Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-746/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Drage Grubeše, predsjednika vijeća, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća Sanje Sušilović i sutkinje Snježane Androš, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Nenad Horvat, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, koju zastupa punomoćnica Margita Kiš Kapetanović, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Porobija i Porobija j.t.d. iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 25. veljače 2022., poslovni broj P-6735/2019-34, u sjednici vijeća održanoj 30. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e  i  r i j e š i o  j e

I. Žalba tuženika uvažava se kao djelomično osnovana i odbija kao djelomično neosnovana, pa se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 6735/2019-34 od 25. veljače 2022. u pobijanom dijelu pod toč. I., II. i IV. izreke: a) potvrđuje u dosuđujućem dijelu pod toč. II. izreke

b) ukida pod toč. I. i IV. izreke te predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O zahtjevu tuženika za naknadu troška žalbenog postupka odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda presuđeno je :

"I/ Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d. isplatiti tužitelju ZA iznos od 17.860,06 kn, te zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od:

- 94,76 kn od 11. studenoga 2007. do isplate,

- 94,47 kn od 11. prosinca 2007. do isplate,

- 95,78 kn od 11. siječnja 2008. do isplate,

- 97,02 kn od 11. veljače 2008. do isplate,

- 185,06 kn od 11. ožujka 2008. do isplate,

- 182,64 kn od 11. travnja 2008. do isplate,

- 179,94 kn od 11. svibnja 2008. do isplate,

- 179,91 kn od 11. lipnja 2008. do isplate,

- 178,51 kn od 11. srpnja 2008. do isplate,

- 177,41 kn od 11. kolovoza 2008. do isplate,

- 178,19 kn od 11. rujna 2008. do isplate,

- 183,97 kn od 11. listopada 2008. do isplate,

- 190,15 kn od 11. studenoga 2008. do isplate,

- 184,33 kn od 11. prosinca 2008. do isplate,

- 195,37 kn od 11. siječnja 2009. do isplate,

- 197,02 kn od 11. veljače 2009. do isplate,

- 202,43 kn od 11. ožujka 2009. do isplate,

- 194,56 kn od 11. travnja 2009. do isplate,

- 194,43 kn od 11. svibnja 2009. do isplate,

- 193,03 kn od 11. lipnja 2009. do isplate,

- 193,83 kn od 11. srpnja 2009. do isplate,

- 253,89 kn od 11. kolovoza 2009. do isplate,

- 255,73 kn od 11. rujna 2009. do isplate,

- 252,79 kn od 11. listopada 2009. do isplate,

- 254,57 kn od 11. studenoga 2009. do isplate,

- 254,90 kn od 11. prosinca 2009. do isplate,

- 260,40 kn od 11. siječnja 2010. do isplate,

- 264,07 kn od 11. veljače 2010. do isplate,

