REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-416/2022-45

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Ivanki Brletić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice RĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Gordanu Škare, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Gordan Škare i Ivana Škare u Zagrebu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri u Zagrebu, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave održane dana 27. studenoga 2024. u nazočnosti punomoćnika tužiteljice Gordana Škare, odvjetnika, te punomoćnika tuženika Ivice Ćosića, odvjetnika, dana 30. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d. da tužiteljici RĐ plati iznos od 2.150,78 eur zajedno sa zateznom kamatom od 8. prosinca 2021. do isplate te da joj nadoknadi parnični trošak u iznosu od 2.196,13 eur zajedno sa zateznom kamatom od 30. siječnja 2025. do isplate, sve kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužiteljice za isplatu daljnjih 700,47 eur zajedno sa zatraženom zateznom kamatom.

r i j e š i o  j e

I. Dopušta se preinaka tužbe iz podneska tužiteljice od 27. kolovoza 2024.

II. Tužba je povučena s osnova imovinske štete za tuđu pomoć za iznos od 119,35 eur te s osnova imovinske štete zbog izgubljene zarade za iznos od 61,09 eur, sve zajedno sa zatraženom zateznom kamatom.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška s osnova djelomičnog povlačenja tužbe.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je dana 3.6.2021. nastradala kao suvozač u vozilu registarske oznake [registarska oznaka] u prometnoj nesreći koja se je dogodila u mjestu Kurilovec, a do koje je došlo kada je vozilo registarske oznake [registarska oznaka], osigurano kod tuženika, naletjelo na njihovo vozilo iz suprotnog smjera pa kako je tom prilikom zadobila tjelesne ozljede zbog čega je trpjela fizičke bolove i strah te su joj zaostale trajne posljedice i naruženje, to s osnova povrede prava osobnosti u tužbi potražuje isplatu iznosa od 20.000,00 kn, a kako joj je bila potrebna i tuđa pomoć i njega, to po tom osnovu potražuje isplatu iznosa od 2.000,00 kn. Nadalje, tužiteljica potražuje s osnova troškova liječenja iznos od 315,99 kn, a zbog izgubljene zarade potražuje iznos od 2.069,56 kn navodeći da je zbog korištenja bolovanja za taj iznos primila nižu plaću, a što onda sveukupno iznosi 24.385,55 kn, ali kako joj je tuženik temeljem odštetnog zahtjeva već isplatio iznos od 4.900,00 kn (bez specifikacije izvršene isplate), to u tužbi potražuje isplatu daljnjeg iznosa od 19.485,55 kn na koji iznos potražuje zatezne kamate od 8.12.2021. tj. od podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate, a potražuje i naknadu troškova parničnog troška sa zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ne spori pasivnu legitimaciju i nastanak predmetnog štetnog događaja kao niti odgovornost svog osiguranika za nastanak istoga, ali osporava visinu tužbenog zahtjeva te ističe prigovor postojanja doprinosa tužiteljice nastanku ozljeda s obzirom da ista nije bila vezana sigurnosnim pojasom. Potvrđuje da je tužiteljici isplatio iznos od 4.900,00 kn i to uzimajući u obzir navedeni doprinos nastanku štete pri čemu smatra da je time u cijelosti podmirio predmetno potraživanje uzevši u obzir težinu povrede i okolnosti slučaja navodeći da ako je kod tužiteljice i zaostalo kakvo naruženje, da je isto isključivo posljedica njenog propusta korištenja sigurnosnog pojasa. Tuženik osporava i visinu zahtjeva s osnova tuđe pomoći i njege smatrajući da tužiteljici takva pomoć i njega nije bila potrebna u zatraženom iznosu, a također osporava dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na troškove liječenja i izgubljenu zaradu smatrajući da iz priložene medicinske dokumentacije nije moguće utvrditi postojanje uzročno-posljedične veze između predmetnog štetnog događaja i bolovanja za mjesec lipanj i srpanj 2021. pri čemu posebno osporava visinu toga zahtjeva smatrajući da temelj za izračun visine izgubljene zarade ne može biti samo obračun isplaćene plaće za jedan mjesec nakon predmetnog štetnog događaja, već da je potrebno dostaviti obračune plaća 6 mjeseci prije i nakon istoga. Tuženik osporava i zatraženi tijek zateznih kamata smatrajući da bi tužiteljica na iste imala pravo tek od presuđenja u slučaju osnovanosti tužbenog zahtjeva. Stoga predlaže tužbeni zahtjev odbiti preko primjerenog iznosa te potražuje naknadu parničnog troška na koji konačno potražuje zatezne kamate od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate s time da je na ročištu 12.9.2022. (stranica 58) naveo da je tužiteljici iznos od 4.900,00 kn isplaćen samo s osnova neimovinske štete.

