Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-71/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od suca Milka Samboleka predsjednika vijeća, Sanje Bađun sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i sutkinje Tatjane Ledinšćak-Babić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice BRĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Mate Glibota, odvjetnik u Splitu, protiv tuženice Addiko bank d.d., OIB:14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, koju zastupaju punomoćnici (odvjetnici) u Odvjetničkom društvu Šavorić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženice izjavljene protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2368/2019-53 od 8. studenog 2024., u sjednici vijeća dana 30. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2368/2019-53 od 8. studenog 2024. pod toč. I., II. i III. izreke kojom je odlučeno o glavnoj stvari usvajanjem zahtjeva tužiteljice, te pod toč. V. (ispravno VI.) izreke kojom je odlučeno o troškovima postupka.

II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka.

III. Nepobijane toč. III. i IV. (ispravno IV. i V.) izreke presude kojima je odbijen zahtjev tužiteljice ostaju neizmijenjene.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod toč. I. izreke utvrđena je ništetnom i bez pravnog učinka odredba čl. 3. Ugovora o kreditu broj 216-93/2005 od 10. ožujka 2005. u citiranom dijelu, pod toč. II. izreke utvrđena je ništetnom i bez pravnog učinka odredba čl. 6. navedenog Ugovora o kreditu u citiranom dijelu, pod toč. III. izreke naloženo je tuženici isplatiti tužiteljici iznos od 9.942,17 EUR sa zateznom kamatom na pojedinačno određene novčane iznose, pod toč. III. izreke (ispravno IV. izreke) odbijen je zahtjev tužiteljice za utvrđenje da je ništetna i bez pravnog učinka odredba čl. 2. navedenog Ugovora o kreditu, pod toč. IV. izreke (ispravno V. izreke) odbijen je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 324,05 EUR, dok je pod toč. V. izreke (ispravno VI. izreke) naloženo tuženici naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 3.036,31 EUR sa zateznom kamatom.

2. Navedenu presudu u dijelu usvojenog zahtjeva tužiteljice pravodobno izjavljenom žalbom pobija tuženica iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05, 2/07., 84/08, 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., u daljnjem tekstu: ZPP), koji se u ovom postupku primjenjuje temeljem čl. 117. st. 1. uz izuzetke propisane st. 2. i 3. iste odredbe Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 70/19.) i čl. 107. st. 1. uz izuzetke propisane st. 2., 3. i 4. iste odredbe Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 80/22.), predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti presudu i odbiti zahtjev tužiteljice, odnosno ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tužiteljica nije podnijela odgovor na žalbu.

4. Žalba tuženice nije osnovana.

5. Predmet postupka je zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnosti dijelova čl. 2., 3. i 6. Ugovora o kreditu broj 216-93/2005 od 10. ožujka 2005. (u daljnjem tekstu: Ugovor o kreditu), kojima je ugovoren način promjene kamatne stope i ispunjenje kreditne obveze uz valutnu klauzulu u CHF i zahtjev za isplatu stečenog temeljem ništetnih ugovornih odredaba.

6. Polazeći od nesporne činjenice da je između stranaka sklopljen Ugovor o kreditu kojim je banka odobrila tužiteljici kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 54.500,00 CHF, s ugovorenom promjenjivom kamatom sukladno Odlukama tuženice koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 5,25% i ispunjenjem kreditne obveze uz valutnu klauzulu u CHF, ocjenu osnovanosti zahtjeva tužiteljice prvostupanjski sud je utemeljio na sljedećem činjeničnom utvrđenju:

- da iz iskaza tužiteljice proizlazi da je podigla kredit za kupovinu stana, da joj je od službenika tuženice ponuđen kredit s valutnom klauzulom u CHF koji joj se učinio povoljan, da razumije što znači da je kamatna stopa promjenjiva ali joj nije objašnjen način na koji će se ista mijenjati, kao što joj nije objašnjena razlika između valutne klauzule u CHF te valutnih klauzula vezanu uz druge valute, a da iz iskaza svjedokinje URĆ proizlazi da je u vrijeme sklapanja konkretnog Ugovora o kreditu bila zaposlena na radnom mjestu regionalnog menadžera u poslovanju s građanstvom za Regiju centralne Hrvatske i Zagreb te nije sudjelovala u pregovaranju uvjeta kreditiranja s tužiteljicom s obzirom da nije radila na poslovima obrade kredita - da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. kojom je utvrđeno da je tuženica (ranije Hypo Alpe-Adria-Bank d.d.) povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, te koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranim odlukama i drugim internim aktima tuženice, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora banka s korisnicima kreditnih usluga kao potrošačima nije pojedinačno pregovarala, kao i da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. kojom je utvrđeno da je tuženica (ranije Hypo Alpe-Adria-Bank d.d.) povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapajući s istima ugovore o kreditima i koristeći ništetne ugovorne odredbe kojom je glavnica kredita vezana uz valutnu klauzulu u CHF

