REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

Industrijska cesta 15, Sesvete

Poslovni broj: P-244/2022-57

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Sesvetama po sucu tog suda Ivi Raos, u pravnoj stvari tužitelja VE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Antonu Paliću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Grad Zagreb, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi utvrđenja, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 17. prosinca 2024. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 30. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I

Utvrđuje se da je tužiteljica VE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnica sljedeće nekretnine:

-z. k. č. br. [katastarska čestica] „DVORIŠTE U MALOM SELU“, površine 31 čhv, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], koja nekretnina prema katastarskoj izmjeri odgovara k. č. br. [katastarska čestica] „DOM“, površine 111 m2, koja se sastoji od DVORIŠTA, površine 111 m2, upisanoj u posjedovni list 792, k. o. [katastarska općina] (Mbr. 325376).

II Tuženik Grad Zagreb Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, dužan je trpjeti brisanje u zemljišnim knjigama prava vlasništva sa svog imena uz istodobni upis tužiteljice VE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao vlasnice u zemljišnim knjigama sljedeće nekretnine:

-z. k. č. br. [katastarska čestica] „DVORIŠTE U MALOM SELU“, površine 31 čhv, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], koja nekretnina prema katastarskoj izmjeri odgovara k. č. br. [katastarska čestica] „DOM“, površine 111 m2, koja se sastoji od DVORIŠTA, površine 111 m2, upisanoj u posjedovni list 792, k. o. [katastarska općina] (Mbr. 325376).

III Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi: „ III. Utvrđuje se da je tužiteljica VE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] suvlasnica u 19/169 dijela nekretnine zk.č.br. 137/1 „PUT U MALOM SELU“, površine 47 čhv, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], koji suvlasnički dio nekretnine prema katastarskoj izmjeri odgovara dijelu od 19/169, k. č. br. [katastarska čestica] „DOM“, površine 169 m2, koja se sastoji od PUTA površine 169 m2, upisane u posjedovni list 792, k. o. [katastarska općina] (Mbr. 325376) koji suvlasnički dio se proteže istočno od zk.č.br. 137/2 „DVORIŠTE U MALOM SELU“ površine 31 čhv, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], koji suvlasnički dio je omeđen rubnim kamenom i završava na ogradi mostića.

IV. Tuženik Grad Zagreb Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, dužan je trpjeti brisanje u zemljišnim knjigama prava suvlasništva sa svog imena uz istodobni upis tužiteljice VE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao suvlasnica u 19/169 dijela u zemljišnim knjigama sljedeće nekretnine:

- zk.č.br. 137/1 „PUT U MALOM SELU“, površine 47 čhv, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], koji suvlasnički dio nekretnine prema katastarskoj izmjeri odgovara dijelu od 19/169, k. č. br. [katastarska čestica] „DOM“ površine 169 m2 koja se sastoji od PUTA površine 169 m2, upisane u posjedovni list 792, k. o. [katastarska općina] (Mbr. 325376) koji suvlasnički dio se proteže istočno od zk.č.br. 137/2 „DVORIŠTE U MALOM SELU“ površine 31 čhv, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], koji suvlasnički dio je omeđen rubnim kamenom i završava na ogradi mostića.“

IV Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe kao u podnesku od 24. studenog 2023.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi podnesenoj ovom sudu 20.05.2022. navodi kako ista kao zakonit, istinit i pošten posjednik neprekinuto, samostalno, neposredno i nesmetano posjeduje nekretninu označenu kao zkčbr. [katastarska čestica], oznake zemljišta „DVORIŠTE U MALOM SELU“, površine 31 čhv, a upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], Općinskog suda u Sesvetama, ZK odjel Sesvete. U zemljišnim knjigama na predmetnoj nekretnini uknjiženo je pravo vlasništva u korist tuženika. Međutim, takav upis ne odražava stvarno stanje. Tužiteljičin djed pok. ZE predmetnu nekretninu posjedovao od 1961. godine pa sve do svoje smrti 1987. godine. Tužiteljica je nakon smrti svoga djeda naslijedila posjed predmetne nekretnine koju u istom sadržaju i opsegu posjeduje sve do danas. Dakle, tužiteljica i njezin pravni prednik posjeduju predmetnu nekretninu više od 55 godina. Predmetna nekretnina spojena je sa zkčbr. [katastarska čestica], oznake zemljišta „KUĆA BR. 71 GLAVNA UL., DVORIŠTE“, površine 666 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koja je u vlasništvu tužiteljice te navedene nekretnine sačinjavaju jedinstvenu cjelinu. Slijedom navedenog predlaže donošenje presude kojom će se utvrditi da je tužiteljica vlasnica sporne nekretnine te naložiti tuženiku izdavanje tužiteljici tabularne isprave podobne za uknjižbu njezinog prava vlasištva na spornoj nekretnini jer će u protivnom istu zamijeniti ova presuda.

2. Tužiteljica je u podnesku od 27.10.2022., nakon upuštanja tuženika u raspravljanje u konkretnoj pravnoj stvari, djelomično preinačila tužbu na način da je uz ranije istaknut zahtjev za utvrđenje prava vlasništva, u točki II. tužbenog zahtjeva umjesto zahtjeva kojim je tražila od tuženika izdavanje tabularne isprave istaknula novi tužbeni zahtjev u kojem ističe kako je tuženik dužan trpjeti brisanje prava vlasništva sa svoga imena uz istodobni upis tužiteljice kao vlasnice sporne nekretnine, a kojoj preinaci se tuženik nije protivio.

3. U podnesku od 27.10.2022. tužiteljica dodatno ističe kako je temeljem Rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Sesvetama posl. br. VII-O-42/88 od 13.01.1989. razvidan pravni slijed stjecanja nekretnine pok. TE, pradjeda tužiteljice na pok. AE djeda tužiteljice te s pok. AE djeda tužiteljice na tužiteljicu. Ističe da je nekretnina koja je predmet ovog postupka oduvijek bila povezana s nekretninom na kojoj je izgrađena kuća tužiteljice, odnosno nekretnina z. k. č. br. [katastarska čestica], upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] koja je predmet ovog postupka (a koja nekretnina je i u zemljišnim knjigama i katastarskom operatu upisana kao dvorište što dokazuje da je navedena nekretnina oduvijek predtsvljala dvorište i da su tužiteljica i prednici tužiteljice navedenu nekretninu oduvijek koristili kao dvorište) i nekretnina zk.č.br. 208/2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] bile u posjedu tužiteljice, oca, djeda i pradjeda tužiteljice pok. TE u kontinuitetu više od 100 godina. Navedene su nekretnine prije izgradnje kuće 1961. činile jedinstvenu cjelinu na kojoj su otac, djed i pradjed tužiteljice uzgajali poljoprivredne kulture.pok. CE je izdana građevinska dozvola 1961. za navedenu nekretninu, a nakon toga je izgrađena kuća. Iz navedenog je razvidno da su se ispunile pretpostavke za dosjelost propisane čl. 159. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stavarnim pravima jer tužiteljica i njeni prednici navedenu nekretninu posjeduju u kontinuitetu preko 100 godina. Posjed tužiteljice i njezinih pravnih prednika bio je pošten jer isti koriste spornu nekretninu u kontinuitetu više od 100 godina te su na nekretnini izvršavalai vlansičkopravna ovlaštenja dok je tuženik bio pasivan u svezi svojih ovlasti koje proizlaze iz prava vlasništva te činjenica da je tuženik upisan u zemljišne knjige ne čini tužiteljicu i njene prednike nepoštenim posjednicima. Poziva se na presude ESLJP u predmetu Grabac protiv Hrvatske od 16.12.2021. te Trgo protiv Hrvatske od 11.6.2009. te navodi kako je stekla vlasništvo predmetne nekretnine dosjelošću prije nego je 1999. donesena odluka Ustavnog suda RH, niti u jednom ternutku nisu bila povrijeđena prava trećih osoba, a radi čega kod stjecanja prava vlasništav tužiteljice dosjelošću treba računati u vrijeme dosjelosti i vrijeme prije 1991. te se stoga u vrijeme potrebno za dosjelost prava vlasništva tužiteljice uračunava i vrijem posjedovanja prednika tužiteljice koji posjeduju nekretninu u kontinuitetu više od 100 godina.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, ističe kako se tužitelj poziva na dosjelost, dakle na stjecanje temeljem zakona, a toč. II. tužbenog zahtjeva traži izdavanje tabularne izjave za upis prava vlasništva. Nema mjesta takvom zahtjevu obzirom da stranke ovog postupka nisu zaključile pravni posao odnosno ne postoji obveza tuženika radi davanja tabularne izjave kako je to istaknuto u toč. II. tužbenog zahtjeva. Tužiteljica tvrdi da je zakonit, istinit i pošten posjednik nekretnine označene kao zkčbr. [katastarska čestica], oznake zemljišta »Dvorište u malom selu«, površine 31 čhv, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a da je u zemljišnim knjigama na predmetnoj nekretnini uknjiženopravo vlasništva u korist tuženika. To implicira da tužiteljica nije zakonit i pošten posjednik predmetne nekretnine, sve ako se i pođe od sporne pretpostavke da je istinit posjednik. Tužiteljica nema valjani pravni temelj za posjedovanje predmetne nekretnine. Dakle, tužiteljica nema pravo na posjed predmetne nekretnine. Tužiteljica nije pošten posjednik predmetne nekretnine, jer je tužiteljica upoznata da je tuženik vlasnik predmetne nekretnine, a što kao takvo proizlazi iz tužbe. I za tužiteljicu vrijedi načelo javnosti i povjerenja odnosno publiciteta zemljišnjih knjiga, pa je ona mogla znati da je vlasnik predmetnih nekretnina tuženik. Nadalje, u svezi tvrdnje tužiteljice da je nasljedila posjed predmetne nekretnine od svog djeda pok. IE u istom sadržaju i opsegu, naglašava da se ne može nasljediti sporno bespravno korištenje gradskog zemljišta u istom sadržaju i opsegu. Tuženik smatra da je teza o jedinstvenoj cjelini nekretnine koja je u vlasništvu tužiteljice i predmetne nekretnine - loš paravan za besplatno i bespravno korištenje gradskog zemljišta. Tuženik osporava da je protekao rok za dosjelost predmetne nekretnine. Pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću moraju biti ispunjene u vrijeme podnošenja tužbe (kvaliteta i trajanje posjeda, sposobnost posjednika biti vlasnikom i sposobnost stvari da bude u vlasništvu) koje pravno shvaćanje je zauzeo i Vrhovni sud na prvoj sjednici Građanskog odjela održanoj 14. 02. 2019. Tužiteljica nije dokazala da su navedene pretpostavke ispunjene u momentu podnošenja predmetne tužbe. Dosljedno svemu navedenog, tuženik poriče da je tužiteljica aktivno legitimirana u predmetnoj pravnoj stvari, te poriče pravni slijed posjedovanja od pok. IE do tužiteljice. Tužiteljica je izjavila prigovor na rad Mjesnog odbora Goranec kojim upire da izjavljuje prigovor obzirom je donesen zaključak radi izmjere sporne čestice 137/2, ograđivanja i označavanja parkirnih mjesta; da tužiteljica koristi spornu nekretninu u vlasništvu Grada Zagreba za ulaz u svoj poslovni prostor sa nekretnine 208/2, a da je upućena od predsjednice Mjesnog odbora Goranec FE napraviti ulaz na glavnu ulicu; -da je Grad Zagreb upisan kao vlasnik sporne nekretnine, a da tužiteljica isto može potkrijepiti dokumentacijom koja je starija od 14.

