2013.g. pa do isplate,

-na iznos od 65,15 eur počev od 30.06.2013.g. pa do isplate,

-na iznos od 66,22 eur počev od 31.07.2013.g. pa do isplate,

-na iznos od 68,22 eur počev od 31.08.2013.g. pa do isplate,

-na iznos od 71,27 eur počev od 30.09.2013.g. pa do isplate,

-na iznos od 69,70 eur počev od 31.10.2013.g. pa do isplate,

-na iznos od 70,60 eur počev od 30.11.2013.g. pa do isplate,

-na iznos od 71,64 eur počev od 11.12.2013.g. pa do isplate,

-na iznos od 72,58 eur počev od 30.01.2014.g. pa do isplate.

III. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, OIB:02535697732 u roku 15 dana isplatiti tužiteljici IVBJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka od 2.020,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na dosuđeni iznos počev od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po referentnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1.Tužiteljica je 26.studenog 2018. podnijela tužbu u kojoj navodi da je se tuženikom zaključila ugovor o kreditu broj :90120198843 od 28.12.2006 koji je solemniziran 29.12.2006 broj OU-1233/2006 kod javnog bilježnika Slobodana Zlokića.

1.1.Člankom 4.st.2. Ugovora ugovorena je primjenjiva kamatna stopa od 4,99% dok je stavkom 2. istoga članka navedena promjenjivost mjesečne kamatne stope kroz dekuzivni izračun. Sukladno takvoj odredbi predmetnog ugovora tuženik je od dana sklapanja ugovora samoinicijativno u nekoliko navrata mijenjao kamatne stope i to kako slijedi. Od 31.08.2007. je bila 5,20%, od 29.02.2008. je bila 5,95%, od 30.11.2010. je bila 5,60%&, od 31.05.2011. je bila 5,36% i od 31.08.2011. je bila 5,10%. Dakle, odredba članka 4. je ništetna. Naime, ništetnost proizlazi iz kršenje odredbe članka 46.st.2. u svezi sa čl. 47. Zakona o obveznim odnosima. Ovo stoga, što promjena kamatne stope kao cijene novca ovisi isključivo o odluci jednog ugovaratelja i to tuženik bez da je u ugovoru precizno određen uvjet promjenjivosti i referentne stope za koju se veće promjene kamatne stope, a što je sve uzrokovalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača. Dakle, kako tužiteljica nije bila u mogućnosti pregovaranja sa tuženikom o bitnom sastojku predmetnog ugovora to je takvo postupanje u suprotnosti sa čl. 26. i čl. 247 ZOO-a, jer se stranke nisu suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Takvim postupanjem tuženik je kršio načelo savjesnosti i poštenja a u svoju korist i u svoj interes pa je očito riječ o postupanju tuženika na koji način je isti kršio odredbu članka 83. Zakona o zaštiti potrošača.

1.2. Osim toga, nije odrediv ni jasan mjesečni anuitet jer isti ovisi o glavnici o koji ovisi kamatna stopa pa je nejasno koliko bi tužiteljica u konačnici morala vratiti tijekom otplate kredita pa sama ništetnost čl.4. Ugovora proizlazi iz kršenja odredbi čl. 46.st.2. ZOO-a. Naime, tužena je jednostrana mijenjala kamatnu stopu a koja je također bitni sastojak Ugovora, a o kojoj izmjeni tužena nije obavijestila tužiteljicu, koje postupanje je protivno odredbama čl. 11., 12., 15., 46 ZOO-a, radi čega tužiteljica drži da je radi toga odredbe članak 4. Ugovora ništetna kao i čl. 1. kojom je određena ugovorena valutna klauzula.

1.3. Radi navedenog tužiteljica tužbom predlaže sudu utvrditi ništetnim odredbe sadržane u članku 4. i članku 1. valutne klauzule ugovora o kreditu od 28.12.2002, pa isti ne proizvode nikakve pravne učinke za ugovorne strane kao i za sudužnike i založne dužnike, naložiti tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 4.119,00 kn sa zz kata od 17.01.2014 do isplate, kao i isplatiti tužiteljici na ime iznosa više plaćenih kamata po kreditu iznos od 14.556,87 kn sa zz kta koje teku od svakog mjesečnog iznosa do isplate, naknaditi joj parnični trošak sa zz kta od presuđenja do isplate, sve u roku od 15 dana.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu tužiteljice te navodi kako je tužiteljica svoje zahtjeve utemeljio na presudi Visokog trgovačkog suda broj Pž-7129/13 i Pž-6632/17 i odluci VSRH br. Revt-249/14.

