Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Poslovni broj: Gž-245/2021-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Marina kao predsjednika vijeća, Ane Bosančić kao suca izvjestitelja i Vesne Vrkić Perak kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i RP, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Tomislavu Kovač, odvjetniku iz Varaždina, protiv 1. tuženika Grad Varaždin, OIB:13269011531, Trg kralja Tomislava 1, Varaždin i 2. tuženika Republike Hrvatske zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Čakovcu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, a odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj: P-199/2020-19 od 9. veljače 2021., na sjednici vijeća održanoj 30. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tužitelja se uvažava, ukida se presuda Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj: P-199/2020-19 od 9. veljače 2021. te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O zahtjevu tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„1. U cijelosti s e o d b i j a tužbeni zahtjev tužitelja ĆP i RP koji glasi:

" Nalaže se tuženicima Gradu Varaždinu, [adresa], OIB : 1329011531 i Republici Hrvatskoj, OIB : 52634238587 da solidarno isplate tužiteljici RP, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], trenutno na radu u SR Njemačkoj, iznos od 25.975,00 EUR-a protuvrijednost u kunama prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 14. srpnja 2012.god. do 31. srpnja 2015.god. u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015.god., pa do isplate tekućom u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za tri postotna poena, kao i da joj solidarno nadoknade polovinu parničnih troškova, sve u roku 15 dana.

" Nalaže se tuženicima Gradu Varaždinu, [adresa], OIB : 1329011531 i Republici Hrvatskoj, OIB : 52634238587 da solidarno isplate tužitelju PP, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], trenutno na radu u SR Njemačkoj, iznos od 25.975,00 EUR-a protuvrijednost u kunama prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 14. srpnja 2012.god. do 31. srpnja 2015.god. u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015.god., pa do isplate tekućom u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za tri postotna poena, kao i da joj solidarno nadoknade polovinu parničnih troškova, sve u roku 15 dana." te se odbija i kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi :

" Nalaže se tuženicima Gradu Varaždinu, [adresa], OIB : 1329011531 i Republici Hrvatskoj, OIB : 52634238587 da solidarno isplate tužiteljici RP, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i tužitelju PP, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], iznos od 51.950,00 EUR-a protuvrijednost u kunama prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 14. srpnja 2012.god. do 31. srpnja 2015.god. u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015.god., pa do isplate tekućom u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za tri postotna poena, kao i da im solidarno nadoknade parnične troškove, sve u roku 15 dana."

2. Nalaže se tužiteljima PP i NP da 2.tuženiku Republici Hrvatskoj naknade parnični trošak u iznosu od 13.000,00 kuna (trinaesttisuća kuna), u roku od 15 dana.“

2. Protiv naprijed navedene presude tužitelji su izjavili žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu da drugostupanjski sud u cijelosti usvoji žalbu, te vrati predmet na ponovni postupak, a podredno da usvoji žalbu i preinači pobijanu prvostupanjsku odluku i obveže tuženike na plaćanje troškova postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji je prethodio njezinu donošenju, te navode tužitelja u žalbi, ovaj sud smatra kako ta odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati niti su njome povrijeđene odredbe parničnog postupka na koje drugostupanjski sud sukladno odredbi članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22. – u nastavku teksta: ZPP) pazi po službenoj dužnosti. Međutim, prvostupanjski sud je pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, pa slijedom toga pogrešno primijenio i materijalno pravo.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom naknade štete u ukupnoj visini od 51.950,00 eura obzirom da su kupili nekretninu i za istu isplatili navedeni iznos, a nakon što su nekretninu kupili vjerujući javnim ispravama, urednom zemljišnoknjižnom izvatku i činjenici da je u isti upisano postojanje uporabne dozvole. Naknadno su utvrdili kako takva uporabna dozvola nije smjela biti izdana, stan je nedovršen i nije im predan u posjed. Smatraju kako u konkretnom slučaju postoji odgovornost tuženika jer je upravno tijelo protupravno izdalo akt koji ne predstavlja uporabnu dozvolu, a Općinski sud u Varaždinu je taj akt upisao u zemljišne knjige kao valjanu uporabnu dozvolu što ih je navelo da kupe nekretninu.

7. Prije svega u postupku je bila sporna pasivna legitimacija tuženika Grada Varaždin, a zatim i zastara potraživanja tužitelja.

8. Prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev smatrajući kako je u odnosu na Grad Varaždin osnovan istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije, kao i da je nastupila zastara potraživanja tužitelja smatrajući kako je rok od tri godine za podnošenje tužbe protekao još 2016. (tužba je podnesena 12. srpnja 2017.) jer su tužitelji najkasnije na proljeće 2013. saznali da zgrada u [adresa], gdje se nalazi sporni stan, nije dovršena i useljiva.

9. Tužitelji u žalbi osporavaju prvostupanjsku odluku jer se u konkretnom slučaju vezano za pasivnu legitimaciju tuženika Grad Varaždin radi o poslovima izdavanja uporabne dozvole koji predstavljaju samoupravni djelokrug velikog grada, a ne o poslovima državne uprave koji bi bili preneseni na veliki grad s time da se pozivaju i na stručne članke o "Djelokrugu lokalne i područne (regionalne) samouprave". U odnosu na prigovor zastare smatraju kako nikako nisu mogli znati u proljeće 2013. hoće li im šteta nastupiti ili ne, posebno ako se ima u vidu da su ishodili u drugom parničnom postupku 29. travnja 2020. presudu kojom je utvrđeno njihovo potraživanje u odnosu na prodavatelja, a stan vraćen prodavatelju. Također navode kako su tek 30. ožujka 2017. naslutili da im je nastala šteta kada je došlo do raskida ugovora sa prodavateljem.

10. Prema odredbama Zakona o sustavu državne uprave („Narodne novine“, broj: 75/93., 92/96., 48/99., 15/00., 127/00., 59/01., 199/03. i 79/07. – u nastavku teksta: ZSDU), koji je bio na snazi prilikom donošenja sporne uporabne dozvole, štetu koja građaninu, pravnoj osobi ili drugoj stranci nastane nezakonitim ili nepravilnim radom tijela državne uprave, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, odnosno pravnih osoba koje imaju javne ovlasti u povjerenim im poslovima državne uprave, naknađuje Republika Hrvatska, te iz navedene odredbe uistinu proizlazi postojanje odgovornosti Republike Hrvatske za štetu nanesenu nezakonitim ili nepravilnim radom pored ostalih i tijela lokalne samouprave u povjerenim im poslovima državne uprave.

10.1. Međutim, u konkretnom slučaju potrebno je razmotriti postoji li odgovornost tuženika Grada Varaždin za štetu prouzročenu tužiteljima prema općim pravilima obveznoga prava, pa tek nakon toga ocijeniti istaknuti prigovor pasivne legitimacije na strani tuženika Grad Varaždin.

11. Nadalje, tražbina za naknadu štete prema čl. 230. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine” broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22., u daljnjem tekstu: ZOO/05) zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, odnosno stavkom 2. istog članka propisano je kako u svakom slučaju ta tražbina zastarijeva za pet godina otkad je šteta nastala.

12. U odnosu na utvrđenja prvostupanjskog suda koja se odnose na zastaru tražbine tužitelja ovaj sud za sada ne može prihvatiti ranije izneseni stav prvostupanjskog suda obzirom da isti nije proveo sve predložene dokaze iz kojih bi se mogla ocijeniti osnovanost istaknutog prigovora.

12.1. Naime, iako su tužitelji u tužbi predložili provođenje dokaza saslušanjem tužitelja, odgovorne osobe prodavatelja, te investitora na okolnosti iz tužbe prvostupanjski sud navedene dokaze nije proveo, te je time činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, a slijedom toga je pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

13. Slijedom izloženog, primjenom odredbe članka 370. ZPP-a žalbu tužitelja valjalo je uvažiti, te prvostupanjsku presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje

14. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će upotpuniti činjenično stanje na način kako mu je ukazano ovom odlukom, s time da je prilikom donošenja odluke između ostalog i o istaknutim prigovorima promašene pasivne legitimacije, te zastari potraživanja potrebno uzeti u obzir kada je započeo postupak predstečajne nagodbe investitora, zatim utvrditi kada su tužitelji došli do saznanja zašto im se stan ne predaje u posjed, te nakon toga donijeti novu odluku.

15. Točka II. izreke temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.

U Vukovaru, 30. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća

Željko Marin