REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: PR-5935/2021-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Moniki Ferić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja CŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Josipu Popariću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Klinički bolnički centar Sestre milosrdnice, Zagreb, Vinogradska cesta 29, OIB: 84924656517, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 17. prosinca 2024. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 30. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I./ Nalaže se tuženiku Klinički bolnički centar Sestre milosrdnice, Zagreb, Vinogradska cesta 29, OIB: 84924656517 da tužitelju IŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 403,32 eura bruto sa zakonskim zateznim kamatama, izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, tekućim kako slijedi:

- na iznos od 12,67 EUR, od 16. veljače 2016. do isplate,

- na iznos od 12,67 EUR, od 16. ožujka 2016. do isplate,

- na iznos od 12,67 EUR, od 16. travnja 2016. do isplate,

- na iznos od 12,67 EUR, od 16. svibnja 2016. do isplate,

- na iznos od 34,76 EUR, od 16. lipnja 2016. do isplate,

- na iznos od 41,26 EUR, od 16. srpnja 2016. do isplate,

- na iznos od 41,26 EUR, od 16. kolovoza 2016. do isplate,

- na iznos od 41,26 EUR, od 16. rujna 2016. do isplate,

- na iznos od 41,26 EUR, od 16. listopada 2016. do isplate,

- na iznos od 41,26 EUR, od 16. studenog 2016. do isplate,

- na iznos od 41,27 EUR, od 16. prosinca 2016. do isplate,

- na iznos od 41,38 EUR, od 16. siječnja 2017. do isplate,

- na iznos od 28,93 EUR, od 16. veljače 2017. do isplate,

kao i troškove parničnog postupka u iznosu od 281,25 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30. siječnja 2025. do isplate sve po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II./ Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu od 403,32 eura, kao i zahtjev za naknadu daljnjeg parničnog troška preko dosuđenog iznosa od 281,25 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je u razdoblju od 1.1.2016. pa do 30.4.2017. bio zaposlen kod tuženika (u nepunom radnom vremenu) na radnom mjestu: Zdravstveni tehničar, u ustrojstvenoj jedinici: Odjel za laboratorijsku hematologiju i koagulaciju. Tuženik, kao poslodavac, predstavlja javnu službu u smislu članka 2. Zakona o plaćama u javnim službama (NN 27/01, 39/09). Člankom 5. stavkom 2. Zakona o plaćama u javnim službama (NN 27/2001) propisano je da se osnovica za izračun plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom, dok je stavkom 3. istog članka propisano da osnovicu utvrđuje Vlada Republike Hrvatske, u slučaju da se osnovica za izračun plaća ne utvrdi do donošenja državnog proračuna. Sporazumom o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenim 23. studenog 2006. godine između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi (dalje u tekstu – „Sporazum o osnovici“), ugovoreno je povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama, u razdoblju od 2007. – 2009., i to za 6% godišnje. Stranke Sporazuma o osnovici sklopile su Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (NN 84/07, dalje u tekstu – „TKU/07“), a u članku 49. st. 4. istoga ugovoreno je da Sporazum o osnovici i svi sporazumi koji iz njega proističu, sadržajno predstavljaju sastavni dio tog kolektivnog ugovora (TKU/07), čime su ugovorne strane tog kolektivnog ugovora prihvatile sadržaj Sporazuma o osnovici kao dio sadržaja TKU/07. Dodatkom sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenim 13. svibnja 2009. između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi (dalje u tekstu – „Dodatak sporazumu o osnovici“) suglasno je utvrđeno da se s danom sklapanja tog sporazuma primjenjuje osnovica za izračun plaće za javne službenike i namještenike iz 2008. u visini od 5.108,84 kn (članak II st. 1), te je ugovoreno da će u trenutku kad službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kuna bruto (članak III, “Način povrata osnovice”). Člankom 2. Zakona o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama (NN 124/09), koji je stupio na snagu 24. listopada 2009., izmijenjen je članak 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama (NN 39/2009), kojim je (bilo) određeno da osnovicu za plaće u javnim službama određuje Vlada Republike Hrvatske posebnom odlukom, i to na način da je propisano da se od stupanja na snagu Zakona o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama (NN 124/09) osnovica plaće u javnim službama utvrđuje (primarno) kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi. Osim toga, člankom 3. Zakona o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama (NN 124/09) propisano je da se do utvrđivanja nove osnovice plaće u javnim službama na temelju članka 2. toga Zakona primjenjuje osnovica plaće u javnim službama utvrđena Dodatkom sporazumu o osnovici, čime su kriteriji i parametri za utvrđivanje osnovice plaće u javnim službama, koji su utvrđeni Dodatkom sporazumu o osnovici, postali i dio zakonske odredbe, sve dok kolektivnim ugovorom ne bude utvrđeno drugačije. Izmjenama i dopunama dodatka sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. (dalje u tekstu – „Izmjene i dopune dodatka sporazumu“), sklopljenim na osnovu članka 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (NN 115/10, dalje u tekstu – „TKU/10), između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi, a čiji je sadržaj (konačno) utvrđen Arbitražnom odlukom od 07. prosinca 2011. (dalje u tekstu – „Arbitražna odluka“), u članku III („Način povrata osnovice“) određeno je da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i da će se ta osnovica primjenjivati iza toga do prve sljedeće promjene prema tim Izmjenama i dopunama. U članku 51. st. 4. TKU/10 utvrđeno je da su Dodatak sporazumu o osnovici te sve njegove izmjene i dopune ili svi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenog 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima. Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi dana 28. prosinca 2012. godine donijeli su Vjerodostojno tumačenje izmjena i dopuna dodatka sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama. Nadalje, u članku 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12, dalje u tekstu – „TKU/12“) ugovoreno je da su Dodatak sporazumu o osnovici te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. godine važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima. Sporazum o osnovici, Dodatak sporazumu o osnovici i Izmjene i dopune dodatka sporazumu, čiji je sadržaj konačno utvrđen Arbitražnom odlukom, imaju se smatrati dopunom temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama, a kako je tuženik javna ustanova, na njega se ima primijeniti temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama, a samim time i Sporazum o osnovici, Dodatak sporazumu o osnovici i Izmjene i dopune dodatka sporazumu, čiji je sadržaj konačno utvrđen Arbitražnom odlukom. Sklapanjem Dodatka sporazumu o osnovici i TKU/10, a potom i Izmjena i dopuna dodatka sporazumu, čiji je sadržaj konačno utvrđen Arbitražnom odlukom, Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi sklopili su kolektivni ugovor na koji upućuje odredba članka 2. Zakona o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama (NN 124/09), sve u svezi s odredbom članka 51. st. 4. TKU/10 i odredbom članka 51. st. 4. TKU/12, čime je osnovica za obračun plaće određena sukladno članku 2. Zakona o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama (NN 124/09). Prema članku XI stavku 4. Izmjena i dopuna dodatka sporazumu, čiji je sadržaj konačno utvrđen Arbitražnom odlukom, Dodatak sporazumu i navedene izmjene i dopune smatraju se kolektivnim ugovorom sklopljenim na određeno vrijeme odnosno na razdoblje od 5 godina, s time da je prema odredbi članka 199. st. 1. Zakona o radu (NN 93/14), u svezi s odredbom članka 232. st. 5. tog zakona, primjena Izmjena i dopuna dodatka sporazumu, čiji je sadržaj konačno utvrđen Arbitražnom odlukom, istekla 26. siječnja 2017. godine. Uvjeti za povećanje (povrat) osnovice prema članku III Izmjena i dopuna dodatka sporazumu čiji je sadržaj konačno utvrđen Arbitražnom odlukom, ispunjeni su krajem 2015-te godine, s početkom primjene na plaće za rad obavljen u prosincu 2015. (koje su isplaćene u siječnju 2016.), ali je tuženik, kao poslodavac i pravna osoba koja predstavlja javnu službu, propustio obračunati i isplatiti tužiteljici plaću u skladu s povećanom osnovicom. Naime, iz Procjene tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015. godine Državnog zavoda za statistiku (dalje u tekstu – “DZS”) objavljene 28. kolovoza 2015., proizlazi da je BDP realno veći za 1,2% u drugom tromjesečju 2015. godine u odnosu na isto tromjesečje 2014. godine (odnosno 1,24561% bez zaokruživanja), a isti statistički podaci potvrđeni su i Procjenom DZS-a od 04. rujna 2015. Iz Procjene tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015. godine DSZ-a objavljene 27. studenog 2015., proizlazi da je BDP realno veći za 2,8% u trećem tromjesečju 2015. godine u odnosu na isto tromjesečje 2014. godine (odnosno 2,78247% bez zaokruživanja), a isti statistički podaci potvrđeni su i Procjenom DZS-a od 04. prosinca 2015. S obzirom da je DSZ krajem studenog 2015. objavio podatke koji su ukazali na poboljšanje stanja odnosno da aritmetička sredina dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja (drugo i treće tromjesećje 2015.) iznosi upravo 2% (odnosno 2,01404% bez zaokruživanja), u tom mjesecu (studenom 2015.) ispunjen je uvjet iz članka III Izmjena i dopuna sporazumu (“Način povrata osnovice”) čiji je sadržaj konačno utvrđen Arbitražnom odlukom. Budući da je tuženik plaću tužiteljice za rad obavljen od 01. prosinca 2015. pa do 31. siječnja 2017. obračunavao i isplaćivao prema osnovici u iznosu od 5.108,84 kn, umjesto prema osnovici u iznosu od 5.415,37 kn, tuženik nije u cijelosti isplatio tužiteljici plaću za rad obavljen u navedenom razdoblju, a posljedično tome, nije u cijelosti isplatio tužiteljici naknadu plaće za vrijeme godišnjeg odmora niti naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad. Ukupan mjesečni iznos plaće tužiteljice ovisi o visini osnovice za izračun plaće, o visini koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta, o tzv. minulom radu, o dodacima (uvećanjima) na plaću (primjerice, položajnom dodatku, dodatku za posebne uvjete rada, dodatku za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi...), broju radnih sati (redovnih i prekovremenih sati). U razdoblju od 01. prosinca 2015. pa do 31. siječnja 2017. na snazi je bio Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13., 96/15, dalje u tekstu – “KU/143”). Odredbom čl. 81. Zakona o radu (NN 93/14) određena je naknada plaće za vrijeme godišnjeg odmora, odnosno propisano je da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad). odmora radniku isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu. Kako je tuženik tužiteljici pogrešno obračunavao i isplaćivao plaću za obavljeni rad u utuženom razdoblju (zbog pogrešno obračunate osnovice plaće), tako je tuženik pogrešno tužiteljici obračunavao i isplaćivao i naknadu plaće za vrijeme godišnjeg odmora u utuženom razdoblju (u visini njezine prosječne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad)). Odredbom čl. 59. st. 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/2012, 141/2012, 150/2013, 153/2013) propisano je da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje, dok je odredbom čl. 59. st. 2. istog ugovora propisano da naknada u 100% iznosu njegove plaće u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje, pripada zaposleniku kada je na bolovanju zbog profesionalne bolesti ili ozljede na radu. Imajući u vidu da je tuženik prilikom obračuna i isplate plaće tužiteljice za rad obavljen u razdoblju od 01. prosinca 2015. pa do 31. siječnja 2017. obračunavao plaću tužiteljice prema osnovici u iznosu od 5.108,84 kn, umjesto u iznosu od 5.415,37 kn, isti je pogrešno obračunavao plaću tužiteljice, naknadu plaće tužiteljice za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, kao i naknadu plaće tužiteljice za vrijeme privremene nesposobnosti za rad, u tom razdoblju. Tužiteljica, sukladno prethodnim navodima, u ovom postupku potražuje isplatu neisplaćene razlike plaće, neisplaćene razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora te neisplaćene razlike naknade plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja. Slijedom navedenog, tužbenim zahtjevom preciziranim u podnesku od 4.4.2024 zahtijeva da mu tuženik isplati ukupni iznos od 403,32 eura bruto i parnični trošak sve sa pripadajućim zateznim kamatama.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka navodi da je pravilno obračunavao plaću tužitelja na način kako je to regulirano odredbama Zakona o plaćama u javnim službama („Narodne novine“ br. 27/2001. i 39/2009.), Zakona o osnovici plaća u javnim službama („Narodne novine“ br. 39/2009. i 124/2009.), Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama („Narodne novine“ br. 25/2013, 72/2013, 151/2013, 9/2014, 40/2014, 51/2014, 77/2014, 83/2014, 87/2014, 120/2014, 147/2014, 151/2014, 11/2015, 32/2015, 38/2015, 60/2015, 83/2015, 112/2015, 122/2015, 10/2017, 39/2017, 40/2017, 74/2017, 122/2017, 9/2018, 57/2018, 59/2019, 79/2019, 119/2019, 50/2020