10. 1976. U vezi spomenutog prigovora o radu Mjesnog odbora Goranec, dopisom Grada Zagreba, Gradskog ureda za upravljanje imovinom i stanovanje klasa: 940- 02/22-001/178 od 25. 04. 2022., tužiteljica je upućena da Vijeće Mjesnog odbora u sklopu svojih ovlasti propisanih odredbom čl. 99. Statuta Grada Zagreba donosi plan malih komunalnih akcija mjesnog odbora, koji je sastavni dio plana komunalnih aktivnosti gradske četvrti, te predlažu Vjeću Gradske četvrti radove i poslove za plan komunalnih aktivnosti na svom području. U postupku analize imovinsko-pravnog statusa utvrđeno je da je kčbr. [katastarska čestica] [adresa], korisnika Mjesne zajednice Goranec odgovara zkčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u zk. ul. br. [broj ZK uloška] (dvorište u Malom Selu, P= 31 čhv tj. oko 111 m2) vlasništvo Grada Zagreba. U podnesku od 16.11.2022. dodatno ističe kako iz povijesti promjena na katastarsko čestici br. [katastarska čestica]. (P.L. 546) k. o. [katastarska općina] koja je upisana temeljem revizije 1955, u površini od 460 m2, razvidno je da je formirana katastarska čestica br. [katastarska čestica] (P.L. 792), u površini 111 m2, po prijavnom listu br. UP I-1125/76, RN- 51/76. Naime, na temelju snimanja stvarnog stanja oko društvenog doma u [adresa] na zahtjev Mjesne zajednice Goranec 08-123 od 31. 05. 1976., Općenarodna imovina pod upravom ONO Sesvete broj posjedovnog lista 546, broj parcele 135, 136, 137, kultura zemljišta – pašnjak, izvršen je upis novog stanja parcela, po broju, kulturi i površini. To implicira novo stanje parcele br. 135/1, igralište, 135/2, potok Goranec, 135/3 autobusno okretište, 135/4, dvor, 136/1, igralište, 136/2, put, 136/3 Dom dvorište, 136/4, dvor, 136/5 dvor-potok, 136/6, potok Goranec, 137/1, put, 137/2 dvor, 137/3 potok Goranec i 137/4 autobusno okretište. Iz obrazloženja RN -51/76 k. o. [katastarska općina] razvidno je da je dana 04. 06. 1976. izvršeno snimanje postojećeg stanja k. č. br. [katastarska čestica]. k. o. [katastarska općina] po zahtjevu mjesne zajednice [adresa]. Od strane mjesne zajednice prisutan je bio Pavlović Leopold, a od stranaka Pekčec Đurđa i HE. Omeđenje je izvršeno drvenim koljem. Zapisnik pročitan. Prigovora nema. To je potpisano od strane IE V i IE HE, Pavlović Leopold, te vještaka. Dakle, zk. čbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izvire iz posjedovnog lista broj 546, a ne posjedovnog lista br. 56 k. o. [katastarska općina] kako to tužiteljica paušalno tvrdi u podnesku od 25. 10. 2022. Prilikom formiranja međa za predmetnu nekretninu nije bilo primjedbi kako je to razvidno iz zapisnika koji je sastavni dio obrazloženja RN -51/76 k. o. [katastarska općina]! To što je SE uz ĐE nasljednica iza pok. AE po rješenju o nasljeđivanju posl.br. VIII- O-42/88 od 13. 01. 1989., nema nikakove veze sa predmetnom zk. čbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], već sa nekretninama koje su predmet tog rješenja o nasljeđivanju. Zk. čbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nije bila u izvanknjižnom vlasništvu pok. AE, niti je kao društveno vlasništo to mogla biti. Iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] razvidno je da je 18. 10. 1976, pod Z-14574/76, uknjiženo društveno vlasništvo, i to uz pravo korištenja Mjesne Zajednice Goranec koje je upisano pod 18. 10. 1976. pod Z- 14584/76. Ne postoji pravni slied stjecanja nekretnine zk. čbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] s pok. NE, za kojeg se paušalno tvrdi da je pradjed tužiteljice, na pok. AE, na tužiteljicu. Pravna sudbina zk. čbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] razgraničena je od pravne sudbine nekretnine zk. čbr. [katastarska čestica] površine 666 m2. To što su navedene nekretnine susjedne nije i ne znači da su iste povezane te da čine jedinstvenu cjelinu, što je plod bespravnih pretenzija tužiteljice Tumačenje kulture »dvorište« na način da predmetna nekretnina ima značenje dvorišta tužiteljice nema nikakvo uporište u katastru i / ili zemljišnoj knjizi ili kakvom drugom relevantnom dokazu. To što tužiteljica od 11. 04. 2007. ima prebivalište u [adresa], na kojoj lokaciji ima stambeni i poslovni objekat, te se protivi planu malih akcija mjesnog odbora [adresa] u vezi ograđivanja i označavanja parkirnih mjesta na istoj kako je to vidljivo iz prigovora na rad Mjesnog odbora Goranec nije i ne može biti uporište za tezu da su u konkretnom slučaju ostvarene pretpostavke za dosjelost u odnosu na spornu nekretninu. Tuženik se protivi paušalnoj tezi da je upravo predmetne nakretnina zk. čbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u kontinuitetu, više od 100 godina u posjedu tužiteljice, oca tužiteljice, djeda tužiteljice pok. AE i pradjeda tužiteljice pok. NE. Ujedno se osporava opisani pravni slijed koji nema uporišta u rješenjima o nasljeđivanju, a poglavito nije utemeljen u odnosu na nekretninu koja je predmet ovog postupka. Bespravno korištenje bilo ono sporadično ili ne, nije i ne može biti naslijedivo. Iz povijesnog i posebnog izvatka iz zemljišnje knjige za zk. čbr. [katastarska čestica] u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], razvidno je da je predmetna nekretnina bila društveno vlasništvo s pravom korištenja Mjesne zajednica, kao i da se bila u vidu izgradnja društvenog doma. Društveno vlasništvo je brisano pod br. Z- 6644/07 zaprimljeno 29. 11. 2007., te je uknjižen Grad Zagreb. Protiv tog upisa bila je izjavljena žalba Republike Hrvastke zabilježena pod Z-572/08, koja je potom brisana pod brojem Z-5866/10. Mjesni odbor [adresa] u sklopu svojih ovlasti donio je plan malih komunalnih akcija mjesnog odbora, koji su sastavni dio plana komunalnih aktivnosti gradske četvrti u odnosu na predmetnu nekretninu. Tužiteljica je tome prigovorila jer na susjednoj čestici ima stambeni i poslovni prostor, a za poslovni prostor koristi ulaz sa nekretnine 137/2 »koju MO Goranec želi ograditi i na njoj izgraditi parirna mjesta« kako to navodi u svom prigovoru. Tužiteljica tvrdi da ju je predsjednica MO Goranec, FE uputila da si napravi ulaz za njezin poslovni prostor sa Glavne ulice, što tužiteljici ne odgovara, a moguće je napraviti taj ulaz. Opisani prijedlog MO Goranec, podržan je i od strane UE, voditelja područnog odsjeka [adresa], što tužiteljici ne odgovara. Dakle, u konkretnom slučaju nije i ne može biti riječ da je tuženik pasivan u odnosu na predmetnu nekretninu, već upravo suprotno. Poslovnim i osobnim potrebama tužiteljice ne odgovaraju predviđeni zahvati u odnosu na predmetnu nekretninu kako je to vidljivo iz spomenutog prigovora i dopisa. Slijedom navedenog, tuženik predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev uz nadoknadu troškova postupka. Tuženik ističe da je sporna nekretnina zk. čbr. [katastarska čestica] upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi parkiralište, u vlasništvu Grada Zagreba. Naime, predmetna nekretnina smještena je uz parkiralište ispred kuće tužiteljice s poslovnim prostorom u kojem je trgovina mješovite robe UVOZ – IZVOZ – GORANEC d.o.o., Z, ovdje tužiteljica je osnivač i direktor tog društva sukladno izvatku iz sudskog registra. Budući da je prometnica i sporna površina koja je sastavni dio prometnice bile u lošem stanju, predviđeno je uređenje kolnika ulice Kamenščica, koja se nalazi na križanju ispred spomenute trgovine, [adresa] sukladno Planu malih akcija za 2016. Gradske četvrti [adresa] (Službeni glasnik Grada Zagreba br. 05/16) toč. 2. Javnoprometne površine i objekti, 2.1. nove akcije u 2016, pod toč. 41. Uređenje dionice ulice Kamenščica dovršeno je 2017. Dakle, uređena je (asfaltirana) sporna površina, te isto čini dio nerazvrstane ceste u neotuđivom vlasništvu Grada Zagreba. Predsjednik Vijeća Gradske četvrti [adresa] nije se suglasio da se sporna površina ogradi te da se ucrtaju parkirališna mjesta, jer bi se takvim činom onemogućio i zatvorio pristup jedinoj trgovini u mjestu, a što pak ne doprinosi javnom interesu tj. interesu građana i zajednice, uz istovremenu činjenicu da je vlasnički status prometnice nesporan. Napominje se da je sporna nekretnina u jednom dijelu parkiralište i to prema ulazu u narečenu trgovinu, a u drugom dijelu makadamski prilaz. Valja podsijetiti da je definicija nerazvrstane ceste određena odredbom čl. 98. (NN 84/11,22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/21, 144/22, dalje ZC). U svijetlu navedenog, predmetni tužbeni zahtjev nije dopušten i ovršiv, obzirom da je sporna nekretnina javno dobro u općoj uporabi (res extra commercium). Takva nije sposobno biti predmetom stvarnih prava.