- da presude iz postupka zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača imaju direktan obvezujući učinak na utvrđenje ništetnosti ugovornih odredaba u konkretnom slučaju primjenom čl. 502.c u vezi čl. 502.a st. 1. ZPP

- da je nalazom i dopunama nalaza financijskog vještaka Anisije Bešlić iz Jut d.o.o. utvrđeno da je tužiteljica s osnova promjenjive kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu i radi promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj u vrijeme plasiranja kredita isplatila tuženici iznos od 9.942,17 EUR

- da nije osnovan prigovor zastare jer zastara za individualni restitucijski zahtjev počinje teći od pravomoćnosti odluka iz postupka zaštite kolektivnih prava i interesa, pa kako su odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske postale pravomoćne 13. lipnja 2014. (Pž-7129/2013) i 14. lipnja 2018. (Pž-6632/2017), a da je tužba podnesena u ovom postupku 24. svibnja 2019. to nije protekao zastarni rok od pet godina,

slijedom čega utvrđuje pod toč. I. izreke presude da je ništetni citirani dio čl. 3. Ugovora o kreditu, a pod toč. II. izreke da je ništetni citirani dio čl. 6. Ugovora o kreditu primjenjujući čl. 81. st. 1. i čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03., u daljnjem tekstu: ZZP) pa kako je tužiteljica isplatila tuženici temeljem ništetnih odredaba o ispunjenju kreditne obveze uz valutnu klauzulu i načinu promjene kamatne stope iznos od 9.942,17 EUR to je pod toč. III. izreke tuženica obvezana isplatiti tužiteljici navedeni iznos temeljem čl. 323. st. 1. i čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., u daljnjem tekstu: ZOO/05), sa zateznom kamatom na pojedinačno određene novčane iznose primjenom čl. 1115. ZOO. Nepobijanom toč. III. i IV. izreke presude (ispravno IV. i V. izreke) odbijen je zahtjev za utvrđenje ništetnosti čl. 2. Ugovora o kreditu i isplate iznosa od 324,05 EUR.

7. Tuženica u žalbi navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. st. 1. i st. 2. toč. 11. ZPP time što se pozvao na primjenu presuda iz kolektivnog spora na izvanugovorni odnos stjecanja bez osnove, koja se ne može primijeniti jer čl. 502.c ZPP propisuje da se može primijeniti samo u posebnim parnicama za naknadu štete pa smatra da je sud bio dužan razmotriti tvrdnje tuženice o pravnim pitanjima i izvesti sve dokaze koje je predložila tuženica. Ista povreda je počinjena i iz razloga što sud nije iznio činjenice na temelju kojih je utvrdio nepoštenje tuženice prilikom dosude zatezne kamate, te nije pravilno utvrdio činjenično staje kada je zaključio da se o spornim odredbama nije pregovaralo. Smatra da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, kao i da su izostali razlozi na temelju kojih je sud utvrdio da one suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, smatrajući u bitnome da su odredbe o promjeni kamatne stope i valutnoj klauzuli bile lako uočljive, jasne i razumljive pa sud nije bio ovlašten ocjenjivati poštenost tih odredaba radi čega je sud pogrešno primijenio čl. 81., 84. i 87. Zakona o zaštiti potrošača. Ujedno navodi da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo u ocjeni prigovora zastare i dosudi zatezne kamate primjenom čl. 1115. ZOO, a kod dosude visine zahtjeva time što nije istu umanjio za tzv. negativnu tečajnu razliku, a za što nije banka nije bila dužna istaknuti prigovor radi prijeboja ili protutužbu.