– u daljnjem tekstu Uredba), Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ 143/13., 96/15., 29/18. u daljnjem tekstu KU/13), Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ br. 29/2018., 35/2019., 78/2019., 92/2019. i 56/2020. u daljnjem tekstu KU/18), Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 141/12., 141/12., 150/13., 153/13., 24/17.) Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ br. 128/17., 47/2018., 123/2019. i 66/2020.). Osnovica plaće u 2016. godini temelji se na Sporazumu o osnovici plaća u javnim službama od 23. studenog 2006. potpisanog od sindikata javnih službi i Vlade Republike Hrvatske te Dodatku sporazumu o osnovici plaće u javnim službama potpisanog 13. svibnja 2009. godine. Točkom III. navedenog sporazuma navedeno je : „U trenutku kad službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kuna bruto.“ Prema podatcima Državnog zavoda za statistiku o rastu BDP-a, stopa rasta za drugo tromjesečje bila je 1,2, a za treće 2,8 iz čega proizlazi da je prosjek 2. Međutim, dodatnim izračunom Državnog zavoda za statistiku na najmanje pet decimala, aritmetička sredina manja je od minimalno propisanih 2% te posljednje dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a za ta dva tromjesečja 2015. iznosi 1,99948 %. Naime, tom računicom stopa rasta u drugom tromjesečju iznosi 1,15880%, a u trećem 2,84015%. Slijedom navedenog nisu se ostvarile pretpostavke ugovorene točkom III. navedenog sporazuma te se osnovica za obračun plaće nije trebala uvećati za 6% kako u tužbi navodi tužitelj. Također, obračun plaća tuženika odvija se putem Financijske agencije sukladno uputama Vlade i Ministarstva financija, te tuženik nije bio u mogućnosti određivati visinu osnovice za obračun plaća. Stoga, tuženik ističe prigovor pasivne legitimacije. Osim toga, tuženik navodi da se Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. ne mogu primijeniti na utuženo razdoblje, s obzirom na vremensko važenje primjene od pet godina. Naime, u spornom razdoblju došlo do prestanka važenja primjene odredbi navedenih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu. S obzirom na to da potraživanje tužitelja nije osnovano, predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu troška tuženiku.

