Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Poslovni broj Gž R-177/2024-2
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Verice Kos predsjednice vijeća, Gorana Škugora suca izvjestitelja i člana vijeća te Vesne Gašparuš-Horvat članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Anti Pecirepu, odvjetniku iz Zagreba, protiv tužene Republike Hrvatske, Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB: 52634238587, zastupana po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1106/2022-31 od 25. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 30. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tužene Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1106/2022-31 od 25. travnja 2024. u pobijanom dijelu točke I. izreke kojim je naloženo tuženoj isplatiti tužitelju iznos od 1.931,71 eur s pripadajućom zateznom kamatom i naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.000,00 eura s pripadajućom zateznom kamatom.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužene Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova za naknadu troška sastava žalbe od 199,00 eur.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:
"Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj - za Ministarstvo unutarnjih poslova da tužitelju VĆ na ime neisplaćenih dodataka na plaću isplati bruto iznos od 1.931,71 EUR (slovima: tisuću devetsto trideset jedan euro i sedamdeset jedan cent) zajedno sa zateznim kamatama, osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu, po kamatnoj stopi sukladno članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i Uredba 156/22) propisanoj za ostale odnose koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom:
- na iznos od 208,32 EUR od 08.02.2017. godine
- na iznos od 458,30 EUR od 08.03.2017. godine
- na iznos od 433,18 EUR od 08.04.2017. godine
- na iznos od 533,02 EUR od 08.05.2017. godine
- na iznos od 298,89 EUR od 08.06.2017. godine
kao i naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.250,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i Uredba 156/22) po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena počev od 25. travnja 2024. pa do isplate, a sve to isplatom na žiro- račun punomoćnika tužitelja Ante Pecirepa, odvjetnika u Zagrebu, sve u roku 15 dana."
2. Protiv dijela navedene presude kojim je tuženoj naloženo da tužitelju isplati iznos od 1.931,71 eura bruto i trošak postupka u iznosu od 2.000,00 eura žalbu je podnijela tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev uz naknadu troška, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje naknadu troška sastava žalbe od 199,00 eur.
3. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava žalbene navode kao neosnovane te je predlaže odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmetom ovog postupka je zahtjev tužitelja da mu tužena isplati neisplaćenu plaću za obavljeni prekovremeni rad u vremenskom periodu od 20. siječnja 2017. do 20. svibnja 2017. kada je od strane tužene kao poslodavca bio upućen na pohađanje programa Dopunske pedagoško-psihološko-didaktičko-metodičke izobrazbe nastavnika koji se odvijao na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a koja je bila organizirana na način da se odvijala dva dana tjedno petkom od 17,00 h do 21,00 h i subotom od 09,00 do 15,00 h.
6. Ispitujući pobijanu presudu u okviru sadržajno istaknutog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), ovaj drugostupanjski sud nalazi kako nije počinjena navedena bitna povreda odredaba parničnog postupka jer prvostupanjska presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti.
7. Neosnovano tužena pobija pravilnost i potpunost utvrđenja svih odlučnih činjenica u ovome postupku. Žalbeni razlozi koje tužena iznosi s ovog osnova predstavljaju njezinu ocjenu izvedenih dokaza i kao takvi ne dovode u sumnju pravilnost i potpunost utvrđenja svih odlučnih činjenica u postupku.
7.1. Tako prvostupanjski sud polazeći od utvrđenja:
- da je među strankama nesporno da je tužitelj obavljao poslove policijskog službenika - nastavnika stručnih predmeta, da je pohađao program Dopunske pedagoško-psihološko-didaktičko-metodičke izobrazbe nastavnika na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu od 20. siječnja do 20. svibnja 2017.
- da se nastava održavala petkom od 17,00 do 21,00 sati i subotom od 09,00 do 15,00 sati kroz ukupno devetnaest petaka i subota;
- da je tužitelj tijekom izobrazbe uredno obavljao svoje redovne poslove tijekom radnog vremena kao nastavnik stručnih predmeta;
- da za sate izobrazbe provedene na izobrazbi van redovnog radnog vremena tužitelju nisu omogućeni slobodni dani;
- da je iz evidencije rada za vremenski period od siječnja do svibnja 2017. razvidno da policijski službenik - tužitelj VĆ nije koristio plaćeni dopust, po nijednoj osnovi;
- da je visinu potraživanja (razliku plaće) utvrđenu obračunom tužene, tužitelj prihvatio kao nespornu,
pravilno prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja i tuženici nalaže isplatu utuženog iznosa, pozivom na odredbe čl. 94. Zakonom o državnim službenicima ("Narodne novine", broj 92/05, 107/07, 27/08, 34/11, 49/11, 150/11, 34/12, 49/12, 37/13, 38/13, 138/15 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 61/17 i 70/19 - u daljnjem tekstu ZDS), odnosno odredbom čl. 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine", broj 104/13, 104/13, 150/13, 153/13, 71/16, 123/16 i 112/17).
8. Naime, prvostupanjski sud pravilno je zaključio kako je tužitelj dokazao postojanje obveza tužene na isplatu dodataka za sve sate rada tužitelja tijekom izobrazbe, a koje mu tužena nije isplatila, koje se odnose na sate provedene na izobrazbi petkom izvan radnog vremena od 17,00-21,00 sat i u slobodni dan tužitelja - subotom od 09,00 do 15,00 sati, a za koje sate tužitelj ima pravo na dodatke za prekovremeni rad, što žalbenim navodima nije dovedeno u sumnju.
9. Pravilno je prvostupanjski sud odbio kao neosnovan prigovor zastare koji je tužena istaknula za potraživanje od 11. veljače 2017. polazeći od odredbe čl. 139. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, 127/17 i 98/19) koja propisuje da potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina, a odredbom čl. 92. st. 3 propisano je da ako kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuje se najkasnije do petnaestog u idućem mjesecu, odredbe čl. 215. Zakonom o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 - u daljnjem tekstu ZOO) kojom je propisano da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, odredbe čl. 216. ZOO koja propisuje da zastara nastupa kad istekne posljednji dan zakonom određenog vremena i odredbe čl. 241. ZOO kojom je propisano da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.
9.1. Kako je najstarije potraživanje tužitelja dospjelo 15. siječnja 2017. (do kojeg dana je tužena bila u obvezi tužitelju isplatiti plaću), a tužitelj se nesporno tuženoj obratio sa prijedlogom za mirno rješenje spora 9. veljače 2022., to je navedenog dana došlo do prekida zastare u smislu odredbe čl. 241. ZOO, te je od navedenog dana zastara ponovo počela teći, slijedom čega je tužba koju je tužitelj podnio 10. svibnja 2022. podnesena prije isteka roka od pet godina.
9.2. Na navode tužene kojima se pozivala da je svoju obvezu isplate plaće izvršila 8. veljače 2017., valja odgovoriti kako je u postupku utvrđeno da svoju obvezu nije ispunila u cijelosti (a što je trebala do 15. veljače 2017.) slijedom čega tužitelj nije izgubio pravo tog potraživanja zbog činjenice koju ističe tužena.
10. Stoga utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda te primjenu materijalnog prava prihvaća i ovaj drugostupanjski sud te ista žalbenim navodima tužene nisu dovedena u sumnju.
11. Žalbu u pogledu odluke o trošku tužena posebno ne obrazlaže osim kroz tvrdnju da je tužbeni zahtjev trebao biti odbijen pa slijedom navedenog i zahtjev za naknadu troška. Prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP, sud drugog stupnja ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima parničnog postupka, pa je stoga kao opravdan iznos troškova postupka koji je dosuđen tužitelju uzet iznos koji je dosudio sud prvog stupnja.
12. Zbog svega navedenog, jer nisu osnovani žalbeni razlozi tužene, a ne postoje ni oni na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP valjalo je kao neosnovanu odbiti žalbu tužene i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.
13. Zahtjev tužene za naknadu troška žalbenog postupka odbijen je temeljem odredbe čl. 166. st. 1. u svezi s čl. 154. st. 1. ZPP, jer sa žalbom nije uspjela.
14. U nepobijanom dijelu točke I. izreke, kojim je odbijen zahtjev tužitelja za zateznu kamatu na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinačnom bruto iznosu, prvostupanjska presuda nije ispitivana (čl. 365. st. 1. ZPP).
U Velikoj Gorici 30. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća
Verica Kos
