REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.broj P-5455/2023-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Vesni Horvat kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice ĐĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa Frano Bazina, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB 53056966535, Magazinska cesta 69, Zagreb, kojeg zastupa Mateja Vidaković Sertić, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Glamuzina & Grošeta d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave dana 10. prosinca 2024. godine u nazočnosti tužiteljice osobno i zz punomoćnika ŠĆ, odvjetničke vježbenice i zz punomoćnika tuženika ŽĆ, odvjetničke vježbenice, dana 30. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., OIB 53056966535, Magazinska cesta 69, Zagreb, isplatiti tužitelju ĐĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 2.268,53 EUR sa zakonskom zateznom kamatom i to na pojedine iznose kako slijedi:

- na iznos od 0,53 EUR tekućom od 01.08.2007. do plateža,

- na iznos od 1,08 EUR tekućom od 01.09.2007. do plateža,

- na iznos od 0,55 EUR tekućom od 01.12.2007. do plateža,

- na iznos od 1,92 EUR tekućom od 01.02.2008. do plateža,

- na iznos od 2,97 EUR tekućom od 01.03.2008. do plateža,

- na iznos od 4,78 EUR tekućom od 01.04.2008. do plateža,

- na iznos od 2,06 EUR tekućom od 01.05.2008. do plateža,

- na iznos od 1,00 EUR tekućom od 01.06.2008. do plateža,

- na iznos od 2,35 EUR tekućom od 01.07.2008. do plateža,

- na iznos od 0,37 EUR tekućom od 01.08.2008. do plateža,

- na iznos od 0,47 EUR tekućom od 01.09.2008. do plateža,

- na iznos od 1,64 EUR tekućom od 01.10.2008. do plateža,

- na iznos od 10,50 EUR tekućom od 01.11.2008. do plateža,

- na iznos od 4,57 EUR tekućom od 01.12.2008. do plateža,

- na iznos od 12,11 EUR tekućom od 01.01.2009. do plateža,

- na iznos od 13,27 EUR tekućom od 01.02.2009. do plateža,

- na iznos od 13,80 EUR tekućom od 01.03.2009. do plateža,

- na iznos od 12,67 EUR tekućom od 01.04.2009. do plateža,

- na iznos od 12,95 EUR tekućom od 01.05.2009. do plateža,

- na iznos od 10,69 EUR tekućom od 01.06.2009. do plateža,

- na iznos od 9,02 EUR tekućom od 01.07.2009. do plateža,

- na iznos od 9,46 EUR tekućom od 01.08.2009. do plateža,

- na iznos od 10,34 EUR tekućom od 01.09.2009. do plateža,

- na iznos od 10,26 EUR tekućom od 01.10.2009. do plateža,

- na iznos od 9,38 EUR tekućom od 01.11.2009. do plateža,

- na iznos od 11,04 EUR tekućom od 01.12.2009. do plateža,

- na iznos od 12,38 EUR tekućom od 01.01.2010. do plateža,

- na iznos od 14,28 EUR tekućom od 01.02.2010. do plateža,

- na iznos od 13,85 EUR tekućom od 01.03.2010. do plateža,

- na iznos od 16,43 EUR tekućom od 01.04.2010. do plateža,

- na iznos od 15,94 EUR tekućom od 01.05.2010. do plateža,

- na iznos od 16,89 EUR tekućom od 01.06.2010. do plateža,

- na iznos od 25,15 EUR tekućom od 01.07.2010. do plateža,

- na iznos od 23,45 EUR tekućom od 01.08.2010. do plateža,

- na iznos od 28,65 EUR tekućom od 01.09.2010. do plateža,

- na iznos od 26,85 EUR tekućom od 01.10.2010. do plateža,

- na iznos od 23,97 EUR tekućom od 01.11.2010. do plateža,

- na iznos od 30,06 EUR tekućom od 01.12.2010. do plateža,

- na iznos od 37,81 EUR tekućom od 01.01.2011. do plateža,

- na iznos od 32,32 EUR tekućom od 01.02.2011. do plateža,

- na iznos od 34,25 EUR tekućom od 01.03.2011. do plateža,

- na iznos od 31,80 EUR tekućom od 01.04.2011 do plateža,

- na iznos od 32,24 EUR tekućom od 01.05.2011. do plateža,