2.1. Tuženik ističe činjenicu da je tužiteljica isplatila kredit, pa time protupravno postupanje tuženika više ne postoji a niti ga je bilo. Međutim, tužiteljica u svojoj tužbi polazi od sasvim pogrešnih premisa i to od pogrešne pretpostavke da je predmetni ugovor o kreditu i dalje na snazi, kao i od pogrešne pretpostavke da bi presude trgovačkih sudova donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača imale učinak na konkretni pravni odnos ovih parničnih stranaka, kako po pitanju osnova, tako i po pitanju zastare. Naime, predmetni je ugovor o kreditu u cijelosti prestao isplatom kredita. Nadalje, da bi presude na koje se poziva tužitelj bile obvezujuće za naslovni sud u smislu odredbe članka 138. a) ZZP-a te članka 502. c) ZPP-a ova bi parnica trebala biti radi naknade štete - a nije. Odredbom članka 502. c) ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502. a) stavka 1. ZPP-a da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Budući se u konkretnom slučaju ne radi o naknadi štete već o parnici radi isplate temeljem stjecanja bez osnove, pozivanje tužitelja na utvrđenja suda iz presude Trgovačkog suda ukazuju se pravno irelevantnim u smislu prethodno citiranih zakonskih odredbi. U konkretnom slučaju ne postoji ni identitet ugovornih odredbi, onih o kojima se odlučivalo i sudilo u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača i konkretnih odredbi iz ugovora o kreditu. Stoga opetovano pozivanje na presudu Trgovačkog suda je nebitno i zbog razloga nedostatka objektivnog identiteta ugovornih odredbi. Nesporno je Zakonom o obveznim odnosima i to baš člankom 26. izričito dopušteno ugovaranje promjenjive kamatne stope. Navedena odredba ZOO-a nije izmijenjena ni nakon donesenih presuda, niti se istu planira mijenjati obzirom je u većem broju slučajeva ista u konačnici povoljnija za korisnika kredita koji ugovarajući je može iskoristiti i benefite fluktuirajućeg financijskog tržišta. Nadalje, tužitelj samo uopćeno navodi kako bi promjena kamatne stope bila sporna i nezakonita te potražuje povrat pretplate po osnovi povećanja zbog promjenjive kamatne stope te pogrešno zaključuje kako mu presude trgovačkih sudova daju za pravo primjenu fiksne kamatne stope. Međutim, u postupku vođenom pred Trgovačkim sudom u Zagrebu radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača sudovi ni na koji način nisu utvrdili da bi bila nezakonita odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi. Nepoštena bi bila odredba o pravu samo jedne ugovorne strane da svojom odlukom mijenja kamatnu stopu čime bi po stavu suda bili povrijeđeni kolektivni interesi. Ne samo sud, već i HNB u svojim redovnim očitovanjima i izvještajima o radu banaka navodi kako banke koje posluju u Republici Hrvatskoj u svojim ponudama građanstvu uobičajeno svoje kreditne i depozitne proizvode nude uz administrativno promjenjivu kamatnu stopu – kamatnu stopu čija se visina mijenja po odluci uprave banke, a građani koji su se odlučili na kreditno zaduživanje svjesno i svojevoljno ušli u rizik promjene kamatne stope. Također je i nesporna činjenica da sve do stupanja na snagu izmjena ZPK iz 2013. tuženik nije imao zakonsku obvezu glede izmjene ili usklađivanja odredaba o kamatnoj stopi u postojećim ugovorima o kreditu na način da definira parametre promjenjivosti. Unatoč tome, tuženik je obzirom na druge važeće propise ipak definirao uvjete promjenjivosti kamatne stope. Tuženik nikada kamatnu stopu nije mijenjao proizvoljno, bez točno utvrđenih kriterija. Dapače, svaka promjena kamatne stope rezultat je primjene točno utvrđenih i definiranih kriterija i predviđenih metodologija. Sukladno odredbama ZOO-a nezakonitost kamatne stope postoji samo ako kamatna stopa prelazi zakonom dopuštenu visinu stope. Kako je to već istaknuto, banka je na temelju jasnih zakonskih odredbi bila ovlaštena ugovarati promjenjivu kamatnu stopu koja definitivno nikada nije prelazila zakonom dopuštenu visinu stope. Pri tome je svakako banka bila dužna postupati sukladno odredbama važećih propisa i izvršavati obveze glede obavještavanja klijenata, što je tuženik nesporno i činio. Takve obavijesti su unutar sustava banke bile automatizirane i personalizirane, tako da ne stoji tvrdnja tužitelja da bi ga banka samo jednom obavijestila o promjeni kamatne stope. Konačno, novi kriteriji promjene kamatne stope uvedeni su izmjenama i dopunama ZPK iz 2013. koji je na snazi od 1. siječnja 2014. pa primjena toga zakona u pogledu reguliranih kriterija promjene kamatne stope na period prije njegova stupanja na snagu svakako je nedopuštena. Konkretan ugovor o kreditu zaključen je 2006. u vrijeme važenja Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. ("Narodne novine" broj 96/03.) kao i u vrijeme važenja Općih uvjeta poslovanja tuženika na snazi od 1. studenog 2004. do 14. srpnja 2009. koji su bili javno objavljeni na internetskim stranicama tuženika i dostupni u svim poslovnicama tuženika. Odredbom članka 59. ZZP-a propisan je obvezan sadržaj ugovora o potrošačkom zajmu, koji između ostalog treba sadržavati odredbu o godišnjoj kamatnoj stopi i pretpostavkama pod kojima se ona može promijeniti, kao i o efektivnoj kamatnoj stopi i pretpostavkama pod kojima se ona može promijeniti. Kriteriji promjenjivosti kamatne stope sadržani su i u odredbi članka 3.6. prednje navedenih Općih uvjeta tuženika. Tuženik je sukladno odredbi članka 306. stavak 4. ZOKI učinio potrošačima dostupnim uvjete promjenjivosti kamatne stope u formi informacije o načinu promjene kamatnih stopa po kreditima građana promjenjivih temeljem odluka nadležnih tijela banke. Nakon stupanja na snagu ZOKI tuženik je sukladno odredbi članka 308. stavak 1. citiranog zakona informirao tužitelja o promjeni kamatne stope 15 dana prije primjene izmijenjene stope te je uz obavijest dostavljao izmijenjeni otplatni plan. Iako u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu nije postojala zakonska odredba o osobnom obavještavanju korisnika kredita već se urednim smatralo obavještavanje putem sredstava javnog priopćavanja tuženik je ipak svojim klijentima dostavljao personalizirane obavijesti o promjenama kamatnih stopa i novoj visini anuiteta. Imajući u vidu gore izneseno, jasno je da je tuženik prilikom zaključivanja predmetnog ugovora s tužiteljem u cijelosti poštovao tada važeću zakonsku regulativu. Pozivanje na zakonsku regulativu važeću danas, a ne u vrijeme zasnivanja obveze promašeno je i pogrešno. Svakako, nemogućnost predviđanja kretanja onih elemenata koji utječi na promjenu kamatne stope, a isključivo ovise o tržišnim kriterijima, a ne volji banke izuzimaju se iz ocjene poštenosti čak i prema primjenjivim kriterijima europskog prava. U tom smislu i Direktiva Vijeća 93/13. EEZ od 5. travnja 1993., a koja regulira pitanje nepoštenih ugovornih odredbi u potrošačkim ugovorima, sadrži Prilog u vidu otvorene liste ugovornih odredbi koje se smatraju nepoštenim. Kako se u konkretnom slučaju kamatna stopa mijenjala upravo zbog kriterija i elemenata čije su oscilacije izvan nadzora tuženika to je sukladno Direktivi Vijeća 93/13. EEZ od 5. travnja 1993. takva ugovorna odredba izuzeta od ocjene poštenosti. Imajući u vidu da su kriteriji promjene kamatnih stopa, odnosno načina obračuna kamate određeni Općim uvjetima poslovanja banke što znači da tuženik ne ugovara promjenjivu kamatnu stopu niti mijenja kamatne stope u potpunosti samostalno i proizvoljno bez adekvatnih kriterija. Konačno, niti jednoj banci nije poslovni interes povećanjem kamatne stope povećavati rizik nemogućnosti vraćanja kredita i tako u suštini generirati gubitak. Važno je istaknuti i to kako je predmetni ugovor o kreditu potvrđen (solemniziran) po javnom bilježniku te ima snagu javnobilježničkog akta. Drugim riječima javni bilježnik je predmetnu ispravu ispitao, utvrdio da oblikom odgovara propisima o javnobilježničkim isprava, a sadržajem propisima o sadržaju javnobilježničkog akta. Nadalje je istu ispravu pročitao sudionicima pravnog posla, upozorio ih na značaj ovršne snage, nakon čega su sudionici posla izjavili da prihvaćaju pravne posljedice koja za njih iz toga proizlaze i da to odgovara njihovoj volji. Tužiteljica je poslovno sposobna osoba koja tijekom ishođenja predmetnog kredita nije izdvojio niti jednu ugovornu odredbu kao spornu niti je tražio bilo kakva razjašnjenja svojih ugovornih obveza. Ugovor je višestruko provjeravan kako od strane službenika banke tako i po javnom bilježniku pa se s pravom može zaključiti da spornih odredbi nije bilo. Štoviše, tužiteljica se svjesno i samostalno u konkurenciji različitih vrsta kredita odlučio baš za predmetni sa svim njegovim uvjetima i odredbama budući je i sam ocijenio kako isti po svemu odgovara upravo njegovim potrebama i mogućnostima. Tužiteljica je od tuženika prije sklapanja ugovora nedvojbeno dobio sva tražena pojašnjenja i informacije, kao uostalom i od javnog bilježnika prilikom solemnizacije ugovora. Iako sada tvrdi drugačije iz opisanog ponašanja tužitelja moguće je jedino zaključiti kako su mu prilikom sklapanja predmetnog ugovora bile jasne i poznate ugovorne odredbe, kao i prava i obveze koje iz njega proizlaze, što je u konačnici i potvrdio podnošenjem isprave na solemnizaciju. Štoviše, solemnizacijom ugovora o kreditu stvorena je neoboriva pretpostavka da je tužitelj kao korisnik kredita upoznat sa svim ugovornim odredbama koje svoj temelj imaju u zakonu, koje stoga nisu ništetne, neodređene i/ili neodredive, niti su ugovaranjem tih odredbi narušena načela obveznih odnosa.