3. Tužiteljica je u podnesku od 13.9.2022. (stranica 63-65) snizila tužbeni zahtjev tako da s osnova izgubljene zarade potražuje iznos od 1.609,12 kn te je istovremeno, sukladno navodu tuženika da je iznos od 4.900,00 kn isplaćen samo s osnova neimovinske štete, za navedeni iznos umanjila samo iznos od 20.000,00 kn za koji je u tužbi navela da ga potražuje s osnova neimovinske štete pa je po tom osnovu zatražila isplatu iznosa od (2.003,94 eur) 15.100,00 kn, dok je u podnesku od 27.8.2024. (stranica 135 i 136) nakon provedenog liječničkog vještačenja s osnova neimovinske štete konačno zatražila isplatu iznosa od 3.100,00 eur što nakon umanjenja toga iznosa za već plaćeni iznos od 650,34 eur (4.900,00 kn) iznosi 2.449,66 eur pa kako je time tužbeni zahtjev po tom osnovu povišen čime je tužba preinačena, sud je navedenu preinaku, unatoč protivljenju tuženika, dopustio kao pod točkom I. izreke rješenja i to temeljem odredbe čl. 190. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP) jer sud takvu preinaku tužbe smatra svrsishodnom za konačno rješenje odnosa među strankama, a imajući u vidu da je tužiteljica tužbu preinačila samo usklađujući tužbeni zahtjev s nalazom i mišljenjem liječnika vještaka pa da bez svoje krivnje nije mogla ovako precizirati tužbeni zahtjev do zaključenja prethodnog postupka. Kako je pak tužiteljica u tom podnesku od 27.8.2024. (stranica 135 i 136) povukla tužbu s osnova imovinske štete za tuđu pomoć za iznos od 119,35 eur te s osnova imovinske štete zbog izgubljene zarade za iznos od 61,09 eur, sve zajedno sa zatraženom zateznom kamatom, a čemu se tuženik nije protivio, to je temeljem odredbe čl. 193. ZPP-a odlučeno kao pod točkom II. izreke.

4. U tijeku postupka izvršen je uvid u dokumentaciju priloženu uz tužbu (stranica 5- 41), u Obračun visine štete (stranica 60), u dokumentaciju koju je tužiteljica dostavila uz podnesak od 13.9.2022. (stranica 66-70), u spis Policijske postaje Velika Gorica broj 511-19-36/3-K-222/2021 te u dokumentaciju dostavljenu od strane Dječjeg vrtića Didi (stranica 128-133), provedeno je kombinirano prometno-sudskomedicinsko vještačenje (stranica 75-79, 82 i 83, 97 i 98) kao liječničko vještačenje po vještaku kirurgu (stranica 106-108), a proveden je i dokaz saslušanjem tužiteljice kao stranke (stranica 95 i 96).

5. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

6. U ovoj pravnoj stvari nije sporna pasivna legitimacija tuženika i nastanak predmetnog štetnog događaja kao niti odgovornost tuženika za nastanak istoga, ali je sporno je li tužiteljica predmetne zgode bila vezana sigurnosnim pojasom odnosno je li zbog eventualnog nevezivanja istim doprinijela nastanku štete. Sporna je i visina tužbenog zahtjeva osim osnova imovinske štete zbog izgubljene zarade za koju tuženik konačno ne osporava da je nastala u zatraženom iznosu od 213,57 eur pri čemu više ne osporava niti postojanje uzročno-posljedične veze između predmetnog štetnog događaja i bolovanja tužiteljice.