8. S obzirom da tuženica pobija presudu u dosuđujućem dijelu, što znači pod toč. I., II. i III. izreke kojom je odlučeno o glavnoj stvari i toč. V. (ispravno VI.) izreke kojom je odlučeno o troškovima postupka, to je ovaj sud konstatirao pod toč. III. izreke ove presude da nepobijane toč. III. i IV. (ispravno IV. i V.) izreke ostaju neizmijenjene.

9. Ispitivanjem presude u okviru žalbenih navoda tuženice kojima ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, ovaj sud utvrđuje da navedena povreda nije počinjena jer je prvostupanjski sud iznio jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koji imaju uporišta u cjelokupnom stanju u spisu i presuda nema nedostataka radi kojih ovaj sud ne bi bio u mogućnosti ispitati njezinu zakonitost, a nije počinjena niti ijedna druga bitna povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u žalbenom postupku temeljem čl. 365. st. 2. ZPP.

10. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da su odredbe kojima je ugovoren način promjene kamatne stope jednostranom odlukom tuženice i ispunjenje obveze uz valutnu klauzulu u CHF u citiranim dijelovima čl. 3. i 6. Ugovora o kreditu - nepoštene (ništetne) ugovorne odredbe. Kako o navedenim ugovornim odredbama stranke nedvojbeno nisu pregovarale, a da je tužiteljica u toj situaciji jedino znala kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja Ugovora o kreditu, dok nije mogla znati niti procijeniti kolika će kamata biti u budućem kreditnom razdoblju, a tuženica tijekom postupka nije dokazala da je tužiteljici objasnila način utvrđivanja kamatne stope, odnosno parametre koji utječu na njezino formiranje tijekom trajanja ugovorenog kreditnog razdoblja na temelju kojih bi tužiteljica mogla predvidjeti učinke koji će za nju nastupiti u budućnosti (niti to u postupku tvrdi), niti je tuženica informirala tužiteljicu kao potrošača o općem riziku koji je vezan uz valutnu klauzulu u CHF, to je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da su navedene ugovorne odredbe formirane jednostrano od tuženice bile nerazumljive i da su protivno savjesnosti i poštenju uzrokovale neravnotežu na njezinu štetu, čime je postupanje tuženice pravilno ocijenjeno protivnim čl. 81. ZZP/03. S obzirom na navedeno nisu točni žalbeni navodi kojima tuženica sadržajno ističe da prvostupanjski sud nije proveo tzv. test transparentnosti i tzv. test poštenosti.

11. Žalbene tvrdnje kojima tuženica ističe da u postupku povodom restitucijskog zahtjeva nije dovoljno pozvati se na utvrđenja iz postupka kolektivne zaštite prava i interesa, nego je potrebno provesti postupak i utvrditi činjenično stanje, smatrajući da je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju isto propustio utvrditi, također nisu osnovane.

11.1. Kada se odluka o nepoštenosti (ništetnosti) odredaba potrošačkog ugovora o kreditu u pojedinačnom potrošačkom sporu temelji na presumpciji da određenom potrošaču u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama tog ugovora, tada su u pojedinačnim potrošačkim sporovima banke ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu (unatoč tome što ih nisu utvrdile konkretnim formularnim ili standardnim ugovorom) ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora, pa je u toj situaciji na redovnim sudovima zadaća da u pojedinačnim potrošačkim sporovima provjere na koji način ta okolnost utječe na primjenjivost (direktni učinak) pravomoćnih presuda donesenih u kolektivnom sporu i na ocjenu poštenosti (ništetnosti) odredaba konkretnog ugovora (odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III/4372/2021 od 30. lipnja 2022.).

11.2. Kako je tuženica na okolnost potpune obaviještenosti tužiteljice o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba u predugovornoj fazi predložila saslušanje svjedokinje URĆ koja u postupku pregovaranja nije sudjelovala, to je prvostupanjski sud utvrđenje ništetnosti ugovornih odredaba pravilno utemeljio na presudi iz postupka kolektivne zaštite prava i interesa, s obzirom da tuženica prema navedenom nije dokazala da ista nema direktan učinak (i) na konkretni Ugovor o kreditu, kao i na temelju iskaza tužiteljice koji jasno demantira tezu tuženice o potpunoj obavijesti (informiranosti) o osporenim ugovornim odredbama.