2.2. Slijedom naprijed navedenog, budući je predmetni ugovor o kreditu u cijelosti je ispunjen 2013. pa je pozivom na odredbu članka 326. stavak 2. ZOO-a tužitelj u prekluziji pozivati se na ništetnost istog, budući je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena u studenom 2018. pa je potraživanje i u zastari obzirom na protek općeg zastarnog roka od pet godina, to tuženik predlaže kao uvodno, odbiti tužbeni zahtjevi tužitelja kao neosnovan, a tužitelju naložiti da naknadi tuženiku trošak postupka.

3. Tužiteljica u odnosu na navode tuženika iz odgovora na tužbu ustraje u svojim navodima time da osnovanost svoje tužbe podupire i relevantnom sudskom praksom kako nacionalnih sudova tako i odluke Europskog suda u Luxemburgu, te drži kako je interes tužiteljice kao potrošača odlučujuće mjerilo za utvrđivanje ništetnosti bilo cijelog ugovora ili pak pojedinih odredbi.

3.1. Nakon izrađenog pisanog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Ante Blaževića, na koji tužiteljica nije imala primjedbi ista je podneskom od 19.07.2024. postavila tužbeni zahtjev o kojemu je sud odlučio u izreci ove presude.

4. Tuženik tijekom postupka ustraje u navodima iz odgovora na tužbu, istaknutim prigovorima time da na izrađeni nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Ante Blaževića osporava isti u cijelosti jer je isti izrađen na pogrešnoj premisi da je između stranaka ugovorena fiksna kamatna stopa i fiksni tečaj, što nije bila ugovorna volja stranaka. U odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev utemeljen na izrađenom nalazu i mišljenju vještaka tuženik se protivi povišenju tužbenog zahtjeva sa pozivom na odredbu članka 190. ZPP-a. Ukoliko bi sud ocijenio osnovanim tužbeni zahtjev tužiteljice u odnosu na glavnicu to bi ista eventualno imala pravo na zz kta od dana podnošenja zahtjeva tj tužbe jer je tek tada postavila zahtjev za povrat stečenog bez osnove jer tuženik u trenutku stjecanja nije bio nepošten.

5. Postupak u ovoj pravnoj stvari bio je prekinut Rješenjem br. P-5567/2018 od 21.01.2020., da bi potom rješenjem br. P-5567/2018 od 05.02.2021. postupak bio nastavljen. Međutim daljnjim rješenje ovoga suda br. P 1720/2021. od 20.05.2021. postupak je opet bio prekinut na koje rješenje je tužiteljica i tuženik uložili žalbu, o kojim je odlučivao Županijski sud u Vukovaru te je svojim rješenjem od 11.10.2021. uvažio žalbu tuženika te ukinuo rješenje Općinskog suda u Splitu br. P-1720/2021 -2 od 20.05.2021. i predmet vratio ovome sudu na postupanje. U nastavku postupka predmet je dobio poslovni broj P -3757/2021.

