Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: P-190/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sisku po sucu Kristina Devčić Merzel u pravnoj stvari tužitelja Privredna banka Zagreb d.d., OIB 02535697732, Radnička cesta 50, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik Bojan Doneski, odvjetnik iz Garešnice, protiv tuženika OPĆINA DONJI KUKURUZARI, OIB 68881952354, Ulica don Ante Lizatovića 2, Donji Kukuruzari, kojeg zastupa punomoćnica Matea Begić, odvjetnica iz Siska, radi obvezno-isplata, nakon održane i zaključene glavne rasprave 16. prosinca 2024. godine, na kojoj su prisustvovali punomoćnik tužitelja Bojan Doneski, odvjetnik iz Garešnice i punomoćnica tuženika Matea Begić, odvjetnica iz Siska, dana 30. siječnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku OPĆINA DONJI KUKURUZARI, Don Ante Lizatovića 2, Donji Kukuruzari, OIB: 68881952354, da tužitelju PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732 plati iznos od 640,40 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od 515,41 EUR teče od 21. veljače 2024. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, do isplate, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se OPĆINA DONJI KUKURUZARI, Don Ante Lizatovića 2, Donji Kukuruzari, OIB: 68881952354, da tužitelju PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732 parnični trošak ovog postupka u iznosu od 388,27 eur sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, počevši od 30. siječnja 2025. do isplate, sve u roku 15 dana. .

Obrazloženje

1. Tužitelj Privredna banka Zagreb d.d., OIB 02535697732, Radnička cesta 50, Zagreb (dalje: tužitelj) podnio je ovom sudu 20. svibnja 2024. tužbu protiv tuženika OPĆINA DONJI KUKURUZARI, OIB 68881952354, [adresa] (dalje: tuženik), radi obvezno-isplata. U tužbi tužitelj navodi da je tužitelj sa prednikom tuženika sada pok. OF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dana **.**.2007. zaključio Ugovor o tekućem računu broj: [broj bankovnog računa], a temeljem kojeg ugovora tužitelj ima dospjelo potraživanje koje na dan 20. veljače 2024. godine iznosi 640,40 EUR. Tužitelj tvrdi da je po svom punomoćniku dana 5. travnja 2024. godine tuženiku uputio opomenu radi plaćanja duga, no tuženik to odbija učiniti.

2. U odgovoru na tužbu zaprimljenom 19. rujna 2024. tuženik navodi da tuženik nema saznanja o tome da bi pok., OF dana **.**.2007. sklopila s tužiteljem Ugovor o tekućem računu. Budući da tuženik nije prisustvovao istom događaju, ne može znati je li takav Ugovor doista sklopljen te ne može znati da li Ugovor koji je priložen uz tužbu doista potpisan od strane pok. OF, obzirom da nema saznanja o potpisivanju Ugovora, stoga se osporava takav navod tužitelja. Postojanje Ugovora o tekućem računu nije vidljivo iz Rješenja o nasljeđivanju, a tuženik pokojnu nije poznavao, kao niti njezinog, sada isto pokojnog, supruga UF. Tuženiku nije poznato da li je tužitelj pokojnog UF za vrijeme života obavijestio o navodnom dugovanju. Tuženik ističe da nije sporno da je ČF proglašen zakonskim nasljednikom iza pok. OF te nije sporno da je i on umro te da je nakon njegove smrti ostavinska imovina prešla u vlasništvo tuženika. Tuženik tvrdi da nije sporno da je tužitelj tuženiku uputio opomenu pred utuženje, no tuženik istoj nije mogao udovoljiti, a sve iz razloga kako slijedi. Osporava se pravna osnovanost i visina potraživanja. Kao što je već prethodno istaknuto, tuženik nema saznanja o tome kada, pod kojim uvjetima i okolnostima je sklopljen Ugovor o tekućem računu, niti o tome da li je navedeni Ugovor sklopila i potpisala pok. OF, tj., da li je u konačnici isti dug platio pokojni ČF. Isto tako, tuženik nema saznanja je li netko od obitelji platio navodno dugovanje u ime pok. OF nakon što je ona preminula. Tuženik ne raspolaže nikakvom dokumentacijom, osim onoga što je dostavljeno uz tužbu. Nadalje, tuženik ističe da, prema članku 139. stavku 6. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" br. 48/03., 163/03., 35/05., 127/13., 33/15., 14/19.) predmet ovrhe radi ostvarenja ili osiguranja tražbina ostaviteljevih vjerovnika prema općini, odnosno gradu na koje je prešla ošasna ostavina mogu biti samo stvari i prava koja su sastavni dio nekretnine. Drugim riječima, ostaviteljevi vjerovnici protiv općine mogu prisilno ostvariti samo tražbine samo na stvarima i pravima koji su bili dio ostavine, odnosno u konkretnom slučaju na suvlasničkim dijelovima nekretnina navedenih pod točkom I. Rješenja o nasljeđivanju ia pok. UF i to od točke 1. do 6. Dakle, čak i kada bi sud nakon provedenog postupka utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan, tužitelj bi mogao prisilno ostvariti svoju tražbinu samo na nekretninama koje su bile predmet ostavine. Tuženik prvenstveno predlaže da sud odbaci tužbu, a podredno se predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u ugovor o tekućem računu (str. 6 spisa), izvadak iz poslovnih knjiga (str. 7 spisa), rješenje o nasljeđivanju broj: O-1396/2019 i O-594/2019 (str. 8-13 spisa), opomenu pred tužbu i povratnicu (str. 14-16 spisa), opće uvjete ugovora o tekućem računu (str. 34 spisa).

4. Temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cijelog postupka, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP), sud zaključuje da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

5. Uvidom u Ugovor o tekućem računu od 2. studenog 2007., a koji je sklopljen između tužitelja kao banke i OF iz [adresa], kao vlasnika tekućeg računa broj 80404-5 230009-3210839978 (dalje: Ugovor) u podružnici 22 Sisak, Hrvatska Kostajnica, utvrđeno je da istim OF otvoren tekući račun, naprijed citiranog broja (čl. 1.), a vlasnica tekućeg računa se obvezala istim ugovorom osigurati priljev sredstava na tekući račun najmanje u iznosu potrebnim za isplate odnosno plaćanje računa (čl. 2. Ugovora). Nadalje se vlasnik računa obveza da neće prekoračiti raspoloživi iznos na tekućem računu, a u slučaju prekoračenja da će snositi kaznenu i materijalnu odgovornost. Čl. 3. Ugovora ugovoreno je ugovoreno da banka omogućava vlasniku korištenje dopuštenog prekoračenja na tekućem računu, ukoliko ispunjava uvjete a o iznosu i uvjetima te eventualnom opozivu neiskorištenog iznosa dopuštenog prekoračenja će banka pisanim putem obavijestiti vlasnika. Čl. 4. Ugovora ugovoreno je da na sredstva tekućeg računa banka obračunava i plaća kamatu pripisom na tekući račun, a na neiskorišteni iznos dopuštenog prekoračenja banka obračunava i naplaćuje kamatu na teret tekućeg računa. Kamatna stopa je ugovorena promjenjiva, a visina kamatne stope, način obračuna i rokovi plaćanja kamate se utvrđuju odlukom o kamatnim stopama Banke. Ugovor je potpisan od strane vlasnice računa i ovlaštene osobe banke te ovjeren pečatom banke.

6. U odnosu na osporavanje tuženika da bi potpis na Ugovoru bio potpis pok. OF, ovaj sud ističe da je Ugovor o tekućem računu sačinjen temeljem osobne isprave pok. OF a kako se to u uvodu Ugovora i navodi i gdje se točno ističu osobni podaci kako vlasnice računa tako i podaci sa osobne važeće isprave vlasnice računa. Slijedom iznesenog nije logično niti dokazano da bi tužitelj sklopio, a nakon provjere osobnih podataka, Ugovor sa osobom koja svojim osobnim podacima ne odgovara osobi koja je potpisala Ugovor. Da potpis na Ugovoru ne bi odgovarao potpisu OF, tuženik ističući istu činjenicu ničim ne dokazuje niti dostavlja niti jedan dokaz koji bi doveo u sumnju takvu činjenicu a temeljem čl. 219. ZPP, slijedom čega ovaj sud smatra isticanje takvih prigovora tuženika odugovlačećim i u usmjerenih na izbjegavanje odgovornosti za predmetni dug. 7. U smislu čl. 1007. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 dalje: ZOO) ugovorom o bankarskom tekućem računu banka se obvezuje nekoj osobi otvoriti poseban račun i preko njega primati uplate i obavljati isplate u granicama njezinih novčanih sredstava i odobrenog kredita. U smislu čl. 1008. ZOO takav ugovor mogla biti sklopljen u pisanom obliku. U smislu čl. 1009. st. 1. ZO novčana sredstva na tekućem računu ostvaruju se uplatama od strane položitelja i naplatama novčanih iznosa izvršenih na njegov račun, a st. 2. istog je određeno da je banka dužna preko tekućeg računa obavljati plaćanja za položitelja i onda kada na računu nema pokrića i to u opsegu koji je predviđen ugovorom o otvaranju tekućeg računa ili posebnim sporazumom. U smislu čl. 1012. ZOO banka odgovara za izvršenje naloga položitelja prema pravilima o ugovoru o nalogu.