12. Prvostupanjski sud se pogrešno pozvao na čl. 323. st. 1. ZOO, s obzirom da je Ugovor o kreditu sklopljen 10. ožujka 2005. pa se primjenjuje Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 53/91., 73/91., 3/94., 111/93., 107/95., 7/96., 91/96., 112/99., 88/01., u daljnjem tekstu ZOO/91) koji u čl. 104. st. 1. propisuje da u slučaju ništavosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO/05. Kako je provedenim vještačenjem utvrđeno da je tužiteljica temeljem ništetne odredbe o načinu ispunjenja obveze uz valutnu klauzulu u CHF i radi promjene kamatne stope preplatila tuženici iznos od 9.942,17 EUR, prvostupanjski sud je pravilnom primjenom materijalnog prava, nakon što je za taj restitucijski zahtjev pravilno otklonio prigovor zastare, obvezao tuženicu isplatiti tužiteljici navedeni iznos sa zateznom kamatom na pojedinačne iznose navedene pod toč. III. izreke presude primjenom čl. 1115. ZOO, s obzirom se tuženica koja je stekla navedene novčane iznose temeljem ništetnih odredaba koje je ugovorila mora smatrati nepoštenom stjecateljicom.

13. Razloge na temelju kojih sud nalazi primjenjivost čl. 502.c ZPP i na ovaj postupak povodom restitucijskog zahtjeva za isplatu temeljem stečenog bez osnove (a ne isključivo na postupke naknade štete), a koje je prvostupanjski sud obrazložio pod toč. 21. obrazloženja rukovodeći se smislom i ciljem te zakonske odredbe, kao pravilnim prihvaća i ovaj sud te isto nije dovedeno u sumnju žalbenim navodima tuženice.

14. U odnosu na tvrdnje da je prvostupanjski sud prilikom dosude visine tužbenog zahtjeva bio dužan uzeti u obzir tzv. negativnu razliku, odnosno tečajnu razliku nastalu u razdoblju kada je tečaj CHF bio niži od tečaja CHF na dan isplate, valja navesti da je prošireno vijeće u sastavu trinaest sudaca Vrhovnog suda Republike Hrvatske presudom u odluci broj Rev 549/2023-4 od 18. prosinca 2023. u podudarnoj činjenično i pravnoj situaciji izrazilo slijedeće pravno shvaćanje:

„U slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelj potražuje isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe u CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu tzv. otplaćenih iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK-CHF bio manji od tečaja HRK-CHF na dan isplate kredita.“ Prihvaćajući navedeno pravno shvaćanje proizlazi zaključak da u situaciji kada tuženica nije istaknula prigovor radi prijeboja niti je podnijela protutužbu za isplatu tzv. negativne razlike, da je prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava tzv. negativnu razliku nije uzeo u obzir prilikom ocjene osnovanosti visine zahtjeva tužiteljice.

15. O troškovima postupka prvostupanjski sud je odlučio primjenom čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP na način da je obvezao tuženicu naknaditi tužiteljici trošak postupka u iznosu od 3.036,31 EUR, s time da je radnje za koje je priznat trošak i visinu sud obrazložio pod toč. 40. i 39. (ispravno 41.) obrazloženja.

16. U žalbi tuženica osporava odluku o troškovima postupka u vezi osporavanja odluke o glavnoj stvari, navodeći da prvostupanjski sud nije dostatno obrazložio visinu novčanih iznosa koje je po pojedinim radnjama odvjetnika tužiteljice dosudio i da je općenito pogrešno primijenio Tarifu.

17. Prvostupanjski sud je pravilnom primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23.) koja je važila u vrijeme zaključenja glavne rasprave i koja u Tbr. 52. st. 3. propisuje da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, dosudio troškove postupka za koje je jasno i određeno pod toč. 40. obrazloženja opisao na koje radnje se odnose i u kojoj visini se dosuđuju, pa je odluka o troškovima postupka pravilno i dostatno obrazložena.

18. S obzirom na navedeno ovaj sud je odbio žalbu tuženice i primjenom čl. 368. st. 1. ZPP potvrdio presudu pod toč. I., II. i III. izreke, te primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP pod toč. V. (ispravno VI.) izreke.

19. Zahtjev tuženice za naknadu troškova postupka ovaj sud je odbio primjenom čl. 154. st. 1. ZPP.

U Varaždinu 30. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća

Milko Sambolek