REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
[adresa] I 5
Poslovni broj: Us I-1289/2024-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sucu Vedranu Juričiću, uz sudjelovanje zapisničarke Nikoline Jakoplić, u upravnom sporu tužitelja IVO, iz [adresa]/ J, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Lorena Sandalj Kojundžić, odvjetnica u Matuljima, Vladimira Gortana 2, protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 14, OIB: 95093210687, radi izdavanja uporabne dozvole, 30. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine KLASA: UP/II-361-05/23-02/22, URBROJ: 531-03-4-24-2 od 28. svibnja 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog spora.
Obrazloženje
1. Uporabnom dozvolom za građevine izgrađene do 15. veljače 1968., Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostave u Opatiji, KLASA: UP/I-361-05/17-03/15, URBROJ: 2170- 03-06/4-22-39 od 7. prosinca 2022., utvrđeno je da je poluugrađena građevina stambene namjene na postojećoj građevnoj čestici oznake GRČ. 108/1, k. o. [katastarska općina], izgrađena prije 15. veljače 1968. (toč. 1.). Nadalje, da se radi o poluugrađenoj građevini stambene namjene, katnosti tri nadzemne etaže: prizemlje, 1. kat i 2. kat (P+2), najvećih tlocrtnih gabarita cca (4,0 m x 11,00 m) x cca (4,0 m x 3,0 m), kosog dvostrešnog krovišta (toč. 2.). Nadalje, da ispitivanje ispunjavanja temeljnih zahtjeva za građevine, lokacijskih uvjeta te drugih uvjeta i zahtjeva nije prethodilo izdavanju dozvole iz toč. 1. (toč. 3.).
2. Protiv navedenog rješenja, tužitelj je izjavio žalbu, a koja je odbačena osporenim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-361-05/23-02/22, URBROJ: 531-03-4- 24-2 od 28. svibnja 2024.
3. Navedena rješenja donesena su u ponovljenom postupku, nakon što je ranije rješenje-uporabnu dozvolu prvostupanjskog tijela, KLASA: UP/I-361-05/17-03/15, URBROJ: 2170/1-03-06/6-19-8 od 28. svibnja 2019., tuženik poništio rješenjem, KLASA: UP/II-361-05/19-02/81, URBROJ: 531-09-2-20-2 od 31. siječnja 2020. i vratio predmet na ponovni postupak.
4. Tužitelj je u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika pravodobno podnio tužbu ovom Sudu, a u tužbi navodi, u bitnom, da je on, u odnosu na predmetnu nekretninu, vlasnik neposredno susjedne nekretnine (radi se o kućama u nizu) te da se prijavio u predmetni postupak kao zainteresirana treća osoba sukladno odredbi članka 4. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21, dalje: ZUP). Nadalje navodi da je podnio prijave nadležnim tijelima zbog činjenice da je vlasnica predmetne nekretnine bez ikakvih dozvola ili suglasnosti nadležnih tijela poduzela zahvat uklanjanja krovišta i gradnje krovne terase na svom objektu, a da je tek po obradi od strane policije i Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci navedena vlasnica djelomično vratila predmetni objekt u prijašnje stanje izgradnjom/povratom krovišta s krovnim prozorima, no da time nije u cijelosti objekt vraćen u prvobitno stanje kako je to bio naložio Konzervatorski odjel u Rijeci, zbog čega smatra da predmetna nekretnina ne ispunjava uvjete za izdavanje predmetne uporabne dozvole jer je dio zgrade izveden nakon 15. veljače 1968. Nadalje, tužitelj navodi da mu je za razliku od prethodnog postupka, tuženik sada osporenim rješenjem odbacio žalbu prema odredbi članka 138. Zakona o gradnji, a koju je on sukladno navedenoj odredbi ZUP-a podnio. Smatra da iz odredbe članka 3. ZUP-a proizlazi da se u ovoj stvari ima primijeniti ZUP te da je pravo biti strankom u upravnom postupku zaštićeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, zbog čega se odredbom posebnog zakona pa i Zakona o gradnji ne smije odstupiti od članka 3. ZUP-a. Nadalje, tužitelj navodi da u postupku izdavanja građevinske dozvole vlasnik nekretnine koja neposredno graniči s nekretninom za koju se izdaje građevinska dozvola, ima status stranke u tom postupku. Osim toga, ističe i da ima pravni interes sudjelovati u predmetnom upravnom postupku, i to iz razloga da se spriječi izdavanje uporabne dozvole za objekt izgrađen prije 1968., i to nakon što je vlasnik i investitor na objektu izvršio nelegalni zahvat uklanjanja krova i izgradnje krovne terase. Slijedom navedenog, predlaže da sud poništi osporavano rješenje tuženika od 28. svibnja 2024. te izdanu uporabnu dozvolu od 7. prosinca 2022. te predmeti vrati tuženiku na ponovni postupak. Tužitelj potražuje naknadu troškova ovog spora.
5. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da ostaje u cijelosti kod navoda iznijetih u obrazloženju osporenog akta te predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.
6. Među strankama je nesporno da je tužitelj vlasnik nekretnine koja neposredno graniči s nekretninom za koju je njezina vlasnica podnijela zahtjev za izdavanje uporabne dozvole za građevine izgrađene do 15. veljače 1968. Nadalje, nesporno je i da je tužitelj, odnosno njegov pravni prednik, sudjelovao u upravnom postupku u kojem je navedena uporabna dozvola izdana.
7. Sporno je u ovoj upravnoj stvari, je li zakonito tuženik utvrdio da tužitelj kao vlasnik nekretnine koja neposredno graniči s nekretninom za koju je podnesen zahtjev za izdavanje uporabne dozvole, ne može biti stranka u tom postupku te, sukladno tome, je li pravilno i zakonito odbacio njegovu žalbu izjavljenu protiv navedene uporabne dozvole.
8. Budući da su pravno odlučne činjenice među strankama nesporne, da tužitelj osporava samo primjenu prava, a stranke u tužbi i odgovoru na tužbu nisu izričito zatražile održavanje rasprave, Sud je bez održavanja rasprave, primjenom odredbe članka 98. točke 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje: ZUS) i odredbe članka 8. ZUS-a prema kojoj je Sud dužan upravni spor provesti brzo, bez odugovlačenja i uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova, ovaj spor riješio bez održavanja rasprave.
9. Na temelju razmatranja nespornih činjenica i spornih pravnih pitanja, Sud ocjenjuje da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
10. Odredbom članka 63. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o gradnji ("Narodne novine", broj 145/24), propisano je da postupci započeti prema odredbama Zakona o gradnji ("Narodne novine", broj 153/13, 20/17, 39/19 i 125/19, dalje: ZG) do dana stupanja na snagu ovoga Zakona dovršit će se prema odredbama toga Zakona.
11. Odredbom članka 138. ZG-a propisano je da stranka u postupku izdavanja uporabne dozvole je investitor, odnosno vlasnik građevine na čiji je zahtjev pokrenut postupak izdavanja te dozvole.
12. Odredbom članka 4. stavkom 1. ZUP-a propisano je da je stranka u upravnom postupku fizička ili pravna osoba na zahtjev koje je pokrenut postupak, protiv koje se vodi postupak ili koja radi zaštite svojih prava ili pravnih interesa ima pravo sudjelovati u postupku.
13. Odredbom članka 3. stavka 1. ZUP-a propisano je da se taj Zakon primjenjuje u postupanju u svim upravnim stvarima. Samo se pojedina pitanja upravnog postupka mogu zakonom urediti drukčije, ako je to nužno za postupanje u pojedinim upravnim područjima te ako to nije protivno temeljnim odredbama i svrsi ovoga Zakona.
14. Odredbom članka 114. stavka 1. ZUP-a propisano je da će drugostupanjsko tijelo ispitati je li žalba dopuštena, pravodobna i izjavljena od ovlaštene osobe. Ako žalba nije dopuštena ili pravodobna ili izjavljena od ovlaštene osobe, odbacit će je rješenjem.