6. Sud je u postupku izveo dokaz pregledom i čitanjem Ugovora o kreditu br. 9012198843 od 28.12.2006. ( str 9-12), otplatna tablica na dan 28.12.2006. ( str 14- 15), saslušanjem tužiteljice BVBJ ( str 46.), nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za bankarstvo, financije i računovodstvo Ante Blaževića ( str 80-126) sa prilozima.

7. Punomoćnici stranaka su popisali parnični trošak.

8. Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan.

9. Predmet ove parnice je zahtjev:

- za utvrđenje ništetnosti ugovora o kreditu broj 9012198843 od 28.12.2006.

- za utvrđenje ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli - za isplatu po osnovi ništetnosti promjenjive kamatne stope i valutne klauzule.

10. Među strankama nije sporno:

- da je između parničnih stranaka sklopljen ugovor o kreditu broj 9012198843 od 28.12.2006. solemniziran 29.12.2006 broj OU-1233/2006 kod javnog bilježnika Slobodana Zlokića na temelju kojeg je odobrena isplata 17.967,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti na rok otplate od 84 mjeseci

- da je člankom 4. ugovora o kreditu određeno da kamatna stopa iznosi 4,99 % godišnje i da je promjenjiva

- da je ugovor o kreditu zatvoren 01.01.2014.

11. Sporno je:

- je li odredba ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštena ugovorna odredba, a što bi je činilo ništetnom, kao i je li odredba o valutnoj klauzuli ništetna, o čemu ovisi osnovanost tužiteljevog zahtjeva za isplatom, kao i je li se sve navedeno trebalo utvrđivati u ovom postupku

- je li ugovor o kreditu suprotan Ustavu RH, prisilnim propisima ili moralu društva te kao takav ništetan.

12. Istaknut je i prigovor zastare.

13. Čitanjem ugovora o kreditu broj 9012198843 od 28.12.2006. solemniziran 29.12.2006 broj OU-1233/2006 kod javnog bilježnika Slobodana Zlokića utvrđeno je:

- da je isti sklopljen između PBZ d.d. i tužiteljice kao korisnice kredita

- da se korisniku kredita odobrava kredit u kunskoj protuvrijednosti od 17.967,00 CHF prema srednjem tečaju za CHF tečajne lista PBZ d.d. važećem na dan korištenja kredita

- da je kredit namijenjen za kupnju vozila

- da je rok otplate 84 mjeseca

- da se na iznos kredita obračunavaju kamate od 4,99 % godišnje, koja je kamata promjenjiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana.

14. Iz pisanog nalaza i mišljenja proizlazi da je imenovani sudski vještak isti izradio na temelju :

Analize knjigovodstvene dokumentacije u sudskom spisu:

- Ugovor o kreditu broj 9012198843 od dana 28.12.2006.g. na iznos kredita: 17.967,00 CHF/kn, po srednjem tečaju Banke za CHF/kn na dan korištenja, sa kamatnom stopom 4,99 % godišnje, promjenjiva, kredit se odobrava na rok od 84 mjeseca, uz način otplate kredita: u 84 mjesečna anuiteta, u kunskoj protuvrijednosti prema tablici otplate, sve po srednjem tečaju Banke na dan dospijeća obveze;

- Plan otplate – inicijalni otplatni plan po ugovoru o kreditu time da je datum isplate: 31.12.2006.g.,- 1. anuitet: dospijeće – 31.01.2007.g. a 84. anuitet: dospijeće – 31.12.2013.g., Iznos anuiteta 253,86 CHF, zadnji anuitet 253,85 CHF;

Analiza naknadno dostavljene dokumentacija od strane tuženika (24.05.2024. i 06.06.2024.g.):

-Otplatni plan - realizirani po Ugovoru o kreditu broj 9012198843, IVBJ BVBJ IV, - 1. anuitet: dospijeće; 28.02.2007.g., redovna kamatna stopa 4,99%, mjesečni anuitet 253,86 CHF/kn, - 7. anuitet: dospijeće: 31.8.2007.g., redovna kamatna stopa 5,99%, mjesečni anuitet 261,81 CHF/kn, - 13. anuitet – 84. anuitet: 29.2.2008.g. – 31.01.2014.g., redovna kamatna stopa 7,45%, mjesečni anuitet: 272,84

CHF/kn, - Razdoblje otplate: 84 mjeseca,

Napomena: iz predmetnog knjigovodstvenog dokumenta (koji je dostavljen u dva primjerka) vidljivi su i traženi datumi i visina redovne kamatne stope koju je primjenjivala banka (tuženik).

-Pregled uplata po kreditu u HRK i u CHF: Prva uplata 29.12.2006.g., iznos od 75,94 CHF, - Posljednja uplata (podmirenje svih obveza po kreditu), 05.03.2014.g., iznos od 254,91

CHF

- Knjigovodstvena kartice po Ugovoru o kreditu-partija: 9012198843, valuta CHF ili HRK, korisnik: BV IV, od 24.05.2024.g., Datum korištenja kredita je 03.01.2007.g., Srednji tečaj Privredne banke Zagreb (čl. 1. čl. 3 predmetnog Ugovora o kreditu) na dan puštanja kredita dana 03.01.2007.g. CHF/HRK 4,571287 Sukladno prethodno navedenoj dokumentaciji (knjigovodstvene kartice, realizirani otplatni plan), evidentno je i nesporno je kako je banka mijenjala kamatnu stopu po ugovoru o kreditu te se u nastavku daje isto rekapitulirano.

14.1. U tablica broj 2. vještak je dao rekapitulacija dinamike promjene redovne kamatne stope od strane banke, i to naveden je period, kamatna stopa i iznos mjes. anuiteta u CHF/kn pa je tako od 03.01.2007.-31.07.2007. bila kta od 4,99 % a anuitet od 253,86CHF, za period od 01.08.2007.-31.01.2008. kta je bila 5,99 % a anutiet od 261,81 CHF a u periodu od 01.02.2008.-31.01.2014.kta je bila 7,45 % a anuitet od 272,84CHF.

