Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-856/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, po sucu tog suda Alenu Perhatu, u ostavinskom predmetu iza pokojnog ŠU, sina Š, rođenog dana **.**.1898., a umrlog dana **.**.1973., poljoprivrednika iz [adresa], radi raspoređivanja naknadno pronađene imovine, odlučujući o žalbi predlagatelja KU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Nataliji Đuran Tršinski, odvjetnici iz Zaboka izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Zlataru poslovni broj 4s O-1345/2020-35 od 11. ožujka 2021. godine, dana 30. siječnja 2025. godine,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba predlagatelja KU kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zlataru poslovni broj 4s O-1345/2020-35 od 11. ožujka 2021. godine.

Obrazloženje

1. Rješenjem prvostupanjskog suda odbijen je prijedlog predlagatelja KU (u nastavku teksta: predlagatelj) za raspoređivanjem naknadno pronađene imovine iza pokojnog ŠU, sina Š (u nastavku teksta: ostavitelj), podnesen tom sudu dana 12. studenoga 2018. godine.

2. Protiv tog rješenja pravovremenu žalbu podnosi predlagatelj, iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u nastavku teksta: ZPP), u vezi s odredbom članka 173. Zakona o nasljeđivanju (“Narodne novine” br. 52/71, 47/78 i 56/00, u nastavku teksta: ZN), koji propis se u ovom predmetu primjenjuje u skladu s odredbom članka 253. stavak 1. i 2. sada važećeg Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ br. 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19), te predlaže da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

3. Žalba nije osnovana.

4. Sud prvog stupnja na temelju sadržaja priložene dokumentacije, te uvida u spis tog suda poslovni broj P-212/2013, u bitnome utvrđuje da je predlagatelj podnio prijedlog za raspoređivanje naknadno pronađene imovine iza pokojnog ŠU, sina Š, i to u odnosu na nekretnine označene kao čk. br. 900 vrt kod kuće u [adresa] od 148 čhv i čk. br. 899 pašnjak kod kuće u [adresa] od 668 čhv, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], na kojima su kao suvlasnici upisani ŠU, K u 2/4 dijela i ŠU, Z u 1/4 dijela.

5. U vezi toga utvrđuje da su te nekretnine bile obuhvaćene rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Donjoj Stubici poslovni broj O-62/67 od 14. svibnja 1970. godine, u ostavinskom postupku iza pokojnog ŠU, sina ŠU, te su 1/2 dijela čk. br. 899 naslijedile supruga navedenog ostavitelja ZU i njegova kćerka UU, dok je čk. br. 900 pripala u nasljedstvo ŠU, Jankovom.

6. Nadalje utvrđuje da je na temelju rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Donjoj Stubici poslovni broj O-395/74 od 15. prosinca 1978. godine, koje je doneseno u ostavinskom postupku iza pokojnog ostavitelja, njegovoj nasljednici JU u cijelosti pripala u nasljedstvo oranica “Cukovec” od 500 čhv, dok je sunasljednica TU (Barica) Kurešić naslijedila svu preostalu pokretnu i nepokretnu ostavinsku imovinu navedenog ostavitelja.

7. Prvostupanjski sud utvrđuje da je rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Donjoj Stubici poslovni broj O-127/85 od 18. listopada 1999. godine utvrđeno da ostavinsku imovinu ostaviteljice TU čine nekretnine upisane u posjedovni list br. 142, k. o. [katastarska općina], u kojem su između ostalog upisane i čk. br. 899 i 900, a da su njezinim nasljednicima proglašeni EU, kći ostaviteljice, te ostaviteljičini unuci CU, ŠU, KU i UU.

8. Nastavno utvrđuje da su 1972. godine kao suvlasnici predmetnih nekretnina u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] bili upisani ŠU, K i ŠU, Jankov, svaki u 1/2 dijela, a da je na temelju darovnog ugovora od 29. prosinca 1972. godine izvršena uknjižba prava vlasništva na 1/2 dijela nekretnina ŠU (U) za korist CU, dok je dana 14. rujna 2000. godine pod poslovnim brojem Z-1155 temeljem rješenja o nasljeđivanju poslovni broj O-261/00 od 01. kolovoza 2000. godine uknjiženo pravo vlasništva na nekretninama CU za korist ĆU.