7. Provedenim kombiniranim prometno-sudskomedicinskim vještačenjem po dipl. ing. Berislavu Šimunoviću, stalnom sudskom vještaku za cestovni promet i procjenu motornih vozila, i dr. Davoru Mayeru, specijalistu sudske medicine, (stranica 75-79 te 82 i 83), utvrđeno je da je tužiteljica stradala u predmetnoj prometnoj nesreći kao suvozačica na čiji je prednji više lijevi dio s prednjim više lijevim dijelom naletjelo vozilo osiguranika tuženika te da je prilikom ovog sudara vozilo tužiteljice ostvarilo promjenu brzine od oko 34,3 km/h kojom prilikom je tijelo tužiteljice poletjelo izrazito prema naprijed i neznatno ulijevo. Nadalje je utvrđeno da iz prirode i rasporeda zadobivenih ozljeda proizlazi kako tužiteljica u trenutku nesreće nije bila vezana sigurnosnim pojasom pa je uslijed navedenog polijetanja udarila o čvrste prepreke unutar kabine vozila ispred mjesta sjedenja pri čemu su nastale ozljede, a da je te zgode koristila sigurnosni pojas, isti bi ograničio deseg polijetanja i spriječio udar glavom o prepreku pa bi izostala ozljeda glave (rana razderotina), dok bi istodobno istegnuće vrata (trzajna ozljeda) moglo nastati i u slučaju da je tužiteljica bila vezana sigurnosnim pojasom kao i natučenje lopatičnog dijela leđa (u povratnom gibanju).

8. Ovakvom nalazu i mišljenju vještaka tuženik nije prigovorio navodeći u podnesku od 12.4.2023. (stranica 92-94) da je iz istoga razvidno kako je tužiteljica znatno doprinijela nastanku štete zbog nevezivanja sigurnosnim pojasom jer do ozljede glave tada ne bi niti došlo, dok je tužiteljica u podnesku od 3.4.2023. (stranica 88 i 89) navela kako je općepoznata činjenica da mogućnost zadobivanja ozljede uslijed udara u glavu u vozilu ovisi i o samom položaju tijela i glave osobe u vozilu, o čemu onda ovisi i daljnje kretanje uslijed sila nastalih u sudaru radi čega je predložila prije svega izvesti dokaz saslušanjem tužiteljice, a tek potom tj. po saznanju svih relevantnih informacija, eventualno pozvati vještaka dr. Davora Mayera na usmeno očitovanje, a nakon što je tužiteljica u svom iskazu (stranica 95 i 96) navela da je predmetne zgode bila vezana sigurnosnim pojasom jer ima naviku uvijek se vezati s time da je tada sjedeći na mjestu suvozača, kada zna da je došlo do frontalnog sudara, bila prignuta jer je pisala poruku na mobitelu, ali da ne zna kako je došlo do njenog ozljeđivanja odnosno u što je kojim dijelom tijela udarila pri čemu ne zna zašto u liječničkoj dokumentaciji piše da je liječniku izjavila kako ne zna je li bila vezana uz napomenu da je policajcu koji je kasnije došao k njoj doma pitajući ju je li bila vezana, izjavila da je bila vezana te nakon što je ista izjavila da su se pri ovome naletu otvorili zračni jastuci u njihovom vozilu kojom prilikom ju je zračni jastuk udario po licu koje ju je zbog toga peklo, a da je moguće da ju je udario i mobitel koji je tada imala u rukama, punomoćnik tužiteljice je predložio pozvati dr. Davora Mayera na ročište radi usmenog očitovanja ustrajući kod tvrdnje da je tužiteljica predmetne zgode bila vezana sigurnosnim pojasom.