14.2. Temeljem predmetnog Ugovora o kreditu, promjenama redovne kamatne stope, kao i postavljenim zadacima vještačenja, u Tablici broj 3, vještak daje sljedeći izračun/opisi:

- u stupcu broj 1 dan je redni broj anuiteta,

- u stupcu broj 2 dani su datumi dospijeća plaćanja iz otplatnog plana (inicijalnog) po predmetnom kreditu,

-u stupcima broj 3 – 7 dan je izračun otplatnog plana u CHF primjenom inicijalno ugovorene redovne kamatne stope od 4,99 % za razdoblje od početka korištenja do prijevremene otplate kredita,

-u stupcima broj 8 – 12 (u sivoj boji) dan je izračun otplatnog plana u CHF, primjenom promjenjivih kamatnih stopa koje je koristila banka (kamatne stope iz stupca 8)

-u stupcu broj 13 dan je pregled iznosa srednjeg tečaja CHF/HRK na dan puštanja kredita (03.01.2007.g.) i na ugovorene datume dospijeća anuiteta,

-u stupcu broj 14 dan je izračun razlike kamate u CHF, i to kao razlika između mjesečnih iznosa obračunatih kamata u anuitetu kako je računala banka i kamate u anuitetu kako je izračunano u prvom dijelu ove tablice odnosno primjenom inicijalno ugovorne kamatne stope

- u stupcu broj 15 dan je izračun razlike kamate u HRK, odnosno razlike koju je korisnik kredita više platio po kreditu s obzirom na to da je plaćao obveze primjenom promjenjive kamatne stope,

- u stupcu broj 16 dan je izračun razlike anuiteta u HRK, odnosno razlike koju je korisnik kredita više platio po kreditu s obzirom na to da je plaćao obveze primjenom promjenjive kamatne stope i valutne klauzule

- u stupcu broj 17 dan je izračun razlike anuiteta u EUR primjenom zakonski određenog fiksnog tečaja konverzije EUR/HRK u iznosu od 7,53450

- u stupcu broj 18 dan je izračun tečajnih razlika u HRK, odnosno razlike koju je korisnik kredita više platio po kreditu s obzirom na to da je plaćao obveze primjenom valutne klauzule,

14.3. Stalni sudski vještak sukladno nalogu suda za vještačenje, relevantnoj knjigovodstvenoj dokumentaciji u spisu i knjigovodstvenoj dokumentaciji koja je prikupljena za vrijeme izrade vještačenja, te prethodno izrađenog nalaza i izračuna, a sve u skladu s nalogom-rješenjem suda za vještačenje, dao je mišljenje vještaka:

-Korisnik kredita – tužitelj je više platio neto anuiteta (saldo pozitivnih i negativnih razlika) banci – davatelju kredita (tuženik), za vrijeme otplate predmetnog kredita (veljača 2007.g. – siječanj 2014.g.), nego da je kredit otplaćivao uz primjenu inicijalno ugovorene kamatne stope i bez primjene valutne klauzule CHF/HRK, iznos od 25.704,89 HRK ili 3.411,63 €.

- Navedena razlika više plaćenih anuiteta, odnosi se na razliku kamate u iznosu od 7.377,38 kn, te na tečajne razlike u iznosu od 18.327,51 kn. -Korisnik kredita – tužitelj je više platio anuiteta (saldo samo pozitivnih razlika) banci – davatelju kredita (tuženik), za vrijeme otplate predmetnog kredita (veljača 2007.g. – siječanj 2014.g.), nego da je kredit otplaćivao uz primjenu inicijalno ugovorene kamatne stope i bez primjene valutne klauzule CHF/HRK, iznos od 3.433,07 €, a mjesečno pojedinačno (od dospijeća prvog anuiteta do plaćanja obveze po posljednjem ugovorenom anuitetu), kao što je izračunata je u stupcu broj 19 Tablice broj 3. ovog vještačenja.

15. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, savjesne ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, ovaj sud tužbeni zahtjev smatra osnovanim.

16. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12. od 4. srpnja 2013. je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita (u CHF), tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. U navedenom dijelu citirana presuda je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13.-4 od 13. lipnja 2014., a Vrhovni sud Republike Hrvatske svojom odlukom broj Revt-249/14.-2 od 9. travnja 2015. odbio je revizije tuženika od 1. do 7. kao neosnovane. Nadalje, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12. od 4. srpnja 2013. je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditnima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. U navedenom dijelu citirana presuda je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH pod poslovnim brojem Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., a Vrhovni sud RH svojom odlukom pod poslovnim brojem Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. odbio je reviziju kao neosnovanu.

16.1. Naprijed navedeni postupak pokrenut po tužbi Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača - POTROŠAČ protiv sedam banaka, a među kojima je i tuženik, predstavlja kolektivni sudski postupak, a sukladno odredbi članka 502. c) Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 57/11., 25/13. – dalje: ZPP), pravomoćna presuda u kolektivnom sudskom postupku obvezuje prvostupanjske sudove koji u pojedinačnim parnicama sude povodom zahtjeva potrošača radi zaštite prava čija je povreda utvrđena u kolektivnom sporu. Također, u skladu s odredbom članka 138. a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09., 78/12. i 56/13.) odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 131. stavak 1. Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 131. stavak 1. Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku, koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