- na iznos od 42,63 EUR tekućom od 01.06.2011. do plateža,

- na iznos od 43,64 EUR tekućom od 01.07.2011. do plateža,

- na iznos od 52,13 EUR tekućom od 01.08.2011. do plateža,

- na iznos od 47,69 EUR tekućom od 01.09.2011. do plateža,

- na iznos od 42,82 EUR tekućom od 01.10.2011. do plateža,

- na iznos od 41,87 EUR tekućom od 01.11.2011. do plateža,

- na iznos od 41,50 EUR tekućom od 01.12.2011. do plateža,

- na iznos od 43,80 EUR tekućom od 01.01.2012. do plateža,

- na iznos od 45,80 EUR tekućom od 01.02.2012. do plateža,

- na iznos od 46,07 EUR tekućom od 01.03.2012. do plateža,

- na iznos od 44,68 EUR tekućom od 01.04.2012. do plateža,

- na iznos od 45,62 EUR tekućom od 01.05.2012. do plateža,

- na iznos od 46,26 EUR tekućom od 01.06.2012 do plateža,

- na iznos od 45,18 EUR tekućom od 01.07.2012. do plateža,

- na iznos od 45,46 EUR tekućom od 01.08.2012. do plateža,

- na iznos od 44,66 EUR tekućom od 01.09.2012. do plateža,

- na iznos od 42,91 EUR tekućom od 01.10.2012. do plateža,

- na iznos od 44,77 EUR tekućom od 01.11.2012. do plateža,

- na iznos od 45,66 EUR tekućom od 01.12.2012. do plateža,

- na iznos od 45,04 EUR tekućom od 01.01.2013. do plateža,

- na iznos od 41,53 EUR tekućom od 01.02.2013. do plateža,

- na iznos od 44,51 EUR tekućom od 01.03.2013. do plateža,

- na iznos od 44,77 EUR tekućom od 01.04.2013. do plateža,

- na iznos od 43,60 EUR tekućom od 01.05.2013. do plateža,

- na iznos od 39,97 EUR tekućom od 01.06.2013. do plateža,

- na iznos od 39,88 EUR tekućom od 01.07.2013. do plateža,

- na iznos od 40,77 EUR tekućom od 01.08.2013. do plateža,

- na iznos od 42,20 EUR tekućom od 01.09.2013. do plateža,

- na iznos od 44,18 EUR tekućom od 01.10.2013. do plateža,

- na iznos od 43,16 EUR tekućom od 01.11.2013. do plateža,

- na iznos od 43,88 EUR tekućom od 01.12.2013. do plateža,

- na iznos od 44,70 EUR tekućom od 01.01.2014. do plateža,

- na iznos od 45,21 EUR tekućom od 01.02.2014. do plateža,

- na iznos od 46,29 EUR tekućom od 01.03.2014. do plateža,

- na iznos od 45,94 EUR tekućom od 01.04.2014. do plateža,

- na iznos od 44,75 EUR tekućom od 01.05.2014. do plateža,

- na iznos od 44,36 EUR tekućom od 01.06.2014. do plateža,

- na iznos od 44,54 EUR tekućom od 01.07.2014. do plateža,

i to od 01.08.2007. do 31.12.2007. godine po stopi određenoj čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. godine do 31.07.2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske Narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a od 1.1.2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke tekućom od 30. siječnja 2025. do plateža, sve to u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 7.6.2023. navodi da su stranke dana 14.6.2007. sklopile ugovor o kreditu broj 028-50-4187330 temeljem kojeg je tuženik tužitelju kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 12.270,00 CHF prema srednjem tečaju kreditora važećem na dan korištenja kredita. Tužitelj se sukladno Ugovoru obvezao tuženiku iznos kredita platiti u jednakim mjesečnima anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća uz redovnu kamatnu stopu koja je predmetnim ugovorom određena kao promjenjiva. Preuzetu obvezu po predmetnom Ugovoru tužitelj je u cijelosti isplatio. Navodi da prilikom sklapanja ugovora tužitelju nisu bili prezentirani mogući rizici nekontroliranog rasta tečaja švicarskog franka kao i uvećanja mjesečnog anuiteta uslijed rasta tečaja, već mu je naprotiv ponuđeni kredit vezano uz valutu CHF ponuđen kao najpovoljniji kredit s najnižom kamatnom stopom. Značaj neravnoteže zbog valutne klauzule u CHF je tim veći što prosječni potrošač nije mogao znati za rizik tečaja švicarskog franka, nego je mislio da je svaka stranka sklapanjem ugovora prihvatila samo opći valutni rizik koji je još veći zbog toga što se i ugovorna kamata naplaćuje u kunama prema tečaju švicarskog franka, a k tome je i promjenjiva jednostranom odlukom banke. Zbog navedenog radi se o nepoštenim ugovornim odredbama. U traženju pravne zaštite poziva se na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4.7.2013., presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-6632/17 od 14.6.2018., presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev 2221/18, odredbe Zakona o zaštiti potrošača, odredbe Zakona o obveznim odnosima te odredbe Direktive vijeća 93/13 EEZ te sudsku praksu Europskog suda. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom kao u podnesku od 17.8.2023. predlaže da mu sud pruži pravnu zaštitu na način naveden u izreci ove presude

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Ističe da tužitelj svoj tužbeni zahtjev zasniva na presudama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-7129/13 od 13.6.2014. i Pž-6632/17 od 14.6.2018. donesenih u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača koji stav smatra neosnovanim. To iz razloga što se u postupku zaštite prava zaštita pruža na općenitoj tj. apstraktnoj razini, neovisno o tome jesu li povrijeđena ili ugrožena prava i interesi pojedinih članova grupacije koja traži zaštitu. U navedenom postupku kolektivne zaštite sudovi su na apstraktnoj i općenitoj razini ispitivali mogu li sporne odredbe odvesti do neravnoteže i neravnopravnosti na štetu potrošača time da nisu izvodili nikakve dokaze na okolnost jesu li sporne odredbe tužiteljevog ugovora o kreditu nepoštene. Vezano uz navedeno iznosi svoja stajališta izražena u naprijed spomenutoj odluci Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-6632/17 kao i svoja stajališta vezano uz primjenu odredaba Zakona o zaštiti potrošača. Nadalje tuženik iznosi svoja stajališta vezana uz valutnu klauzulu u CHF točnije njenu jasnoću, uočljivost i razumljivost, pojedinačno pregovaranje te neravnotežu u pravima i obvezama suprotno načelu savjesnosti i poštenja. Prigovara visini tužbenog zahtjeva i ističe prigovor zastare. Slijedom svega izloženog predlaže tužbeni zahtjev tužitelja odbiti uz naknadu troška parničnog postupka. Na ročištu održanom dana 23.9.2024. godine (list 108) tuženik ne osporava matematički izračun tužbenog zahtjeva točnije visina tužbenog zahtjeva, već samo osnov tužbenog zahtjeva što je bio razlog neprovođenja dokaza financijsko knjigovodstvenim vještačenjem odnosno odustanak tužitelja od navedenog dokaznog prijedloga.

3. U tijeku dokaznog postupka izvršen je uvid u presliku Ugovora o kreditu, prijepis knjigovodstvene kartice, otplatni plan, izračun tečajne razlike za kredit RBA banke – korisnice, podneske stranaka, promotivne uvjete za odobravanje kredita građanima za kupnju novih i rabljenih automobila, zahtjev za kredit te je proveden dokaz saslušanjem tužitelja.

4. Na temelju provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, a sukladno čl. 8 Zakona o parničnom postupku, dalje ZPP ovaj sud smatra tužbeni zahtjev osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja na ime stjecanja bez osnove zbog preplaćene valutne klauzule, a imajući u vidu ništetnost ugovorne odredbe kojom se glavnica veže za valutu švicarski franak.

6. Nije osnovan prigovor zastare potraživanja budući je ništetnost valutne klauzule uz koju je glavnica vezana uz švicarski franak utvrđena pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-6632/17 od 14.6.2018., a kako zastara počinje teći nakon pravomoćnosti takve odluke, to nije protekao petogodišnji zastarni rok budući je ova parnica pokrenuta 7.6.2023.

7. Uvidom u predmetni ugovor o kreditu sud je utvrdio da se u predmetnom slučaju radilo o kreditu za kupnju vozila. Tijekom postupka nije utvrđeno da bi sredstva ostvarena predmetnim kreditom bila iskorištena u neku drugu namjenu. Isto tako valja reći da je za prosudbu svojstva potrošača mjerodavan je kriterij svrhe u koju je fizička osoba sklopila konkretni ugovor. Naprijed navedeno ukazuje da je u predmetnom slučaju riječ o ugovoru kojeg je tužitelj zaključio kao fizička osoba u privatne svrhe te da namjena kredita ni na koji način nije bila vezana za poslovnu aktivnost i poslovnu djelatnost što potvrđuje jasan i uvjerljiv iskaz tužitelja.

8. Saslušana tijekom postupka tužiteljica je u svojem jasnom i uvjerljivom iskazu te kao takovom i prihvaćenom od strane ovog suda navela da je predmetni ugovor sa tuženikom zaključila 2007. godine i da se radilo o kreditu za kupnju automobila za osobne potrebe. Navela je da je sve formalnosti vezano za ovaj kredit obavila u autokući točnije uopće nije odlazila u banku i koliko se sjeća radilo se o špranciranom ugovoru koji je unaprijed bio pripremljen i koji je potpisala. Kredit u valuti CHF uzela je iz razloga što je to bila jedina moguća opcija i ponuda autokuće za kupnju vozila. Navela je da joj djelatnik autokuće prilikom razgovora i prije potpisivanja ugovora nije pojasnio pojedine odredbe ugovora pa tako ni odredbu koja se odnosi na valutnu klauzulu i njezino značenje. Nakon određenog vremena rate kredita počele su rasti. Kredit je uredno otplatila. Navela je da je ovaj kredit bio ponuda autokuće te ni na koji način nije mogla utjecati na pojedine odredbe ugovora. Ugovor je prije potpisivanja pročitala i nije postavljala nikakvih pitanja jer nije bilo nejasnoća a to iz razloga što joj je predočeno da je ovaj ugovor "nešto što je jako u redu i stabilno".

9. Jasan i uvjerljiv iskaz tužitelja te kao takav i prihvaćen od strane ovog suda ukazuje da mu predmetni ugovor sastavljen i sadržajno pripremljen od strane tuženika, da mu je kredit u valuti CHF ponuđen kao jedina i najpovoljnija opcija time da sa djelatnikom banke uopće nije niti razgovarala budući su sve formalnosti vezano uz ovaj ugovor obavljene u autokući gdje joj nije pojašnjeno značenje valutne klauzule što sve ukazuje na činjenicu neravnopravnog položaja tužiteljice u odnosu na kreditora, ovdje tuženika što je i bio razlog utvrđenja ništetnosti sporne odredbe ugovora.

10. Među strankama nije sporno da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao davatelj kredita dana 14.6.2007. sklopili Ugovor o kreditu, a kojim Ugovorom se tuženik obvezao staviti na raspolaganje korisniku kredita iznos od 12.270,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita.

11. Sporno je da li je spomenuta ugovorna odredba iz ugovora o kreditu koji je tuženik sklopio sa tužiteljem kao korisnikom kredita, potrošačem u kojem je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak nepoštena i ništetna, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, sve u smislu odredaba Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, dalje ZOO te da li je posljedično navedenom tužitelju pričinjena šteta postupanjem tuženika te tužiteljevo pravo na povrat preplaćenih iznosa u odnosu na iznose koje bi tuženik bio dužan platiti da se od početka do otplate za cijelo vrijeme primjenjivala otplata bez valutne klauzule.