9. Međutim, u svom usmenom očitovanju na ročištu 17.1.2024. (stranica 97 i 98) vještak dr. Davor Mayer je naveo da sadržaj ovakvog iskaza tužiteljice ne utječe na njegove zaključke pa iako dopušta mogućnost da je tužiteljica u trenutku nesreće bila u radnji tipkanja na mobitel, što bi značilo da joj je i glava bila u nekom pretklonu odnosno licem usmjerena prema dolje tj. prema rukama u kojima drži mobitel, opisani položaj glave također ne bi rezultirao udarom u prepreku u slučaju da je tužiteljica bila vezana pri čemu navodi da doista nije izgledno da bi zračni jastuk u trenutku aktivacije, a koji se je i aktivirao, zahvatio mobitel držan po svemu sudeći u području iznad natkoljenica pa da bi ga odbacio u lice, a čak ako bi i došlo u sudaru do kontakta mobitela i tijela, taj kontakt ne bi objasnio nastanak ozljede iznad oka. S druge strane, ukoliko mobitel ne bi bio držan u krilu, iako upravo tako proizlazi iz iskaza tužiteljice, nego primjerice ispred glave odnosno u visini lica, tada bi otvaranje zračnog jastuka uz istodobno polijetanje glave prema naprijed doista moglo dovesti do natiskivanja mobitela na područje lica, ali vještak navodi da na taj način također ne može tumačiti nastanak ozljede iznad oka jer je ista prvenstveno pripisiva kontaktu glave s prednjim vjetrobranskim staklom na kojem je jasno vidljivo oštećenje tipičnog oblika. Nadalje, ovaj vještak pojašnjava da zračni jastuk ne može spriječiti udar glave o prepreku ispred mjesta sjedenja jer se isti aktivira u početnoj fazi sudarnog procesa i stanje u kojem je on napuhnut se održava tek djelić sekunde tako da ono što jastuk kod nevezane osobe može napraviti je da malo odgodi i malo amortizira polijetanje i udar u staklo, ali neće glavu zaustaviti na distanci.

10. Nakon ovakvog usmenog očitovanja vještaka dr. Davora Mayera u kojem je isti argumentirano otklonio prigovore tužiteljice, sud je u cijelosti prihvatio ovakav kombinirani nalaz i mišljenje kao stručan i objektivan kojim je, dakle, utvrđeno da tužiteljica predmetne zgode nije bila vezana sigurnosnim pojasom, a da je bila vezana, da bi izostala samo ozljeda glave (rana razderotina) pri čemu se napominje da niti tužiteljica nakon usmenog očitovanja ovoga vještaka u tom smislu nije ustrajala na istaknutim prigovorima radi čega sud nije prihvatio kao istinit iskaz tužiteljice u kojem ista tvrdi da je predmetne zgode bila vezana sigurnosnim pojasom te je s obzirom na tu okolnost utvrđen njen doprinos nastanku šteti u visini od 10% imajući u vidu da je tužiteljica u ovoj prometnoj nesreći, osim ozljede glave, zadobila i trzajnu ozljedu vrata te natučenje u području lijeve lopatice, koje ozljede su prema utvrđenju vještaka za sudsku medicinu mogle nastati i u slučaju da je tužiteljica bila vezana sigurnosnim pojasom.

11. Liječničkim vještačenjem provedenim po stalnom sudskom vještaku dr. Igoru Stipančiću, kirurgu, utvrđeno je (stranica 106-108) da je tužiteljica u predmetnoj prometnoj nesreći zadobila udarno-dernu ranu čela iznad lijeve obrve, trzajnu ozljedu vrata te natučenje u području lijeve lopatice zbog kojih je trpjela fizičke bolove jakog intenziteta 3 dana, srednjeg intenziteta do 7 dana te manjeg intenziteta još do 6 tjedana sveukupno, a trpjela je i tzv. primarni strah koji je bio intenzivan i kratkotrajan te tzv. sekundarni strah jakog intenziteta 2-3 dana, srednjeg intenziteta 4-5 dana te manjeg intenziteta do mjesec dana s time da joj zbog ovih ozljeda nije zaostalo smanjenje životne aktivnosti, ali joj je zaostalo naruženje blažeg stupnja zbog ožiljka iznad lijeve obrve. Nadalje je utvrđeno da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i to 10 dana po 2 sata dnevno zbog mirovanja i nošenja ovratnika, a potom još 4 tjedna 3 puta tjedno po 2 sata zbog nepodnošenja uobičajenog svakodnevnog napora. Vezano uz zatražene troškove liječenja ovaj vještak navodi da su računi priloženi u spis vezani za lijekove za koje je izdan recept (stranica 26), antibiotičku mast Betrion i Dermatix ultra gel pri čemu je prvi račun za analgetike i opravdan te joj je i Betrion mast bila preporučena u terapiji, ali kako je istu moguće dobiti na recept liječnika obiteljske medicine, to nije poznato zašto je tužiteljica istu kupovala, dok Dermatix ultra gel nije na listi HZZO-a, a inače se radi o silikonskom gelu kojem se pripisuje uloga smanjenja ožiljaka pa se iz tih razloga račun za isti može prihvatiti kao opravdan.

