REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj PR-8284/2020-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Moniki Ferić, u pravnoj stvari tužitelja ŽČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Željku Petrišiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Hrvatske autoceste d.o.o. iz Zagreba, Širolina ulica 4, OIB: 57500462912, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 17. prosinca 2024., u prisutnosti punomoćnika stranaka, 30. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja ŽČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koji glasi:

"Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od bruto 604,43 eura te zatezne kamate na pojedinačne iznose , i to na iznose od:

36,25 EUR od 15.2.2015

35,88 EUR od 15.7.2015

35,88 EUR od 15.9.2015

49,03 EUR od 15.5.2017

36,77 EUR od 15.7.2017

49,22 EUR od 15.1.2018

49,57 EUR od 15.2.2018

49,57 EUR od 15.6.2018

37,18 EUR od 15.7.2018

12,44 EUR od 15.11.2018

99,53 EUR od 15.1.2019

37,62 EUR od 15.2.2019

50,16 EUR od 15.6.2019

12,59 EUR od 15.9.2019.

12,71 EUR od 15.7.2020.

do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena za razdoblje od dospijeća do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i parnični trošak sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana."

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je radnik tuženika, te je sklopio ugovor o radu na poslovima "blagajnik naplate cestarine". Zakonom o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj (NN 33/96, 96/01, 13/02, 136/02, 112/05, 59/06, 55/08, 74/11 i 130/11 od 1.1.2020. NN 110/19, u daljnjem tekstu: Zakon o blagdanima) i Ugovorom između Svete Stolice i Republike Hrvatske o pravnim pitanjima (Zakon o potvrđivanju ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske o pravnim pitanjima NN 3/97) propisani su blagdani i neradni dani, te spomendani. Radnik ima pravo na naknadu plaće za dane blagdana i neradnim danima, kao i da je radio (čl. 95 Zakona o radu – u daljnjem tekstu ZR NN 93/14,127/17, 98/19, odredba čl. 62, 64 i 74 KU/18, čl. 73 KU/14). Radnici tuženika na radnim mjestima "blagajnik naplate cestarine" raspoređeni su na rad u svim danima tjedna, te u smjenama, pa tako i tužitelj. Međutim, poslodavac tužitelju ne obračunava i ne isplaćuje naknadu plaće za dane blagdana i neradne dane. Za razliku od tužitelja, ostalim zaposlenicima tuženika blagdan i neradni dan uvijek se obračunavaju i ti dani ulaze im u fond sati. Na taj način tužitelj se stavlja u nepovoljniju situaciju u odnosu na ostale radnike, vrši se izravna diskriminacija koja je nedopustiva. Nadalje, takvim načinom tužitelj radi više nego ostali, a to mu se ne plaća. Ako je u jednom mjesecu fond sati 168, i u tom mjesecu je jedan dan praznik tijekom kojeg radnik radi npr. 4 sata, onda mu se taj rad plaća, ali ne i naknada za preostale sate praznika, dakle, njemu se ne priznaje i ne plaća naknada plaće za dan blagdana. Tjedni fond sati prema KU (čl. 64 st. 2 KU) iznosi 40 sati. Tužitelj kao radnik ima pravo na plaću uvećanu za rad blagdanom, ali on je radio za blagdan, za razliku od drugih radnika, npr. u administraciji. Citiranim propisima određeno je da se blagdanom, spomendanima i neradnim danima ne radi, pa kako je tužitelj i taj dan radio, onda mu se taj rad ima uračunavati u tjedni fond sati, kao što se to radi ostalim radnicima. Uvjeti rada tužitelja moraju se izjednačiti s drugim radnikom koji ne moraju raditi za blagdan, stoga tjedni fond sati svih radnika mora biti isti, a nije. To znači da će u tom mjesecu tužitelj morati više raditi da bi ispunio mjesečni fond sati, koji mu nije plaćen niti je s tog naslova dobio slobodan dan. Stoga je tužitelj uskraćen u isplati naknade plaće za praznike i neradne dane, te je uskraćen i u neravnopravnom položaju je u odnosu s drugim radnicima koji ne rade na praznik, ali im se taj dan uračunava u tjedni fond sati, za razliku od tužitelja. Blagdani i neradni dani prema pozitivnim i ranije citiranim pravnim izvorima su sljedeći: 1. Nova Godina, 2. Sveta tri kralja, 3. Uskrs, 4. Uskršnji ponedjeljak, 5. Tijelovo, 6. Praznik rada, 7. Dan antifašističke borbe, 8. Dan državnosti, 9. Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja, 10. Velika gospa, 11. Dan neovisnosti, 12. Svi sveti, 13. Božić, 14. Sveti Stjepan. Tužitelju nije isplaćena naknada plaće odnosno razlika plaće za navedene praznike, te je za dan praznika radio više nego drugi radnici, a za što mu nije plaćeno niti je dobio slobodan dan. Plaća radnika obračunava se umnoškom koeficijenta plaće odnosno korigiranog koeficijenta s vrijednosti koeficijenta, konkretno umnoškom 2,60 i 3.230,10 kn, što čini rezultat od 8.398,26 kn. Prosječni mjesečni fond sati radnika je 168 sati, koji se dijele s dobivenim umnoškom. Stoga satnica koju radnik ostvaruje u svojem radu, iznosi 49,98 kn. Prema navedenoj vrijednosti satnice, tužitelj zahtjeva isplatu uskraćene naknade plaće za praznika, kao i naknadu za više ostvarene sati rada. Na svaki mjesečni iznos utužene naknade plaće, tužitelj zahtjeva zateznu kamatu, od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa (15 dan u idućem mjesecu) pa do konačne isplate. Izračunata satnica tužitelja obračunata je s iznosom od 49,98 kn, pa za 8 sati neplaćenog rada i/ili naknade za praznik tužitelj potražuje iznos od 399,84 kn,. Slijedom navedenog, nakon provedenog vještačenja, tužbenim zahtjevom preciziranim u podnesku od 27.2.2023. zahtijeva da mu tuženik isplati iznos od 604,43 eura bruto i parnični trošak sve sa pripadajućim kamatama.