3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u platne liste, Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23.11.2006., Dodatak sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13.5.2009., Izmjene i dopune dodatka sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26.10.2011., Arbitražnu odluku od 7.12.2011., Vjerodostojno tumačenje, Temeljeni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (NN 84/07, 115/10, 141/12), priopćenje za javnost DZS-a od 28.8.2015. i 27.11.2015., procjenu tromjesečnog bruto domaćeg proizvoda DZS-a od 4.9.2015. i 4.12.2015., očitovanje DZS-a od 23.10.2020., priopćenje VSRH od 10.12.2019., izračun potraživanja.

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03 i 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 23/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19 i 80/22 - dalje ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

5. Na ročištu 17.12.2024. punomoćnici stranaka su suglasno izjavili da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga, odustali su od drugih dokaznih prijedloga, te su predložili zaključenje glavne rasprave pa je sud uz suglasnost stranaka odlučio da se dokazi neće više izvoditi i zaključio je glavnu raspravu.

6. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće za razdoblje od siječnja 2016. do 26. siječnja 2017.

7. Među strankama nije sporno, a što proizlazi i iz dokumentacije u spisu, da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlen kod tuženika, da tuženik kao poslodavac predstavljao javnu službu u smislu čl. čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama, te da je tuženik u utuženom razdoblju tužitelju isplaćivao plaću po osnovici 5.108,84 kn, kao i visina tužbenog zahtjeva.