12. Navedeni nalaz i mišljenje vještaka sud je prihvatio u cijelosti kao stručan i objektivan uz napomenu da mu niti stranke nisu prigovorile imajući u vidu da je tužiteljica u podnesku od 27.8.2024. (stranica 135 i 136) odustala od prigovora istaknutih na isti u podnesku od 7.5.2024. (stranica 113 i 114).

13. Ovaj sud smatra da utvrđena težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22,156/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO) pri čemu je sud utvrđivao samo činjenice koje je tužiteljica konačno navela tj. fizičke bolove, strah i duševne bolove zbog naruženja, a koje su u smislu odredbe čl. 1100. st. 2. ZOO-a mjerilo odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

14. Odlučujući o visini pravične novčane naknade sud je uzeo u obzir jačinu i trajanje fizičkih bolova i straha te stupanj naruženja kako su opisani u mišljenju liječnika vještaka pa je temeljem odredbe čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a utvrdio visinu naknade za pretrpljene fizičke bolove u iznosu 1.200,00 eur, za pretrpljeni strah u iznosu od 900,00 eur, a za duševne bolove zbog naruženja u iznosu od 600,00 eur imajući u vidu da se prema mišljenju liječnika vještaka radi o naruženju blažeg stupnja zbog ožiljka iznad lijeve obrve, a da tužiteljica u svom iskazu (stranica 95 i 96) navodi kako joj ovaj ožiljak smeta u smislu izgleda radi čega ga i maže radi sanacije, a sve jer joj je na tom mjestu zaostalo udubljenje čije postojanje je i ovaj sud neposredno zapazio na ročištu 5.10.2023. (stranica 96).

15. Slijedom navedenoga, tužiteljici je s osnova neimovinske štete ukupno utvrđen iznos od 2.700,00 eur, a nakon što se isti umanji za njen doprinos nastanku štete u visini od 10%, dobiva se iznos od 2.430,00 eur pa kako nije sporno da joj je tuženik po tom osnovu već isplatio iznos od 650,34 eur, to joj je po ovom osnovu dosuđen preostali iznos od 1.779,66 eur.

16. Liječničkim vještačenjem je utvrđeno da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć u ukupnom trajanju od 44 sata pa kako iz iskaza tužiteljice (stranica 95 i 96) proizlazi da za istu nije plaćala jer joj je u svemu pomagala majka, to joj je temeljem odredbe čl. 223. ZPP-a sukladno važećoj sudskoj praksi po jednom satu te pomoći utvrđen iznos od 4,00 eur što pomnoženo s brojem potrebnih sati daje iznos od 176,00 eur. Nakon što se taj iznos umanji za njen doprinos nastanku štete u visini od 10%, dobiva se iznos od 158,40 eur, ali kako tužiteljica po tom osnovu potražuje samo iznos od 146,08 eur, to joj je taj iznos valjalo i dosuditi.