8. Nadalje, uvidom u Izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja od 20. veljače 2024. utvrđeno je da je dug dužnika OF a po Ugovoru o tekućem računu broj [broj bankovnog računa] sklopljenog dana 2. studenog 2007. (dakle Ugovora iz toč. 5. ove presude) na dan 20. veljače 2024. iznosi ukupno 640,40 eura od čega: s osnova glavnice iznos od 515,41 eur, s osnova redovnih kamata iznos od 0,12 eur, s osnove zatezne kamate iznos od 124,87 eur.

9. Dakle, osnovom naprijed navedenog ovaj sud je utvrdio da tužitelj po nalogu vlasnice računa, a u smislu čl. 1009. st. 2. ZOO i a u svezi čl. 3. Ugovora, vršio plaćanja i isplate u iznosu kako je to navedeno u Izvatku iz poslovnih knjiga tužitelja, no koje isplate, a u skladu s čl. 2. Ugovora, vlasnica računa nije podmirila osiguranjem redovnog priljeva sredstava na tekući račun.

10. Sama činjenica da tuženiku nisu poznate okolnosti oko sklapanja Ugovora i visina duga vlasnika računa, ne čine dostavljeni Ugovor i Izvod iz poslovnih knjiga tužitelja nevaljanim, tim više što sam tuženik nije priložio niti jedan dokaz o redovnom priljevu sredstava na sporni broj tekućeg računa i podmirenju obveza na dan obračuna obveza od strane samog tužitelja.

11. Slijedom iznesenog ovaj sud smatra sada neosnovanim, odugovlačećim i neekonomičnim isticanje prigovora tuženika a koji se odnose na visinu potraživanja kao i osnovu, slijedom čega nije provodio niti grafološko (kako je pobliže objašnjeno pod toč. 6. ove presude) ali niti financijsko vještačenje, a koji dokazni prijedlozi ne samo da su se ukazali neekonomičnim već i nepotrebnim jer tuženik nije dostavio niti jedan financijski dokument a koji bi se eventualno mogao uzeti u obzir prilikom financijskog vještačenja a na okolnost djelomičnog ili u cijelosti podmirenja duga ili dokaz o osiguranju redovnih priljeva na tekući račun, pa sud nije trebao posebna znanja da zbroji dug prema dokumentaciji koja se nalazi u spisu.

12. Uvidom u Opomenu pred tužbu od 5. travnja 2024. utvrđeno je da je istom tužitelj pozvao tuženika na isplatu sada utuženog iznosa i to u roku od 8 dana od primitka opomene, a koju opomenu je tuženik primio dana 9. travnja 2024. (vidljivo iz povratnice).

11. Uvidom u rješenje o nasljeđivanju javne bilježnice Belme Pličanić iz Hrvatske Kostajnice kao povjerenice suda od 24. travnja 2019. poslovni broj: O- 594/2019, UPP/OS-100/2019-2 utvrđeno je da istim rješenjem utvrđena ostavinska imovina iza pok. OF OIB: [osobni identifikacijski broj] (a koja odgovara vlasnici tekućeg računa) umrle **.**.2019. (dakle vidljivo je da je na dan obračuna duga vlasnica računa bila mrtva slijedom čega nisu niti vršen redovni priljev sredstava na njezin račun), i to pokretnine potraživanje prema HZMO i HZZO te osnovom tekućeg računa [broj bankovnog računa] kod PBZ (dakle po računu po kojem je nastao predmetni dug) te se njezinim nasljednikom proglašava ČF, OIB: [osobni identifikacijski broj], bračni drug ostaviteljice.

12. Uvidom u rješenje o nasljeđivanju javne bilježnice Belme Pličanić iz Hrvatske Kostajnice kao povjerenice suda od 3. rujna 2020. godine utvrđeno je da istim rješenjem utvrđena ostavinska imovina iza pok. ČF OIB: [osobni identifikacijski broj] (dakle: bračnog druga vlasnice tekućeg računa i njezinog nasljednika) a koji je umro **.**.2019. Nadalje iz istog rješenja o nasljeđivanju vidljivo je da je iza ostavitelja ČF utvrđena ostavinska imovina i to nepokretna a koja se sastoji od više katastarskih čestica (kako građevinskih sa kućom tako i poljoprivrednih) i koja ostavina, a obzirom da iza ostavitelja nisu utvrđeni nasljednici, je kao ošasna imovina prešla u vlasništvo ovdje tuženika i to u cijelosti, a u smislu čl. 20.s t. 1. Zakona o nasljeđivanju.

13. Naime, u smislu čl. 6. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine broj: 48/2003, 163/2003, 35/2005, 127/2013, 33/2015, 14/2019, dalje: ZN) smrću ostavitelja koji nema nasljednika ostavina prelazi na općinu, odnosno grad određene ovim Zakonom, koji time dobivaju jednak položaj kao da su ostaviteljevi nasljednici, čega se oni ne mogu odreći.