- 262,67 kn od 11. ožujka 2010. do isplate,

- 268,14 kn od 11. travnja 2010. do isplate,

- 270,78 kn od 11. svibnja 2010. do isplate,

- 247,10 kn od 11. lipnja 2010. do isplate,

- 252,09 kn od 11. srpnja 2010. do isplate,

- 245,62 kn od 11. kolovoza 2010. do isplate,

- 264,48 kn od 11. rujna 2010. do isplate,

- 256,30 kn od 11. listopada 2010. do isplate,

- 257,62 kn od 11. studenoga 2010. do isplate,

- 194,69 kn od 11. prosinca 2010. do isplate,

- 203,57 kn od 11. siječnja 2011. do isplate,

- 193,94 kn od 11. veljače 2011. do isplate,

- 196,82 kn od 11. ožujka 2011. do isplate,

- 193,14 kn od 11. travnja 2011. do isplate,

- 201,14 kn od 11. svibnja 2011. do isplate,

- 208,59 kn od 11. lipnja 2011. do isplate,

- 210,55 kn od 11. srpnja 2011. do isplate,

- 195,09 kn od 11. kolovoza 2011. do isplate,

- 180,35 kn od 11. rujna 2011. do isplate,

- 177,18 kn od 11. listopada 2011. do isplate,

- 177,39 kn od 11. studenoga 2011. do isplate,

- 177,40 kn od 11. prosinca 2011. do isplate,

- 178,83 kn od 11. siječnja 2012. do isplate,

- 180,02 kn od 11. veljače 2012. do isplate,

- 178,68 kn od 11. ožujka 2012. do isplate,

- 175,67 kn od 11. travnja 2012. do isplate,

- 174,88 kn od 11. svibnja 2012. do isplate,

- 174,37 kn od 11. lipnja 2012. do isplate,

- 171,92 kn od 11. srpnja 2012. do isplate,

- 170,54 kn od 11. kolovoza 2012. do isplate,

- 168,15 kn od 11. rujna 2012. do isplate,

- 165,01 kn od 11. listopada 2012. do isplate,

- 165,54 kn od 11. studenoga 2012. do isplate,

- 164,75 kn od 11. prosinca 2012. do isplate,

- 162,94 kn od 11. siječnja 2013. do isplate,

- 158,56 kn od 11. veljače 2013. do isplate,

- 158,99 kn od 11. ožujka 2013. do isplate,

- 157,88 kn od 11. travnja 2013. do isplate,

- 155,45 kn od 11. svibnja 2013. do isplate,

- 151,35 kn od 11. lipnja 2013. do isplate,

- 148,24 kn od 11. srpnja 2013. do isplate,

- 148,04 kn od 11. kolovoza 2013. do isplate,

- 147,39 kn od 11. rujna 2013. do isplate,

- 148,12 kn od 11. listopada 2013. do isplate,

- 145,21 kn od 11. studenoga 2013. do isplate,

- 144,13 kn od 11. prosinca 2013. do isplate,

- 142,92 kn od 11. siječnja 2014. do isplate,

i to za razdoblje od dospijeća svakog pojedinačnog gore navedenog iznosa do 31. prosinca 2007. po stopi utvrđenoj u odredbi čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. pa do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te od 01. kolovoza 2015. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II/ Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d. isplatiti tužitelju ZA iznos od 90.453,37 kn, te zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od:

- 5,25 kn od 11. rujna 2006. do isplate,

- 10,50 kn od 11. listopada 2006. do isplate,

- 63,14 kn od 11. studenoga 2008. do isplate,

- 132,56 kn od 11. siječnja 2009. do isplate,

- 154,40 kn od 11. veljače 2009. do isplate,

- 226,31 kn od 11. ožujka 2009. do isplate,

- 121,78 kn od 11. travnja 2009. do isplate,

- 119,99 kn od 11. svibnja 2009. do isplate,

- 101,47 kn od 11. lipnja 2009. do isplate,

- 112,08 kn od 11. srpnja 2009. do isplate,

- 84,54 kn od 11. kolovoza 2009. do isplate,

- 103,05 kn od 11. rujna 2009. do isplate,

- 73,52 kn od 11. listopada 2009. do isplate,

- 91,41 kn od 11. studeni 2009. do isplate,

- 94,71 kn od 11. prosinca 2009. do isplate,

- 149,87 kn od 11. siječnja 2010. do isplate,

- 186,71 kn od 11. veljače 2010. do isplate,

- 172,71 kn od 11. ožujka 2010. do isplate,

- 227,65 kn od 11. travnja 2010. do isplate,

- 254,16 kn od 11. svibnja 2010. do isplate,

- 334,19 kn od 11. lipnja 2010. do isplate,

- 390,75 kn od 11. srpnja 2010. do isplate,

- 317,46 kn od 11. kolovoza 2010. do isplate,

- 531,07 kn od 11. rujna 2010. do isplate,

- 438,40 kn od 11. listopada 2010. do isplate,

- 453,36 kn od 11. studenoga 2010. do isplate,

- 539,11 kn od 11. prosinca 2010. do isplate,

- 676,11 kn od 11. siječnja 2011. do isplate,

- 527,42 kn od 11. veljače 2011. do isplate,

- 571,86 kn od 11. ožujka 2011. do isplate,

- 515,13 kn od 11. travnja 2011. do isplate,

- 638,58 kn od 11. svibnja 2011. do isplate,

- 753,44 kn od 11. lipnja 2011. do isplate,

- 783,67 kn od 11. srpnja 2011. do isplate,

- 1.278,68 kn od 11. kolovoza 2011. do isplate,

- 813,80 kn od 11. rujna 2011. do isplate,

- 756,19 kn od 11. listopada 2011. do isplate,

- 760,00 kn od 11. studenoga 2011. do isplate,

- 760,18 kn od 11. prosinca 2011. do isplate,

- 824,46 kn od 11. siječnja 2012. do isplate,

- 862,10 kn od 11. veljače 2012. do isplate,

- 866,83 kn od 11. ožujka 2012. do isplate,

- 841,39 kn od 11. travnja 2012. do isplate,

- 854,33 kn od 11. svibnja 2012. do isplate,

- 882,16 kn od 11. lipnja 2012. do isplate,

- 849,85 kn od 11. srpnja 2012. do isplate,

- 852,53 kn od 11. kolovoza 2012. do isplate,

- 796,97 kn od 11. rujna 2012. do isplate,

- 815,27 kn od 11. listopada 2012. do isplate,

- 854,97 kn od 11. studenoga 2012. do isplate,

- 842,75 kn od 11. prosinca 2012. do isplate,

- 862,48 kn od 11. siječnja 2013. do isplate,

- 811,16 kn od 11. veljače 2013. do isplate,

- 796,46 kn od 11. ožujka 2013. do isplate,

- 849,46 kn od 11. travnja 2013. do isplate,

- 806,86 kn od 11. svibnja 2013. do isplate,

- 785,88 kn od 11. lipnja 2013. do isplate,

- 732,75 kn od 11. srpnja 2013. do isplate,

- 770,03 kn od 11. kolovoza 2013. do isplate,

- 794,20 kn od 11. rujna 2013. do isplate,

- 825,50 kn od 11. listopada 2013. do isplate,

- 828,23 kn od 11. studenoga 2013. do isplate,

- 846,86 kn od 11. prosinca 2013. do isplate,

- 811,27 kn od 11. siječnja 2014. do isplate,

- 858,04 kn od 11. veljače 2014. do isplate,

- 872,12 kn od 11. ožujka 2014. do isplate,

- 861,51 kn od 11. travnja 2014. do isplate,

- 842,04 kn od 11. svibnja 2014. do isplate,

- 838,19 kn od 11. lipnja 2014. do isplate,

- 853,85 kn od 11. srpnja 2014. do isplate,

- 882,70 kn od 11. kolovoza 2014. do isplate,

- 893,20 kn od 11. rujna 2014. do isplate,

- 884,93 kn od 11. listopada 2014. do isplate,

- 916,85 kn od 11. studenoga 2014. do isplate,

- 925,34 kn od 11. prosinca 2014. do isplate,

- 928,66 kn od 11. siječnja 2015. do isplate,

- 44.905,98 kn od 16. siječnja 2015. do isplate,

i to za razdoblje od dospijeća svakog pojedinačnog gore navedenog iznosa do 31. prosinca 2007. po stopi utvrđenoj u odredbi čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. pa do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te od 01. kolovoza 2015. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III/ Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem od tuženika potražuje isplatu iznosa od 1.118,84 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

IV/ Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d. naknaditi tužitelju ZA trošak parničnog postupka u iznosu od 20.098,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 25. veljače 2022. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

2. Ovu presudu pod toč. I. II. i IV. izreke pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se preinači prvostupanjska presuda i odbije tužbeni zahtjev uz naknadu parničnih troškova tuženiku uvećano za trošak žalbe, podredno ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika je djelomično osnovana i djelomično neosnovana.