17. Tužiteljica nadalje potražuje naknadu štete s osnova troškova liječenja u ukupnom iznosu od 41,94 eur i to temeljem računa priloženih uz tužbu pa kako je liječničkim vještačenjem utvrđeno da se račun (stranica 26) odnosi na analgetike za koje joj je izdan recept pa da je trošak toga računa opravdan, a tužiteljičin trošak po tom računu iznosi 3,69 eur, dok se račun (stranica 28) odnosi na Dermatix ultra gel tj. na silikonski gel kojem se pripisuje uloga smanjenja ožiljaka pa se iz tih razloga račun za isti može prihvatiti kao opravdan s time da ovaj gel nije na listi HZZO-a, a tužiteljičin trošak po tom računu iznosi 32,79 eur, to je tužiteljici po tom osnovu ukupno utvrđen kao opravdan trošak u iznosu od 36,48 eur, a nakon što se taj iznos umanji za njen doprinos nastanku štete u visini od 10%, dobiva se iznos od 32,83 eur koliko joj je onda i dosuđeno po tom osnovu. Pri tome se napominje da tužiteljici nije priznat kao opravdan trošak liječenja po računu (stranica 27) jer se isti odnosi na kupovinu Bertion masti, a prema mišljenju liječnika vještaka ista predstavlja antibiotičku mast koja je tužiteljici doduše bila preporučena u terapiji, ali kako je istu moguće dobiti na recept liječnika obiteljske medicine te kako vještaku nije poznato zašto je tužiteljica istu kupovala, što niti tužiteljica tijekom postupka nije pojasnila, to joj trošak po tom računu koji inače iznosi 5,46 eur, nije priznat kao opravdan.

18. Pored toga, tužiteljica potražuje i naknadu imovinske štete s osnova izgubljene zarade u konačno zatraženom iznosu od 213,57 eur pa kako je tuženik u podnesku od 16.9.2024. (stranica 143-148) visinu izgubljene zarade u tom iznosu učinio nespornom s time da je na ročištu 27.11.2024. (stranica 158) naveo da više ne osporava niti uzročno-posljedičnu vezu između predmetnog štetnog događaja i bolovanja tužiteljice za vrijeme kojega joj je ova šteta i nastala, to je tužiteljici po ovom osnovu upravo i utvrđen iznos od 213,57 eur, ali je isti umanjen za njen doprinos nastanku štete u visini od 10% pa joj je po tom osnovu dosuđen iznos od 192,21 eur.

19. Slijedom navedenoga, valjalo je tužiteljici pod točkom I. izreke presude s osnova neimovinske i imovinske štete sveukupno dosuditi iznos od 2.150,78 eur na koji iznos joj je priznato pravo na zatezne kamate temeljem odredbe čl. 1103. ZOO-a od 8.12.2021. tj. od podnošenja odštetnog zahtjeva (stranica 36-41) do isplate u odnosu na cjelokupnu neimovinsku štetu tj. i na dio za koji je tužbeni zahtjev po tom osnovu povišen u podnesku od 27.8.2024. jer je isti povišen temeljem istih kvalifikatornih okolnosti, i na imovinsku štetu s osnova tuđe pomoći, te temeljem odredbe čl. 1086. ZOO-a u odnosu na imovinsku štetu s osnova troškova liječenja i troškova izgubljene zarade imajući u vidu da je tužiteljica ovu imovinsku štetu pretrpjela u trenutku kada je ista nastala, ali da ona potražuje zatezne kamate na ovu štetu tek od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Pod točkom II. izreke presude odbijen je preostali dio tužbenog zahtjeva za isplatu daljnjih 700,47 eur zajedno sa zatraženom zateznom kamatom.

20. Odluka o trošku postupka donijeta je temeljem odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a tako što je najprije utvrđeno da je tužiteljica uspjela u pogledu visine tužbenog zahtjeva sa 75,43%, a u dokazivanju pravne osnove sa 100%, što ukupno iznosi 175,43%, dok je tuženik uspio samo u pogledu visine tužbenog zahtjeva i to sa 24,57% pa je valjalo od postotka tužiteljice tj. od 175,43% oduzeti tuženikov postotak tj. 24,57% jer je tužiteljica stranka koja je u većoj mjeri uspjela. Na taj način utvrđen je uspjeh tužiteljice od 150,86%, a nakon što se navedeni postotak podijeli sa dva (pravna osnova i visina) dobiva se tužiteljičin konačni uspjeh u sporu od 75,43%.

