REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

21000 Split

Poslovni broj: P-2503/2020-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sutkinji Irmi Dujić u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, OIB 84397956623, A. Mihanovića 3, 10000 Zagreb zastupan po punomoćnicima odvjernicima iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri Zagreb, Pisarnica Split I., radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave dana 17. prosinca 2024. u prisutnosti punomoćnice tužitelja VA te punomoćnika tuženika odvjetnika Dinka Simonellia, na ročištu za objavu i uručenje presude dana 30. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e :

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju iznos od 11.886,71 €/ 89.560,39 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od podnošenja tužbe do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1.1.2023. pa sve do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te iznos od 6.238,96 € /47.007,45 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 31.5.2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te nadoknaditi parnične troškove, sve u roku petnaest dana."

II. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana nadoknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.750,00 Eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na ovaj iznos teče od 30. siječnja 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Kod Općinskog suda u Splitu dana 17. srpnja 2020. zaprimljena je tužba tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., a radi isplate iznosa od 89.560,39 kn. U tužbi se navodi da rješenjem 672897 od 3. travnja 2008. osiguraniku tužitelja JA priznato pravo na invalidsku mirovinu izazvanu povredom na radu s početkom isplate prava od 15. srpnja 2007, da je rješenjem 672897 od 18. ožujka 2009. istom osiguraniku priznato i pravo na tjelesno oštećenje počevši od 1. prosinca 2007., kao posljedica ozljede na radu. Tužitelj navodi kako je osiguranik tužitelja povrijeđen u prometnoj nesreći prilikom povratka sa službenog puta dana 8. prosinca 2006. koju da je skrivio LA upravljajući vozilom reg. oznaka [registarska oznaka] koje je osigurano kod tuženika broj police [broj police]. Tužitelj tužbom potražuje naknadu štete koja je nastala isplatom invalidske mirovine za razdoblje od 1. lipnja 2017. do 30. lipnja 2020. u iznosu od 68.704,50 kuna te koja je nastala isplatom naknade za tjelesno oštećenje za razdoblje od 1. lipnja 2017. do 30. lipnja 2020. u iznosu od 20.855,89 kuna, odnosno ukupno 89.560,39 kuna, a sve pozivajući se na članak 164. stavka 1. Zakona o mirovinskom osiguranju ( "NN" 115/18- za štetu za razdoblje od siječnja 2019.) i 164. stavak 1. Zakona o mirovinskom osiguranju ( "NN" 157/13 – za štetu do 31. prosinca 2018.). Tužitelj je naveo kako je već zatražio naknadu štete za ranije razdoblje od 1. srpnja 2014. do 30. travnja 2017. pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, a da ovom tužbom traži štetu po istom činjeničnom i pravnom osnovu.

Podneskom od 1. lipnja 2023. tužitelj je uredio tužbeni zahtjev te je povećao isti tako da glasi kako je to navedeno u izreci.

2.U odgovoru na tužbu tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu, naveo kako je nesporno da je vozilo reg. oznake [registarska oznaka] bilo osigurano kod tuženika Policom osiguranja od automobilske odgovornosti broj 0681142860, ali da tuženik nije pasivno legitimiran za potraživanje kakvo se postavlja tužbenim zahtjevom uz obrazloženje da su obveze tuženika prema tužitelju po policama osiguranja od automobilske odgovornosti propisane odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ( "Narodne novine" broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, dalje ZOOP), konkretno člankom 27., te navodi da bi tužitelja mogla pripadati stvarna šteta isključivo u vidu razmjernog iznosa mirovine oštećene osobe koja se utvrđuje u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem HZMO i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Zaključno navodi kako iz priloženog rješenja HZMO broj 672897 od 3. travnja 2008. proizlazi da je ZA mirovina utvrđena kao posljedica ozljede na radi pa da tužitelj nema pravo na naknadu štete od tuženika jer u konkretnom slučaju nema razlike u mirovini na koju bi imao pravo prema odredbi članka 27. ZOOP-a. Tuženik drži potraživanje tužitelja u visini cjelokupnog iznosa mirovine neosnovanim, a drži da u stvarnu štetu ne bo spadala niti utužena naknada štete u vidu isplaćene naknade za tjelesno oštećenje. Dodatno tuženik osporava odgovornost za štetu, uzročnu vezu između predmete nezgode i umirovljenja ( štetnu radnju), odnosno tjelesnog oštećenja osiguranika tužitelja te izvršenih isplata ( štetne posljedice), kao i samu činjenicu isplate utuženih iznosa i time trpljenja štete jer tužitelj nije dokazao odgovarajućim dokazima ni jednu od navedenih okolnosti. Istaknut je i prigovor zastare, predlaže odbiti tužbeni zahtjev i obvezati tužitelja na naknadu parničnog troška.