5. U dokaznom postupku izvršen je uvid u izvadak iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], izvadak iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 5 i 6 spisa), prikaz katastarskih čestica (list 7 spisa), obavijest Grada Zagreba, Gradskog ureda za upravljanje imovinom i stanovanje klasa: 940-02/22-001/178 od 25. 04. 2022 (list 16 spisa), prigovor tužiteljice (list 17 i 18 spisa), povijesni zk izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i povijesni zk izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 28-32 spisa), prijepis posjedovnog lista (list 33 i 34 spisa), Rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Sesvetama posl. br. VII-O-42/88 od 13.01.1989. (list 35-37 spisa), elektronični zapis iz matice rođenih za tužiteljicu od 17.10.2022. (list 38 spisa), izvadak iz matice umrlih za pok. PE od 19.10.2022. (list 40 i 41 spisa), izvadak iz matice umrlih za pok. TE od 12.06.2012. (list 42 i 43 spisa), Uvjerenje o prebivalištu za tužiteljicu od 19.10.2022. (list 44 spisa), građevinska dozvola od 11.11.1961. (list 45 i 46 spisa), arhivske izvatke iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška], i zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 113-122 spisa), povijest promjena na katastarskim česticama br [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] (list 129 i 131 spisa ), prijavni list UP I-1125/76, RN-51/76 (list 133-136), prijavni list za katastar R.N. 51/76 k. o. [katastarska općina] (list 133-136), fotografije (list 148-155 spisa), izvornik ovjerene kopije građevinske dozvole od 11.11.1961. (list 168 i 169 spisa), zaključak Vijeća MO Goranec (list 176 spisa), izvadak iz sudskog registra za UVOZ – IZVOZ - GORANEC d.o.o. (list 203 spisa), Plan malih komunalnih akcija Gradske četvrti Sesvete za 2016. (Službeniglasnik Grada Zagreba br. 05/16) (list 177-200 spisa), dnevnik rada Zagrebačkog holdinga d.o.o. iz 2016. (list 279-292 spisa), fotografije (list 293-316; 319-323 spisa), provden je očevid na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjernika dipl.ing.geo. Vladimira Zelenike (list 336 i 337 spisa), pročitani su nalaz i mišljenje vještaka Vladimira Zelenike od 15.11.2023. (list 349-361 spisa), saslušan je vještak (list 392 i 393 spisa), svjedoci ŠE (list 408 spisa), HE (list 408 spisa), OE (list 409 spisa), GE (list 409 spisa), ŽE (list 410 spisa), DE (list 411 spisa), UE (list 413 spisa), ĆE (list 413 spisa), RE (list 415 spisa), ČE (list 416 spisa), tužiteljica VE (list 417 spisa).

6. Tužiteljica je nakon izrade nalaza i mišljenja vještaka mjernika u podnesku od 24.11.2023. preinačila tužbu, na način da je pored postojećeg postavila novi tužbeni zahtjev te u točki III. tužbenog zahtjeva tražila da sud utvdi kako je ista ujedno suvlasnica u 19/169 dijela nekretnine zk.č.br. 137/1 „PUT U MALOM SELU“, površine 47 čhv, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], koji suvlasnički dio nekretnine prema katastarskoj izmjeri odgovara dijelu od 19/169, k. č. br. [katastarska čestica] „DOM“ površine 169 m2 koja se sastoji od PUTA površine 169 m2, upisane u posjedovni list 792, k. o. [katastarska općina] (Mbr. 325376) koji suvlasnički dio se proteže istočno od zk.č.br. 137/2 „DVORIŠTE U MALOM SELU“ površine 31 čhv, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], koji suvlasnički dio je omeđen rubnim kamenom i završava na ogradi mostića, a da je tuženik dužan trpjeti brisanje u zemljišnim knjigama prava suvlasništva sa svog imena uz istodobni upis tužiteljice kao suvlasnice u 19/169 dijela u zemljišnim knjigama u odnosu na spornu nekretninu, a kojoj preinaci se tuženik protivio.

7. Odredbom čl. 191. st. 1. ZPP propisano je da je preinaka tužbe promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći. U smislu odredbe čl. 190. st. 1. ZPP-a tužitelj je ovlašten preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave, a nakon dostave tužbe tuženiku prema st. 2. iste odredbe potreban je pristanak tuženika, ali i kad se tuženik protivi sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.Dakle preinaka tužbe može dopustiti ako sud utvrdi da tužitelj bez svoje krivnje nije mogao ranije preinačiti tužbu, ako je tuženik u mogućnosti raspravljati o preinačenoj tužbi bez predugog odgađanja glavne rasprave i kada se dokazi izvedeni po prvobitnoj tužbi mogu koristiti za rješenje spora po preinačenoj tužbi. Preinaku tužbe isticanjem zahtjeva za utvrđenje prava suvlasništva dijela nekretnine zk.č.br. 137/1 sud je dopustio imajući u vidu da se dokazi izvedeni po prvobitnoj tužbi mogu koristiti za rješenje spora po preinačenoj tužbi.

8. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći prema brižljivoj i savjesnoj ocjeni svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22- u daljnjem tekstu ZPP-a) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

9. U postupku su utvrđene odlučne činjenice:

-iz Rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Sesvetama posl. br. VII-O- 42/88 od 13.01.1989. proizlazi kako je tužiteljica unuka pok. AE te da je na temelju oporuke iza pok. PE naslijedila između ostalog i nekretninu koja je bila u izvanknjižnom vlasništvu PE i upisana u posjedovni list br 56, k. o. [katastarska općina] kao k.č.br. dio 208

- Iz izvatka iz matice umrlih za pok. PE od 19.10.2022. te izvadka iz matice umrlih za pok. TE od 12.06.2012. proizlazi kako je pok. TE pradjed tužiteljice, odnosno pok. KE djed tužiteljice

- nekretnina z. k. č. br. [katastarska čestica], površine 666 m2 koja se sastoji od kuće površine 93m2 i dvorišta površine 573 m2, ukupne površine 666 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] prema katastarskoj izmjeri odgovara k. č. br. [katastarska čestica] „GLAVNA ULICA“ površine 666 m2, koja se sastoji od KUĆE br. 71, [adresa]“, površine 93 m2 i „Dvorišta“ površine 573 m2, ukupne površine 666 m2, upisane u posjedovni list 1476 k. o. [katastarska općina], a za koju je kao vlasnik upisana tužiteljica VE rođ. KE u dijelu 1/1

- nekretnina zk.č.br. 137/2, "DVORIŠTE U MALOM SELU", površine 31 čhv (111 m2) upisana je u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a vlasnik je Grad Zagreb u dijelu 1/1 dok je prema povijesnom zk izvatku ranije ista bila društveno vlasništvo s pravom korištenja Mjesne zajednice. Društveno vlasništvo je brisano pod brojem Z-6644/07, zaprimljeno 29.11.2007. te je kao vlasnik uknjižen tuženik. U katastarskoj evidenciji predmetna k. č. br. [katastarska čestica], DOM, dvorište, površine 111 m2, upisana je u posjedovni list br. 792 k. o. [katastarska općina], a kao posjednik je upisana Mjesna zajednica [adresa], Hrvatska u dijelu 1/1

- zk.č.br. 137/1, "PUT U MALOM SELU", površine 47 čhv (169 m2), upisana je u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a vlasnik je Grad Zagreb u dijelu 1/1. U katstarskoj evidenciji k. č. br. [katastarska čestica], DOM, put, površine 169 m2, upisana je u posjedovni list 792 k. o. [katastarska općina], a kao posjednik je upisana Mjesna zajednica Goranec u dijelu 1/1

- iz vlasničkog lista pod B2 Arhivskog izvatka iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], razvidno je da se pod brojem Z-13449/76 primljenim 30.09.1976. temeljem prijavnog lista i nacrta Zavoda za katastar Sesvete od 16.08.1976. broj RN- 51/76 cijepa kč. br. [katastarska čestica] u nove kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] u nove kč. br. [katastarska čestica] te kč. br. [katastarska čestica] u nove kč. br. [katastarska čestica], odnosno 137/2 je nastala cijepanjem kč.br. 137

- iz vlasničkog lista pod B3 Arhivskog izvatka iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] razvidno je da su pod brojem Z-14538/76, Rj Z-807/77 primljenim 18.10.1976 povodom dopisa Općine Sesvete, Uprave za imovinskopravne poslove, otpisane kč. br. [katastarska čestica] u novi zk. ul [broj ZK uloška] kao društveno vlasništvo

- iz vlasničkog lista pod B1 arhivskog izvadka iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], razvidno da se temeljem dopisa Uprave za imovinskopravne poslove Općine Sesvete, primljeno pod brojem Z-14584/76, Rj Z-807/77 od 18.10.1976. upisuju u A1 čestice otpisane iz zk. ul. [broj ZK uloška] koje se uknjižuju kao društveno vlasništvo

- iz popisnog lista A Arhivskog izvatka iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] razvidno je da je pod rednim brojem 8, čestica 137/2 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k.o. [adresa]

- Mjesni odbor [adresa] donio je 2015. plan malih komunalnih akcija mjesnog odbora koji su sastavni dio plana komunalnih aktivnosti gradske četvrti u odnosu na spornu nekretninu, odnosno iz istog proizlazi kako su u [adresa] planirani radovi uređivanja kolnika 150 m u vrijednosti od 259.500,00 kn. - iz Zaključka o označavanju parkirnih mjesta Mjesnog odbora Goranec od 18.03.2022. proizlazi kako na čestici 136/2 čiji status u zk glasi Dvorište u malom selu sadržaja upisa u vlastovnci 1/1 vlasnički udio Grada Zagreba traže označavanje dva parkirana mjesta na asfaltnom dijelu površine

- iz prigovora tužiteljice Gradskom uredu za upravljanje imovinom i stanovanje na rad Mjesnog odbora Goranec proizlazi kako ista osporava zaključak MO Goranec kojim isti zahtjeva izmjeru, ograđivanje čestice 137/2 jer da se na naveden način sa spornom parcelom 137/2 zatvara izlaz na ulicu Kamenšćica koja je parcela 137/1. Navedeno je kako se tužiteljičin objekt koji se nalazi na pareli 208/2 sagrađen 1961. te jedini izlaz ta parcela imala na ulicu Kamenšica jer Glavna ulica još do tada nije ni bila formirana. Na parceli 208/2 se nalazi stambeni i poslovni prostor te je jedini ulaz u poslovni prostor koji posluje od 1992. sa parcele 137/2.

- dopisom Grada Zagreba, Gradskog ureda za upravljanje imovinom i stanovanje od 25.04.2022. tužiteljica je upućena da Vijeće Mjesnog odbora u sklopu svojih ovlasti propisanih odredbom čl. 99. Statuta Grada Zagreba donosi plan malih komunalnih akcija mjesnog dobora koji je sastavni dio plana komunalnih aktivnosti gradske četvrti te predlažu Vijeću Gradske četvrti radove i poslove za plan komunalnih aktivnosti na svom području. U postupku analize imovinsko-pravnog statusa utvrđeno je da kč. br. [katastarska čestica] [adresa] korisnika Mjesne zajednice Goranec odgovara z. k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u zk. ul. br. [broj ZK uloška] vlasništvo Grada Zagreba.

- iz građevinskog odobrenja broj: 63/7-752/1-1961 od 11.02.1961. te nacrta od 10.02.1961. kao sastavnog dijela istog proizlazi kako je KE ŽE odobrena izgradnja visokoprizemne stambene zgrade veličine 9,50x8,50 m i gospodarske zgrade tlocrtne veličine 2,00x5,00 metara na kat. čest. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] uz uvjete iz građevinskog odobrenja -udaljenosti od 4,5 m od seoskog puta i neposredno sa putem ispred gradilišta preko 10 m međe od lijevog i preko 20 m od međe desnog, 2 i 5,5 m od potočića do međe stražnjeg susjeda. Iz nacrta od 10.02.1961. kao sastavnog dijela vidljivo je kako je nekadašnji Selski put današnja Glavna ulica te da je udaljenost kuće od glavne ulice iznosila 4,5 m te je vidljiva prikazana udaljenost od potočića koja iznosi 2 i 5,50 m.

- iz Uvjerenja o prebivalištu za tužiteljicu proizlazi da je ista imala od 17.06.1983. do 03.04.1997. prijavljeno prebivalište na adresi u [adresa]; od 03.04.1997. do 11.04.2007. u Zagrebu, Ulica Raula Goldonija 3 te od 11.04.2007. ima prijavljeno prebivalište u [adresa].

10. Proveden je očevid na licu mjesta te su identificirane nekretnine uz sudskog vještaka geodeta. Iz nalaza i mišljenja vještaka dipl.ing. geodezije T

1 0

Zelenike od 15.11.2023. proizlazi kako je zk.č.br. 137/2, DVORIŠTE U MALOM SELU, površine 31 čhv (111 m2) upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a vlasnik je Grad Zagreb u dijelu 1/1. U katastarskoj evidenciji predmetna k. č. br. [katastarska čestica], DOM, dvorište, površine 111 m2, upisana je u posjedovni list br. 792 k. o. [katastarska općina], a kao posjednik je upisana Mjesna zajednica Goranec, Goranec 0BB, Hrvatska u dijelu 1/1. Na temelju odluke suda na licu mjesta te radi potencijalnog uređenja tužbe i tužbenog zahtjeva određeno je da se i zk.č.br. 13771 uvrsti kao predmetna čestica te da se na skici lica mjesta prikaže i dio navedene čestice omeđen rubnim kamenom, odnosno da se izračuna površina tog dijela dvorišta do rubnog kamena. zk.č.br. 137/1, PUT U MALOM SELU, površine 47 čhv (169 m2), upisana je u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a vlasnik Grad Zagreb u dijelu 1/1. U katstarskoj evidenciji k. č. br. [katastarska čestica], DOM, put, površine 169 m2, upisana je u posjedovni list 792 k. o. [katastarska općina], a kao posjednik je upisana Mjesna zajednica Goranec u dijelu 1/1. Na licu mjesta je identificirana i strankama pokazana predmetna zk.č.br. 137/2 koja se u potpunosti nalazi u posjedu tužiteljice. Navedena čestica u naravi predstavlja dio asfaltirane površine dio betonske površine dok je preostali dio travnata površina. Tužiteljica koristi i dio čestice zk.č.br. 137/1 u površini od 19 m2, a koja se proteže istočno od zk.č.br. 137/2 te je omeđena rubnim kamenom i završava na ogradi mostića. U prilog nalazu se nalazi Skica lica mjesta i Skica lica mjesta preklopljena s DOF-om.

11. Iz i Skice lica mjesta preklopljene s DOF-om je jasno vidljivo kako se dio čestice 137/1 nadovezuje na dio čestice kč. br. [katastarska čestica], a uslijed čega je iz razloga svrsishodnosti dopuštena preinaka tužbenog zahtjeva.

12. Vještak saslušan na ročištu od 10.10.2023. kako bi otklonio prigovore tuženika na nalaz i mišljenje je u svom iskazu naveo kako se čestica označena kao zkč. br. [katastarska čestica] u potpunosti nalazi u posjedu tužiteljice budući da su na očevidu bili parkirani automobili na navedenoj čestici i da se preko nje neposredno ulazi u poslovni prostor tužiteljice. Za drugu česticu 137/1, navedeno je da se taj dio od 19 m2 koristi, nije naglašavao nikakav posjed, a nju je spomenuo u nalazu jer mu je dodatno po zaključku bilo rečeno da i taj dio do rubnog kamena identificira i snimi. Upisano je što se nalazi na česticama koje su bile predmet vještačenja, građevina nema, odvojen je betonski, travnati i asfaltirani dio i naznačene su njihove površine. Nije trebao utvrđivati da bi čestica 137/2 predstavljala dio vodne građevine budući da sve čestice, pa tako i nerazvrstana cesta koja se spominje u podnesku tuženika nisu usklađene, nerazvrstana cesta kao takva nije formirana već se sastoji od više neusklađenih čestica. Čestica 137/3 koja graniči sa česticom 137/1 nalazi se na prometnici, a upisana je u javno dobro vode i na Republiku Hrvatsku. Po tome je smatrao da ne mora u ovom nalazu detaljno definirati sve okolo susjedne čestice u okolini spornih čestica. U nalazu nije niti navedeno da tužiteljica koristi mostić budući da je rubni kamen završio na ogradi mostića u odnosu na kč. br. [katastarska čestica]. Korištenje sporne čestice je utvrđeno na dan očevida, nema saznanja kako se ranije koristilo. Dio površine od 19 m2 čestice 137/1 sigurno koriste i drugi korisnici, vjerojatno ljudi koji dolaze u dućan te onuda prolaze. Čestica 137/1 upisana je kao put što i nije sporno i koristi se kao put, ali kao takva ne može činiti nerazvrstanu cestu dok se ne bi spojila s prije navedenim česticama i formirala geodetskim elaboratom pod novim katastarskim brojem. Nije našao u Katastru niti rješenje niti elaborat gdje se takva nerazvrstana cesta formirala, dok je u istoj katastarskoj općini Ulica Stjepana Rukljača kat. čestica 2652 kategorizirana kao nerazvrstana cesta za koju postoji uvjerenje od Gradskog ureda za graditeljstvo i komunalne poslove i promet te

1 1

očitovanje od istog Ureda te geodetski elaborat od tvrtke Geo-data projekt oznaka elaborata 53 iz 2023. Dakle, u cijelosti ostaje kod pisanog nalaza i mišljenja, osim u dijelu u kojem je decidirano naveo da je tužiteljica u posjedu te mijenja isti na način da je mišljenja da je ista u posjedu. Na poseban upit tuženika da li je vještak za zkč. br. [katastarska čestica] utvrđivao upravo uvidom u Katastar nerazvrstanih cesta i cestovnih objekata da li se ista vodi kao nerazvrstana cesta naveo je kako u normalnom Katastru nekretnina nema takve oznake sporne nekretnine, a ne isključuje da u tom Sektoru za promet da je ta čestica eventualno predviđena kao dio buduće nerazvrstane ceste, ali do današnjeg dana takav elaborat nije niti naručen, niti proveden niti je evidentiran. Zaključka je da je to u Gradskom uredu za promet predviđeno, ali nije do današnjeg dana ostvareno. Na poseban upit da li vj. smatra indikativnim s obzirom na postojanje rubnika na spornoj nekretnini zkč. br. [katastarska čestica] da isto ukazuje postojanje nerazvrstane ceste navodi kako vezano za postojanje rubnika isti u svom nalazu nije gledao kroz nerazvrstanu cestu budući da je to dio kat. čestice [katastarska čestica] te sam samo izračunao površinu od 19m2 za koju tužiteljica tvrdi da ju koristi. Nema granice nerazvrstane ceste već nekoliko malih čestica različitih vlasnika i posjednika od Republike Hrvatske, Grada Zagreba, Hrvatskih voda itd., koje svojim položajem i oblikom pokrivaju navedenu prometnicu koja po navodima tuženika čini nerazvrstanu cestu.

13. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka kao stručan, izrađen sukladno pravilima znanosti i struke te su svi prigovori tuženika na nalaz i mišljenje vještaka otklonjeni njegovim saslušanjem.

14. Svjedokinja ŠE, a nakon što joj je od strane suda predočena skica lica mjesta i fotografije na str. 357 do 361 spisa, iskazala je kako joj je poznata nekretnina koja je prikazana na skici lica mjesta odn. ono što je označeno kao 208/2, 137/2 i 137/1, obzirom na to da ja živim u istoj ulici, Kamenščica ispod društvenog doma te se još kao dijete dok sam onuda prolazila na putu u školu kretala uskim putem, nije bilo asfalta te je još djed tužiteljice ZE na tom dijelu imao drvenu ogradu koja je sezala sve do tog uskog puteljka te je ustvari ta cijela čestica tužiteljice bila ograđena. Nakon što je asfaltiran dio zemljišta, mislila je da je ustvari i tužiteljici oduzeto ono što je bilo njezino. Naime, niti tužiteljica niti njezini preci nikada nisu branili da se u njihovom dvorištu ljudi okreću svojim automobilima, ili čak parkiraju kako bi išli u dućan. Ne sjeća se kada je postavljen rubnik misli da su asfaltiranje vršile Zagrebačke ceste preko Općine [adresa]. Na poseban upit da li se na spornim česticama i inače parkiraju i okreću automobili ili samo kada ljudi idu u dućan navela je kako se upravo zbog velike ograde od igrališta te smještaja samog doma blizu cesti odn. društveni dom se nalazi odmah kada se ulazi u Ulicu Kamenščica i ispod njega je igralište, automobili nemaju gdje okretati te se stoga upravo okreću na tim česticama ili pak na dijelu ispod igrališta, a znaju kada ljudi idu u dom tamo i parkirati.

15. Svjedokinja HE, a nakon što joj je od strane suda predočena skica lica mjesta i fotografije na str. 357 do 361 spisa, je iskazala kako joj je poznata nekretnina koja je prikazana na skici lica mjesta jer ista živi u kući preko ceste, Prališće 1. Još kao dijete živjela je svega 1 kilometar niže od te sporne nekretnine, te je svakodnevno od svoje 10-te godine onuda prolazila kako bi išla u dućan u Čučerje i tamo je bio uski put pored kojega je rasla posijana pšenica, kukuruz ili pak ječam. 1959. kada je napravljen podrum kuće odn. prizemlje kuće,

1 2

više se nije oralo, a koje prizemlje su napravili tata i djed tužiteljice, obzirom na to da su po struci bili zidari. Ispred kuće su skladištili ciglu, šutu, pijesak te je ubrzo djed tužiteljice ZE ogradio taj cijeli prostor ispred kuće do toga puta drvenom ogradom koja je tamo bila do 1970-ih godina odn. sigurno 40 godina te ju je uklonila tužiteljica. Kada je rađena cesta negdje 70 i nekoje godine, imala je i problema jer joj je zbog toga kuća poplavljena kao i ocu tužiteljice i zbog toga pamti taj događaj. Tuženik predočuje svj. izjavu od 1. lipnja 1976. koja je sastavni dio R1-51/66 a na temelju koje je formirana sporna čestica uz upit da li se na istoj nalazi potpis svjedokinje navodi kako je tada bilo 7 osoba koje su se zvale jednako kao i ona HE te da ona nije potpisala ovo što joj se predočuje. Od kad tužiteljica ima tamo dućan navodi već jedno 32 godine. Tužiteljica oduvijek živi na spornoj nekretnini i nikada nije negdje drugdje živjela.