5. Osnovano tuženik u žalbi ukazuje na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a s obzirom da izreka presuda suda prvog stupnja u odnosu na toč. I. proturječi sama sebi budući je istom naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 17.860,06 kn, dok prema izreci presude ukupan zbroj pojedinačnih iznosa predstavlja iznos od 14.241,39 kn.

6. Presuda suda prvog stupnja u odnosu na pobijanu toč. II. izreke je jasna i razumljiva, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, nema proturječnosti i nejasnoća, pa se može ispitati, tako da donošenjem pobijane presude sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju upire tuženik u žalbi.

6.1. S obzirom na utvrđenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka u odnosu na toč. I. izreke presude, ovaj sud je u nastavku razmatrao žalbene navode tuženika koji se odnose na toč. II. i IV. izreke presude.

7. Predmet spora u odnosu na toč. II. izreke presude je zahtjev tužitelja za isplatu preplaćenog iznosa zbog ništetnosti odredbe ugovora o kreditu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak po osnovi stjecanja bez osnove.

8. U prvostupanjskom postupku utvrđeno je:

- da su stranke 13. travnja 2006. sklopile Ugovor o kreditu broj: br. 3206474512/2006 (u daljnjem tekstu: Ugovor) u iznosu od 63.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tuženika na dan plaćanja kredita s rokom otplate od 13 godina,

- da se kredit odnosio na dovršenje nekretnine,

- da je provedenim financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem utvrđeno da ukupna razlika s osnove anuiteta zbog primjene tečaja CHF/KN na dan podmirenja u odnosu na tečaj CHF/KN na dan isplate kredita umanjeno za preplaćenu kamatu u svakom anuitetu iznosi 90.453,37 kn,

- da je tužitelj tužbenim zahtjevom postavljenim u podnesku od 21. siječnja 2020. od tuženika po osnovi preplaćenog iznosa na temelju ništetnih odredaba Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u valuti CHF potraživao isplatu iznosa od 92.114,06 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose,

-da je nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja postavio konačni zahtjev po osnovi preplaćenog iznosa na temelju ništetnih odredaba Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u valuti CHF potražujući isplatu iznosa od 90.453,37 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose,

- da se tuženik protivio preinakama, a da je prvostupanjski sud preinake dopustio jer je tužitelj podneskom od 21. siječnja 2020. preinačio tužbu prije zaključenja prethodnog postupka, dok kasniju preinaku nije mogao učiniti prije provođenja vještačenja.

9. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud je usvojio tužbeni zahtjev uz zaključak da su ništetne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule u valuti CHF.

10. Zaključak prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

11. Prvostupanjski sud je raspravio sva sporna pitanja i ispitao okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene potpuno i valjano utvrdio činjenično stanje (čl. 7. i 8. ZPP-a).

12. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž6632/2017 od 14. lipnja 2018. koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 1. rujna 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju –ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovara i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa je time tuženik postupio suprotno važećem ZZP/03 u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 6. kolovoza 2007. i to čl. 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača iz 2007. ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 58/13 i 41/14) i to čl. 96. i 97., te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 - dalje: ZOO).

13. Nastavno valja ukazati da se odstupilo od shvaćanja o direktnom učinku presude za zaštitu kolektivnih prava i interesa iz čl. 502.a ZPP-a u svezi čl. 502.c ZPP-a samo u pogledu činjenice o pojedinačnom pregovaranju između potrošača i djelatnika banke o rizicima ugovaranja valutne klauzule u predugovornoj fazi nakon donošenja odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022. u kojoj je zauzeo shvaćanje da utvrđenja iz odluke Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. ne predstavljaju neoborivu presumpciju te je u pojedinačnim postupcima dopušteno dokazivanje da je sklapanju spornih odredbi prethodilo pojedinačno pregovaranje.

14. Člankom 81. st. 4. ZZP-a je propisano da je na trgovcu teret dokaza da se o unaprijed standardiziranom ugovoru pojedinačno pregovaralo.

15. Tuženik, na kojem je kod standardiziranih ugovora trgovaca teret dokaza, je predložio saslušanje osobnog bankara, ali nije naveo koju konkretno osobu predlaže saslušati, nije naveo ime, prezime, niti adresu predloženog svjedoka, slijedom čega nije postupio po odredbi čl. 241. ZPP-a. Stoga je pravilno postupio sud prvog stupnja kada je odbio provođenje navedenog dokaza (VSRH Rev-882/2023).

16. Na žalbene navode tuženika da tužitelj prilikom sklapanja ugovora nije uložio dužnu pažnju valja odgovoriti da tužitelj ne raspolaže stručnim znanjima kojima raspolaže tuženik kao bankarska institucija te u okolnostima kada nije adekvatno informiran ne može biti svjestan rizika koji preuzima.

17. Kako tuženik nije dokazao da je korisnika kredita upoznao s rizicima ugovaranja tečaja valute u CHF, iako je teret dokazivanja na banci, to pravilno zaključuje prvostupanjski sud da se u ovom individualnom sporu u smislu odredbe čl. 502.c ZPP-a potrošač može pozivati na direktni učinak parnice iz čl. 502.a ZPP-a.

18. Žalbeni navodi kojima se problematizira vremenska granica važenja odredbe čl. 502.c ZIDZPP/11 glede primjene na restitucijske zahtjeve svodi se na pretjerani formalizam. Za ukazati je da se radi o procesno-pravnoj odredbi te za primjenu iste nije odlučno vrijeme sklapanja ugovora.

19. Također, neosnovano tuženik upire na pogrešnu primjenu odredbe čl. 502.c ZPP-a, kojom odredbom je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 57/11-dalje ZID ZPP/11) propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, odnosno da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojem će se ta osoba na njih pozvati.

19.1. Citirana odredba čl. 502.c. ZPP-a dodana je u tekst ZPP-a odredbom čl. 49. ZID ZPP/11, a stupila na snagu danom prijema Republike Hrvatske u Europsku uniju, 1. srpnja 2013., te se primjenjuje u ovom postupku u kojem je tužba podnesena 11. lipnja 2019. Člankom 107. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 70/19) u čl. 502.c iza riječi "naknadu štete" dodane su riječi "ili isplatu".

19.2. S tim u vezi, a s obzirom na sadržaj tužbenog zahtjeva glede ništetnosti ugovornih odredbi predmetnog ugovora o kreditu, da ništetnost kao posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe nastaje ugovaranjem takve odredbe te je ona ništetna od svog početka (ex tunc), da pravilo o navedenim učincima utvrđenja ništetnosti nepoštene ugovorne odredbe ima za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se on nalazio da navedene odredbe nije bilo, ocjena je ovoga suda da ovakvi pravni učinci ništetnosti sadržajno odgovaraju pojmu "naknade štete" koji koristi citirana odredba čl. 502.c. ZPP-a, propisujući pravo fizičkih i pravnih osoba da se u posebnim parnicama za naknadu štete pozivaju na pravna utvrđenja iz presude kojom je prihvaćena tužba za zaštitu kolektivnih prava i interesa. Naime, pojam naknade štete koji ima u vidu ova zakonska odredba ne može se svesti na pojam naknade štete u smislu propisa obveznog prava o izvanugovornoj odgovornosti za štetu, već, po prirodi stvari, podrazumijeva uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da nije bilo povrede njegovih prava i interesa.