8. Sporno je u ovom postupku pravno pitanje - da li je tuženik tužitelju za utuženo razdoblje bio dužan obračunavati i isplaćivati plaću prema osnovici od 5.415,37 kn, a koji zahtjev tužitelj temelji na odredbi čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog dana 26. listopada 2011. te arbitražnoj odluci od 7. prosinca 2011.

9. Za odlučivanja u ovom premetu mjerodavne su slijedeće odredbe materijalnog prava:

- dana 23. studenog 2006. između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi sklopljen je Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, kojim je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama za po 6% u 2007., 2008. i 2009.

- dana 13. svibnja 2009. sklopljen je Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama, kojim je osnovica privremeno zamrznuta na razini iz 2008., na iznos od 5.108,84 kn, dok je povećanje osnovice za preostalih 6% iz 2009. sporazumno odgođeno sukladno čl. III. Dodatka Sporazuma. Nadalje, odredbama čl. IV-V Dodatka Sporazuma ugovoreno je daljnje postepeno povećanje osnovice radi uskladbe plaća u javnim službama s prosječnim plaćama u Republici Hrvatskoj, dok su pri tome kao osnovne kategorije povećanja osnovice uzeti prosječna plaća VSS početnika u javnim službama i prosječna plaća u Republici Hrvatskoj, te je odnos te dvije vrijednosti kroz povećanje osnovice do kraja 2016. trebao doseći ciljanu razinu od 92:100.

- dana 26. listopada 2011. između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi sklopljene su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovci za plaće u javnim službama., a kojima je u čl. III. propisano da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivati će se iza toga do prve sljedeće promjene prema Izmjenama i dopunama. Člankom XI. navedenih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. je propisano da se Dodatak Sporazumu i navedene izmjene i dopune smatraju ugovorom na određeno vrijeme u trajanju od pet godina s time da se ugovorne strane obvezuju u dobroj vjeri pristupiti produljenju roka trajanja ovih izmjena i dopuna za godinu dana u slučaju da u razdoblju od potpisivanja ovih izmjena i dopuna zaključno do kraja 2016. bude zabilježen realni međugodišnji rast BDP-a manji od 3%. Zbog pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora iz čl. 199. st. 1. Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/14) primjena izmjena dodatka sporazumu istekla je dana 26. siječnja 2017..

- navedene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. su usvojene i u obliku Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011., u kojoj je navedeno da se čl. III. mijenja i glasi: ''Osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve sljedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama.

- također, pravo na isplatu temeljem citiranih odredbi potvrđivao bi i sadržaj Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenoga 2006., kojim je u čl. I. ugovoreno da se osnovica za izračun plaća u javnim službama povećava za 2007., 2008. i 2009. za 6 % i da će se te obračunske osnovice primjenjivati od 1. siječnja svake godine, a pravo na isplatu temeljem citiranih odredbi potvrđuje i sadržaj Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. sklopljen između Vlade Republike Hrvatske i Sindikata javnih službi kojim se u točki III. navodi da u trenutku kad službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kn bruto.

10. Slijedom iznesenog, valja zaključiti da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. predstavljaju Kolektivni ugovor sklopljen sukladno odredbama čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama (Narodne novine broj: 39/09, 124/09) temeljem kojeg se osnovica plaće u javnim službama određuje kolektivnim ugovorom između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi te odredbe čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine broj: 115/10), a kojom je bila utvrđena primjena Dodatka Sporazumu te svih njegovih izmjena i dopuna, na pitanje visine plaće u javnim službama te odredbe čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine broj: 141/12) kojom je utvrđena primjena dodatka sporazumu, te svih njegovih izmjena i dopuna na pitanje visine plaće u javnim službama. U navedenom smislu je odredbom čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine broj: 115/10) i bilo propisano da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njege proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim dokumentima, s tim da je u tom smislu bilo propisano i odredbom čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine broj: 141/12).