16. Svjedok OE, nakon što mu je sud predočio skicu lica mjesta i fotografije na str. 357 do 361 spisa, iskazao je kako mu je poznato što je prikazano na istima jer živi u kući prije dućana, odn. kada se ide prema dućanu, s lijeve strane. Još je 1964. pomogao djedu tužiteljice orati tu zemlju jer je tada tamo bila oranica, nije bilo asfalta niti ceste te je od strane djeda tužiteljice postavljena ograda na mjestu gdje se sada nalazi dućan koji se tamo nalazi od 1990-ih. Te sporne čestice su koristili djed i otac tužiteljice a misli da tužiteljica živi tamo od 1990-ih. Ne sjeća se kada je točno asfaltirana cesta i postavljen rubnik. Ispred dućana parkira tko god dođe u dućan, tamo se znaju parkirati ili pak okretati i ljudi koji koriste društveni dom, jer se igralište nalazi nešto niže pa nemaju gdje. Kuću gdje tužiteljica sada živi je napravio otac tužiteljice, a dok je djed bio živ, misli da su tamo postojali temelji te je bio odložen građevinski materijal. Tužiteljica nije živjela negdje drugdje, cijelo je vrijeme je tamo.

17. Svjedok GE, a nakon što mu je od strane suda predočena skica lica mjesta i fotografije na str. 357 do 361 spisa je iskazao kako mu je poznato što je prikazano na istima jer živi u drugoj ulici od sporne nekretnine. Još dok je bio dijete tamo se nalazilo zemljište koje je bilo ograđeno drvenom ogradom koja se protezala skroz do prolaza. Misli da se tamo nalazila i neka starija kuća, djed tužiteljice je imao tamo i mlin te se ne sjeća da bi netko drugi osim njega to koristio niti se sjeća od kada tužiteljica tamo živi. Na poseban upit pun. tužiteljice na koji način se koristilo to zemljište navodim kako je tamo rasla trava. Bilo je dvorište ispred kuće i dolje je stajala drvena ograda.

18. Svjedok ŽE, a nakon što mu je od strane suda predočena skica lica mjesta i fotografije na str. 357 do 361 spisa, je iskazao kako mu je poznato što je prikazano na istima jer živi nasuprot dućana, na kućnom broju 2. U [adresa] živi već 45 godina te se sjeća drvene ograde od letvi na spornoj nekretnini koja je sezala sve do ceste. To je napravio djed tužiteljice koji je i koristio tu nekretninu, tamo je bio i vrt. Sjeća se da je i djed imao i mlin te smo svi tamo dolazili i morali pritom i otvarati tu drvenu ogradu. Misli da tužiteljica tamo živi od 1990-ih godina te se ne sjeća kada je postavljen rubnik ili pak asfaltirana cesta. Mlin se nalazio tamo gdje se sada nalazi trgovina. Mlin je bio dio kuće, kuću je sagradio otac tužiteljice a mlin je kupio djed, radilo se o mlinu na struju. Na poseban upit kada je tamo došla struja naveo je kako misli prije 1960-ih. Koliko je bila udaljena od kuće ta ograda naveo je jedno 30 do 40 metara, išla je do ceste. Bila je kvadratnog oblika. Ispred te

1 3

ograde je bio put, prema kući je bio vrt. Ne sjeća se kada su postavljeni rubnici niti tko ih je postavio.

19. Svjedokinja DE, a nakon što joj je od strane suda predočena skicu lica mjesta i fotografije na str. 357 do 361 spisa je iskazala kako je odrasla u [adresa] i kao dijete je stalno išla u taj dućan, ulaz je bio sa glavne ceste kroz ogradu jer prednji dio dućana nije bio izgrađen. Prije jedno 15-ak godina, koliko se sjeća, već se ulazilo s prednje strane. Ona je kao tadašnja predsjednica Mjesnog odbora zaprimila prigovor za rad mjesnog odbora od gđe. VE. Naime, kada je ušla u Mjesni odbor, informirala ju je gđa ME tadašnja predsjednica Mjesnog odbora da dio zemljišta koje je prikazano na fotografiji koje se nalazi ispred dućana predstavlja česticu koja je u vlasništvu Grada Zagreba. Do tada je mislila da je to vlasništvo tužiteljice. Dok je gđa ME bila predsjednica, pokrenuta je inicijativa da se taj dio pretvori u javni parking, a pored toga da se izgradi parkić za djecu. Gđi ME je izglasano nepovjerenje te je cijela procedura pokrenuta opet nakon što je zauzela mjesto predsjednice Mjesnog odbora te je glasanjem prilikom kojeg je svih 5 članova mjesnog odbora na to pristalo, izglasano je da taj dio bude javni parking koji mogu koristiti svi, a ne samo korisnici dućana. Ona je kao predsjednica Odbora to potpisala, no nije pokrenula inicijativu da se to pretvori u javni parking već je to učinila ranija predsjednica, a svi članovi odbora su to potpisali. Mislila je da je ta čestica u vlasništvu tužiteljice, jer su se na tom dijelu parkirali isključivo korisnici dućana svojim automobilima. Na poseban upit tuženika kolika je udaljenost Doma mjesne samouprave te parkića u odnosu na spornu nekretninu navela je kako misli da je oko 30-ak metara. Na upit da li je moguće da se također parkiraju korisnici parkića te Doma mjesne samouprave navela je kako se osobno tamo ne bi usudila stati, misli da se tamo staju ljudi koji su si "dobri" s tužiteljicom, a koji ujedno nisu u tom trenutku korisnici dućana. Jednom prilikom kada je gost doma stao na to parkirno mjesto, njegov auto su zagradili tužiteljica i članovi obitelji svojim automobilima pa nije mogao ustvari izaći sa svojim automobilom. Na poseban upit da li se pješaci kreću po dijelu nogostupa prikazanog na fotografiji 358 ili pak hodaju po cesti navela je kako u [adresa] ustvari nema nogostupa, na konkretnom dijelu prikazanom na fotografiji budu parkirani automobili te joj to ni ne izgleda kao dio nogostupa. Tužiteljica ne brani ljudima prolaz, no pješaci ustvari hodaju po ulici Kamenščica. To područje je asfaltirano u potezu kada je asfaltirala Ulica Kamenščica i to od strane Grada Zagreba, možda prije 15 godina, tada je te stvari nisu zanimale. Na poseban upit pun. tužiteljice jeste li kontaktirali tužiteljicu prije nego što ste htjeli sporni dio nekretnine ograditi rampom, navela je kako nisu kontaktirali tužiteljicu već je ona njih.

20. Svjedok UE, a nakon što su mu od strane suda predočene skica lica mjesta i fotografije na str. 357 do 361 spisa, je iskazao kako je pored sporne nekretnine kako je prikazana na fotografijama prolazio zbog posla više puta od 10. mj. 2016. pa do danas. Naime, radi u Gradskom uredu za mjesnu samoupravu Područni odsjek Sesvete, pa kada bi išao u taj Mjesni odbor u [adresa], prolazio je i pored te čestice te sam taj dio uvijek doživljavao kao parking od tog dućana gdje je uvijek bilo parkirano 1 ili pak 2 auta. Po planovima u koje je imao uvid prije dolaska u [adresa] vidljivo je bilo kako je taj dio uređivan odn. asfaltiran negdje oko 2016. od strane Podružnice Zagrebačke ceste. Sve što se asfaltira po Planu komunalnih aktivnosti su asfaltirale Zagrebačke ceste. Njemu kao tada običnom djelatniku od strane nadređenih nije dan uvid u razloge zašto je to asfaltirano, no uobičajena je

1 4

procedura da Mjesni odbori predlože Vijeću gradske četvrti da se nešto uvrsti u Planove komunalnih aktivnosti za slijedeću godinu pa je vjerojatno i to konkretno bio slučaj. Da li je moguće da korisnici igrališta, doma ili pak parka koriste također spornu nekretninu navodim kako je upravo zbog blizine tih objekata, odn. sadržaja moguće da korisnici koriste tu spornu nekretninu. U trećem ili četvrtom mjesecu 2023. je dobio samo zapisnik s rasprave iz kojeg je bilo vidljivo da gđa VE želi steći vlasništvo nad tom spornom nekretninom.

21. Svjedok ĆE, a nakon što mu se od strane suda predočuju skica lica mjesta i fotografije na str. 357 do 361 spisa, je iskazao kako mu je poznato što je prikazano na fotografijama jer se pored tog dućana prolazi do Mjesnog odbora i pored je Ulica Kamenščica. Bio je 8 godina u Vijeću gradske četvrti uz izmjenu mandata kao predsjednik ili pak potpredsjednik te misli da su asfaltirali Ulicu Kamenščicu i Prališće upravo u tom razdoblju od 8 godina. Kada bi prolazio do Mjesnog odbora u Gorancu, nije obraćao pozornost na koji način se koristila sporna čestica koja se nalazi ispred dućana prikazanog na fotografiji. Na poseban upit tuženika zašto se asfaltirao taj konkretan dio i u kojim uvjetima se općenito asfaltira naveo je kako se prema Planu malih komunalnih akcija vrši asfaltiranje samo onih nekretnina koje su u vlasništvu Grada Zagreba, osim i u iznimnim slučajevima ako bi prijetila neka šteta za dvorište, pa bi se stavila rešetka i slično. U [adresa] znaju npr. biti bujice i slično. Gđa BE iz Zagrebačkih cesta koja je sada u mirovini je bila zadužena za taj mjesni odbor. Supruga od tužiteljice poznaje, jer je bio predsjednik Mjesnog odbora. S njim nije pričao vezano za spornu nekretninu, sada ustvari prvi put čujem.