15. Prema ocjeni suda pravilno je tuženik ocijenio da tužitelj nije stranka u postupku izdavanja uporabne dozvole za građevinu izgrađenu prije 15. veljače 1968. te je, sukladno tome, pravilno i zakonito odbacio njegovu žalbu izjavljenu protiv navedene dozvole. Naime, prema shvaćanju suda, odredba članka 138. ZG-a jest posebna odredba (lex specialis) u odnosu na odredbu članka 4. stavka 1. ZUP-a, koja uređuje status stranke u upravnom postupku, stoga se prema načelu da posebna odredba isključuje primjenu opće odredbe (lex specialis derogat legi generali), u postupku izdavanja uporabne dozvole status stranke ne može priznati osobi koja se ne može podvesti pod neku od osoba iz kruga osoba propisanih citiranim člankom 138. ZG-a (tako i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj: Usž-979/2024-2 od 28. ožujka 2024.). Stoga nije osnovano pozivanje tužitelja da na temelju članka 4. stavka 1. ZUP-a ima status stranke u predmetnom upravnom postupku. Dakle, s obzirom da je nesporno da tužitelj nije investitor, odnosno vlasnik građevine na čiji je zahtjev pokrenut postupak izdavanja predmetne uporabne dozvole, a da je ZG-om propisan krug osoba koje imaju svojstvo stranke u postupku izdavanja uporabne dozvole, jasno je da tužitelj nije stranka u postupku izdavanja predmetne uporabne dozvole te da ne može isticati neko svoje pravo ili pravni interes i zahtijevati njegovu zaštitu u postupku donošenja uporabne dozvole vlasnici nekretnine s kojom njegova nekretnina neposredno graniči. Iz istog razloga je ocijenjen neodlučnim za odluku u ovom sporu tužbeni navod kojim tužitelj navodi da sukladno ZG-u status stranke u postupku izdavanja građevinske dozvole imaju i vlasnici nekretnina s kojom neposredno graniči nekretnina za koju se donosi građevinska dozvola. Naime, odluka o uređenje kruga osoba koje mogu biti strankom u određenom upravnom postupku jest u domeni zakonodavca te eventualno različito uređenje kruga stranaka u postupku izdavanja uporabne dozvole i građevinske dozvole ne predstavlja odstupanje od citiranog članka 3. ZUP-a, s obzirom da se prema tom članku pojedina pitanja upravnog postupka (primjerice propisani krug stranaka određenog postupka) mogu urediti drugačije, dok se sam postupak, u svojoj cjelini, provodi upravo sukladno tom zakonu.
16. U odnosu na interes za koji tužitelj navodi da ga ima u odnosu na donesenu uporabnu dozvolu, ističe se da pogrešno tužitelj smatra da u odnosu na tu dozvolu ima pravni interes, s obzirom da mjerodavnom zakonskom odredbom on nije propisan (nije stranka postupka), pri čemu neki drugi interes, koji svakako može imati kao vlasnik neposredno susjedne nekretnine za koju je predmetna dozvola izdana, nije dovoljna osnova za priznanje statusa stranke u tom postupku, a pored izričitog zakonskog uređenja tko može biti stranka postupka u kojem se odlučuje o izdavanju uporabne dozvole.
17. Nadalje, s obzirom da je osporeno rješenje tuženika doneseno u pravilno provedenom postupku, da su odlučne činjenice pravilno i potpuno utvrđene te da je pravilno primijenjeno materijalno pravo, ocjena je suda da osporenim rješenjem tuženika nisu povrijeđena niti ograničena tužiteljeva prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
18. Budući da je iz prethodno navedenih razloga žalbu tužitelja protiv predmetne uporabne dozvole valjalo odbaciti, a o čemu je tuženik zakonito odlučio, nema pretpostavki da sud, kao niti ranije tuženik, odlučuje o meritornim razlozima koje tužitelj ističe kao osnovu za poništavanje izdane uporabne dozvole, zbog čega ti navodi tužitelja niti u ovom sporu nisu uzeti u razmatranje.
19. Slijedom svega navedenog, osporavano rješenje tuženika ocjenjeno je zakonitim pa je stoga sud na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, kako je to navedeno pod točkom I. izreke ove presude.
20. Točka II. izreke ove presude temelji se na odredbi članka 147. stavka 1. ZUS- a prema kojoj odredbi stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.
U Rijeci, 30. siječnja 2025.
Sudac
Vedran Juričić, dipl. iur.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude i rješenja. Žalba protiv presude odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS).
Dostaviti:
- tužitelju putem opunomoćenice odvjetnice Lorene Sandalj Kojundžić, Matulji, Vladimira Gortana 2
- tuženiku Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 14
