P-453/2023-37

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Davoru Liščiću, u pravnoj stvari tužiteljice BĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Korneliji Krizmanić, odvjetnici iz Vinkovaca, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg Bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupan po punomoćniku Sanji Porobiji, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Porobija & Porobija, iz Zagreba, radi isplate – vraćanja novčane tražbine, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 30. prosinca 2024., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, uz javnu objavu od dana 30. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I.Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Trg bana J.Jelačića 10, OIB: 929632234495, da tužiteljici BĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati 20.720,47 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na iznos glavnog duga po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena koje teku po toj stopi od svakomjesečnog dospijeća do 31.prosinca 2022.g., a od 01.siječnja 2023.g. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, koje teku:

- na iznos od 39,85 € od 01.05.2019.g. do isplate,

- na iznos od 142,46 € od 01.06.2019.g. do isplate,

- na iznos od 470,51 € od 01.07.2019.g. do isplate,

- na iznos od 111,93 € od 01.08.2019.g. do isplate,

- na iznos od 115,91 € od 01.09.2019.g. do isplate,

- na iznos od 114,03 € od 01.10.2019.g. do isplate,

- na iznos od 114,48 € od 01.11.2019.g. do isplate,

- na iznos od 75,84 € od 01.12.2019.g. do isplate,

- na iznos od 606,58 € od 01.05.2020.g. do isplate,

- na iznos od 196,87 € od 01.07.2020.g. do isplate,

- na iznos od 220,58 € od 01.08.2020.g. do isplate,

- na iznos od 46,03 € od 01.11.2020.g. do isplate,

- na iznos od 675,97 € od 01.01.2021.g. do isplate,

- na iznos od 123,49 € od 01.02.2021.g. do isplate,

- na iznos od 116,84 € od 01.03.2021.g. do isplate,

- na iznos od 115,88 € od 01.04.2021.g. do isplate,

- na iznos od 22,97 € od 01.05.2021.g. do isplate,

- na iznos od 39,84 € od 01.08.2021.g. do isplate,

- na iznos od 612,31 € od 01.10.2021.g. do isplate,

- na iznos od 484,25 € od 01.01.2022.g. do isplate,

- na iznos od 57,03 € od 01.02.2022.g. do isplate,

- na iznos od 49,55 € od 01.08.2022.g. do isplate,

- na iznos od 1.151,82 € od 01.09.2022.g. do isplate,

- na iznos od 347,89 € od 01.12.2022.g. do isplate,

- na iznos od 129,23 € od 01.02.2023.g. do isplate,

- na iznos od 14.538,32 € počev od 14.02.2023.g. do isplate,

sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Trg bana J.Jelačića 10, OIB: 929632234495, da tužiteljici BĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 3.700,00 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počev od presuđenja, odnosno od 30. siječnja 2025., do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom 29. kolovoza 2007. godine sklopio Ugovor o kreditu broj 3210644471, kreditna partija 7103785499, kojim ugovorom je valuta glavnice kredita vezana uz švicarski franak bez da je tužitelj mogao s tuženikom uopće pregovarati o navedenoj odredbi. Tužitelj navodi da je ovakva ugovorna odredba bila obrazac, koji je tuženik nametnuo tužitelju i svim ostalim korisnicima kredita prebacujući na korisnika kredita na ovaj način rizik promjene tečaja valute. Kako je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Gos 1/2019-36 od 4. ožujka 2020. godine pravomoćno utvrđeno da su nepoštene i ništetne ugovorene odredbe koje se odnose na ugovaranje valute glavnice vezane uz švicarski franak, to tužitelj predlaže donošenje presude pobliže opisane kao u izreci uz nadoknadu mu prouzročenog parničnog troška.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te navodi da nije sporno kako je s tužiteljem dana 29. kolovoza 2007. godine sklopio Ugovor o kreditu broj 3210644471, kreditna partija 7103785499, međutim tuženik tvrdi da je valutna klauzula dopuštena u smislu odredbe članka 22. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, 29/18), te da je ugovaranje kredita s valutnom klauzulom bila ugovorna volja stranaka. Tuženik ističe prigovor zastare, te predlaže odbiti tužitelja s tužbenim zahtjevom u cijelosti uz nadoknadu prouzročenog mu parničnog troška.

3. U dokaznom dijelu postupka sud je izvršio uvid u kompletnu priloženu dokumentaciju ovome spisu, te proveo dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku financijsko knjigovodstvene struke Ivo Koški, univ. spec. oec., Osijek, J. J. Strossmayera 77, te saslušao tužiteljicu.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja osnovan je u cijelosti.