16.2. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revt-249/14.-2 od 9. travnja 2015. između ostaloga je navedeno da nije sporno da su odredbe u ugovorima o kreditu koji su sklapani u spornom razdoblju između banaka kao trgovaca i korisnika kredita kao potrošača, a koje su se odnosile na ugovornu kamatu i promjenjivu kamatnu stopu bile uočljive i jasne, ali nisu bile razumljive, jer je formulacija ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je postojala u ugovorima o kreditu koje su banke sklapale s potrošačima bila takva da su na temelju nje potrošači jedino znali kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, ali ni približno nisu mogli ocijeniti zašto, kako te u kojem smjeru će se tijekom budućeg kreditnog razdoblja kretati kamatna stopa. Stoga buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila određena, a niti odrediva. Vrhovni sud RH se u svojoj odluci Rev-2221/2018-10. od 3. rujna 2019. u odnosu na nepoštenost i ništetnost ugovornih odredbi iz ugovora o kreditima vezano za ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica bio švicarski franak u cijelosti se pozvao na obrazloženje presude Visokog trgovačkog suda Pž-6632/2017- 2010. Visoki trgovački sud je utvrdio da se o ugovornim odredbama kojim se glavnica veže uz valutu švicarski franak nije pojedinačno pregovaralo, da su odredbe kojima se glavnica veže uz valutu švicarski franak jasne iako ne sadrže sintagmu "valutna klauzula u švicarskim francima". Nadalje, Visoki trgovački sud utvrđuje i da se ugovorne odredbe kojima se glavnica veže uz valutu švicarski franak nalaze na prvim stranicama ugovora, nisu pisane sitnim slovima pa su zbog toga lako uočljive, ali prosječnom potrošaču nisu razumljive, protivne su načelu savjesnosti i poštenja.

16.3. Suprotno navodima tuženika u odluci Trgovačkog suda u Zagrebu, a koja je potvrđena u odnosu na dio koji se tiče promjenjive kamatne stope, odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske i Vrhovnog suda Republike Hrvatske, je već utvrđeno da je između ostalih upravo i tuženik postupao suprotno Zakonu o zaštiti potrošača i suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima i to koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja nije pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Naime, tuženik ponavlja u ovom postupku svoje navode i tvrdnje iz postupka koji se vodio radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu i to navodi da se pojedinačno pregovaralo sa strankama, da se radi o razumljivoj odredbi, ali u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača je utvrđeno da službenici tuženih banaka prilikom pregovaranja nisu na valjan i razumljiv način objasnili postupak formiranja kamatne stope odnosno da potrošači nisu raspolagali osnovnim parametrima o kojima ovisi kretanje kamatne stope u budućem razdoblju, da ugovorena kamatna stopa nije bila određena niti odrediva, nije bila razumljiva pa time niti poštena. Također je utvrđeno da je uloga javnog bilježnika u postupku solemnizacije ugovora, ocijeniti ako je to moguće, jesu li ugovorne stranke ovlaštene i sposobne poduzeti i sklopiti taj pravni posao, objasniti im smisao tog posla i uvjeriti se o postojanju njihove prave volje za sklapanje tog pravnog posla, a što su javni bilježnici i učinili. Utvrđeno je i da tijekom postupka solemnizacije ugovora o kreditu, korisnici kredita javnim bilježnicima očito nisu izrazili svoje dvojbe vezano za sadržaj i značaj tih ugovora pa ni sporne odredbe, iz čega je jasno da javni bilježnici nisu imali razloga primijeniti ovlaštenje iz članka 58. Zakona o javnom bilježništvu. Pravomoćno je utvrđeno i to da je priroda i specifičnosti valute švicarski franak poznata bankama, ali ne i prosječnom potrošaču koji ne raspolaže stručnim znanjem, a kako ga banke kao profesionalci o tome ni na koji način nisu informirale, potrošač nije i ne može biti svjestan rizika kojeg preuzima. Stoga je i sama nerazumljivost ugovornih odredaba kojima se glavnica veže za švicarski franak i prema ocjeni ovog suda ozbiljan uzrok značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i to protivno načelu savjesnosti i poštenja jer banka za taj rizik zna, ali ga prešućuje te istovremeno za kredit s valutnom klauzulom u švicarskim francima u reklamama nudi najnižu ugovornu kamatu, čime stvara opću klimu da je za potrošače ugovor s valutnom klauzulom u švicarskim francima povoljan i k tome još pojedinačno prilikom pregovaranja o sklapanju ugovora uvjerava potrošače da je švicarski franak sigurna valuta. Neravnoteža u pravima i obvezama koja postoji ugovaranjem predmetne odredbe nedvojbeno je na štetu potrošača i značajna je. Naime, neizvjestan je i iznos glavnice kredita kojeg potrošač kao dužnik ima obvezu vratiti banci, i cijena, jer se i kamata plaća u istoj valuti, u švicarskim francima. Dakle, promjenjivi su i neizvjesni bitni elementi ugovora, a ugovori o stambenim kreditima su u pravilu dugoročni, s tim da banka, koja je u tim ugovorima vjerovnik, zna da je uz tu valutu vezan poseban rizik zbog činjenice da je švicarski franak valuta utočišta, koji rizik preuzima potrošač, a da to ne zna. Nuđenjem najniže ugovorne kamate za ugovore u kojima je glavnica vezana za valutu švicarski franak banka na nepošten način potiče potrošače na sklapanje ugovora upravo s valutnom klauzulom u švicarskim francima pri čemu je propuštanje davanja te bitne informacije koja u startu dovodi do znatne neravnoteže na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja.