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka prvenstveno ističe prigovor neurednosti tužbe jer tužitelj nije naveo bitne činjenice na kojima temelji zahtjev niti je dostavio dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, odnosno tužba nije sastavljena u skladu s odredbom čl. 186. Zakona o parničnom postupku. Naime, tužitelj u tužbi uopće nije naveo niti dokazao na koje konkretne dane blagdana tijekom razdoblja od 2015. godine do 2020. godine nije radio niti koliku plaću i/ili naknadu plaće nije ostvario u tom razdoblju za dane blagdana. Odredbom članka 135. Zakona o radu je propisano da je teret dokaza u ovakvom radnom sporu na strani tužitelja, slijedom čega tužitelj treba dostaviti sve dokaze i iznijeti relevantne činjenice na kojima temelji postavljeni zahtjev. Tuženik se stoga protivi prijedlogu tužitelja da se od tuženika službenim putem pribave dokazi kojima raspolaže tužitelj. S obzirom na navedeno, tuženik se ovim odgovorom očituje na nepotpune činjenične okolnosti iznesene u tužbi. Suprotno tvrdnjama tužitelja, tuženik ukazuje da je utuženo potraživanje na ime neisplaćenih naknada plaća za dane blagdana u cijelosti neosnovano te tužitelj potpuno neopravdano upire na neravnopravnost tužitelja (i drugih smjenskih radnika) u odnosu na radnike koji rade u jednoj smjeni. Smisao i svrha naknade plaće jest financijski obeštetiti radnika za dane u kojima bi po redovnom tijeku stvari - rasporedu rada radio, odnosno nadoknaditi mu plaću koju bi "zaradio" da je taj dan radio, ali zbog opravdanih razloga nije radio. I u radnopravnoj teoriji i praksi zauzet je stav da se plaća nadoknađuje samo za dane koje je radnik trebao raditi. (U privitku se dostavljaju mišljenja Ministarstva rada i mirovinskog sustava od 24.veljače 2011., 4. rujna 2012., 14. prosinca 2015. i 28. travnja 2016.). Tako se, osim za blagdane, naknada plaće isplaćuje radniku za vrijeme bolovanja, plaćenog dopusta, kada poslodavac radnika uputi na liječnički pregled i iz drugih sličnih razloga. Međutim, nesmjenski radnik će naknadu plaće u tim situacijama primiti samo ako se iste dogode u njegove radne dane (od ponedjeljka do petka), a ne i za dane tjednog odmora (subota i nedjelja). S druge strane, smjenski radnik koji je prema rasporedu rada trebao raditi npr. u subotu i nedjelju, a tjedni odmor koristi npr. u ponedjeljak i utorak, dobit de u opisanoj situaciji naknadu plaće za subotu i nedjelju, ali ne za ponedjeljak i utorak jer su to njegovi dani tjednog odmora. Kada bi se prihvatilo tumačenje da tužitelj, kao smjenski radnik, ima pravo na naknadu plaće za blagdan na koji nije trebao raditi (njegov neradni dan odnosno dan tjednog odmora koji koristi u skladu s rasporedom rada), tada bi analogno tome nesmjenski radnik koji radi od ponedjeljka do petka, imao pravo na naknadu plaće za blagdan koji pada u njegove neradne dane (subotu i nedjelju kao dane tjednog odmora), a što isti nesporno nema. Pravo na nadoknadu potraživanja koje niti nije moglo nastati, nije ni životno ni pravno logično. Dakle, ako radnik nije mogao ostvariti pravo na plaću na neradni dan, jasno je da ne može ostvariti niti pravo na nadoknadu plaće za taj dan. Takvo pravo ne proizlazi niti iz relevantnih propisa, uključujući Kolektivni ugovor na koji se tužitelj poziva. Slijedom iznijetog, tuženik ovdje ističe sljedeće relevantne činjenice u ovoj pravnoj stvari: - radnici koji rade u jednoj smjeni, od ponedjeljka do petka, ne rade u subotu i nedjelju jer su to njihovi dani tjednog odmora; - rad tužitelja i ostalih blagajnika u smjenama uvjetovan je potrebama posla koji obavljaju (naplata cestarine se obavlja cijelu godinu, 24 sata dnevno), zbog čega nužno imaju drugačiji raspored radnog vremena, rade u smjenama, noću, nedjeljom, pa tako i na blagdane, te stoga ne mogu redovito koristiti tjedni odmor na način na koji ga koriste nesmjenski radnici (subota i nedjelja), već im je isti osiguran i u druge dane u tjednu, sve sukladno čl. 75. Zakona o radu, Kolektivnom ugovoru i Pravilniku o radu; - radnici (svi, uključujući i tužitelja) kojima blagdan pada na njihov radni dan imaju: 1) pravo na plaću, ako su prema rasporedu rada na blagdan radili (jer je taj rad uvjetovan prirodom posla koji obavljaju), ili 2) pravo na naknadu plaće jer na blagdan nisu radili, a da jesu, ostvarili bi plaću (uključujući i situacije kada blagdan pada u dan godišnjeg odmora ili u dan privremene nesposobnosti za rad - bolovanje, a po rasporedu radnog vremena bi u taj dan radili); - radnici (svi, uključujući tužitelja) kojima blagdan pada na njihov neradni dan, ne ostvaruju za taj dan niti plaću niti naknadu plaće (jer taj dan, da nije blagdan, ne bi ostvarili niti plaću). Nesporna je činjenica da tuženik zapošljava radnike koji sukladno različitim potrebama posla odnosno njihovih radnih mjesta posljedično imaju različita prava i obveze, od kojih su u ovoj pravnoj stvari prvenstveno relevantne razlike u rasporedu radnog vremena te s time povezane razlike u korištenju tjednog odmora, rada blagdanom, nedjeljom, noću, ali i razlike u visini plaće i dodataka na plaću. U odnosu na ovdje navedeno, tuženik ukazuje na sljedeće relevantne činjenice: - tužitelj i ostali smjenski radnici, kada po rasporedu radnog vremena rade na blagdan, imaju pravo na povećanu plaću za dodatnih 150%, odnosno za taj dan, na ime rada blagdanom, primiti plaću koja iznosi 250% redovne plaće (čl. 71. Kolektivnog ugovora). Ukoliko je rad na blagdan ostvaren noću, u drugoj smjeni i u otežanim uvjetima rada, plaća smjenskog radnika de se sukladno Kolektivnom ugovoru , pored dodatka na ime rada blagdanom, uvećati za daljnje dodatke na plaću te ista može iznositi i preko 300% redovne plaće; - nesmjenski radnici, kada im blagdan pada u radni dan, npr. u srijedu, za razliku od tužitelja i drugih smjenskih radnika, nemaju mogućnost na taj dan raditi i ostvariti pravo na plaću od minimalno 250% redovne plaće, već samo pravo na naknadu redovne plaće; - iz obračuna plaće tužitelja priloženog uz tužbu, jasno je vidljivo da mu je plaća za radne sate na blagdan isplaćena u iznosu od 250% redovne plaće (100% radnih sati na blagdan obračunato mu je pod stavkom "redovan rad", a dodatnih 150% pod stavkom "rad blagdanom"). Kada bi se razlike na koje upire tužitelj prihvatile kao opravdani argumenti neravnopravnosti smjenskih radnika u odnosu na nesmjenske, tada bi analogno tome, nesmjenski radnici mogli tvrditi da su oni neravnopravni u odnosu na smjenske radnike jer ne mogu ostvariti pravo na uvećanu plaću za rad blagdanom koju smjenski radnici redovito ostvaruju. U prilog navedenom dostavlja se i isplatna lista za mjesec kolovoz 2020. za nesmjenskog radnika na radnom mjestu s istim koeficijentom plaće kao i tužitelj. Iz usporedbe navedenih lista je vidljivo da je nesmjenski radnik za mjesec kolovoz 2020. ostvario bruto plaću u iznosu od 8.729,28 kn (neto 6.138,52 kn), dok je tužitelj s istim koeficijentom plaće ostvario bruto iznos plaće od 11.236,30 kn (neto 8.071,73 kn). Napominje se kako tužitelj na radnom mjestu blagajnika naplate cestarine radi u režimu preraspodjele radnog vremena, sve sukladno odredbi čl. 66. Zakona o radu i članka 39. Kolektivnog ugovora iz kojeg jasno proizlazi da fond sati koje ostvaruju radnici koji rade u preraspodjeli radnog vremena treba promatrati isključivo na nivou godišnjeg fonda sati, slijedom čega je potpuno pogrešno promatrati i uspoređivati mjesečni fond sati blagajnika s radnikom koji ne radi smjenski. Za smjenske radnike se svaki mjesec radi plan rada za sljedeći mjesec te se utvrđuje koliko sati je za sljedeći mjesec planiran ostvareni fond sati, ukupan fond sati tog mjeseca te fond sati koji ide u preraspodjelu. Preraspodijeljeno radno vrijeme tužitelja svodi se na puno radno vrijeme do 31. prosinca za proteklu godinu, tako da su neiskorišteni sati preraspodjele isplaćeni kao prekovremeni sati, a manjak sati sveden je na puno odnosno nepuno radno vrijeme, odnosno manjak sati tužitelj nije dužan odraditi. Godišnji fond sati smjenskog radnika koji radi u režimu preraspodjele i nesmjenskog radnika koji radi u redovnom režimu, utvrđuje se na identičan način, polazeći od odredbe čl. 61. Zakona o radu koji propisuje da puno radno vrijeme radnika ne može biti duže od 40 sati tjedno. Slijedom svega iznijetoga, navodi tužitelja koje iznosi u tužbi ne mogu se prihvatiti kao argument neravnopravnosti koja bi rezultirala pravom tužitelja (odnosno svih smjenskih radnika) na utuženu naknadu plaće. Tuženik osporava i izračun visine tužbenog zahtjeva jer isti ne proizlazi iz dostavljene tužbe. Tuženik ističe i prigovor zastare dijela tužbenog zahtjeva, s obzirom na to da tužitelj potražuje isplatu za razdoblje duže od 5 godina u odnosu na datum podnošenja tužbe. Slijedom iznijetog predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u platne liste, izvatke iz Kolektivnog ugovora sklopljenog između tuženika i Nezavisnog cestovnog sindikata, obračun plaće za kolovoz 2020., evidencije radnih sati tužitelja, rasporede radnog vremena tužitelja, platne liste usporednog nesmjenskog radnika tuženika, cjelovite Kolektivne ugovore, sudsku praksu, te u ostalu dokumentaciju u spisu. Provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Lidiji Tkalec Gradinščak iz Vještak Tkalec d.o.o. te dopunsko vještačenje, pročitani su iskazi svjedoka KČ, ŠČ i VČ iz predmeta PR-821/2020 i PR-8611/2020.