14. Dakle, suprotno navodima samog tuženika, u konkretnom slučaju u odnosu na dugove ostavitelja, tuženik u odnosu na odgovornost za ostaviteljeve dugove ima isti položaj kao i ostaviteljevi nasljednici.

15. U smislu čl. 139. st. 1. ZN nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove. U smislu st. 2. istog čl. nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine, s time da na visinu vrijednosti naslijeđene imovine i vrijednost ostaviteljevih dugova koje je nasljednik već podmirio sud pazi samo na prigovor nasljednika. U predmetnom postupku tuženik nije isticao prigovor prekoračenja iznosa vrijednosti ostavine, niti dokazao takvu činjenicu. Slijedom iznesenog, u smislu čl. 6. ZN u svezi čl. 139. st. 1. ZN upravo je tuženik odgovoran za dugove ostavitelja, a koji ostavitelj je ujedno i nasljednik sporog tekućeg računa pa i dugova po osnovi tog računa.

16. Prigovor tuženika da u smislu čl. 139. st. 6. ZN predmet ovrhe radi ostvarenja ili osiguranja tražbina ostaviteljevih vjerovnika prema općini, odnosno gradu na koje je prešla ošasna ostavina mogu biti samo stvari i prava koja su sastavni dio ostavine, nije od utjecaja na ovaj parnični postupak a u kojem se utvrđuje odgovornost i visina za dug, već takav prigovor tuženik eventualno može isticati u postupku prisilne naplate utvrđenog duga odnosno ovrsi.

17. Slijedom iznesenog, smatrajući da tužitelju osnovano temeljem čl. 4. i 29. ZOO, te čl. 1007. i 1009. ZOO u svezi čl. 2. i 3. Ugovora i čl. 6. i 139. st. 1. ZN pripada iznos duga od 640,40 eur a koji se odnosi na glavnicu duga po kreditu, redovne kamate te zatezne kamate zbog zakašnjenja (tuženik nije dostavio dokaz a koji bi osporili obračun tuženika koji je financijska insitucija te sud ne dvoji u njezinu stručnost prilikom obračuna) ovaj sud je u konačnici usvojio zahtjev tužitelja te tužitelju dosudio isti iznos i odlučio kao u izreci,

18. Tužitelju je u smislu čl. 29. ZOO (i odredbe čl. 6. Ugovora) dosuđena i zakonska zatezna kamata od dana obračuna tužitelja (Izvadak iz poslovnih knjiga) odnosno 21. veljače 2024. (jer je dug obračunat s danom 20. veljače 2024. a u koji su obračunate i zatezne kamate do tog dana) pa do isplate i to samo na iznos glavnice, dok na iznos obračunatih redovnih i zateznih kamata tužitelj takvu daljnju kamatu nije niti tražio.

19. Stoga je odlučeno kao u izreci.

20. Odluka o troškovima temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP a obzirom da je tužitelj uspio sa svojim zahtjevom.

21. Tužitelju je sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika priznat trošak za sastav tužbe u iznosu od u iznosu od 125,00 eur (Tbr. 7/1, 52/3, 54, 46 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Narodne novine broj: 138/23,dalje: Tarifa) te zastupanje na ročištu od 4. studenog 2024. i 16. prosinca 2024. za svako u iznosu od 125,00 (tbr 9/1 52/3, 46 i 54 Tarife).Tužitelju je priznat i materijalni trošak zatražene pristojbe na tužbu u iznosu od 13,27 eur (čl. 4. toč. 1. Zakona o sudskim pristojbama Narodne novine broj: 118/18 dalje: ZOSP te tbr 1/1 Uredbe o tarifi sudskih pristojbi Narodne novine broj: 53/19, dalje Uredba) odnosno u konačnici ukupan trošak u iznosu od 388,27 eur, a koji je naloženo da plati tuženik, dok je višak zahtjeva tužitelja, a u dijelu troška sastava pisane opomene u iznosu od 50 eur i PDV na taj iznos, ocijenjen neosnovanim, a obzirom da sastav takvog podneska u smislu Tarife ne pripada tužitelju.

22. Na tako dosuđeni trošak tužitelju je dosuđena i zakonska zatezna kamata u visini određenoj čl. 29. ZOO i to tekuća od presuđenja pa do isplate kao trenutka kada je određena visina takvog troška i od kada je tuženiku poznata njegova obveza za naknadom takvog troška,a temeljem čl. 151. st. 3. ZPP.

23. Stoga je odlučeno kao u toč. II izreke.

U Sisku, 30. siječnja 2025.

Sutkinja

Kristina Devčić Merzel

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjerka u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta za objavu i uručenje presude.

Dostavna naredba:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćnici