Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Stalna služba u Gospiću

Gospić

Gž-817/2024-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, po sutkinji Milki Vraneš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ET, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Tomislavu Bogdan odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB 14036333877, sa sjedištem u Zagrebu, Slavonska avenija 6, zastupanog po punomoćniku Mariji Radelja, odvjetnici iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Đakovu poslovni broj P-385/2023-11 od 9. srpnja 2024., 30. siječnja 2025.

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se žalba tuženika kao osnovana, ukida se presuda Općinskog suda u Đakovu poslovni broj P-385/2023-11 od 9. srpnja 2024. i spis se vraća istom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o žalbenom trošku ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 233,25 eura zajedno s pripadajućom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 01.09.2012. godine u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. god. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, sve to u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku da tužitelju plati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 256,64 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja presude, tj. od 9. srpnja 2024. godine, pa sve do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve to roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude u pravovremenom roku žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima postupka. U žalbi predlaže da drugostupanjski sud uvaži žalbu, ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje trošak sastava žalbe u ukupnom iznosu od 91,39 eura.

3. Na žalbu tuženika nije odgovoreno.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda tuženika, a pazeći pri tome – dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredbi parničnog postupka (članak 365. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da pobijana presuda nije zakonita i pravilna.

6. Naime, automatskim pozivanjem na pravna utvrđenja iz presuda donesenih u kolektivnom sporu, bez sagledavanja opravdanosti primjene načela apstraktnog potrošača na konkretnog tužitelja počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, te članka 354. stavak 1. u vezi s člankom 502. c. ZPP-a, na koje povrede se opravdano poziva tuženik u svojoj žalbi.

7. Prije svega ovdje je potrebno istaknuti da se predmetni parnični postupak vodio radi kondemnatornog zahtjeva za isplatu novčanog iznosa koji se temelji na utvrđenjima iz presude iz postupka broj P-1230/2018 od 17. listopada 2019. koji se vodio pri Općinskom sudu u Osijeku, koja je potvrđena presudom Županijskog suda u zadru broj Gž-113/2020 od 21. listopada 2021.

8. Međutim, rješenjem Vrhovnog suda RH broj Rev-1077/2023 od 28. veljače 2024. obje navedene presude su ukinute i taj se predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

9. Čak i da se može uzeti da tražbina postoji, oslanjanjem na izračun iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Dajane Vuković iz društva DV Consulting d.o.o. koji je izrađen za potrebe postupka broj P-1230/18 koji se vodio pri Općinskom sudu u Osijeku (dalje: nalaz i mišljenje) prvostupanjski sud je pogrešno odlučio u visini tražbine tužiteljice, a što je dovelo do ravnoteže među ugovornim strankama na štetu tuženika.

10. Opravdano tuženik u žalbi ističe da je utuženi, ovdje potraživani iznos nepodoban za odlučivanje i ne sadržava rasčlambu o različitim osnovama na kojima se taj iznos temelji, pa stoga prvostupanjski sud nije mogao valjano odlučiti o osnovanosti prigovora zastare jer se ne može sa sigurnošću znati kada je zastara nastupila za pojedini iznos, tj. po kojoj osnovi.

11. Ocjenom da tužitelju zakonske zatezne kamate pripadaju od svakog pojedinog stjecanja, počinjena je povreda pogrešne primjene materijalnog prava i to odredbe sadržane u članku 1115. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - dalje: ZOO).

12. Dakle, ocjenom da restitucijski zahtjev tužitelja nije zastario s obrazloženjem prvostupanjskog suda kako je tijek zastarnog roka prekinut podnošenjem kolektivne tužbe, pogrešno je dakle primijenjeno materijalno pravo i to odredbi sadržanih u članku 216., članku 225. i članku 241. ZOO-a.

13. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da se prvostupanjski sud uglavnom oslanja na direktan učinak pravnih utvrđenja iz presuda donesenih u sporu kolektivne zaštite prava i interesa potrošača bez potpunog utvrđenja činjeničnog stanja. Međutim, kolektivnom zaštitom se osigurava preventivna zaštita i kontrola nepoštenih ugovornih odredaba u odnosu na prosječnog potrošača, ali se njome ne mogu zamijeniti učinci koji se ostvaruju individualnom pravnom zaštitom, s obzirom da se u pojedinačnim parnicama uređuju pravni učinci pojedinačnog potrošačkog ugovora u odnosu na konkretnog potrošača. Naime, u posebnoj parnici koju osobno pokrene potrošač potrebno je utvrditi primjenjuje li se i u kojoj mjeri načelo zaštite apstraktnog potrošača, onako kako je utvrđeno u kolektivnoj parnici na konkretnog tužitelja.

14. Prema tome, sud nije oslobođen dužnosti da utvrdi i obrazloži zašto bi određena odredba ugovora bila nepoštena, a niti može samo paušalno procijeniti postojanje znatne neravnoteže između ugovornih stranaka. Sud u svakom konkretnom slučaju mora obrazložiti zašto bi ugovorna odredba dovela do znatne neravnoteže u pravima i obvezama na štetu potrošača, a što u konkretnom slučaju nije učinjeno, pa stoga pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama slijedom čega ju nije moguće ni ispitati, a što se opravdano ističe i u žalbi tuženika.

15. Nadalje, materijalno pravo je također pogrešno primijenjeno imajući u vidu činjenicu da učinci ništetnosti ugovornih odredbi o načinu promjene kamatne stope i o valutnoj klauzuli u CHF, ne bi bili takvi u slučaju primjene početno ugovorene kamatne stope i tečaja, već bi uspostava ravnoteže među ugovornim strankama imala za posljedicu primjenu kamatne stope koja je vrijedila za kredite u kunama.

16. Prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je ocijenio da ugovorna odredba o valutnoj klauzuli uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača jer tuženik u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu nije imao kontrolu nad kretanjem tečaja CHF niti je mogao predvidjeti njegovo kretanje. Naime, nije životno, a niti pravno uvjerljivo tvrditi da odredba o valutnoj klauzuli sama po sebi može prouzročiti neravnotežu između ugovornih stranaka na štetu potrošača kako to smatra prvostupanjski sud.

17. Iz navedenog proizlazi da je prvostupanjski sud nezakonito i nepravilno proveo dokaz financijsko-knjigovodstvenog vještačenja kada se isključivo oslonio na izračun iz nalaza i mišljenja na kojem je u cijelosti i bez preispitivanja utemeljio točku I. izreke presude, pri čemu je zanemario prigovore tuženika, a što je konačno rezultiralo pogrešnim utvrđenjem visine tražbine tužitelja.

18. Nije sporno da je prvostupanjskom presudom odbijen prigovor zastare istaknut od strane tuženika kao neosnovan budući je tuženik ocijenjen kao nepošteni stjecatelj, s time da iz same presude nije jasno na što se točno odnosi potraživani i dosuđeni dio u točki I. izreke presude, pa stoga nije jasan ni sam datum nastupanja eventualne zastare.

19. Slijedom navedenog, valjalo je pozivom na odredbu članka 369. stavak 1. ZPP-a pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. U ponovnom suđenju prvostupanjski sud će ukloniti bitnu povredu odredaba postupka na koju ukazuje ovo ukidno rješenje i žalba tuženika, s time da će sukladno odredbi članka 8. ZPP-a ocijeniti provedene dokaze, s time da prethodno mora biti jasno utvrđen osnov i visina tužbenog zahtjeva tužiteljice, posebno imajući u vidu činjenicu da je ukinuta presuda Općinskog suda u Osijeku broj P-1230/2018-24 od 17. listopada 2019. na čijim utvrđenjima prvostupanjski sud u najvećem dijelu temelji osnovanost tužbenog zahtjeva tužiteljice u ovom postupku.

20. Odluka o troškovima povodom žalbe tuženika ostavljena je za konačnu odluku temeljem odredbe članka 166. stavak 3. ZPP-a.

U Gospiću, 30. siječnja 2025.

Sutkinja:

Milka Vraneš