22. Svjedok RE, a nakon što mu se od strane suda predočuju skica lica mjesta i fotografije na str. 357 do 361 spisa, je iskazao kako je odrastao u kući koja se nalazi do kuće tužiteljice. Prema onome što je pokazano na skici lica mjesta poznato mu je da je 1985. ili pak 1990. postojala žičana ograda koja je pratila rubnik koji je prikazan na ovoj skici lica mjesta. Dio ispred dućana onda nije postojao, postojala je kuća. Od VE djed i baka su to koristili odn. djed je imao mlin na mjestu gdje se sada nalazi dućan te su svi nosili njemu žito u taj mlin. Ne sjeća se kada je taj dio asfaltiran, možda unazad 10 do 15 godina. Na poseban upit pun. tuženika da li Vam je poznato gdje se nalazio ulaz u kuću prije nadogradnje, naveo je kako je kuća bila pozicionirana baš kako je i sada te je ulaz bio gdje je i sad, od strane glavne ceste. Kuća nije mijenjana. Naveo je kako se tamo nalazila žičana ograda sigurno 50 godina koliko je i živ, te je ograda maknuta samo sa donje strane Ulice Kamenščica, ne zna kada je to bilo, no kada je tamo postojala ograda, ona se otvarala kada bi netko dovezao žito za mlin i slično. Da li Vam je poznato o kojoj spornoj površini se radi, navodim kako se radi o otprilike 50m2. Na koji način se koristi taj sporni dio nekretnine, navodi kako se koristi za parkiranje, tko dođe parkira se dok se tužiteljica pakira na svom dvorištu, odn. na dijelu koji nije sporan, premda smatram da je i ovaj sporni dio njezino vlasništvo. Vjerojatno je tužiteljica bila negdje drugdje, nisam ni ja sada tamo.

23. Svjedok EE je iskazao kako mu nije poznato to što je prikazano na fotografijama, nije u [adresa] bio sigurno 3-4 godine.

24. Svjedok ČE, suprug tužiteljice je iskazao kako je u braku s tužiteljicom već 36 godina, a kada ju je upoznao 1987. taj sporni dio je bio ograđen žičanom ogradom i bilo je neuređeno. Ondje se tada nalazila oranica. Kada su se

1 5

doselili imali smo problem s oborinskim vodama koje su dolazile s glavne ulice i ulijevale se kroz dvorište u kuću. Kako je u to vrijeme postao i član Mjesnog odbora, zatražili su od Mjesnog odbora da se problem te odvodnje riješi odn. da se napravi odvodnja cijevima te je Mjesni odbor donio odluku te kako cijevi ne bi išle do glavnog mosta, skrenulo se prema malom potoku Goranec te je uslijed toga potrgan njihov asfalt. 2013. je stavljen asfalt i rubnik po odluci gđe BE iz Zagrebačkih cesta te je na taj način i popravljeno ono što je bilo potrgano i asfaltirano je ono što je bilo potrgano te je napravljen spoj s Ulicom Kamenščica koji je vidljiv i dan-danas te je i postavljen rubnik. Danas se na spornom dijelu parkiraju odn. ispred dućana, ljudi koji dolaze u dućan kao i svi oni koji npr. koriste dom koji se nalazi u blizini te nikome ne brane da se tamo parkira. Na adresi [adresa] živi od 1993. Da li Vam je poznato da je FE došla na tu nekretninu i imala razgovor s Vašom suprugom navodim kako mu to nije poznato. Na upit tko je asfaltirao spornu nekretninu naveo je kako su Zagrebačke ceste dale nalog a ne zna tko je asfaltirao, a 1987. kada je prvi put došao tamo je duž Glavne ulice bilo 80 metara betonske ograde, i od tog ćoška je išla stara žičana ograda uz potok i uz Ulicu Kamenščica, a skinuli su je u dijelu uz Ulicu Kamenščica 1993. kada su otvorili dućan. Nema saznanja na koji način se koristila prije 1987. kada je upoznao svoju suprugu.

25. Tužiteljica VE u svom iskazu je navela kako je rođena 1967. u Zagrebu, na adresi [adresa], odn. onda Goranec 100, jer tada [adresa] još nije imao ulice, već kućne brojeve. Otac je umro 1969. a majka je otišla u Njemačku te su se vratili 1973. kada je trebala krenuti u prvi razred koji je upisala u Dupcu no zimske i ljetne praznike kao i slobodno vrijeme su provodili kod djeda i bake u [adresa], djed je imao mlin u podrumu kuće na struju i zarađivao jer je mljeo žito. Ulaz je bio više s Ulice Kamenščica nego s Glavne ulice, odn. s Ulice Kamenščica se ulazilo u mlin koji je bio na mjestu gdje se danas nalazi dućan. Djed je ispred kuće napravio i vrt pa ga je ogradio, kao i škarpu koja se proteže duž [adresa]. kako bi se zaštitio od oborinskih voda. Kada je naslijedila kuću 1987., a udala se 1989. suprug i ona su odlučili otvoriti dućan. Uredili su dvorište, maknuli drveće te asfaltirali dvorište cijelom duljinom skroz do Ulice Kamenščica. Kako su uslijed oborinskih voda bili učestalo poplavljeni, voda je ulazila u kuću zatražili su intervenciju od zagrebačkih cesta. Kako bi se spriječilo kopanje preko Glavne ulice kojom je ujedno prolazila i cjelokupna infrastruktura te bi trošak bio i znatno veći, bio je dogovor da se oborinske vode usmjere na potok Goranec koji se proteže do naše kuće te im je rečeno da će se morati prokopati dio našeg dvorište no da će se sve vratiti u prijašnje stanje, a što je i učinjeno te je sve sanirano gotovo u jednom danu. Oni su asfaltirali dvorište do Ulice Kamenščice 1994. ili 1995. Ističe kako je gđa. FE nije kontaktirala niti jedanput te ima saznanja o tom sporu preko uvida u Zapisnike sa službenih stranica Grada Zagreba jer je njen suprug bio u Mjesnom odboru i prati sve što se zbiva. Ističe kako je gđa FE dala lažan iskaz kada je navela da se u dućan ulazilo s Glavne ulice, jer to nikada nije bio slučaj, isključivo se ulazilo iz Ulice Kamenščica. Na poseban upit pun. tuženika da li joj je poznato da je na mjestu sporne nekretnine Grad Zagreb htio napraviti parking navela je kako joj je to poznato preko Službenih stranica Grada. Nitko od strane Mjesnog odbora je nije kontaktirao vezano za navedeno. Prvo je išla u Grad da vidi u čemu je stvar, no nije dobila odgovore, gđa FE nije htjela s njom razgovarati. U Gradu su je uputili na Mjesni odbor. Nakon toga je odlučila tužbom dokazati da je u spornu nekretninu ulagala, uređivala je jednako kao i djed koji je tu nekretninu naslijedio od svog oca

1 6

koji je bio rođen još 1867. te su svi ustvari u nju ulagali. Dobila je očitovanje Grada Zagreba da se neće ništa poduzimati jer Vijeće nema novaca, no Mjesnom odboru se nije obraćala. Navela je kako je 2013. asfaltirana Glavna ulica, a 2016./2017. je asfaltirano od Glavne i Ulica Kamenščica. U Ulici Kamenščica je postojao i stari pohabani asfalt i kada su priključivali susjede na ulicu, strgali su taj asfalt te su ta oštećenja zatvorena novim asfaltiranjem 2016./2017. Na spornoj nekretnini tada ništa nije asfaltirano već je 2013. asfaltiran jedan dio jer na Glavnu ulicu su stavljene cijevi za odvod te je uz naš pristanak prokopan dio našeg dvorišta kako bi se oborinske vode mogle spustiti u mali potok, vršen je iskop, postavljene su role i rešetke te je nakon toga asfaltirano. Na poseban upit tko je asfaltirao spornu nekretninu navela je da sam je prvo asfaltirala ona a nakon što su to dozvolili, onda su dio asfaltirale Zagrebačke ceste. Oborinske vode se slijevaju od Kućice brijega koja se nalazi između Gornaca i Čučerja te se slijevaju niz Glavnu do autobusne stanice, obuhvaća uz Glavnu i zaseok Pekčeci, Šebeke, Trubenke odn. kuće uz Glavnu ulicu sve do autobusne stanice te to ujedno i štiti tu samu autobusnu stanicu. Navela je kako su postavljene cijevi na Glavnoj promjera možda pola metra i tako preko njihovog dvorišta u mali potok koji se ulijeva u glavni potok, odn. u površini od cca 10 m na spornoj nekretnini, protežu se od Glavne ulice pa do potoka te ne zna kako su točno pozicionirane na spornoj nekretnini.

26. Na temelju odredbe članka 388. stavka 1., 2. i 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., dalje: ZVDSP) stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava od stupanja na snagu toga Zakona prosuđuju se prema njegovim odredbama, ako tim prijelaznim i završnim odredbama ili posebnim zakonom nije drukčije određeno (stavak 1.), stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu toga Zakona prosuđuju se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka (stavak 2.), a rokovi koji su za stjecanje i prestanak stvarnih prava određeni tim Zakonom, ako su bili počeli teći prije nego što je on stupio na snagu, nastavljaju teći u skladu s odredbom stavka 2. toga članka, ali ne dulje nego što bi trebao isteći rok određen tim Zakonom ako bi počeo teći u času njegova stupanja na snagu (stavak 3.).

27. Pretpostavke za stjecanje prava vlasništva na temelju nasljeđivanja valja cijeniti u smislu odredaba Zakona o nasljeđivanju koji je bio na snazi u trenutku otvaranja nasljedstva tužiteljice u vezi s čl. 388. st. 2. ZVDSP-a.

28. S obzirom na činjenične navode tužiteljice iz tužbe da je dosjedanje prednika tužitelja započelo još od pradjeda tužiteljice, a zasigurno od 1961. kada je djedu tužiteljice izdana građevinska dozvola, ističe se kako su se do 1. rujna 1980. primjenjivala pravna pravila Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ) na temelju Zakona o načinu primjene pravnih pravila donesenih prije 6. travnja 1941. („Narodne novine“ broj 73/91.) OGZ je za dosjelost zahtijevao pošteni posjed i rok posjedovanja od 30 godina (prema paragrafu 1468.). Prema članku 28. stavku 2. i 4. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Službeni list“ SFRJ broj 6/80., 36/90., dalje: ZOVO) savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar (redovnom) dosjelošću protekom deset godina, a (samo) savjesni posjednik (izvanrednom dosjelošću) protekom dvadeset godina. Dana 1. siječnja 1997. stupio je na snagu ZVDSP. Člankom 159. stavkom 1.

1 7

toga Zakona kao temeljne pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću predviđene su - samostalan posjed određene kakvoće i vrijeme dosjelosti određeno zakonom. U slučaju redovite dosjelosti, dakle one koja se temelji na kvalificiranom (zakonitom, istinitom i poštenom) posjedu, za stjecanje prava vlasništva dosjelošću potreban je rok od deset godina (članak 159. stavak 2. ZVDSP), dok kod izvanredne dosjelosti, koja se temelji samo na poštenom posjedu, taj rok iznosi dvadeset godina (članak 159. stavak 3. ZVDSP). Samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavaka 2. i 3. ovoga članka (čl. 159. st. 4. ZVDSP-a).