5. Saslušanjem tužiteljice, ovaj sud utvrđuje da je tužiteljica kod tuženika realizirala kredit 2007. godine i to za kupnju nekretnine, da joj djelatnik banke nije ništa posebno objasnio glede ugovornih odredbi, a isto tako niti javni bilježnik, da joj tuženik nije ponudio konverziju kredita, da je kredit otplaćen 2023. godine, da je nekretnina koja je kupljena realizacijom kredita kod tuženika korištena isključivo za život tužiteljičine obitelji i same tužiteljice, te istu tužiteljica nije iznajmljivala u ugostiteljske svrhe. Tužiteljica iskazuje da je pročitala ugovor o kreditu, da posebna pojašnjena od djelatnika banke nije tražila iz toga razloga što je uvjeravana da je kredit u CHF najpovoljniji, te da ne treba uzeti kredit u kunama jer ista varira, da u druge banke tužiteljica nije išla, već da je prvo išla informirati se kod tuženika, te je tu i realizirala kredit, da je uslijed značajnog porasta otplatnih anuiteta kredita pokušala problem riješiti u banci, međutim da su djelatnici tuženika odgovorili kako to tako mora biti i da se tu ne može ništa napraviti.

6. Uvidom u nalaz i mišljenje financijsko knjigovodstvenog vještaka Ivo Koški, univ. spec. oec., Osijek, J. J. Strossmayera 77, od 11. travnja 2024. godine, sud utvrđuje da je razlika između iznosa anuiteta koje bi tužiteljica platila da se primjenjivao tečaj CHF / HRK koji je vrijedio na dan isplate kredita i iznosa anuiteta koje je tužiteljica stvarno plaćala po tečaju CHF / HRK na dan plaćanja svakog pojedinog anuiteta za razdoblje od 1. ožujka 2019. do 16. veljače 2023. godine, kada je kredit otplaćen u cijelosti, izražena u EUR po fiksnom tečaju konverzije po mjesecima i utvrđena je u iznosu od 6.182,15 EUR. Iz vještačkog nalaza i mišljenja također se utvrđuje da je razlika preplaćenih anuiteta po osnovu promjene tečaja za prijevremenu otplatu kredita na dan 14. veljače 2023. godine, kao razlika između iznosa glavnice koju bi tužiteljica platila da se primjenjivao tečaj CHF / HRK koji je vrijedio na dan isplate kredita i iznosa glavnice koju je tužiteljica stvarno platila, utvrđena u iznosu od 14.538,32 eura.

7. Nalaz financijsko-knjigovodstvenog vještaka ovaj sud u cijelosti prihvaća jer je isti jasan i određen, te u cijelosti dan u skladu s pravilima struke i vještine.

8. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. između ostalog utvrđeno je da je tužena od 1. rujna 2004. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditu na način da nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravu i obvezama ugovornih strana pa je time postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) u razdoblju od 1. rujna 2004. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to čl. 96. i čl. 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima te da je u razdoblju od 1. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze prema ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku da tužena promjeni ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.

9. Citiranom presudom utvrđeno je i to da je tužena povrijedila kolektivne interesa i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebitim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio protivno tada važećim odredbama Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima.

10. Navedena prvostupanjska presuda potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj 43 Pž-7129/2013-4 od dana 13. lipnja 2014. i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj 43 Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. godine.

11. Čl. 138.a. ZZP-a propisan je obvezujući učinak te presude za sudove u postupcima koje pojedinačno pokrene potrošač.

12. Vrhovni sud Republike Hrvatske je po podnesenim revizijama na odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske donio odluku broj Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. godine kojom je u bitnome odbio revizije, te na taj način potvrdio utvrđenje Visokog trgovačkog suda RH o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.

13. Obzirom da su označenim presudama utvrđeni ništetnim elementi koji su utjecali na promjenu prvobitnog mjesečnog anuiteta (valutna klauzula), to se učinak tog utvrđenja ogleda u činjenici da tijekom cijelog trajanja kredita nije bilo mjesta promjenama ni inicijalnog tečaja na dan isplate kredita ni inicijalne kamatne stope od 4,90 % godišnje, dakle ni inicijalnog anuiteta koji u kunskoj protuvrijednosti trebao iznositi 1.792,12 kn.

14. Dakle, novčane iznose koje je tužitelj tuženiku svakomjesečno uplaćivao iznad 1.792,12 kn obuhvaćeni su ništetnošću, te ih je tuženik dužan zajedno s kamatama na te iznose vratiti tužitelju.

15. Dužnost povrata plaćenog temeljem ništetne odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, proizlazi iz članka 323., članka 1011., članka 1015., te članka 1046. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, 29/18).

16. Prema odredbi 93/13/EEZ čl. 5. u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određeno odredbe nude u pisanom obliku te odredbe uvijek moraju biti sročene, jasne i razumljive. Kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelju usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom. Nadalje se navodi kako pružatelj financijskih usluga pridržava pravo izmjene kamatne stope koju plaća potrošač ili se ona plaća njemu ili iznosa ostalih pristojbi za financijske usluge bez obavijesti u slučaju valjanog razloga pod uvjetom da se od pružatelja usluga traži da o tome obavijesti drugu ugovornu stranku ili stranke u najkraćem mogućem vremenu i da su one tada slobodne odmah raskinuti ugovor.

17. Prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP-a, dok je čl. 502. c ZPP-a propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

18. Prema navedenom, citirane odredbe ZPP-a i ZZP-a propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a. S obzirom na citirani sadržaj točke 4. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, koji se odnosi na tuženicu, prema shvaćanju ovog suda, nije bilo potrebe u navedenom pravcu ponovno provoditi dokazni postupak jer bi u suprotnom, s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i citirane zakonske odredbe, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno neekonomično i previše tegobno za potrošača, kao što bi bilo i u suprotnosti sa navedenim odredbama ZPP-a i ZZP-a.

19. Nadalje, polazeći od toga da je dio koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule u CHF ništetan, jer je isti nerazumljiv, proizlazi kako tužitelju pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na temelju takvog ugovora, odnosno dijela ugovora u ovom slučaju primio, a što je sukladno odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 48/08, 125/11 i 78/15- dalje ZOO).

20. Iznos od 6.182,15 eura je iznos koji tužiteljica potražuje od tuženika i isti predstavlja razliku između iznosa anuiteta koje bi tužiteljica platila da se primjenjivao tečaj CHF / HRK koji je vrijedio na dan isplate kredita i iznosa anuiteta koji je tužiteljica stvarno plaćala po tečaju CHF / HRK na dan plaćanja svakog pojedinog anuiteta za razdoblje od 1. ožujka 2019. godine do 16. veljače 2023. godine kada je kredit otplaćen u cijelosti, dok je iznos od 14.538,32 eura iznos koji tužiteljica potražuje od tuženika i odnosi se na razliku preplaćenih anuiteta po osnovu promjene tečaja za prijevremenu otplatu kredita na dan 14. veljače 2023. godine, kao razlika između iznosa glavnice koju bi tužiteljica platila da se primjenjivao tečaj CHF / HRK koji je vrijedio na dan isplate kredita i iznosa glavnice koji je tužiteljica stvarno platila.

21. Slijedom navedenog, sud nalazi tužbeni zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati na ime razlike iznos od ukupno 20.720,47 eura osnovanim u cijelosti, te je primjenom odredbe čl. 1111. ZOO-a odlučeno kao u izreci presude.

22. Sud nije prihvatio istaknuti prigovor zastare od strane tuženika, jer isti drži neosnovanim. Zastarijevanje počinje teći prvog dana nakon dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. U konkretnom slučaju Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je pravomoćno odlučio u postupku po žalbi, između ostalog i o dijelu vezanom za ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli na način da je presudom broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. godine pravomoćno okončan predmet po kolektivnoj tužbi u predmetu "Franak" glede ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli za svih osam tuženih banaka i o promjenjivoj kamatnoj stopi u odnosu na Sberbank d.d. pa rok zastare ponovno teče za podnošenje zahtjeva radi isplate svih onih potraživanja dospjelih od 4. travnja 2007. godine odnosno primjenjuje se novi zastarni rok od 5 godina počevši od 15. lipnja 2018. godine do 15. lipnja 2023. godine. Obzirom na prednje izloženo evidentno je da prigovor zastare u smislu odredbe članka 225. Zakona o obveznim odnosima nije osnovan.

23. Glede istaknutog prigovora zastare za istaći je i da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. godine zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. st. 1. ZOO/05 (čl. 104. st. 1. ZOO/91.), kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

24. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. ZOO-a.

25. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03.,88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.), a uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, a čine ju izdaci koje je tužiteljica imala za sastav tužbe 200,00 eura (Tbr. 7. t. 1. OT-a), sastav podneska od 20. rujna 2023. 200,00 eura (Tbr. 8. t. 1. OT-a), sastav podnesaka od 23. travnja 2024., 25. rujna 2024. i 31. listopada 2024. svaki po 500,00 eura (Tbr. 8. t. 1. OT-a), zastupanje na ročištu od 2. studenoga 2023. 200,00 eura (Tbr. 9. t. 1. OT-a), zastupanje na ročištu od 30. prosinca 2024. 500,00 eura (Tbr. 9. t. 1. OT-a), sastav podnesaka od 2. veljače 2024. i 20. ožujka 2024. svaki po 50,00 eura (Tbr. 8. t. 4. OT- a), pristup ročištu za objavu presude 100,00 eura (Tbr. 9. t. 3. OT-a), što uz trošak vještačenja od 400,00 eura, daje konačni iznos troška od 3.700,00 eura.

Osijek, 30. siječnja 2025.

Sudac

Davor Liščić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, Nadležnom Županijskom sudu. Stranci koja nije uredno obaviještena o datumu objave presude rok za izjavljivanje žalbe teče od dana primitka presude.

Dostaviti:

1. punomoćniku tužiteljice

2. punomoćniku tuženika