19.3. Stoga se prvostupanjski sud pravilno pozvao na utvrđenje iz kolektivnih presuda pozivom i na odredbu čl. 502.c. ZPP-a bez obzira što se u konkretnom slučaju ne radi o parnici radi naknade štete, jer se sadržajno radi o ostvarivanju prava u vezi sa povredama propisa o zaštiti potrošača, a koje odredbe valja tumačiti u skladu sa njihovom svrhom i ciljem. Zato nisu prihvatljivi žalbeni navodi kojima se upire na retroaktivnu primjenu citirane odredbe ZPP-a.

20.Po ocjeni ovog suda prilikom sklapanja ugovora potrošaču moraju biti objašnjeni svi parametri koji mogu utjecati na opseg njegove obveze te je tuženik trebao informirati tužitelja o tome da snosi rizik tečaja ugovorene valute i da navedeno može ugroziti mogućnost vraćanja zajma, a pri tome nije dovoljno da su odredbe gramatički razumljive potrošaču već mu moraju biti jasne u smislu mogućih rizika zbog kojih snosi financijski teret.

21. Stoga je i po ocjeni ovog suda predmetni Ugovor o kreditu tipski ugovor te da se o ugovornoj odredbi o valutnoj klauzuli nije pojedinačno pregovaralo niti je tuženik obavijestio tužitelja o svim bitnim parametrima koji mogu utjecati na opseg njegove obveze. Iz navedenih razloga predmetna ugovorna odredba suprotna je načelu savjesnosti i poštenja (čl. 4. ZOO), a tuženik je povrijedio načelo ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu, a koja načela dovode do posljedica ništetnosti.

22. Slijedom navedenog, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio ništetnost odredbe Ugovora o kreditu koja se odnosi na valutnu klauzulu jer se radi o nepoštenim ugovornim odredbama u smislu čl. 81. st. 1. i 2. ZZP/03.

23. Na žalbene navode da nije utvrđeno da je tužitelj imao status potrošača u smislu odredbe čl. 3. ZZP/03 valja odgovoriti da je teret dokaza te činjenice na tuženiku, te se stoga ima smatrati da je tužitelj potrošač u smislu Direktive 93/13 EEZ kada je predmetni kredit sklopio kao fizička osoba s namjenom dovršetka nekretnine, a tuženik tu činjenicu nije doveo u sumnju. Nastavno valja ukazati da u slučaju kad banka taj status osporava da je upravo na banci teret dokaza da tužitelj taj status nema (zaključak Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 23. studenoga 2023.).

24. Tuženik se u žalbi poziva na odluku suda Europske Unije u predmetu C- 81/19 uz tvrdnju da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio ništetnost odredbe Ugovora o kreditu u odnosu na valutnu klauzulu jer je isključena od ispitivanja poštenosti.

25. Na žalbeni navod valja odgovoriti da načelno valutna klauzula sadržana u odredbi čl. 22. st. 1. ZOO/05 nije i ne bi smjela biti izvor neravnoteže između prava i obveza stranaka bilo kojih ugovora pa tako ni ugovora o kreditu kao potrošačkih ugovora tako da se Ustavni sud Republike Hrvatske u rješenju poslovni broj U- I392/2011 od 12. prosinca 2016. izjasnio kako je ta odredba po svojoj naravi dispozitivna odredba koja je neutralna prema svojim adresatima što znači da u pravnom smislu osigurava jednakost obiju ugovornih strana određenog pravnog posla. Kako u konkretnom slučaju predmetni Ugovor o kreditu sadrži odredbu kojom je sav rizik tečajnih razlika prebačen na tužitelja kao korisnika kredita, pravilno je utvrđeno da je time ta ugovorna odredba unijela neravnotežu u prava i obveze stranaka na štetu korisnika kredita (tužitelja).

26. Pravilno je prvostupanjski sud otklonio istaknuti prigovor zastare. Naime, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u presudi Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018. pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO tako da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. kojom je odredba o valutnoj klauzuli utvrđena ništetnom, to je stoga tužba podnesena (11. lipnja 2019.) unutar petogodišnjeg zastarnog roka iz čl. 225. ZOO.