21. Trošak tužiteljice odnosi na zastupanje po punomoćniku odvjetniku koji je određen temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br.138/23, u daljnjem tekstu: Tarifa) i to temeljem Tbr. 7. toč. 1. za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eur (100 bodova x 2,00 eur), temeljem Tbr. 8. toč. 1. za sastav podnesaka od 25.3.2022., 3.4.2023. i 7.5.2024. u iznosima od po 200,00 eur (100 bodova x 2,00 eur), temeljem Tbr. 8. toč. 3. za sastav podnesaka od 13.9.2022., 12.6.2024., 24.7.2024. i 27.8.2024. u iznosima od po 100,00 eur (50 bodova x 2,00 eur), temeljem Tbr. 8. toč. 4. za sastav podneska od 18.7.2022. u iznosu od 50,00 eur (25 bodova x 2,00 eur), temeljem Tbr. 9. toč. 1. za zastupanje na ročištima 12.9.2022., 5.10.2023., 17.1.2024. i 27.11.2024. u iznosima od po 200,00 eur (100 bodova x 2,00 eur) te temeljem Tbr. 32. toč. 1. za sastav odštetnog zahtjeva (stranica 36 i 37) u iznosu od 200,00 eur (100 bodova x 2,00 eur) što ukupno iznosi 2.025,00 eur čemu je pribrojen PDV u visini od 25%, a u iznosu od 506,25 eur, dok trošak sudske pristojbe na tužbu iznosi plaćenih 36,16 eur, a na presudu zatraženih 36,16 eur što sveukupno iznosi 2.603,57 eur. S obzirom na postignut uspjeh u sporu tužiteljici je priznato samo 75,43% toga iznosa tj. iznos od 1.963,87 eur čemu je pribrojen trošak liječničkog vještačenja u ukupnom iznosu od 232,26 eur (199,08 eur + 33,18 eur) koji joj je priznat u cijelosti jer je isti bio neophodan za utvrđivanje osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva pa to konačno daje dosuđeni iznos od 2.196,13 eur. Pri tome tužiteljici nije priznat trošak sastava podnesaka od 18.2.2022., 26.1.2024., 30.8.2024. i 18.9.2024. jer isti nisu bili potrebni za vođenje ovoga postupka imajući u vidu da tužiteljica:

- uz podnesak od 18.2.2022. samo dostavlja dokaz o plaćanju sudske pristojbe na tužbu, iako je istoga dana podnijela tužbu kada je navedenu sudsku pristojbu i bila dužna platiti;

- uz podnesak od 26.1.2024. samo dostavlja dokaz o plaćenom predujmu za liječničko vještačenje, iako sud takvim podatkom sam raspolaže te da

- u podnesku od 30.8.2024. ponavlja svoje dotadašnje navode vezano uz zahtjev za naknadu štete s osnova izgubljene zarade, dok se u podnesku od 18.9.2024. samo očituje na navode tuženika iz podneska od 16.9.2024., a što je mogla učiniti i na ročištu 27.11.2024.

22. Na dosuđeni parnični trošak tužiteljici je priznato pravo na zatezne kamate temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a od 30.1.2025. tj. od dana donošenja odluke o trošku do isplate.

23. Tužiteljici su sve zatezne kamate dosuđene po stopi koju određuje čl. 29. st. 2. ZOO-a.

24. Sud je pod točkom III. izreke rješenja, unatoč djelomičnom povlačenju tužbe iz podneska od 27.8.2024. (točka II. izreke rješenja), odbio zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška po tom osnovu iz razloga što se konkretno radi o situaciji kada je isti trošak zastupanja i u odnosu na prvotno postavljen tužbeni zahtjev i u odnosu na zahtjev tužitelja nakon djelomičnog povlačenja tužbe pa tada tuženik nema pravo na naknadu parničnog troška zbog djelomičnog povlačenja tužbe jer je, dakle, isti trošak zastupanja tuženika u odnosu na oba ta zahtjeva s obzirom su oba obuhvaćena istim tarifnim razredom prema Tarifi odnosno u oba slučaja se radi o istom trošku zastupanja u iznosu od po 200,00 eur po svakoj parničnoj radnji.

U Zagrebu, 30. siječnja 2025.

Sutkinja:

Ivanka Brletić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja dozvoljena je žalba. Žalba se podnosi putem ovoga suda županijskom sudu pisano u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude i rješenja.

DNA:

- punomoćniku tužiteljice

- punomoćnicima tuženika