Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

Karlovac

Poslovni broj: P-138/2023-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, po sucu Marijani Brajak Mateša, u pravnoj stvari tužiteljice UG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Irini Daskal, odvjetnici u [adresa], protiv tuženika IG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Darku Gojaku, odvjetniku u [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva, nakon glavne i javne rasprave zaključene 19. prosinca 2024., u prisutnosti stranaka osobno te punomoćnika tužiteljice Irine Daskal i punomoćnika tuženika GG, odvjetničke vježbenice kod odvjetnika Darka Gojaka, po objavi, dana 30. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da bračnu stečevinu tužiteljice UG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], te tuženika IG, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svakog u po ½ dijela predstavlja pravo vlasništva stana 33. Suvlasnički dio: 1/34 etažno vlasništvo (E-33), dvosobni stan, na trećem katu, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, nužnika, predsoblja i terase, površine 52,25 m2, koji je neodvojivo povezan sa 1/34 dijela kčbr. [katastarska čestica] [adresa] od 294 m2, stambena zgrada, [adresa] od 294 m2, ukupno 294 m2, koja je upisana u zk. ul. broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], što je tuženik IG, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dužan priznati te dozvoliti da se tužiteljica UG, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], upiše kao suvlasnica ovog stana u ½ dijela, uz prethodni otpis s imena tuženika IG u ½ dijela.

II. Nalaže se tuženiku IG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici UG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati troškove postupka u iznosu od 1.237,50 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. siječnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Poslovni broj: P-138-2023-22

Obrazloženje

1. Podneskom od 30. siječnja 2023. u predmetu Općinskog suda u Karlovcu Ps- 15/2022 tužena UG je protiv tužitelja IG podnijela protutužbu radi utvrđenja prava vlasništva na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te je predmetni podnesak izdvojen u poseban predmet poslovni broj P-138/2023, dakle o protutužbi se ima odlučiti u ovom predmetu.

2. Tužiteljica u tužbi navodi da je tuženik samo formalno upisan kao vlasnik stana u [adresa], na adresi [adresa], a koji je upisan u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], međutim isti je bračna stečevina stranaka. Naime, strankama je negdje 1985., dodijeljeno stanarsko pravo na predmetnom stanu, budući je tuženik tada bio vojnik Jugoslavenske narodne armije, da bi nakon Domovinskog rata negdje 1997. stranke jednokratno otkupile predmetni stan od RH - Ministarstva obrane, za što su posudili novac od brata tužiteljice – PG. Stranke su od 1985. pa sve do 2021., živjele u navedenom stanu, u tijeku trajanja braka stranaka rođeno je dvoje djece, i to sin Andrija 1984. te sin U 1989. time da s tužiteljicom u stanu još uvijek živi sin U. Brak stranaka je razveden presudom Općinskog suda u Karlovcu Pob- 97/21 od 06.09.2021., a tuženik i dan danas ima ključ od stana , dolazi u stan i tužiteljica ga u tome ne sprječava. Tužiteljica koristi navedeni stan budući je isti bračna stečevina stranaka, te uredno plaća sve režije koje glase na njezino ime, time da računi za električnu energiju još uvijek glase na ime tuženika, međutim i te račune plaća tužiteljica. Slijedom svega navedenog predlaže da sud donese presudu kao u izreci.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu u cijelosti osporio tužbeni zahtjev tužiteljice ističući da nije točno da je parničnim strankama dodijeljeno stanarsko pravo na predmetnom stanu iz razloga što je isto stekao samo tuženik i to kao djelatna vojna osoba u tadašnjoj JNA, o čemu kao dokaz prilaže rješenje Komande garnizona u Slavonskoj Požegi broj 105-4 od 15.3.1974. kojim mu je dodijeljen dvosobni stan u [adresa]. Tuženik je tek nakon toga, dana 2. srpnja 1983. u [adresa] sklopio brak s ovdje tužiteljicom UG. Tuženik je potom kao djelatna vojna osoba raspoređen u [adresa], gdje mu je na korištenje dodijeljen predmetni stan i to temeljem istog prava kojeg je stekao još prije braka s tužiteljicom. Prema tome, radi se o stanarskom pravu koje je ostvario tuženik kao vojna osoba još prije sklapanja braka te se tuženik poziva na odredbe čl. 6. st. 2. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo kad stanarsko pravo imaju supružnici, stan mogu kupiti zajednički, a jedan od njih samo uz suglasnost drugog. Stavkom 5. određeno je kako se suglasnost daje na ugovoru ili u posebnoj ispravi uz ovjereni potpis. Tužiteljica nikada nije dala suglasnost za kupnju stana, budući da nije bila nositelj stanarskog prava, niti je imala pravo na otkup. Pravo na otkup stana je imao samo tuženik, a to pravo je stekao prije sklapanja braka s tužiteljicom. Kako je pravo na otkup stana po svojoj naravi imovinsko pravo, koje je svojeg nositelja ovlašćivalo da otkupi stan na kojem je imao stanarsko pravo i da na tom pravnom temelju stekne pravo vlasništva tog stana, pravo na otkup stana bilo je pravo imovinske naravi, koje je ovlašćivalo na stvaranje drugog imovinskog prava – prava vlasništva. Tužiteljica nije bila imatelj prava na otkup stana, pa imovinsko pravo, odnosno pravo vlasništva koje je proisteklo iz prava na otkup stana koji je ostvario tuženik, ne predstavlja bračnu stečevinu. Tužiteljica neistinito navodi kako je novac za otkup stana posuđen od brata tužene, PG već je tuženik svojim novcem otkupio predmetni stan. Zaključno tuženik predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te naloži tužiteljici da tuženiku naknadi troškove postupka. Podneskom od 04. studenog 2024. tuženik je stavio i

Poslovni broj: P-138-2023-22

prigovor da tužiteljici ne pripada suvlasništvo u 1/2 dijela stana iz razloga što je tuženik prilikom otkupa stana ostvario i osobni popust s osnova godina navršenog radnog staža od 9,50%, a koji popust predstavlja njegovo osobno, novčano izraženo pravo koje ne ide u korist obje stanke, već bi u tome dijelu predstavljalo tuženikovu posebnu imovinu u smislu odredbe čl. 278. st. 2. tada važećeg Zakona o braku i porodičnim odnosima, kojom je tuženik sudjelovao u stjecanju spornog stana.

4. U dokaznom postupku, a radi utvrđenja činjeničnog stanja, sud je izvršio uvid u izvadak iz zemljišne knjige (list 5 do 6 spisa), izvadak iz obrtnog registra (list 7 spisa), povijesni izvadak iz sudskog registra (list 8 do 12 spisa), rješenje stambene komisije (list 20 spisa), zapisnik o predaji stana (list 21 spisa), izvadak iz matične knjige vjenčanih (list 22 spisa), ugovor o kupoprodaji stana (list 23 do 26 spisa), presudu Općinskog suda u Karlovcu Povrv-1100/2018-22 od 30. rujna 2021. (list 27 do 33 spisa), rješenje o ovrsi (list 34 do 40 spisa), rješenje o ovrsi (list 41 do 50 spisa), izvadak iz zemljišne knjige (list 51 spisa), bodovni list (list 60 do 61 spisa), podaci iz JRO za tužiteljicu i tuženika (list 58 do 59 spisa), ugovor o korištenju stana (list 62 do 64 spisa), rješenje stambene komisije (list 65 spisa), vjenčani list (list 84 spisa), dopis MORH (list 90 spisa), tijekom postupka saslušani su svjedoci BG, LG i ĆG te tužiteljica i tuženik.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Predmet spora je utvrđenje prava suvlasništva tužiteljice na stanu tuženika, stečenom za vrijeme trajanja bračne zajednice između stranaka.

7. Nije sporno da je tuženik upisan kao vlasnik stana koji je predmet ovog postupka te da je vlasništvo tuženika na predmetnom stanu upisano u zemljišnim knjigama temeljem ugovora o kupoprodaji stana na kojem je tuženik imao stanarsko pravo.

8. Među strankama je sporno je li i tužiteljica u trenutku otkupa stana imala stanarsko pravo na predmetnom stanu te je li tužiteljica slijedom činjenice da je stan otkupljen za vrijeme trajanja bračne zajednice između stranaka na stanu stekla suvlasništvo u 1/2 dijela.

9. Uvidom u rješenje Komade garnizona u Slavonskoj Požegi od 15. ožujka 1974. (list 20 spisa) sud je utvrdio da je predmetnim rješenjem tuženik kao vodnik, na korištenje dobio dvosobni stan u [adresa], a to rješenje je bilo osnova za zaključenje ugovora o korištenju stana sa poduzećem za upravljanje stambenim zagradama u društvenom vlasništvu u [adresa], a tuženik je naveden kao jedini korisnik stana. Iz Zapisnika o predaji stana nosiocu stanarskog prava od 28. veljače 1973. (list 21 spisa) sud je utvrdio da je tuženik kao nositelj stanarskog prava primio na korištenje naprijed navedeni stan.

10. Nadalje tuženike je kao nositelj stanarskog prava dobio na korištenje i još jedan stan i to dvosobni stan u [adresa], u [adresa], kućni broj 6, ulaz III, kat II. kako to proizlazi iz Ugovora o korištenju stana od 24. prosinca 1975. (list 62 – 64 spisa).

11. Iz Ugovora o kupoprodaji stana od 09. srpnja 1996. (list 23 – 26 spisa) proizlazi da je navedenim ugovorom sklopljenim između Republike Hrvatske, Ministarstva obrane, kao prodavatelja, i tuženika kao kupca, a koji ugovor je sklopljen

Poslovni broj: P-138-2023-22

temeljem zahtjeva za kupnju stana broj klasa: 371-07/95-04/15037, Urbroj 15-95-01 od 05. listopada 1995. i čl. 50 b Zakona o prodaju stanova na kojima postoji stanarsko pravo (Narodne novine broj 43/92, 69/92, 25/93, 48/93, 44/94, 58,95 – dalje Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo) tuženik kupio stan sa zajedničkim dijelovima zgrade koji se nalazi u [adresa], broj stana des, kat 3., površine 52,25 m2, a koji stan se nalazi u zgradi izgrađenoj na katastarskoj čestici [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dakle stan koji je predmet ovog postupka. Iz čl. 5. toč. 1. i toč. 2. istog Ugovora proizlazi da je tuženik kao kupac, u posjedu stana, a danom sklapanja toga ugovora tuženiku kao stanaru prestaje stanarsko pravo na istom stanu.

12. Zaključno iz dopisa Ministarstva obrane, Samostalnog sektora za stambene poslove od 08. srpnja 2024. (list 90 spisa) sud je utvrdio da su IG UG i UG imali stanarsko pravo na stanu u [adresa], temeljem Ugovora o korištenju stana sklopljenog s bivšom Vojnom poštom 7250-27 broj 1-191 od 29. veljače 1988., a koji stan je IG otkupio od Republike Hrvatske, Ministarstva obrane kao prodavatelja Ugovorom o kupoprodaji stana sklopljenim 09. srpnja 1996., broj ugovora 15037. Nadalje pojašnjeno je da je čl. 6. st. 2. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo propisano da kada stanarsko pravo imaju supružnici, stan mogu kupiti zajednički, a jedan samo uz suglasnost drugoga, međutim u vrijeme kada je tuženik sklopio ugovor na stazi je bila odredba čl. 50 a, st. 2. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo (Narodne novine broj 58/95) kojim je bilo propisano da se na otkup državnih stanova ne primjenjuju odredbe čl. 6. toga Zakona, a zbog čega nije tražen suglasnost UG kao su nositeljice stanarskog prava za kupnju stana IG. Međutim odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-697/1995 od 29. siječnja 1997. (Narodne novine broj 11/1997) ukinuta je kao neustavna i odredba čl. 50 a st. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, a nakon čega je Ministarstvo uskladilo svoje postupanje. Također je navodno i da je tuženik IG prilikom kupnje ostvario i osobni popust s osnova godina navršenog radnog staža od 9,50 %.

13. Tijekom postupka provedeni su i personalni dokazi te su saslušani svjedoci BG, LG i ĆG te stranke.

14. Iz u bitnome suglasnih iskaza svjedoka BG i LG, bliskih rođakinja tužiteljice (list 95 – 96 spisa) proizlazi da su tužiteljica i tuženik prije sklapanja braka živjeli u izvanbračnoj zajednici, a stranke su u stan koji je predmet ovog postupka doselile 1988., a stan su nekorištenje dobili od države odnosno od vojske, time da svjedok BG iskazuje da su stranke stan otkupile zajedno, dok svjedok LG ne zna jesu li stranke uopće otkupile stan.

15. Svjedok ĆG, izvanbračna supruga, također je iskazala da su se stranke za vrijeme bračne zajednice uselile u stan koji je predmet ovog postupka, time da je svjedok iskazivala da je pravo na stan ostvario samo tuženik, a ne i tužiteljica te da je isključivo tuženik otkupio stan i to novcem koji su mu darovali roditelji.

16. Sud je iskaze naprijed navedenih svjedoka prihvatio kao istinite u djelu u kojem su isti suglasni, dok je u preostalom dijelu iskaze ocijenio pristranima i motiviranim željom da stranka s kojom su svjedoci u bliskom odnosu uspije u sporu.

17. Tužiteljica je u svom iskazu danom na ročištu održanom 19. prosinca 2024. (list 98 – 99 spisa) navela da su ona i tuženik uselili u stan u [adresa], na adresi G.

Poslovni broj: P-138-2023-22

[adresa] negdje u veljači 1988. i to na način da su taj stan dobili na korištenje od JNA i to iz razloga jer je tuženik bio zaposlen u JNA i tražio je stan na korištenje na osnovu članova obitelji odnosno nje i jednog sina. Odmah nakon Domovinskog rata negdje 1995. ili 1996., sistem je bio takav da je svim osobama koje su imale pravo korištenja stanova ponuđen otkup stanova pa tako i njoj i tuženiku. U vrijeme kada je stan otkupljen ona je radila u DIP-u, a tuženik je u to vrijeme već napustio HV. U stanu su živjeli ona, tuženik i njihovi sinovi I i U. Stanke nisu imale sav novac za otkup stana jer je ona radila u DIP i imala je nešto novca, ali ne zna koliko, jer psihički i fizički uništena od dvostrukog života tuženika, tuženik je u vrijeme otkupa stana bio nezaposlen, ali je uvijek nešto petljao i imao je nešto novca, također ne zna koliko, a oko pola novca su posudili od brata tužiteljice koji je živio u [adresa], ali ne zna koliko je novca posuđeno jer su to prošle godine i godine i nikada nije mislila da će joj taj podatak trebati. Za vrijeme Domovinskog rata ona je s djecom ostala u stanu, a tuženik je otišao u Njemačku, odnosno na njoj nepoznato mjesto. Sada u stanu živi tužiteljica i sin stranaka U koji ne radi.

18. Tuženik je u iskazu danom na istom ročištu (list 100 – 101 spisa) u bitnome naveo da je on 1973. dobio na korištenje stan u [adresa] na adresi [adresa] stan je imao 55 m2. Nakon toga dobio je stan u [adresa] u [adresa] jer ga je promijenio za stan iz [adresa]. U tom stanu je živio sa FG s kojom se oženio 1976., a od koje se kasnije i razveo. Tužiteljicu je upoznao 1980., a brak sklopili u srpnju 1983. i živjeli su u istom stanu, dakle u [adresa]. Iste godine tuženik je odselio u [adresa] u samački hotel u centru grada, a tužiteljica je ostala živjeti u stanu u [adresa]. Tužiteljica je došla živjeti u [adresa]. u kuću na adresi [adresa], koju kuću je tuženik iznajmio za potrebe obitelji i u toj kući se rodio sin I. Tuženik je 1984. predao stan u [adresa] u [adresa] JNA i to iz razloga kako bi dobio stan u [adresa]. U stan koji je predmet ovog postupka uselilo je 1986. zajedno sa tužiteljicom i sinom I. Taj stan je otkupio za vrijeme Domovinskog rata 1996. i to za iznos od 10.500 DEM, a novac su mu dali njegovi roditelji kao dar i zahvalu što žive u njegovoj kući u [adresa], time da su novac dali samo njemu jer u tom vrijeme njegovi roditelji nisu bili u bajnim odnosima sa tužiteljicom i veoma rijetko su posjećivali unuke. U vrijeme otkupa stana tuženik je imao firmu naziva "Dječak" i firma je poslovala solidno, tužiteljica je radila u DIP-u, ali tamo su plaće bile jako niske, nedovoljne za preživljavanje. Za otkupstana od nikoga nije posudio niti lipe. Za vrijeme trajanja braka s tužiteljicom stečeno je više nekretnina, a on i tužiteljica su se dogovorili da se neke nekretnine voditi na njih zajedno, a neke samo na tuženika.

19. Temeljem naprijed provedenih dokaza, s naglaskom na dopis Ministarstva obrane od 08. srpnja 2024. sud je utvrdio da su obje stranke u trenutku otkupa stana koji je predmet ovog postupka obje imali stanarsko pravo na navedenoj nekretnini i to temeljem Ugovora o korištenju stana od 29. veljače 1988., kako to Ministarstvo obrane navodi u svom dopisu. Nadalje u trenutku otkupa stana osim općih popusta propisanih Zakonom o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo tuženik je ostvario i osobni popust s osnova godina navršenoga staža od 9,50 %, a koji popust je ostvaren temeljem toč. 8.2. Izračuna cijene stana jednokratnom uplatom od 9. srpnja 1996.

20. Zakonom o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo (Narodne novine broj 27/91., 43/92., 69/92., 25/93., 48/93., 2/94.,44/94., 47/94., 58/95., 11/96., 11/97., 68/98; dalje – Zakon o prodaji stanova kojima postoji stanarsko pravo) propisani su između ostalog uvjeti i način prodaje stanova na kojima postoji stanarsko pravo. Tako je odredbom članka 6. stavka 1. propisano da stan ima pravo kupiti stanar

Poslovni broj: P-138-2023-22

(nositelj stanarskog prava) pod uvjetima iz tog Zakona, a uz njegovu suglasnost i članovi njegovog obiteljskog domaćinstva, dok je stavkom 2. toga članka propisano da kad stanarsko pravo imaju supružnici, stan mogu kupiti zajednički, a jedan od njih samo uz suglasnost drugog.

21. Iz dopisa Ministarstva obrane od 08. srpnja 2024. jasno proizlazi da je naprijed navedeno ministarstvo ugovor o kupoprodaji stana koji je predmet ovog postupka potpisalo samo sa tuženikom, a ne i s tužiteljicom odnosno bez suglasnosti tužiteljice, iz razloga što je u vrijeme potpisivanja ugovora na snazi bio zakonski propis koji nije tražio davanje takve suglasnosti od ostalih nositelja stanarskog prava na nekretnini koja je predmet prodaje, a ne iz razloga što tužiteljica u trenutku potpisivanja ugovora nije uz tuženika bila nositeljica stanarskog prava na predmetu prodaje.

22. U vezi pitanja čini li određena imovina bračnu stečevinu između stranaka predstavljaju odredbe Zakona o braku i porodičnim odnosima (Narodne novine broj 11/1978, 27/1978, 45/1989, 59/1990, 25/1994, 162/1998. dalje: ZBPO), a obzirom na vrijeme stjecanja sporne imovine.

23. Odredbom čl. 277. ZBPO bilo je propisano kako je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, ili potječe iz te imovine, njihova zajednička imovina, dok imovina koju u toku bračne zajednice jedan bračni drug stekne po drugoj zakonom dozvoljenoj osnovi (nasljeđivanjem, darovanjem i sl.), različitoj od osnove navedene u članu 271. ZBPO, je njegova posebna imovina. (čl. 278. st. 2. ZBPO).

24. Međutim stan koji je predmet ovog postupka nije stečen zajedničkim radom stranaka u tijeku trajanja bračne zajednice, a niti vlastitim sredstvima bilo koje stranke, već je temelj njegovog stjecanja stanarsko pravo obiju stranaka iz kojeg je proizašlo pravo na otkup pod uvjetima propisanim Zakonom o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo.