27. Na navedeno upućuje i Objedinjeno pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. (Su-IV-33/2022) o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF.

28. S pravom prvostupanjski sud, suprotno žalbenim navodima tuženika, nije uzeo u obzir tzv. negativnu razliku za vrijeme kad je tečaj CHF u odnosu na hrvatsku kunu bio niži.

29. Naime, osnovna pretpostavka za odlučivanje o osnovanosti restitucijskog zahtjeva kod ništetnih ugovora je da stranka takav svoj zahtjev pravilno postavi i istakne, što znači da postavi protutužbeni zahtjev ili procesno pravni prigovor radi prebijanja, odnosno materijalno pravni prigovor prijeboja (Rev 549/2023). U konkretnom slučaju tuženik nije postupio na taj način već je samo istaknuo prigovor da je sud o visini tužbenog zahtjeva trebao odlučiti uzimajući u obzir i tzv. negativnu razliku za vrijeme kad je tečaj CHF u odnosu na hrvatsku kunu bio niži.

30. Stoga je pravilno prvostupanjski sud pod toč. II. izreke naložio tuženiku da isplati tužitelju iznos od 90.453,37 kn / 12.005,22 eura sa zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakomjesečnog iznosa do isplate u smislu čl. 322. st. 1. i čl. 1111. st. 1. ZOO.

31. Restitucijski zahtjev po odredbi čl. 1111. ZOO-a u svezi čl. 1115. ZOO-a prvostupanjski sud je pravilno prihvatio sa zaključkom da je tuženik u obvezi tužitelju vratiti stečeno bez osnove na temelju ništetne ugovorne odredbe od dana stjecanja sa zateznim kamatama od dana plaćanja anuiteta pa do isplate. Naime, tuženik je bio nepošteni stjecatelj tijekom ugovornog odnosa od odobravanja i stavljanja kredita na raspolaganje korisniku kredita (čl. 1115. ZOO-a) pa do uplate svakog anuiteta. Ovo stoga što je tuženik povrijedio prava potrošača ugovarajući korisnicima kredita nepoštene (ništetne) odredbe o valutnoj klauzuli i koji pri zaključenju ugovora nije omogućio pojedinačno pregovaranje o tim odredbama, pa se smatra nepoštenim stjecateljem.

32. Dakle, budući da je tuženik primitkom uplata svakog anuiteta bio nepošteni stjecatelj (čl. 1115. ZOO-a,) tužitelju pripada pravo na isplatu zateznih kamata od uplate svakog anuiteta, jer je s tim danom dolazilo do uvećanja imovine tuženika.

33. Slijedom svega navedenog valjalo je odbiti žalbu tuženika te potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod toč. II. izreke, a na temelju odredbe čl. 368. st.1. ZPP-a, te odlučiti kao pod I. a) izreke.

.

34. Također, a kako se zbog počinjene bitne povrede ne može ispitati pravilnost i zakonitost presude u pobijanom dijelu pod toč. I. izreke, valjalo je temeljem čl. 369. st. 1. ZPP odlučiti kao pod toč. I. b) izreke ove odluke i ukinuti presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu.

35. U nastavku postupka, sud prvog stupnja će, vodeći računa o svemu navedenom u ovoj ukidbenoj odluci, te o žalbenim navodima tuženika, ponovo odlučiti o zahtjevu tužitelja za isplatu na ime eventualno ništetne odredbe Ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i donijeti pravilnu i zakonitu odluku

36. S obzirom na to da je ukinuta odluka suda prvog stupnja u pogledu glavne stvari pod toč. I. izreke bilo je nužno ukinuti i odluku o troškovima parničnog postupka, jer će ovisno o novoj odluci o glavnoj stvari ovisiti i odluka o troškovima parničnog postupka.

37. U nepobijanom dijelu pod. toč III. izreke prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

Osijek, 30. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća

Drago Grubeša