9. Na temelju uvida u povijest promjena na katastarskim česticama br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] utvrđuje da su od 1953. godine pa nadalje za predmetne nekretnine vršeni upisi i brisanja njihovih posjednika, pri čemu je 1953. godine kao temelj upisa navedena revizija, a da su kao naredni temelji upisa promjena navedeni zapisnici, rješenja, te rješenja Državne geodetske uprave kojim se poništava prethodno rješenje i vraća na ponovni postupak, pa da temeljem tih podataka nije bilo moguće utvrditi točan pravni slijed niti temelj stjecanja posjeda pojedinih posjednika, te je na predmetnim nekretninama evidentirano posljednje posjedovno stanje isto kakvo je bilo 1953. godine nakon revizije, odnosno kao posjednici predmetnih čk. br. 899 i 900, k. o. [katastarska općina] upisani su HU, Z u 1/2 dijela i TU, r. J u 1/2 dijela.

10. Prvostupanjski sud utvrđuje da je u predmetu tog suda poslovni broj P- 212/2013, koji se vodio po tužbi KU protiv tuženika ĐU, donesena dana 13. svibnja 2016. godine pravomoćna presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja KU radi predaje u posjed nekretnine koja se sastoji od dijela čk. br. 900, k. o. [katastarska općina], upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] i dijela čk. br. 899, k. o. [katastarska općina], upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], a koja nekretnina odgovara katastarskoj čestici [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina].

11. Nadalje utvrđuje da je između TU i CU zaključena dana 31. kolovoza 1984. godine nagodba u kojoj je utvrđeno da je pokojni ostavitelj darovao unuci CU 1/2 svoje imovine, dok je drugu 1/2 ostavio u nasljedstvo svojoj ženi TU, te da je tom nagodbom izvršena dioba nekretnina, i to opisno, tj. bez navođenja oznaka katastarskih čestica i katastarske općine.

12. Osim toga, utvrđuje i da je između HU kao prodavatelja i ĐU kao kupca zaključen dana 21. travnja 2000. godine Ugovor o kupoprodaji nekretnina temeljem kojeg je ĐU kupio čk. br. 900, k. o. [katastarska općina], a da je HU rješenjem Centra za socijalnu skrb od 16. kolovoza 2000. godine dano odobrenje za prodaju čk. br. 899 i 900, k. o. [katastarska općina] koje su bile u vlasništvu malodobnog sina FU.

13. Utvrđujući kako iz naznačenih isprava proizlazi da je ostavitelj za života raspolagao predmetnim nekretninama, odnosno da je 1/2 svoje imovine darovao CU, dok je drugu 1/2 svoje imovine oporukom ostavio svojoj supruzi TU, te da su predmetne nekretnine i nakon ostaviteljeve smrti bile predmetom pravnih poslova-nagodbe i ugovora o prodaji, a da sva ta raspolaganja nisu bila provedena u zemljišnim knjigama, utvrđuje kako predmetne nekretnine ne mogu predstavljati naknadno pronađenu imovinu ostavitelja, neovisno o tome što se još uvijek vode kao suvlasništvo ostavitelja u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], jer da je ostavitelj raspolagao tim nekretninama za života i za slučaj smrti, te su one nakon njegove smrti bile predmetom pravnih poslova i sudskih postupaka.

14. Iz navedenih razloga odlučuje kao u izreci pobijanog rješenja.

15. Prilikom donošenja pobijane odluke nije počinjena neka od bitnih povreda odredaba postupka na koje ovaj sud u skladu s odredbom članka 365. stavak 2. ZPP- a pazi po službenoj dužnosti, pa dakle niti ona propisana odredbom članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju sadržajem žalbe ukazuje predlagatelj, jer navedeno rješenje nema postupovnih nedostataka na koje ukazuje žalitelj, te se u svemu može ispitati.

16. Protivno žalbenim navodima, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio sve činjenice koje su od značaja za odluku o prijedlogu predlagatelja za raspoređivanje naknadno pronađene imovine u odnosu na nekretnine označene kao kat. čest. br. [katastarska čestica], iz zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a za svoja činjenična i pravna utvrđenja u tom pravcu naveo je jasne i pravno utemeljene razloge koje kao takve prihvaća i ovaj sud i na koje se radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja upućuje predlagatelja, pa je pravilnom primjenom materijalnog prava odlučeno na opisani način.

17. Stoga su neosnovani svi oni žalbeni navodi kojima predlagatelj ukazuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, te na pogrešnu primjenu materijalnog prava, pa dakle i pozivanje žalitelja na odredbu članka 232. ZN-a, jer je pretpostavka primjene te odredbe da iza ostavitelja postoji naknadno pronađena imovina, dakle ona koja nije bila obuhvaćena pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju, a koja pretpostavka u konkretnom slučaju nije ostvarena.

18. S obzirom na navedeno, za odluku o žalbi nisu od značaja preostali žalbeni navodi.

19. Stoga je žalbu predlagatelja valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje, pozivom na odredbu članka 380. točka 2. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 173. ZN-a.

U Rijeci, 30. siječnja 2025. godine.

S U D A C :

Alen Perhat