12. U ocjeni osnovanosti tuženog zahtjeva ovaj sud prihvaća kao osnovane navode tužitelja vezano uz ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli. To iz sljedećih razloga. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. godine među ostalim i u odnosu na tuženika utvrđeno je da je povrijedio kolektivne interese i prava potrošača kao korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je pak imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je postupao protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača točnije protivno čl. 81, 82 i 90 (NN 96/03) te kasnije protivno odredbama važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/07, 79/09, 89/09 i 133/09) i to čl. 96 i 97 tog Zakona te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, dalje ZOO povrijedivši time kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima te koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovoru o kreditu promjenjiva u skladu sa jednostranim odlukama banke, drugim internim odlukama banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije sa korisnicima kreditnih usluga pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre, metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa.

13. Valja reći i to da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev 2245/17 prihvatio stav suda EU izraženo u odluci C-154/15, C-307/15 i C-308/15 te izražava da se smatra da nepoštena ugovorna odredba nije nikada bila ugovorena pa tako ne može imati učinak na potrošača, a utvrđenje nepoštenosti mora imati za posljedicu ponovno uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se on nalazio da te odredbe nije bilo. Proglašavanjem ugovorne odredbe nepoštenom nastaje za potrošača subjektivno pravo na restituciju, time da potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena.

14. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 od 14.6.2018. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u odnosu na tuženika kojom je utvrđena ništetnost odredbi ugovora o kreditu kojim se ugovarala valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a to iz razloga što se o takvim odredbama nije pojedinačno pregovaralo niti je tuženik potrošača u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je pak suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzročilo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve isključivo na štetu potrošača.

15. Navedene odluke i pravna stajališta potvrdio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Rev 2221/18 od 3.9.2019. Tu valja naglasiti da je zakonska, ali i ustavna zadaća Vrhovnog suda Republike Hrvatske da osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni (čl. 20 st. 1 Zakona o sudovima i čl. 116 st. 1 Ustava RH) te da prema čl. 3 st. 1 Zakona o sudovima, sudovi osiguravaju jedinstvenu primjenu prava, ravnopravnost, jednakost svih pred zakonom. Navedenim sudskim odlukama utvrđeno je da je tuženik znao za opisani rizik koji sa sobom nosi švicarski franak kao valuta utočišta, a nije na adekvatan način, usprkos svijesti o tome da potrošači to ne znaju i da im je zbog toga odredba kojom je glavnicu vezao za švicarski franak nerazumljiva, o tome obavijestio potrošače, na način da svaki potrošač dobije i razumljivo upozorenje kako bi na temelju toga bio u mogućnosti donijeti informiranu odluku hoće li prihvatiti rizik koji nosi odredba kojom se glavnica veže za valutu švicarski franak ili neće. U opisanim okolnostima tuženik nije u odnosu na osobe i interese potrošača postupao obzirno, savjesno, moralno ni pošteno te je u trenutku ugovaranja spornih odredbi kojima se glavnica veže za valutu švicarski franak došlo do značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovorih strana na štetu potrošača. Spomenuta stajališta potvrdio je i Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci od 3.2.2021. godine. Također valja i reći da je tužitelj kao fizička osoba sklopio kredit za kupnju stambenog objekta dakle sklopio posao u osobne nekomercijalne svrhe, radi se o ugovoru sklopljenom u razdoblju na koje se primjenjuju utvrđenja iz naprijed citiranih odluka iz spora za zaštitu kolektivnih interesa time da tuženik tijekom postupka nije niti tvrdio da je tužitelj kao potrošač faktički mogao utjecati na sadržaj odredbe ugovora definirane od strane trgovca s posljedicom da je trgovac pokazao spremnost promijeniti sadržaj odredbe odnosno da je ispunjen uvjet prethodnog pregovaranja.

16. Zahtjev tužitelja za isplatu restitucijski je zahtjev kao posljedica ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli. Točno je da naprijed citirane odredbe čl. 502 c st. 1 ZPP- a i čl. 118 ZZP-a govore o postupcima naknade štete pa je s tim u vezi potrebno navesti da je šteta u smislu čl. 1046 ZOO-a i umanjenje nečije imovine. Tužitelju je plaćanjem anuiteta obračunatog prema tečaju CHF tuženika na dan plaćanja tijekom ugovorenog vremena vraćanja nastala šteta, a tuženik je stekao nepripadnu korist na temelju tih ništetnih odredbi stoga tužitelju pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na temelju takvog ugovora odnosno dijela ugovora u ovom slučaju primio, a sve sukladno odredbi čl. 1111 ZOO-a. Kako je tuženik sastavljač predmetnog ugovora o kreditu proizlazi logični zaključak da je tuženik nepošten stjecatelj zbog čega u smislu čl. 1115 ZOO-a mora platiti i zateznu kamatu od dana stjecanja odnosno od dana kada je tužitelju nastala šteta sukladno čl. 1086 ZOO-a.

17. Pitanje zaštite kolektivnih interesa potrošača je između ostalog regulirano Direktivom vijeća 93/13 EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, a koje odredbe su implementirane i u naše zakonodavstvo Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača i sada važećim Zakonom o zaštiti potrošača time da postoji obveza hrvatskih sudova da tumače nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine, a što uključuje uz ostalo i praksu suda Europske unije, a prema kojima se potrošača dovodi u položaj koji je imao pri sklapanju ugovora, kao da nije bilo nepoštene odredbe. To s obzirom na to da je cilj zaštite koja se pruža uspostaviti pravičnu ravnotežu između prava i obveza stranaka te održati ugovor na snazi tako da nepoštena odredba ima neobvezujući učinak. 18. Kako visina potraživanog iznosa od 2.268,53 EUR (17.092,26 kn) s naslova tečajne razlike u matematičkom izračunu nije bila sporna sud nije provodio dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem na okolnost utvrđenja visine preplaćenih iznosa uslijed ništetne primjene valutne klauzule. Odluka o kamatama na dosuđeni iznos temeljena je na odredbi čl. 1115 ZOO-a tekuća od dana stjecanja, a imajući u vidu nespornu činjenicu da je tuženik sastavljač predmetnog Ugovora o kreditu iz čega proizlazi logičnim zaključak da je tuženik nepošten stjecatelj, a u svezi s čl. 29 st. 2 ZOO-a, dosuđena po stopama naznačenim u izreci ove presude.

19. Odluka o trošku parničnog postupka temeljena je na odredbi čl. 154 st. 1. Trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku određen je sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to Tbr. 7 toč. 1, Tbr. 8 toč. 1, Tbr. 9 toč. 1, Tbr. 42 i 48. Trošak se sastoji od troška sastava tužbe u iznosu od 100 bodova, podnesak 18.8.2023. 100 bodova, podnesak 30.4.2024. 100 bodova, ročište 23.9.2024. 100 bodova te ročište 10.12.2024. 100 bodova ili ukupno 500 bodova što pomnoženo sa vrijednošću jednog boda od 2,00 EUR daje ukupan iznos parničnog troška od 1.000,00 EUR te 25% PDV-a 250,00 EUR ili ukupno 1.250,00 EUR. Odluka o kamatama na trošak temeljena je na odredbi članka 30 st. 2 Ovršnog zakona. Sud smatra neosnovanim zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka za ročište radi objave presude iz razloga što trošak ročišta objave presude nije bio potreban za vođenje parnice budući se strankama nakon održanog ročišta za objavu presude presuda dostavlja putem e-oglasne ploče suda te nedolaskom na ročište za objavu za stranku ne mogu nastupiti štetne posljedice zbog čega taj trošak po uvjerenju ovog suda nije potreban za vođenje parnice (čl. 155 st. 1 ZPP-a).

U Zagrebu, 30. siječnja 2025.

Sudac:

Vesna Horvat

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu u pet primjeraka.

Dna:

1. tužitelju po pun.

2. tuženiku po pun.