Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž Ovr-534/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Rijeci, po sucu tog suda Alenu Perhatu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja VI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Dunji Belaić Goleš, odvjetnici iz Zagreba, protiv ovršenika Gap-Element d. o. o. iz Zagreba, Ulica Marice Barić 13, OIB: 15370173467, zastupanog po punomoćniku Bori Saviću, odvjetniku iz Zagreba, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika izjavljenoj protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-2953/2024-2 od 16. rujna 2024. godine, dana 30. siječnja 2025. godine,
r i j e š i o j e
I Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-2953/2024-2 od 16. rujna 2024. godine.
II Odbija se zahtjev ovršenika za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Rješenjem prvostupanjskog suda naloženo je ovršeniku da naknadi ovrhovoditelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 93,75 eura, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja ovog rješenja do isplate prema stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, pri čemu se kao referentna stopa uzima kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih
postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 8 dana.
2. Protiv tog rješenja pravovremenu žalbu podnosi ovršenik, iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u nastavku teksta: ZPP), u vezi s odredbom članka 21. stavak 1. Ovršnog zakona («Narodne novine» br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24, u nastavku teksta: OZ), te sadržajem žalbe predlaže da se pobijano rješenje preinači, a podnosi i zahtjev za naknadu troškova postupka po žalbi.
3. Ovrhovoditelj u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode kao neosnovane, te predlaže da se žalba odbaci ili odbije.
4. Žalba nije osnovana.
5. Sud prvog stupnja utvrđuje da je ovrhovoditelj dana 16. kolovoza 2024. godine podnio zahtjev za naknadu troškova nastalih u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom, navodeći kako je toj Agenciji podnio na izravnu naplatu rješenje tog suda poslovni broj Povrv-2452/2022 od 02. siječnja 2024. godine, kojim je naloženo ovršeniku naknaditi ovrhovoditelju iznos od 471,77 eura, pa potražuje trošak dostave ovršne isprave (navedenog rješenja) na provedbu Financijskoj agenciji u iznosu od 50,00 eura, te trošak sastava predmetnog zahtjeva za naknadu troškova u iznosu od 25,00 eura, sve uvećano za pripadajući porez na dodanu vrijednost (PDV), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.
6. U vezi toga utvrđuje da se na postupak izvansudske naplate kod Financijske agencije u pogledu nastalih troškova primjenjuje odredba članka 14. OZ-a, kao i kod postupka sudske ovrhe, jer da se zbog njegove pravne prirode, a u kojem postupku nije angažiran sud, niti ne može u tom postupku odlučivati o troškovima tog postupka, već da je potrebno da ovrhovoditelj naknadno, tj. po završetku postupka, podnese sudu zahtjev za naknadu troškova koje je imao u tom postupku, u vezi čega utvrđuje da ovrhovoditelj bez podneska kojim se traži naknada troškova izvansudske ovrhe (izravne naplate) ne bi mogao ostvariti te troškove, koje je prouzročio ovršenik time što nije dobrovoljno ispunio svoju obvezu, pa da se radi o troškovima koji su bili neophodni i nužni.
7. Stoga utvrđuje da ovrhovoditelju u skladu s odredbom članka 14. stavak 4. i 6. OZ-a, te odredbom članka 30. stavak 3. tog Zakona, kao i odgovarajućim odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23, u nastavku teksta: Tarifa) pripada pravo na naknadu troškova dostave ovršne isprave na provedbu Financijskoj agenciji u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 54. Tarife), što uvećano za trošak PDV-a od 25% u iznosu od 12,50 eura (Tbr. 46. Tarife) daje ukupni iznos od 62,50 eura, te da istome pripada i pravo na naknadu troškova sastava zahtjeva za naknadu troškova u visini od 25,00 eura (Tbr. 54. Tarife), kao i troškova na ime PDV- a od 25% u iznosu od 6,25 eura (Tbr. 46. Tarife), pa odlučuje kao u izreci pobijanog rješenja.
8. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 21. stavak 1. OZ-a, utvrđeno je da prilikom donošenja pobijane odluke nije počinjena neka od tih povreda, niti ovršenik makar indirektno (sadržajem žalbe) ukazuje na neku drugu bitnu postupovnu povredu.
9. Pravilno je i potpuno prvostupanjski sud utvrdio sve činjenice koje su od značaja za odluku o prijedlogu ovrhovoditelja za naknadu troškova izravne naplate njegove novčane tražbine prema ovršeniku, pa tako i da se radi o troškovima koje je ovrhovoditelju prouzročio ovršenik, pa je pravilnom primjenom naznačenih odredaba OZ-a odlučio na opisani način.
10. Stoga su neosnovani svi žalbeni navodi ovršenika kojima osporava pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, jer je isti nakon što je rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 35 Povrv-2452/2022-9 od 02. siječnja 2024. godine postalo pravomoćno i ovršno, a na kojoj ovršnoj ispravi se temelji predmetni prijedlog, mogao i morao samoinicijativno isplatiti ovrhovoditelju kao tuženiku u tom postupku dosuđene troškove postupka u iznosu od 471,77 eura/3.554,55 kuna, dakle neovisno od toga da li ga je ovrhovoditelj posebno pozvao na uplatu tog iznosa, te da li mu je u tom pogledu dostavio odgovarajuće podatke potrebne za takvu uplatu, a što nedvojbeno nije učinio, pa je neosnovano pozivanje ovršenika na odredbu članka 157. ZPP-a.
11. Iz navedenih razloga valjalo je žalbu ovršenika odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje, u skladu s odredbom članka 380. točka 2. ZPP-a.
12. Budući da ovršenik nije uspio u žalbenom postupku, to je primjenom odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 21. stavak 1. OZ-a, odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova postupka po žalbi.
U Rijeci, 30. siječnja 2025. godine.
S U D A C :
Alen Perhat