17. Bitni sastojci ugovora o kreditu su sukladno članku 1021. ZOO-a obveza davanja određenog novčanog iznosa i obveza vraćanja iskorištenog iznosa novca uz obvezu plaćanja ugovorenih kamata, u vrijeme i na način kako je utvrđeno ugovorom. Ništetnost odredaba u dijelu u kojem je ugovorena zaštitna klauzula i način na koji se mijenja kamatna stopa, s obzirom da to nisu bitni elementi ugovora o kreditu i ugovor može opstati bez njih, ne povlači ni ništetnost cjelovitih odredaba o glavnom predmetu i cijeni, a još manje ništetnost cijelog ugovora. Odredbama članka 87. ZZP/03. i članka 102. ZZP/07. izričito je propisano da ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe, a odredba o glavnom predmetu i cijeni može opstati i bez zaštitne klauzule i bez određivanja na koji se način mijenja kamatna stopa. U konkretnom slučaju ugovorne odredbe kojima se promjena ugovorne kamate veže za odluku banke su pravomoćno utvrđene ništetnima, ali to ne znači da je otpala obveza potrošača platiti banci kamate. U slučaju da visina kamatne stope nije ugovorena, potrošač bi bio dužan platiti kamate po zakonskoj stopi (npr. kao u odluci Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev 430/06. od 6. lipnja 2007.). Isto tako, pravomoćno je utvrđeno da su ništetne i ugovorne odredbe u dijelu u kojem se glavnica kredita veže za valutu švicarski franak, ali ne znači da su ništetne čitave odredbe o predmetu ugovora. Potrošači su od banke dobili određeni iznos novca u kunama na ime kredita, kojeg su dužni vratiti, sukladno onim odredbama ugovora koje su i dalje na snazi, kao što je na snazi i sam ugovor o kreditu. To znači da je banka, koja je ispunila svoju obvezu, i dalje ovlaštena od potrošača zahtijevati vraćanje dobivenog novčanog iznosa u ugovorenom vremenskom razdoblju, i to ne odjednom, nego prema uvjetima iz ugovora, jer nije ništetan cijeli ugovor, nego je ništetna samo zaštitna klauzula kojom se glavnica veže uz valutu švicarski franak. 17.1. Ugovor nije protivan Ustavu, prisilnim propisima i moralu društva. ZOO prepoznaje mogućnost da stranke valjano ugovore anuitete kojima se u jednakim, unaprijed određenim povremenim iznosima otplaćuje glavnica i kamata. Ugovaranje otplate kredita u anuitetima predstavlja standard ugovaranja te ne omogućava tuženiku da nezakonito i protupravno povećava obvezu tužitelja kako kroz kamate tako i usporavanjem otplate glavnice. Zbog ugovaranja anuitetne otplate ugovor nije i ne može biti ništetan.

17.2. Iz svega naprijed navedenog ovaj sud zaključno utvrđuje da ugovor o kreditu nije ništetan u cijelosti, već samo pojedine ugovorene odredbe i to čl. 1. i čl. 4. Ugovora.

18. Na temelju naprijed navedenih utvrđenja, sud je utvrdio da je ništetna odredba ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi jer je odredba o ugovorenoj kamati utvrđena nepoštenom s obzirom da nije određena, odnosno odrediva u smislu odredbe članka 269. stavak 2. i članka 272. ZOO-a pa se u smislu odredbe članka 87. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača (2003), odnosno članka 102. Zakona o zaštiti potrošača te ugovorene odredbe ništetne, odredbe o valutnoj klauzuli nisu razumljive, protivne su načelu savjesnosti i poštenja te su kao takve ništetne pa je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev.

19. Nadalje, posebno se ističe da izvršenjem Ugovora o kreditu nije mogao nestati uzrok ništetnosti spornih ugovornih odredbi o valuti CHF i jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi, jer su navedene odredbe bile ništetne i nepoštene već od dana sklapanja Ugovora o kreditu, dakle ex tunc pa time nisu ni mogle postati naknadno valjane ispunjenjem ugovora. U tom pogledu člankom 326. stavak 1. ZOO-a predviđeno je da ništetan ugovor ne postaje valjan kad uzrok ništetnosti naknadno nestane, a sukladno članku 326. stavak 2. ZOO-a ništetnost se ne može isticati samo ako su kumulativno ispunjene sljedeće pretpostavke: da je ugovor u cijelosti ispunjen, a uzrok ništetnosti je bila zabrana manjeg značaja. Budući da je u predmetnom slučaju tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača zajamčene Direktivom 93/13 EEZ i Zakonom o zaštiti potrošača, što je rezultiralo neravnotežom u pravima i obvezama ugovornih strana u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na štetu potrošača, sasvim je jasno da u ovom slučaju nema govora o tome da bi uzrok ništetnosti spornih ugovornih odredbi bila zabrana manjeg značaja, pa je jasno da nisu ispunjene pretpostavke iz članka 326. stavak 2. ZOO-a. Prema tome, bez obzira na činjenicu što je tužitelj u cijelosti otplatio predmetni Ugovor o kreditu, tužitelj ni u kojem slučaju nije izgubio pravo isticati ništetnost spornih ugovornih odredbi i isplatu preplaćenih iznosa, a što je u skladu i s pravnim shvaćanjem VSRH-a.

20. S obzirom da je odredba ugovora o kreditu, a odnosi se na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu utvrđena ništetnom, to tužitelj ima pravo potraživati neosnovano stečeno po tom ugovoru u skladu s propisom članka 1111. ZOO-a.

20.1. Na okolnost utvrđenja visine tužbenog zahtjeva sud je proveo vještačenje po vještaku Anti Blaževiću koji je izradio pisani nalaz i mišljenje sukladno nalogu suda koji je stručan, temeljit i objektivan, time da tužiteljica nije imala primjedbi na isti time da ga tuženik osporava u cijelosti jer da je utemeljen na pogrešnoj premisi, koji prigovor ovaj sud drži paušalnim a nalaz i mišljenje poradi gore iskazanih pravnih stavova u cijelosti ga prihvaća kao stručnog i vjerodostojnim jer se utemeljuje na zadanom zadatku i priloženoj dokumentaciji.

20.2. Slijedom iznesenog, sud je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 3.433,07 eura pa je odlučeno kao u izreci presude pod točkom II.

21. Prigovor zastare nije osnovan.

21.1. Naime, zastarni rok u slučaju restitucijskih zahtjeva koji su posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi kredita u CHF, odnosno u povodu pokretanja parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača počinje teći od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu kolektivne tužbe, jer je pokretanjem te parnice došlo do prekida zastare te je zastara počela teći iz početka. Takav stav izražen je u objedinjenom pravnom shvaćanju sjednice Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 1. ožujka 2022. Stoga, budući da se odredbe o ništetnosti ugovora primjenjuju i u slučaju djelomične ništetnosti ugovora tj. nišetnosti pojedinih ugovornih odredbi, zahtjev za povrat preplaćenih iznosa nije u zastari jer je tužba podnesena prije isteka roka od 5 godina od dana utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Pž-7129/13. od 13. lipnja 2014. i od dana utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Pž-6632/17. od 14. lipnja 2018. Slijedom iznesenog nije nastupila zastara prava potraživanja plaćenog na temelju Ugovora od 28.12.2006.

22. Tužiteljica je u svom iskazu je navela u bitnome da je podigla kod tuženika radi kupnje vozila za osobne potrebe, da prilikom ugovaranja nije mogla posebno pregovarati o odredbama tipiziranog ugovora o kreditu koji je sastavio tuženika a njoj da je predočila službenica banke, ona da je pokušala pregovarati glede promjenjive kamatne stope ali je odbijena jer se radilo o kreditu i principu uzmi li ostavi, da joj je ista predložila kao najpovoljniji upravo kredit u CHF, osim dostave plana otplate kredita tijekom isplate istoga, tuženik je nije izvijestio o kursu švicarca, anuitete je uredno otplaćivala. Inače, ugovor je pročitala ali nije imala saznanja o značenju terminu valutne klauzule. Dakle, iz iskaza same tužiteljice proizlazi kako je tuženik postupao na način da ju je kao potrošača i kao slabiju ugovornu stranu stavio u nepovoljniji i podređeni položaj, radi čega je valjalo odlučiti kao u točki I i II izreke ove presude.

22.1. U naprijed navedenim pravomoćno okončanim postupcima je utvrđeno da tijekom solemnizacije ugovora o kreditu, korisnici kredita javnim bilježnicima očito nisu izrazili svoje dvojbe vezano za sadržaj i značaj tih ugovora pa ni spornih odredbi, iz čega je jasno da javni bilježnici nisu imali razloga primijeniti ovlaštenja iz članka 58. Zakona o javnom bilježništvu. Isto tako, sukladno članku 57. Zakona o javnom bilježništvu ("Narodne novine" broj 78/93., 29/94., 162/98., 16/07. i 75/09. – dalje ZJB) javni bilježnici koji solemniziraju ugovor potpisnicima obrazlažu smisao i posljedicu ugovora, a ne smisao i posljedice pojedinih ugovornih odredbi te da javni bilježnik stranke upozorava samo na nejasne, nerazgovjetne ili dvosmislene izjave stranaka (članak 58. ZJB), a ne ugovorne odredbe. Osim toga, takva ugovorna odredba utvrđena je ništetnom ranije navedenom pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu. U tom pogledu nesporno je da je Ugovor o kreditu br. 9012198843 od dana 28.12.2006.g. koji je tužiteljica sklopila s tuženikom obuhvaćen razdobljem iz pravomoćnih presuda u citiranom kolektivnom sporu te da je u predmetnom Ugovoru o kreditu tuženik koristio odredbe o kamatnoj stopi promjenjivoj na temelju jednostrane odluke tuženika i valutnoj klauzuli u CHF, za koje je pravomoćno u kolektivnom sporu utvrđeno da su ništetne i nepoštene. Radi toga nije bilo potrebe izvoditi dokaz bilo saslušanjem javnog bilježnika i službenice tuženika.

23. Prema odredbi članka 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezna kamata i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. U konkretnom slučaju sasvim je evidentno da je tuženik nesavjesni stjecatelj od dana stjecanja uzimajući u obzir da je isti bio svjestan sadržaja predmetnog ugovora, njegovih odredbi kao i što svaka od njih propisuje, a koji ugovor uz sve navedeno predstavlja i tipski ugovor te je sasvim razvidno da tuženik nije poštovao sadržaj istoga. Naime radi se o formalnom (tipskom) ugovoru te je tuženik ugovorna stranka predmetnog Ugovora sklopljenog s ovdje tužiteljem. Slijedom navedenoga, kao ugovorna stranka Ugovora tuženik je bio dužan poštivati sve odredbe Ugovora pa tako i uvjete kreditiranja, a što isti nije učinio. Ovaj sud stoga smatra da je tuženik u konkretnom slučaju bio nepošteni stjecatelj te tužitelj ima pravo na kamate od dana isplate svakog pojedinog anuiteta (Gž Zd-1477/2016- 4). Dakle, tužitelju pripadaju kamate na dosuđeni iznos od dana stjecanja.

24. Prema odredbi članka 190. stavak 2. ZPP/19. tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Člankom 117. ZID ZPP/2019. propisano je da se navedena odredba primjenjuje na sve postupke u tijeku. Iako se tuženik usprotivio preinaci, sud smatra da je ista svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama.

25. Radi svega navedenog, sud je odlučio kao u izreci ove presude.

26. Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi članka 154. st.2. i članka 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08,3 57/11,148/11 (pročišćeni tekst) - dalje ZPP i 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22, 155/23 ) i Tbr. 7. 8., 9.,10.,36., 42, 48. i 50 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 62/93, 87/93,16/94, 11/96, 91/04, 148/09,142/12 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 126/22, 138/23- dalje Tarife).

26.1. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe od 100 bodova, za sastav podneska od 22.10.2019., 18.07.2024. za svaku radnju po 100 bodova, za zastupanje na ročištima od 22.10.2019., 21.01.2020., 17.05.2024., 29.10.2024. za svaku radnju po 100 bodova, što ukupno iznosi 700 bodova. Prema vrijednosti boda po važećoj tarifi od 2,00 eura parnični trošak iznosi 1.400,00 eura koji valja uvećati za sudske pristojbe tužbe od 26,54 eura i odluke od 80,78 eura te popisane troškove vještačenja od 162,68 eura, pa je ukupno priznati parnični trošak tužiteljice 2.020,00 eura, za koji iznos valja obvezati tuženika na isplatu.

26.2. Na dosuđeni parnični trošak tužitelj je zatražio pa ga i pripadaju zakonske zatezne kamate na isti i to od presuđenja do isplate, temeljem odredbe članka 29.st.2. ZOO-a i čl. 151.st.3. ZPP-a.

26.3. Radi navedenog valjalo je odlučiti kao u točki III izreke ove presude.

U Splitu, 30. siječnja 2025.

Sutkinja

Snježana Cvitanović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema pismenog otpravka. Žalba se podnosi Županijskom sudu, putem ovog suda, u tri primjerka.

DNA: - pun. tužitelju

- pun. tuženiku

- u spis