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03 i 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 23/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade plaće za dana blagdana i neradnih dana, u kojima tužitelj kao smjenski radnik zaposlen kod tuženika prema rasporedu radnog vremena nije radio u utuženom razdoblju, temeljem odredbe čl. 73. st. 1. Kolektivnog ugovora Hrvatske autoceste iz 2014. ("Narodne novine" broj 85/14 - dalje: KU/14) i čl. 74. Kolektivnog ugovora za Hrvatske autoceste održavanje i naplate cestarine d.o.o. ("Narodne novine" broj 22/18 - dalje: KU/18) jer radnici koji rade u prvoj smjeni od ponedjeljka do petka primaju naknadu plaće kao da su radili na dane blagdana iako nisu radili, pa stoga smatra da je tuženik stavio radnike u smjenskom radu u neravnopravan položaj u odnosu na radnike koji rade samo u prvoj smjeni.

6. Radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva, sud je izvršio uvid u dokumentaciju u spisu te je provedeno financijsko vještačenje po vještaku Lidiji Tkalec Gradinščak iz Vještak Tkalec d.o.o. koja u svom nalazu i mišljenju navodi da prema podacima iz evidencije rada i obračunskih lista plaće tužitelja za sporno razdoblje, proizlazi da za dane blagdana od ponedjeljka do petka koje tužitelj nije radio, tuženik nije tužitelju obračunavao naknadu plaće za te dane, a niti ih je ubrojio u odrađene sate. Prema tome, tužitelju nije obračunata naknada plaće za dane blagdana koje tužitelj nije radio, a koji blagdani su padali od ponedjeljka do petka. Kada je tužitelj radio na blagdan koji je padao u dane od ponedjeljka do petka, tužitelju je za te odrađene sate obračunata plaća za rad blagdanom (ukupno 250% plaće, odnosno plaća sa dodatkom za rad na blagdan). Dakle, da je tuženik tužitelju evidentirao i sate blagdana koje tužitelj nije radio, tada bi mu morao platiti i te sate (povrh odrađenih i plaćenih sati). Ako je tuženik trebao tužitelju platiti naknadu plaće za dane blagdana (ili ih tretirati kao odrađene sate) na isti način kao i nesmjenskim radnicima, tada potraživanje tužitelja na ime neobračunate naknade plaće za razdoblje od 01.01.2015. do 31.08.2020. godine, iznosi ukupno 4.176,16 kn bruto, a mjesečni iznosi vidljivi su iz izračuna nalazu.

7. Sukladno prijedlogu tužitelja, provedeno je dopunsko financijsko vještačenje te je vještak u dopunskom nalazu i mišljenju naveo da 1.) Plaća za prekovremeni rad za sate blagdana i nedjelja koje tužitelj nije radio, a koji sati su evidentirani kao slobodan dan, u razdoblju od 01.01.2015. do 31.08.2020. godine, iznosi ukupno 18.334,14 kn bruto, a mjesečni iznosi vidljivi su iz izračuna u 1. točki nalaza. Ovaj izračun izrađen je isključivo sukladno prijedlogu tužitelja iz podneska od 12.11.2021. godine. Napominje da je osnovnim nalazom od 19.10.2021. godine obračunata naknada plaće za sate blagdana koji su padali u dane od ponedjeljka do petka, a koje sate tužitelj nije radio. Prema tome, iznosi iz ovog nalaza i osnovnog nalaza se ne mogu kumulirati, a obzirom da bi u tom slučaju dio sati bio dvostruko obračunat. 2.) Za dane blagdana od ponedjeljka do petka na koje tužitelj nije radio, tuženik tužitelju nije obračunavao naknadu plaće za te dane (osim ako su isti padali u vrijeme godišnjeg odmora), te iste nije ubrojio u odrađene sate, dok je nesmjenskom radniku za iste dane (8 sati) obračunao naknadu plaće, te je iste sate ubrojio u ukupni zbroj odrađenih sati.

8. Nalaz i mišljenje vještaka odnosno matematički izračun vještaka ovaj sud je prihvatio budući da je isti sačinjen stručno i obrazloženo u skladu s pravilima struke i temeljem postojeće dokumentacije, a niti stranke nisu imale daljnjih pitanja i primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, a niti daljnjih prijedloga u tom smjeru.

9. Tužitelj je postavio tužbeni zahtjev sukladno osnovnom nalazu i mišljenju vještaka (dok dopunski nalaz i mišljenje obje strane nisu prihvatila), time što je tužitelj naveo da je u istom došlo do greške jer zbroj pojedinačnih iznosa iznosi 4.554,08 kn, a ne 4.176,16 kn bruto, a sa čime se je suglasio i tuženik budući je izjavio da nije sporan matematički izračun iz nalaza i mišljenja vještaka, te su izneseni prigovori isključivo prigovori pravne prirode o kojima odlučuje sud pa nije potrebno dopunsko očitovanje vještaka, te je također izjavio da nije sporan matematički izračun visine tužbenog zahtjeva (na ročištu 10.9.2024.).

10. Dakle, među strankama nije sporna visina tužbenog zahtjeva, ali je sporna osnova. Sporno je pripada li tužitelju pravo na isplatu razlike plaće za praznike i neradne dane prema Zakona o radu, Zakonu o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj i Kolektivnom ugovoru, a koje dane nije radio prema rasporedu radnog vremena.

11. Prema čl. 95. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17 - dalje u tekstu: ZR) propisano je da za razdoblja u kojima radnik ne radi zbog opravdanih razloga određenih zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, radnik ima pravo na naknadu plaće.

12. Odredbom čl. 1. te čl. 3. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 33/96, 96/01, 13/02, 136/02, 112/05, 59/06, 55/08, 74/11, 130/11), taksativno su propisani blagdani i neradne dani u Republici Hrvatskoj, a čl. 5. toga Zakona propisano je da zaposleni u te dane imaju pravo na naknadu plaće.

13. Odredbom čl. 73. st. 1. Kolektivnog ugovora za Hrvatske autoceste d.o.o. ("Narodne novine" broj 85/2014 - dalje: KU/14) propisano je da radnik ima pravo na naknadu plaće u vrijeme blagdana i neradnih dana utvrđenih zakonom, a ista odredba sadržana je i u čl. 74. st. 1. Kolektivnog ugovora za Hrvatske autoceste d.o.o. (''Narodne novine'' broj 22/2018).

14. Iz iskaza svjedoka KČ, ŠČ i VČ, kao iz priložene dokumentacije u spisu, proizlazi da je tužitelj zaposlen na radnom mjestu blagajnika koje radno mjesto podrazumijeva rad u 3. smjene, budući da se radi o poslovima čije je obavljanje tuženik dužan organizirati 24 sata dnevno, 7 dana u tjednu, te se njegov raspored rada određuje u skladu s citiranom odredbom Kolektivnog ugovora, te prema nalazu vještaka financijske struke tužitelju nije isplaćena naknada plaće samo za utužene blagdane (koji su evidentirani kao slobodan iz smjene odnosno dani tjednog odmora), dok je za sve ostale dane odnosno blagdane na koje je radio tužitelj primio plaću, odnosno za blagdane koji su pali u dane godišnjeg odmora primio je naknadu plaće (jer godišnji odmor upravo predstavlja opravdani razlog iz članka 95. stavka 1. Zakona o radu koji mu daje pravo na naknadu plaće).

15. Prema unaprijed određenom mjesečnom rasporedu rada tužitelj na utužene blagdane nije imao obvezu rada, već je koristio tjedni odmor, i prema shvaćanju ovoga suda, u primjeni odredbe čl. 95. st. 1. ZR-u i čl. 5. Zakona o blagdanima i citiranih odredbi KU/14 i KU/18, tužitelj nema pravo na naknadu plaće jer na taj dan nije niti imao obvezu rada.

16. Neosnovano tužitelj smatra da mu pripada pravo na utuženu naknadu plaće na temelju čl. 73. KU/14, odnosno 74. st. 1. KU/18, jer prema tim odredbama "Radnik ima pravo na naknadu plaće kao da je radio samo u slučajevima taksativno navedenim u toj odredbi (blagdan i neradni dan utvrđeni zakonom)". Ovaj sud smatra da riječi "kao da je radio" podrazumijeva da se zaista i radi o danima kada je radnik trebao raditi, ali nije radio jer je bio blagdan/neradni dan. Na takav zaključak upućuju i svi drugi navedeni slučajevi u tom članku (plaćeni dopust, upućivanje na liječnički pregled, obrazovanje za potrebe poslodavca i dr.), jer se radi o situacijama kada se radniku isplaćuje naknada plaće u njegove inače radne dane na koje, zbog pojedinih propisanih opravdanih okolnosti, nije radio. U suprotnom smjenski radnik bi imao pravo na naknadu plaće za blagdan koji pada u njegov neradni dan, dok ne smjenski radnici nemaju pravo na naknadu plaće za blagdane koji padnu u njihove neradne dane (subotu i nedjelju).

17. svi blagdani u odnosu na koje tužitelj u ovom predmetu potražuje naknadu plaće su njegovi neradni dani/dani tjednog odmora koji su u evidenciji radnih sati evidentirani kao "slobodan iz smjene", pa po ocjeni ovog suda, ne postoji pravna osnova iz koje bi proizašlo pravo tužitelja na potraživanje naknade plaće za te dane.

18. Neosnovani su i navodi tužitelja vezani uz fond sati. Naime, fond sati tužitelja koji radi od ponedjeljka do petka temelji se na 40-satnom radnom tjednu iz čl. 61. ZR-u te kao takav predstavlja temelj za obračun plaće i naknade plaće svim radnicima. U fond sati radnika ulaze svi odrađeni sati, ali i sati na koje bi radnik po rasporedu radio, ali iz opravdanih razloga nije radio (npr. zbog bolovanja, korištenja godišnjeg odmora, plaćenog dopusta). Neradni dani, odnosno dani koje radnik koristi kao dnevni ili tjedni odmor, nisu dani na koje je radnik trebao raditi i zbog toga ne ulaze u fond sati niti jednog radnika.

19. Organizacija rada tuženika vezana uz naplatu cestarine i održavanje autoceste zahtijeva organizaciju rada u smjenama i preraspodjeli radnog vremena. organizacija rada utemeljena je na zakonu i odredbama kolektivnih ugovora. Rad smjenskih radnika tuženika može se odvijati na način određen u čl. 38. KU/14., čl. 40. KU/18. Smjenskim radom, u smislu navedenih KU, smatra se rad trajno organiziran u najmanje dvije smjene, a ako je rad organiziran u dvije smjene, rad u I. smjeni obavlja se od 7 sati do 19 sati, a rad u II. smjeni obavlja se od 19 sati do 7 sati idućeg dana. Rad u dvije smjene organiziran je na način da radnik jedan dan radi u I. smjeni, jedan dan u II. smjeni nakon čega je dva dana slobodan. Ako je rad organiziran u tri smjene, rad u I. smjeni obavlja se od 6 sati do 14 sati, u II. smjeni od 14 sati do 22 sata, a u III. smjeni od 22 sata do 6 sati idućeg dana. Rad u tri smjene organizira se na način da radnik radi: dva dana u I. smjeni, dva dana u II. smjeni, dva dana u III. smjeni, nakon čega je dva dana slobodan. "Iznimno zbog potrebe posla, rad na naplati cestarine može se organizirati i u među smjenama."

20. Slijedom navedenog, do razlike u broju odrađenih sati, odnosno njihovog udjela u fondu sati baziranom na 40-satnom radnom tjednu, ne dolazi zbog neisplate naknade plaće za blagdane na koje je tužitelj koristio tjedni odmor, već zbog rasporeda rada u smjenskom režimu i preraspodjeli radnog vremena koji su kolektivnim ugovorima predviđeni za radno mjesto tužitelja. Stoga bilo kakvo obeštećenje u vidu naknade plaće za dane blagdana na koje je tužitelj koristio tjedni odmor, a zbog činjenice da je udio „odrađenih sati“ tužitelja u ukupnom fondu sati veći u odnosu na ne smjenskog radnika, nema nikakvu pravnu osnovu.

21. Tužitelju je u fondu sati, baziranom na 40-satnom radnom tjednu kao i za sve druge radnike evidentirano više "odrađenih" sati u odnosu na odrađene sate u fondu ne smjenskog radnika za onaj broj sati koje je tužitelj odradio na blagdane, a ne za broj sati blagdana na koje nije morao raditi (tjedne odmore), a za koje je u ovom postupku utužio potraživanje. Dakle, razlika u broju "odrađenih sati" koji ulaze u fond sati tužitelja kao smjenskog radnika i ne smjenskog radnika nije u uzročnoj vezi s neodrađenim, ovdje utuženim blagdanima (danima tjednog odmora), već je u vezi sa satima koje je smjenski radnik odradio na blagdane. Temeljem te činjenice da radi na blagdan tužitelj je ostvario dodatna materijalna prava u vidu dodatak za rad na blagdanom isl., u skladu ZR-u i KU.

22. Presudom Vrhovnog suda RH poslovni broj: Rev- 1261/2024-2 od 8. listopada 2024. odgovoreno je na pravno pitanje postavljeno u drugom činjenično i pravno istovjetnom predmetu: Odredbu čl. 5. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj koja glasi: "Zaposlenici u dane iz članka 1. i 3. ovoga Zakona imaju pravo na naknadu plaće" u primjeni tumačiti na način da je za isplatu naknade plaće za rad blagdanom preduvjet da je radnik po svom radnom rasporedu na taj dan bio dužan raditi (u kojem bi, u slučaju da je radio, ostvario plaću), jer prema unaprijed određenom mjesečnom rasporedu rada tužitelj na utužene blagdane nije imao obvezu rada, već je te dane koristio kao tjedni odmor, neovisno što je u čl. 95. Zakona o radu propisano: "Za razdoblja u kojima ne radi zbog opravdanih razloga određenih zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, radnik ima pravo na naknadu plaće", jer se ne radi o situaciji iz citirane zakonske odredbe.

23. Slijedom svega navedenog, valjalo je odbiti tužbeni zahtjev kao n neosnovan, kao u izreci presude.

24. Valja reći da iskaze svjedoka KČ, ŠČ i VČ sud nije cijenio u dijelu u kojem iskazuju o činjenicama koje nisu odlučne u ovom predmetu ili iznose svoje subjektivno mišljenje ili se radi o činjenicama koje su utvrđene iz dokumentacije u spisu.

25. Sud nije saslušao tužitelja jer isti, iako je bio uredno pozvan, nije pristupio na ročišta dana 17.12.2024. na koje je pozvan radi saslušanja, a niti je opravdao svoj izostanak. Punomoćnik tužitelja je izjavio da do ročišta nije stupio u kontakt sa tužiteljem pa je predložio dodjelu roka radi stupanja u kontakt sa tužiteljem. Međutim, kako je tužitelj uredno pozvan na ročište radi saslušanja još na prošlom ročištu 10.9.2024., to je punomoćnik tužitelja imao dovoljno vremena za stupanje u kontakt sa strankom do ročišta 17.12.2024., pri čemu se sud ne tiče odnos stranke i punomoćnika. Kako je punomoćnik tužitelja imao dovoljno vremena (3 mjeseca) za stupanje u kontakt sa strankom, to ovaj sud smatra da nije bilo razloga za dodjelu roka punomoćniku tužitelja za stupanje u kontakt sa strankom, budući bi to bilo protivno načelu ekonomičnosti i načelu suđenja u razumnom roku, a također, valja dodati da saslušanje tužitelja niti nije bilo potrebno,pa je sud odbio taj dokazni prijedlog kao nepotreban, budući su u ovom predmetu utvrđene odlučne činjenice, te se isključivo radi o pravnom pitanju.

26. Kako je tužitelj u cijelosti izgubio spor, to isti nema pravo na naknadu parničnog troška temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a.

U Zagrebu, 30. siječnja 2025.

Sudac:

Monika Ferić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda pisanim putem u pet primjeraka u roku 8 dana. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2 t. 1, 2, 4, 5, 6, 8, 9, 10 i 11 ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1 ZPP-a).

DNA:

1. Pun. tužitelja

2. Tuženiku

3. Spis