29. Izvanredna dosjelost je inačica dosjelosti, za koju vrijedi u načelu ono što i za svaku redovitu dosjelost, ali specifičnost je u tome da se na taj način pravo vlasništva može steći u odnosu na samostalnog posjednika stvari čiji posjed nema sve kvalitete potrebne za (redovnu) dosjelost, ako mu je posjed barem pošten, a traje znatno više vremena nego što se to traži za redovitu dosjelost (članak 159. stavak 4. Zakona)

30. Na temelju odredbe članka 160. stavka 1. i 2. ZVDSP vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kada je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost, s time da se u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava i vrijeme za koje su prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici. Ova pitanja su, u bitnome, na isti način bila uređena člankom 30. stavkom 1. i 2. ZOVO. Odredbom članka 18. stavka 5. ZVDSP propisano je da se posjed smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno. Posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada (stavak 3.).

31. Dakle, imajući u vidu navedene odredbe, te utvrđenu činjenicu da su pravni prednici tužiteljice stupili u posjed sporne nekretnine najkasnije 1961. (u kom trenutku su se pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću presuđivale sukladno pravnim pravilima Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ) na temelju Zakona o načinu primjene pravnih pravila donesenih prije 6. travnja 1941. („Narodne novine“ broj 73/1991.), te da je završetak tijeka roka za dosjelost istekao za vrijeme važenja ZVDSP-a, tada stjecanje prava vlasništva na temelju dosjelosti valja prosuđivati po zakonu koji je bio na snazi u vrijeme isteka roka za stjecanje vlasništva dosjelošću, dakle kada je pravo vlasništva stečeno.

32. Prilikom odlučivanja o zahtjevu tužiteljice kojim traži utvrđenje prava vlasništva na nekretnini koja je bila društveno vlasništvo je potrebno, utvrditi opće pretpostavke vezane uz kvalitetu i duljinu posjeda, te prihvatiti shvaćanja da kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti uračunati vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe članka 388. stavak 4. Zakona o vlasništvu, nego na temelju drugih

1 8

odredaba tog Zakona, i shvaćanje da je tužiteljica kao pošteni posjednik posjedovanjem nekretnina u društvenom vlasništvu u razdoblju duljem od 40 godina, ex lege, na temelju odredbe članka 388. stavak 4. Zakona o vlasništvu, stupanjem na snagu tog Zakona 1. siječnja 1997. postala vlasnik posjedovane nekretnine, odnosno da posljedicu ukidanja odredbi članka 388. st. 4. ne može snositi osoba koja je stekla neko stvarno pravo.

33. Naime, u odnosu na stjecanje prava vlasništva dosjelošću, Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima iz 1996. godine u članku 388. stavak 4. propisivao je da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja prije tog datuma.

34. Dana 17. studenog 1999. Ustavni sud Republike Hrvatske je ukinuo članak 388. stavak 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima iz 1996. godine („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 - u daljnjem tekstu: ZV), (Odluke U-I 58/1997, U 1235/1997, U-I 1237/1997, U-I 1053/1997 i U-I 1054/1997 od 17. studenog 1999. - "Narodne novine", broj 137/99 od 4. prosinca 1999.).

35. Odredbom članak 159. stavak 4. ZV-a određeno je da ako se nekretnina nalazi u vlasništvu Republike Hrvatske, županije i jedinice lokalne samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, tada je za stjecanje prava vlasništva potreban neprekinuti posjed u dvostrukom trajanju, dakle, za zakonit, istinit i pošten posjed 20 godina, a za pošteni posjed 40 godina.

36. Ovo iz razloga jer je prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odlukama Rev-2776/2016 od 29. siječnja 2019. i Rev-x-974/2017 od 7. svibnja 2019., kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe članka 388. stavak 4. ZV-a, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona.

37. Europski sud za ljudska prava u svojoj presudi Trgo protiv Republike Hrvatske broj 35298/04 izrazio je shvaćanje da je tužitelj kao pošteni posjednik posjedovanjem nekretnina u društvenom vlasništvu u razdoblju duljem od 40 godina, ex lege, na temelju odredbe članka 388. stavak 4. ZV-a, stupanjem na snagu tog Zakona 1. siječnja 1997. postao vlasnik posjedovanje nekretnine, odnosno da posljedicu ukidanja odredbi članka 388. stavak 4. ZV-a ne može snositi osoba koja je stekla neko pravo, tj. da se greške koje su počinila državna tijela mora snositi država, te se greška ne smije ispravljati na trošak pojedinca, posebice kada ne postoje drugi suprotstavljeni interesi.

38. U presudama Europskog suda Radomija i drugi protiv Hrvatske broj 37685/10 i Jakeljić protiv Hrvatske broj 22768/12/10 izraženo je i daljnje shvaćanje da za ocjenu stjecanja prava vlasništva u smislu odredbe članka 388. stavak 4. ZV-a nije odlučno vrijeme podnošenja tužbe, odnosno da nije odlučno da li je tužba podnesena nakon 17. studenog 1999., kao dana donošenja navedene odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, kojim je odredba članka 388. stavak 4. ZV-a ukinuta.

1 9

39. Stoga, a s obzirom da tužiteljica tvrdi da se nalazi u posjedu predmetnih nekretnina, u postupku je bilo odlučno utvrditi da li je tužiteljica odnosno njeni pravni prednici, natrag 40 godina računajući od 17. studenog 1999. bili u posjedu predmetnih nekretnina.

40. Iz Rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Sesvetama iza pok. AE od 13.01.1989. utvrđenim proizlazi kako je tužiteljica kao unuka naslijedila temeljem oporuke između ostalog i nekretninu koja je bila u izvanknjižnom vlasništvu njezinog djeda pok. AE te je bila upisana u posjedovni list br 56, k. o. [katastarska općina] kao k.č.br. dio 208 te nekretnina z. k. č. br. [katastarska čestica], površine 666 m2 koja se sastoji od kuće površine 93m2 i dvorišta površine 573 m2, ukupne površine 666 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] prema katastarskoj izmjeri odgovara k. č. br. [katastarska čestica] „GLAVNA ULICA“ površine 666 m2, koja se sastoji od KUĆE br. 71, [adresa]“, površine 93 m2 i „Dvorišta“ površine 573 m2, ukupne površine 666 m2, upisane u posjedovni list 1476 k. o. [katastarska općina] i ista je u zemljišnim knjigama uknjižena kao vlasništvo tužiteljice u dijelu 1/1. Prema iskazima saslušanih svjedoka te iskazu tužiteljice kojima je sud u navedenom dijelu u cijelosti poklonio vjeru predmetna nekretnina je oduvijek posjedovana od strane djeda i oca tužiteljice te tužiteljice osobno zajedno s nekretninom z. k. č. br. [katastarska čestica], upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] kao cjelina, odnosno nekretnine su bile povezane putem izvršavanja vlasničkih ovlaštenja kroz razdoblje od više od 80 godina. Naime, nekretnina z. k. č. br. [katastarska čestica] je kao povezana nekretnina, od strane tužiteljice i njezinih prednika oduvijek u kontinuitetu pa do danas korištena kao dvorište nekretnine z. k. č. br. [katastarska čestica], bilo za uzgoj poljoprivrednih kultura, za prolaz ljudi, kao parkiralište te tuženik ili prednik tuženika nisu prednicima tužiteljice, odnosno tužiteljici osporavali korištenje predmetnim nekretninama.

41. Svjedocima ŠE, JE, OE, GE, ŽE, RE, koji imaju neposrednih saznanja o predmetu spora obzirom da žive u neposrednoj blizini spornih nekretnina dugi niz godina, sud je u cijelosti poklonio vjeru jer su isti iskazivali životno i logično, sukladno ispravama u spisu. Iz istih razloga je sud poklonio vjeru i iskazu tužiteljice te suprugu tužiteljice u dijelu u kojem su isti iskazivali sukladno iskazima saslušanih svjedoka. Pa je tako svjedokinja ŠE iskazala kako je djed tužiteljice ZE na tom dijelu imao drvenu ogradu koja je sezala sve do tog uskog puteljka te je ustvari ta cijela čestica tužiteljice bila ograđena, a niti tužiteljica niti njezini preci nikada nisu branili da se u njihovom dvorištu ljudi okreću svojim automobilima, ili čak parkiraju kako bi išli u dućan. Svjedokinja JE je iskazala kako je na spornoj čestici rasla posijana pšenica, kukuruz ili pak ječam. 1959. kada je napravljen podrum kuće odn. prizemlje kuće, više se nije oralo, a koje prizemlje su napravili tata i djed tužiteljice, obzirom na to da su po struci bili zidari. Ispred kuće su skladištili ciglu, šutu, pijesak te je ubrzo djed tužiteljice ZE ogradio taj cijeli prostor ispred kuće do toga puta drvenom ogradom koja je tamo bila do 1970-ih godina odn. sigurno 40 godina te ju je uklonila tužiteljica. Svjedok OE je iskazao kako je još 1964. pomogao djedu tužiteljice orati tu zemlju jer je tada tamo bila oranica, nije bilo asfalta niti ceste te je od strane djeda tužiteljice postavljena ograda na mjestu gdje se sada nalazi dućan koji se tamo nalazi od 1990-ih. Te sporne čestice su koristili djed i otac tužiteljice a misli da tužiteljica živi tamo od 1990-ih. Svjedok GE je iskazao da dok je bio dijete da se tamo nalazilo zemljište koje je bilo ograđeno drvenom ogradom koja se protezala skroz do prolaza. Misli da se tamo nalazila i

2 0

neka starija kuća, djed tužiteljice je imao tamo i mlin te se ne sjeća da bi netko drugi osim njega to koristio. Svjedok ŽE je iskazao kako u [adresa] živi već 45 godina te se sjeća drvene ograde od letvi na spornoj nekretnini koja je sezala sve do ceste. To je napravio djed tužiteljice koji je i koristio tu nekretninu, tamo je bio i vrt. Sjeća se da je i djed imao i mlin te smo svi tamo dolazili i morali pritom i otvarati tu drvenu ogradu. Svjedok LE je iskazao kako su od VE djed i baka su to koristili odn. djed je imao mlin na mjestu gdje se sada nalazi dućan te su svi nosili njemu žito u taj mlin se tamo nalazila žičana ograda sigurno 50 godina koliko je i živ, te je ograda maknuta samo sa donje strane Ulice Kamenščica, ne zna kada je to bilo, no kada je tamo postojala ograda, ona se otvarala kada bi netko dovezao žito za mlin i slično i taj sporni dio nekretnine se koristi za parkiranje. Svjedok ČE, suprug tužiteljice je iskazao kako je 1987. taj sporni dio bio ograđen žičanom ogradom i bilo je neuređeno. Ondje se tada nalazila oranica. Danas se na spornom dijelu parkiraju odn. ispred dućana, ljudi koji dolaze u dućan kao i svi oni koji npr. koriste dom koji se nalazi u blizini te nikome na branimo da se tamo parkira.