11. Stoga ovaj sud smatra da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., a na koje se tužitelj poziva u pogledu svog zahtjeva za isplatu razlike plaće predstavljaju pravno valjani kolektivni ugovor, s tim da isto proizlazi i iz činjenice što su Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi dana 28. prosinca 2012. usvojili Vjerodostojno tumačenje izmjena dodatka sporazuma radi pojašnjenja primjene čl. IV. st. 5., a u vezi s čl. VII. st. 1. Izmjena Dodatka Sporazumu. U tom smislu, uvjeti za povećanje osnovice temeljem odredbe čl. III. spomenutih Izmjena Dodatka Sporazumu ispunjeni su krajem 2015. s početkom primjene od siječnja 2016., a što proizlazi i iz sadržaja citirane odredbe čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011..

12. Iz podataka Državnog zavoda za statistiku proizlazi da je tromjesečni BDP u drugom tromjesečju 2015. godine realno veći za 1,2 % u odnosu na isto tromjesečje 2014. godine, da je tromjesečni BDP u trećem tromjesečju 2015. godine realno veći za 2,8 % u odnosu na isto tromjesečje 2014. godine, te da je tromjesečni BDP u četvrtom tromjesečju 2015. godine realno veći za 1,9 % u odnosu na isto tromjesečje 2014. godine. Dakle, aritmetička sredina navedenih stopa rasta BDP-a je 2% (što predstavlja jednostavnu matematičku operaciju.

13. Stoga je krajem studenog 2015. ispunjen uvjet iz čl. III. Izmjena i dopuna za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečna) i primjenjivati će se iza toga do prve sljedeće promjene prema Izmjenama i dopunama, jer je tim izmjenama i dopunama ugovoreno da ako se nešto isplaćuje ili povećava za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečna) primjenjivat će se iza toga do prve sljedeće promjene prema Izmjenama i dopunama u sljedećem mjesecu pa se osnovica plaće u tom smislu u prosincu 2015. povećala na iznos od 5.415,37 kn.

14. Tako je tuženik, kao poslodavac, pasivno legitimiran, te je u obvezi isplatiti sporno potraživanje, pri čemu nije odlučno da li su tuženiku kao poslodavcu za predmetnu isplatu osigurana proračunska sredstva jer navedena okolnost ne utječe na individualno pravo koje tužitelj ima prema tuženiku temeljem Ugovora o radu. S druge strane upravo je tužitelj kao radnik tuženika aktivno legitimiran da zahtijeva razliku neisplaćene plaće.

15. Suprotno prigovorima iznesenim u ovom postupku, u predmetnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za primjenu odredbe čl. VII. st. 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., koja propisuje da ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u čl. III. do IV. navedenih Izmjena i dopuna, uskladba se u tom slučaju odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a trajao u odnosu na isto razdoblje prethodne godine. Naime, odredba čl. VII st.1. Izmjena dodatka Sporazumu propisuje da odgoda uskladbe nastupa ako bi u nekom od razdoblja opisanim u čl. III-V bio zabilježen negativan rast BDP-a, s tim da iz odredbe čl. III. proizlazi da se ista odredba odnosi na razdoblje od trenutka ispunjenja uvjeta za povećanje osnovice pa nadalje, tj. ubuduće. Iz podataka o realnom tromjesečnom stanju BDP-a u navedenim razdobljima, a koje je objavio Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske, vidljivo je da od četvrtog kvartala 2014. pa nadalje nije bilo negativnog rasta BDP-a, već upravo suprotno, vidljivo je da je BDP stalno rastao. U tom smislu navedena odredba čl. VII. st. 1. citiranih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. se ne odnosi na povrat osnovice iz čl. III., niti se tako može tumačiti, već isključivo na usklađenje osnovice iz čl. IV. i V. Izmjena Dodatka Sporazumu, dok je namjera ugovaratelja prema pravnom stajalištu ovog suda bila povrat osnovice na razinu iz 2009., i to na iznos od 5.415,37 kn.

16. Odgoda uskladbe dvanaest neprekidnih kvartala je iskorištena kroz odredbu čl. IV. st. 5. Izmjena Dodatka Sporazumu i temeljem Vjerodostojnog tumačenja od 28. prosinca 2012. jer je odredbom čl. IV. st. 5. Izmjena Dodatka Sporazumu bilo ugovoreno ako se do 31. prosinca 2012. ne ispune pretpostavke iz čl. III., da će Vlada Republike Hrvatske biti u obvezi korigirati i isplatiti povećanu osnovicu plaće od 1. travnja 2013. pa nadalje.

17. Dakle, tuženik je tužitelju, sukladno svemu naprijed iznesenom, u utuženom razdoblju počevši od prosinca 2015. bio u obvezi obračunavati i isplatiti plaću po osnovici od 5.415,37 kn, uzimajući u obzir odredbu čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.

18. Sve naprijed navedeno je u skladu sa pravnim stajalištem Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom u presudi poslovni broj Rev 1111/2020 od 1. prosinca 2020. koja je donesena u činjenično i pravno istovjetnom predmetu.

19. Uzimajući dakle u obzir naprijed navedeno, kao i okolnost da među strankama nije bila sporna visina tužbenog zahtjeva, kako je to izričito izjavio punomoćnik tuženika na ročištu 17. prosinca 2024., to je sud usvojio tužbeni zahtjev tako da je tužitelju valjalo dosuditi ukupni iznos od bruto 403,32 eura, kao u izreci presude.

20. Na dosuđene mjesečne iznose razlike plaće, tužitelju su dosuđene zatezne kamate tekuće od 16-og u svakom pojedinom mjesecu za protekli mjesec do isplate, sukladno čl. 92. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14. - dalje: ZR), te čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41./08., 125/11. 78/15, 114/22 - dalje ZOO), te Uredbi o izmjenama Zakona o obveznim odnosima "Narodne novine" broj: 156/22), a obzirom na odredbu čl. 45. st. 1. i 2., u vezi sa čl. 14. Zakona o porezu na dohodak (NN, 177/04 i dr.) te čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (NN, 95/05 i dr.) plaćanje poreza i prireza dospijeva s isplatom primitka od nesamostalnog rada, tako da tužitelj ne može ostvariti pravo na zatezne kamate za razdoblje kroz koje isto kao sastavni dio bruto plaće nije dospjelo pa je odlučeno kao u izreci presude.

21. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 5. i čl. 155. st. 1 ZPP, te su troškovi odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 91/04, 148/09, 148/09, 142/12, 126/22), a prema vrijednosti postavljenog tužbenog zahtjeva. Tako je tužitelju priznat trošak zastupanja po punomoćniku i to za sastav tužbe po Tbr. 7/1 - 50 bodova, ročište 17.12.2024. po Tbr. 9/1 - 50 bodova, te podnesak od 4.4.2024. po Tbr. 8/4 - 12,5 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi ukupno 225,00 eura, a uvećano za trošak PDV-a iznosi 281,25 eura. Valja reći da tužitelju nije priznat trošak podneska od 14.11.2022., 17.2.2023., 25.5.2023., 5.6.2023., 31.7.2023., 20.10.2023., 4.4.2024., 10.6.2024., 9.7.2024., 9.9.2024., 17.9.2024. i 5.11.2024., jer isti nisu bili nužni za vođenje parnice sukladno čl. 155. ZPP. Naime, radi se o podnescima kojima tužitelj požuruje postupanje suda i kojima višekratno uređuje i objašnjava tužbeni zahtjev, a što nije bilo potrebno. Iako je pojedine podneske kojima objašnjava tužbeni zahtjev podnio sukladno rješenjima suda, valja reći da je tužitelj bio dužan odmah urediti i objasniti tužbeni zahtjev tako da o istom nema dvojbe, a što nije učinio, pa je ove troškove sam skrivio. Također, tužitelju nije priznat trošak ročišta za objavu presude budući isti nije dospio u vrijeme zaključenja glavne rasprave kada je isti zatražen, a nije izvjesno da li će punomoćnik na isto pristupiti ili ne. Odluka o kamatama na parnični trošak temelji se na čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima i čl. 151 st. 3. ZPP-a.

U Zagrebu, 30. siječnja 2025.

Sudac:

Monika Ferić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, a o žalbi odlučuje Županijski sud. Žalba se podnosi ovom sudu, u pet primjeraka. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. (članak 467. st. 1. ZPP-a).

DNA:

1. Pun. tužitelja

2. Tuženiku

3. spis