3. Tužitelj se tijekom postupka protivio navodima tuženika smatrajući da su odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju lex specijalis u odnosu na odredbe ZOOP-a. Tužitelj smatra da je sud sukladno odredbi članka 12. Zakona o parničnom postupku vezan utvrđenjima upravnog postupka glede postojanja uzročno posljedične veze između prometne nezgode i odlaska u osiguranika u invalidsku mirovinu, a osporio je i istaknuti prigovor zastare smatrajući je prekinutom tužbom od 17. srpnja 2020., odnosno tužbom pred Trgovačkim sudom u Zagrebu za ranije razdoblje. U odnosu na visinu isplaćenih iznosa tužitelj smatra da je priložio izračun ovlaštenog aktuara i ispis iz AOP- a što da predstavlja javnu ispravu sukladno članku 230. stavku 1. ZPP-a.

4. Tuženik je ustrajao u svojim navodima iz odgovora na tužbu.

5. Obje parnične stranke su u spis predmeta dostavile obimnu sudsku praksu na koju su se pozivale, a dodatno je tuženik u podnescima od 14. lipnja 2023. i od 28. veljače 2024. naveo kako je za u predmetu koji se vodio po istoj osnovi, ali za drugo vremensko razdoblje pravomoćno odlučeno o neosnovanosti zahtjeva.

6. Tijekom dokaznog postupka izvedeni su dokazi čitanjem rješenja HZMO Područne službe u Zagrebu, br. spisa 672897, od 3. travnja 2008., mišljenja stručnog povjerenstva ta reviziju nalaza i mišljenja o invalidnosti od 20. ožujka 2008., rješenja HZMO Područne službe u Dubrovniku, br. spisa 61893, od 18. ožujka 2009., nalaza i mišljenja vještaka o tjelesnom oštećenju od 13. ožujka 2009., prijave ozlijede na radu od 12. prosinca 2006., zapisnika o očevidu od 8. prosinca 2006., potvrde Centra za kriminalistička vještačenja "Ivan Vučetić" broj 511-01-43-6167/2006, od 3. siječnja 2007., potvrde Centra za kriminalistička vještačenja "Ivan Vučetić" broj 511-01-43- 6168/2006, od 3. siječnja 2007.,ispisa HZMO-a o doznačenim primanjima za JA od 16. srpnja 2020., obračun isplata na teret HZMO-a u predmetu JA od 15. srpnja 2020., priložene sudske prakse, ispisa AOP-a od 31. svibnja 2023., izračune od 9. svibnja 2023.,

7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Iz presude Viskog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl. broj Pž-355/2022-2, od 11. listopada 2022. točke 15. proizlazi da je u tom postupku utvrđeno da je isključivi uzrok umirovljenja tužiteljevog osiguranika ZA bila ozljeda iz prometne nezgode od 8. prosinca 2006., a koja ozljeda je priznata kao ozljeda na radu. S obzirom da se ova presuda odnosi na razdoblje koje neposredno prethodi predmetnom razdoblju te da iz rješenja tužitelja priloženog uz tužbu broj 672897 od 3. travnja 2008. proizlazi da je mirovina ZA utvrđena kao posljedica ozlijede na radu ovaj sud prihvaća naprijed navedena utvrđenja iz presude Viskog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl. broj Pž-355/2022-2, od 11. listopada 2022. točke 15. kao uzrok umirovljenja JA.

9. U odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. broj Rev 1067/12 od 5. prosinca 2017.i Rev 5292/2019-2 od 16. lipnja 2020 zauzeto je pravno shvaćanje da je za odluku o sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine. Nadalje, sukladno pravnom shvaćanju izraženom u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev-184/2022-2 od 23. ožujka 2022. obveza društva za osiguranje za naknadu štete, sukladno odredbi članka 27. stavak 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, postoji samo u slučaju kada postoji razlika između iznosa mirovine koji se isplaćuju i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplate bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik na ime osiguranja stvarnog štetnika.

10. Kako se u predmetnom postupku traži isplata štete nastala isplatom invalidske mirovine za razdoblje od 01. lipnja 2017. do 31. prosinca 2021. te isplata štete nastale isplatom naknade za tjelesno oštećenje za razdoblje od 01. lipnja 2017. do 31. prosinca 2021. ovaj sud je stava da se konkretno imaju primijeniti odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/05, 36/09 i 75/09; dalje: ZOOP). Odredbom čl. 27. st. 1. ZOOP propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja naknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Stvarnom štetom u smislu stavka 1. tog članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (stavak 2.). Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (stavak 3.).

11. Slijedom navedenoga, a kako tužitelj predmetnom tužbom potražuje regresnu naknadu mirovine isplaćene u cjelokupnom iznosu, a iz rješenja tužitelja broj 672897 od 3. travnja 2008. proizlazi da je ta mirovina utvrđena kao posljedica ozlijede na radu u smislu naprijed navedene odredbe čl. 27. ZOOP-a tužbeni zahtjev po ovome osnovu nije osnovan jer ne postoji razlika mirovine u smislu odredbe čl. 27. st. 3. ZOOP-a koju bi tuženik bio dužan naknaditi tužitelju. Tužitelj niti tvrdi, a niti je ponudio dokaze na okolnosti da je izvršio obračun nastale štete u skladu s odredbom članka 27. stavak 3. ZOOP, posljedično čemu sud nalazi da ne egzistira obveza tuženika kao društva za osiguranje radi isplate utuženog iznosa u ovom postupku.

12. Nadalje, tužitelj potražuje i naknadu štete uslijed isplaćene naknade za tjelesno oštećenje, ali ova šteta ne bi spadala u stvarnu štetu iz čl. 27. ZOOP-a radi čega se i ovaj zahtjev ukazuje neosnovanim.

13. Slijedom navedenog, a kako tužitelj, na kojem je bio teret dokaza, nije sudu dokazao uzročno posljedičnu vezu glede plaćanja i visine isplaćenog, odnosno nije sudu predložio izvođenje dokaza kojima bi se mogla utvrditi visina štete sukladno odredbi članka 27. stavka 3. ZOOP, to je tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan, a sve iz razloga što tužitelj, u konkretnom postupku, nije dokazao da su kumulativno ispunjene sve pretpostavke odgovornosti za štetu u smislu čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima ( " Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/11, dalje ZOO) – konkretno, uzročno posljedična veza i sama šteta odnosno njezina visina.

14. Odluka o trošku iz točke II. izreke donijeta je pozivom na odredbu članka 154. stavka 1. u vezi sa odredbom članka 155. Zakona o parničnom postupku ( „Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje ZPP). Tuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 100 bodova te sastava obrazloženih podnesaka od 14.lipnja 2023. i 28. veljače 2024. i zastupanja na ročištima od 12. ožujka 2024. i 17. prosinca 2024. u iznosu od po 250 bodova za svaku radnju, a što ukupno iznosi 1100 bodova, odnosno 2.200,00 Eur, a što uvećano za pdv od 25% iznosi 2.750,00 Eur, a što je u skladu sa odredbama Tarife o nagradama i naknadama za rad odvjetnika ( "Narodne novine" broj: 138/23).

U Splitu, 30. siječnja 2025.

SUTKINJA

Irma Dujić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu putem ovog suda u tri primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste (čl. 335. st. 11. ZPP-a).

DNA:

- tužitelju

- punomoćniku tuženika