25. Ustavni sud je u svojoj odluci broj U-III-3136/2003 od 25. siječnja 2006. zauzeo je pravno shvaćanje da je stanarsko pravo po svojoj naravi bilo imovinsko pravo, koje je svojeg nositelja ovlašćivalo da otkupi stan na kojem je imao stanarsko pravo i da na tom pravnom temelju stekne pravo vlasništva tog stana. Ukoliko je pravo na otkup stana proisteklo iz stanarskog prava koje je stečeno za vrijeme trajanja bračne zajednice tada to imovinsko pravo predstavlja bračnu stečevinu, kao i vlasništvo stana koji je jedan od bračnih drugova otkupio na svoje ime, na temelju takvog imovinskog prava.

26. Sukladno odredbi čl. 285. ZBPO svaki bračni drug može za vrijeme trajanja braka ili nakon prestanka braka, tužbom zahtijevati da sud utvrdi koliki je njegov dio u zajedničkoj imovini ili dijelu te imovine ili na pojedinoj stvari iz te imovine, dok iz čl. 287. ZBPO proizlazi da se kod utvrđivanja suvlasničkih dijelova udio bračnog druga u zajedničkoj imovini određuje prema njegovom doprinosu u stjecanju te imovine.

27. Sud smatra da je doprinos stranaka u stjecanju nekretnine koja je predmet ovog postupka jednak po obje stranke iz razloga što je tijekom postupka nesporno utvrđeno da su i tužiteljica i tuženik bili nositelji stanarskog prava koje je njegove nositelje ovlašćivalo na otkup stana, što je imovinsko pravo, kao je to već ranije navedeno, a pravo koje ovlašćuje svog imatelja na stvaranje prava vlasništva. (tako i Županijski sud u Varaždinu u odluci poslovni broj Gžx-145/13-3 od 11. rujna 2013.).

Poslovni broj: P-138-2023-22

28. U odnosu na prigovor tuženika da osobni popust od 9,50 % ostvaren prilikom kupnje nekretnine koja je predmet ovog postupka, a koji je ostvaren na s osnova godina navršenoga staža tuženika, valja vrednovati kao doprinos tuženika prilikom stjecanja prava vlasništva na nekretnini slijedom čega bi tuženiku imao pripasti suvlasnički dio veći od 1/2 dijela, valja navesti da navedeni prigovor nije osnovan jer kako je ranije navedeno i tužiteljica i tuženik bili nositelji stanarskog prava koje je njegove nositelje ovlašćivalo na otkup stana i to u jednakim dijelovima, pri čemu je za stjecanje prava vlasništva na predmetu na kojem je postojalo stanarsko pravo obje stranke neodlučno na koji način i po kojim kriterijima je formirana kupoprodajna cijena.

29. Slijedom svega naprijed navedenog sud je donio odluku kao u toč. I. izreke presude.

30. Odluka o troškovima postupka donesena je primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP – a, a visina troškova tužitelja odmjerena je primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/2023 ; dalje – Tarifa).

31. Tužitelju pripadaju troškovi kako slijedi: sastav protutužbe u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 7. toč. 1. Tarife, sastav podneska od 25. svibnja 2023. u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife, zastupanje na ročištima održanim 22. svibnja 2024., 23. listopada 2024. i 19. prosinca 2024. u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife za svako ročište, pristup na ročište za objavu odluke u iznosu od 100,00 EUR sukladno Tbr. 9. toč. 3. Tarife te trošak sudske pristoje na tužbu u iznosu od 68,75 EUR i trošak sudske pristoje na presudu u iznosu od 68,75 EUR, a što ukupno iznosi 1.237,50 EUR. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 22. svibnja 2024. kojim je tužitelj na spis predmeta samo dostavio sudsku praksu iz razloga što je istu mogao predati na spis predmeta i na ročištu održanom upravo 22. svibnja 2024., odnosno uz tužbu ili podnesak kojim se očituje na odgovor na tužbu tuženika.

32. Slijedom navedenog odlučeno je kao u toč. II. izreke presude.

U Karlovcu 30. siječnja 2025.

Sudac: Marijana Brajak Mateša

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave presude, a ako je presuda dostavljena stranci, rok za žalbu računa se od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka ovome sudu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. Irina Daskal, odvjetnica u [adresa]

2. Darko Gojak, odvjetnik u [adresa]