42. Tužiteljica je sukladno iskazima svjedoka iskazala kako je djed je imao mlin u podrumu kuće na struju i zarađivao jer je mljeo žito. Ulaz je bio više s Ulice Kamenščica nego s Glavne ulice, odn. s Ulice Kamenščica se ulazilo u mlin koji je bio na mjestu gdje se danas nalazi dućan. Djed je ispred kuće napravio i vrt pa ga je ogradio, kao i škarpu koja se proteže duž [adresa]. kako bi se zaštitio od oborinskih voda. Kada je naslijedila kuću 1987., a udala se 1989. suprug i ona su odlučili otvoriti dućan. Uredili su dvorište, maknuli drveće te asfaltirali dvorište cijelom duljinom skroz do Ulice Kamenščica

43. Iskaz svjedoka UE koji nema neposrednih saznanja o korištenju spornih nekretnina prije 2016. sud je prihvatio u dijelu u kojem je isti naveo da je taj sporni dio uvijek doživljavao kao parking od dućana gdje je uvijek bilo parkirano 1 ili pak 2 auta. Sud nije posebno cijenio iskaz svjedoka ĆE jer je isti iskazao kako nije obraćao pozornost na koji način se koristila sporna čestica koja se nalazi ispred dućana prikazanog na fotografiji.

44. Sud nije poklonio vjeru iskazu svjedokinje DE, koja je iskazala da je kao dijete je stalno išla u taj dućan, ulaz je bio sa glavne ceste kroz ogradu jer prednji dio dućana nije bio izgrađen te da se prije jedno 15-ak godina, ulazilo s prednje strane obzirom na to da je ista iskazala u suprotnosti s iskazima ostalih saslušanih svjedoka kojima je sud poklonio vjeru.

45. Prema odredbi članka 101. stavak 1. ZC-a nerazvrstana cesta je javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazi. Pri tome je člankom 102. stavak 1. ZC-a propisano da nerazvrstana cesta postaje javno dobro u općoj uporabi pravomoćnošću uporabne dozvole odnosno izdavanjem drugog akta na temelju kojeg je dopuštena uporaba građevine sukladno posebnom propisu. Tuženik navode da bi čestica z. k. č. br. [katastarska čestica] ili pak 137/1 predstavljala nerazvrstanu cestu ničime ne dokazuje jer isto ne proizlazi iz zk izvadka za spornu nekretninu te je navedeno ujedno otklonjeno saslušanjem vještaka Vladimira Zelenike koji je u svom iskazu naveo kako to ne proizlazi iz Katastra niti postoji rješenje ili elaborat gdje se takva nerazvrstana cesta formirala. Također, temeljem ostalih dokaza provedenih u postupku ne proizlazi da bi se čestica z. k. č. br. [katastarska čestica] ikada koristila kao nerazvrstana cesta jer kao što je prethodno navedeno ista je korištena kao dvorište gdje je vršena sadnja poljoprivrednih kultura i sl. Kvalifikacija

2 1

predmetnih nekretnina kao javnog dobra u općoj uporabi temeljem čl. 131. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o cestama (Narodne novine br.: 92/14) mora biti evidentirana u katastru temeljem geodetskog elaborata izvedenog stanja nerazvrstane ceste, a što konkretno nije slučaj.

46. Imajući u vidu sve navedeno samo činjenica da je tuženik u zemljišnim knjigama upisan kao vlasnik sporne nekretnine ne čini samo po sebi posjed prednika tužiteljice i tužiteljice nesavjesnim ili nepoštenim. Predloženim i provedenim dokazima tu svoju tvrdnju tuženik nije dokazao, a sama činjenica da je isti upisan u zemljišnim knjigama kao vlasnik sporne nekretnine u okolnostima konkretnog slučaja tuženika ne može dovesti u povoljniju pravnu situaciju, jer takav upis tuženika predstavlja predmnijevu o vlasništvu, koja otpada ako drugi (u predmetnom slučaju tužitelj) čije stjecanje nije upisano u zemljišnu knjigu, dokaže da ima valjanu pravnu osnovu i istinit način stjecanja Naime poštenje posjeda je oboriva presumpcija pa kako tuženik tvrdi suprotno na njemu je teret dokaza sporne činjenice u smislu čl. 7. u vezi s čl. 219. st. 1. ZPP-a da prednici tužiteljice za vrijeme razdoblja posjedovanja nisu imali razloga osnovano vjerovati da posjed vrše kao vlasnici (navedeno pravno shvaćanje zauzeto je i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-2353/17- 2 od 20. travnja 2021., Rev 4993/2019 od 25. listopada 2022., Rev-1221/2020- od 7. rujna 2022., Rev-1209/16, Revx-76/14 i dr.).

47. Niti jedan dokaz u spisu ne ukazuje da su prednici tužiteljice ili tužiteljica znali da im ne pripada pravo na posjed sporne nekretnine, a tuženik niti tvrdi niti dokazuje da bi poduzeo bilo koju radnju kojom bi prednicima tužitelja dao do znanja da posjeduju nekretninu koja je uknjižena kao vlasništvo i evidentirana kao posjed tuženika. Radnje potencijalnog uređenja parkinga na nekretnini tužiteljice prema zaključku Mjesnog Odbora (2015) su izvršene u razdoblju nakon što su ispunjene pretpostavke za stjecanje dosjelošću vlasništva nekretnine od strane tužiteljice kao i radnje asfaltiranja (2016).

48. Kraj takvog stanja stvari, i imajući u vidu da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (1/19) održane 14. veljače 2019. zauzeto shvaćanje da pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću moraju biti ispunjene u vrijeme podnošenja tužbe, i ovaj sud nalazi da su tužiteljica, zajedno sa svojim prednicima, kao pošteni posjednici, bili u samostalnom posjedu predmetnih nekretnina najmanje od 1960. godine pa nadalje a taj kontinuitet nije bio od nikoga smetan, pa tako niti od tuženika - koji se nije protivio njihovom posjedu niti ih priječio da na tom dijelu izgrade obiteljsku kuću i imaju ograđeno dvorište koje se koristilo za sadnju poljoprivrednih kultura, a nakon toga kao parkiralište i nastavljen je osobno sve do danas. Stoga, budući da je od tada pa do podnošenja tužbe u ovom predmetu proteklo više od 40 godina, u konkretnom slučaju ispunjene su zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću utemeljene na odredbi članka 159. ZVDSP te je protekao rok dosjedanja za tzv. izvanrednu dosjelost propisan odredbom članka 159. stavka 3. ZVDSP.

49. Međutim u odnosu na česticu zk.č.br. 137/1, odnosno dio te čestice omeđen rubnim kamenom u površini od 19 m2, koja se proteže istočno od zk.č.br. 137/2 te je omeđena rubnim kamenom i završava na ogradi mostića, sud nije našao utvrđenim da su tužiteljica, zajedno sa svojim prednicima, kao pošteni posjednici, bili u samostalnom posjedu predmetnih nekretnina najmanje od 1961. godine pa nadalje. Naime uvidom u fotografije koje prileže spisu na listu 319 i 320 spisa jasno je vidljivo

2 2

da se površina ispred kuće s trgovinom koristila u opsegu koji otpada na česticu zk.č.br. 137/2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], odnosno linija vidljivog korištenja se protezala od ruba betonskog parapeta ograde s dijela Glavne ulice pa do betoniranog dijela gdje se na fotografijama nalaze parkirana vozila pa do potoka gledano od ulice Kamenšica kako je i prikazana linija korištenja na skici lica mjesta preklopljena s DOF-om koja je sastavni dio nalaza i mišljenja vještaka na listu 357 spisa, dok je sporni dio čestice zk.č.br. 137/1 još 2016. predstavljao dio makadamskog puta, ceste, koji je oduvijek i korišten kao put te je prilikom asfaltiranja 2017 asfaltiran i sporni dio čestice zk.č.br. 137/1 te je napravljen rubnik, a čime je samo vizualno povećana površina koja se proteže ispred nekretnine upravo za 19 m2. Iz provedenih dokaza u postupku ne prolazi utvrđenim da bi se stoga ista koristila od strane tužiteljice i njenih prednika kao cjelina zajedno sa nekretninom zk.č.br. 137/2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i nekretninom zk.č.br. 208/2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], odnosno da bi, prema navodima tužiteljice, sve od rubnog kamena prema kući unutar ograde predstavljalo dvorište tužiteljice.

50. Slijedom navedenog, sud nije poklonio vjeru iskazu tužiteljice u dijelu u kojem je ista iskazala kako su oni 1994. i 1995. asfaltirali dio ispred dućana skroz do ulice Kamenščica kada tako ne proizlazi iz fotografija koje prileže spisu (list 319 i 320 spisa) iz kojih je vidljivo da 2016. ništa nije bilo asfaltirano, odnosno dio čestice

51. Vještak Vladimir Zelenika saslušan na ročištu je u svom iskazu naveo kako dio površine od 19 m2 čestice 137/1 sigurno koriste i drugi korisnici, vjerojatno ljudi koji dolaze u dućan te onuda prolaze. Čestica 137/1 upisana je kao put što i nije sporno i koristi se kao put, ali kao takva ne može činiti nerazvrstanu cestu dok se ne bi spojila sa prije navedenim česticama i formirala geodetskim elaboratom pod novim katastarskim brojem. Da se upravo predmetna čestica koristila kao put proizlazi i iz iskaza saslušanih svjedoka koji su iskazali kako se ondje nalazio puteljak kojim su prolazili pored čestice djeda tužiteljice.

52. Slijedom navedenog, a kako primjenom pravila o teretu dokazivanja nije utvrđeno da je tužiteljica, zajedno sa svojim prednicima, kao pošteni posjednici, bili u samostalnom posjedu djela predmetne čestice zk.č.br. 137/1, najmanje od 1960. godine pa nadalje, odnosno da bi se ista koristila kao cjelina s česticama zk.č.br. 137/2 i kč. br. [katastarska čestica], odlučeno je kao u točki III. izreke te je u navedenom dijelu tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

53. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154 st. 2. ZPP s obzirom na to da je utvrđeno kako su obje strane podjednako uspjele u sporu budući da je dio tužiteljičinog tužbenog zahtjeva prihvaćen, a u preostalom dijelu odbijen te je stoga odlučeno da svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

U Sesvetama 30. siječnja 2025.

Sudac:

Iva Raos

2 3

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovoga rješenja nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ovoga rješenja. Žalba se podnosi u 4 primjerka putem ovoga suda, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. tužiteljici po pun.

2. tuženiku KLASA: 701-01/22-002/24