Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1560/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Drage Grubeše predsjednika vijeća, Snježane Androš članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Sanje Sušilović članice vijeća, u građansko pravnoj stvari tužiteljice US iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Irena Rada, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Mičin & partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., OIB 02535697732, iz Zagreba, Radnička cesta 50, zastupanog po punomoćnici Maji Čuljak, odvjetnici iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2024. poslovni broj P-8736/2019-55, u sjednici vijeća održanoj 30. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tužiteljice uvažava se kao osnovana dok se žalba tuženika odbija kao neosnovana pa se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2024. poslovni broj P-8736/2019-55:

a) potvrđuje u pobijanom dijelu pod toč. II. izreke,

b) preinačava u pobijanom dijelu pod toč. I. izreke kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 414,26 EURA zajedno sa zateznim kamatama i sudi:

Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB 02535697732, isplatiti tužiteljici US, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], iznos od 414,26 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama zajedno koje teku na pojedinačne iznose kako slijedi:

- 3,84 € od 01.09.2007. do isplate

- 3,78 € od 01.10.2007. do isplate

- 3,77 € od 01.11.2007. do isplate

- 3,83 € od 01.12.2007. do isplate

- 3,80 € od 01.01.2008. do isplate

- 3,86 € od 01.02.2008. do isplate

- 8,29 € od 01.03.2008. do isplate

- 8,43 € od 01.04.2008. do isplate

- 8,20 € od 01.05.2008. do isplate

- 8,15 € od 01.06.2008. do isplate

- 8,22 € od 01.07.2008. do isplate

- 8,07 € od 01.08.2008. do isplate

- 8,08 € od 01.09.2008. do isplate

- 8,17 € od 01.10.2008. do isplate

- 8,92 € od 01.11.2008. do isplate

- 8,41 € od 01.12.2008. do isplate

- 8,96 € od 01.01.2009. do isplate

- 9,04 € od 01.02.2009. do isplate

- 9,08 € od 01.03.2009. do isplate

- 8,96 € od 01.04.2009. do isplate

- 8,98 € od 01.05.2009. do isplate

- 8,83 € od 01.06.2009. do isplate

- 8,70 € od 01.07.2009. do isplate

- 8,73 € od 01.08.2009. do isplate

- 8,81 € od 01.09.2009. do isplate

- 8,80 € od 01.10.2009. do isplate

- 8,73 € od 01.11.2009. do isplate

- 8,86 € od 01.12.2009. do isplate

- 8,95 € od 01.01.2010. do isplate

- 9,10 € od 01.02.2010. do isplate

- 9,07 € od 01.03.2010. do isplate

- 9,27 € od 01.04.2010. do isplate

- 9,22 € od 01.05.2010. do isplate

- 9,31 € od 01.06.2010. do isplate

- 9,92 € od 01.07.2010. do isplate

- 9,79 € od 01.08.2010. do isplate

- 10,13 € od 01.09.2010. do isplate

- 10,02 € od 01.10.2010. do isplate

- 9,79 € od 01.11.2010. do isplate

-10,24 € od 01.12.2010. do isplate

-10,81 € od 01.01.2011. do isplate

- 10,42 € od 01.02.2011. do isplate

- 10,56 € od 01.03.2011. do isplate

- 10,37 € od 01.04.2011. do isplate

- 10,40 € od 01.05.2011. do isplate

- 11,16 € od 01.06.2011. do isplate

- 12,21 € od 01.07.2011. do isplate

- 12,20 € od 01.08.2011. do isplate, i to sve po stopi koja se za razdoblje do 31.12.2007. g. određuje po stopi utvrđenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 01.01.2008. g. do 31.07.2015. g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih, od 01.08.2015. g. do 31.12.2022. g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. g. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od 30.12.2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana,

c) preinačava odluka o troškovima postupka pod toč. III. izreke tako da sada glasi:

Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB 02535697732, naknaditi tužiteljici US iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], trošak ovog parničnog postupka od 2.771,69 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama počev od 04. srpnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja pod toč. I. izreke odbijena je tužiteljica sa dijelom zahtjeva kojim se nalaže tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 414,26 EURA sa zateznim kamatama na pojedinačne iznose, dok je pod toč. II. izreke naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 977,35 EURA zajedno sa zateznim kamatama koje teku na pojedinačne iznose, a toč. III. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu 1.438,60 EURA sa pripadajućim kamatama od 04. srpnja 2024. do isplate.

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužiteljica u odbijajućem dijelu pod toč. I. izreke i u odluci o trošku pod toč. III. izreke zbog žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se preinači, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak uz naknadu troška žalbenog postupka s pripadajućom zateznom kamatom.

3. Prvostupanjsku presudu žalbom pobija i tuženik u usvajajućem dijelu pod toč. II. izreke i u odluci o trošku pod toč. III. izreke zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. ZPP-a, s prijedlogom da se preinači i u cijelosti odbije tužbeni zahtjev, podredno ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Žalba tužiteljice je osnovana.

6. Žalba tuženika nije osnovana.

7. Ispitujući presudu suda prvog stupnja, postupak koji je prethodio, kao i žalbene navode tužiteljice i tuženika, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

8. Presuda suda prvog stupnja je jasna i razumljiva, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, nema proturječnosti i nejasnoća, pa se može ispitati, tako da donošenjem pobijane presude sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju upire tuženik u žalbi.

9. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu preplaćenih iznosa po Ugovoru o kreditu sklopljenim između tužiteljice i tuženika 27. srpnja 2006. zbog ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i ugovorenoj valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak po osnovi stjecanja bez osnove.

10. U prvostupanjskom postupku utvrđeno je:

- da su stranke 27. srpnja 2006. sklopile Ugovor o kreditu broj 9011729069 u iznosu 17.309,28 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženika na dan korištenja kredita i da je toč. IV. ugovorena kamatna stopa 5,20% godišnje promjenjiva sukladno Odluci tuženika, a toč. VI. ugovorena je obveza povrata kredita uz valutnu klauzulu u CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF važećem na dan plaćanja,

- da je kredit odobren za kupnju osobnog vozila u privatne svrhe,

- da je tijekom otplate kredita tuženik mijenjao kamatnu stopu ugovorne kamate jednostranom odlukom banke kao i da je došlo do promjene tečaja ugovorene valute u CHF što je dovelo do povećanja anuiteta,

- da tužiteljica u iskazu navodi da je predmetni Ugovor sklopila u poslovnici tuženika u Sesvetama, da se radilo o tipskom ugovoru i da se niti o jednoj odredbi ugovora nije pregovaralo,

- da je Ugovor sastavljen od strane tuženika, da se o spornim odredbama Ugovora nije pojedinačno pregovaralo niti da je tuženik informirao tužiteljicu o rizicima koje nosi valuta CHF, kao i da tužiteljicu nije upoznao s kriterijima pod kojima će se ugovorna kamatna stopa mijenjati kako bi na temelju istih tužiteljica mogla predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga proizlaze,

- da je provedenim financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem utvrđeno da je zbog promjenjive kamatne stope ukupno preplaćen iznos od 414,26 EURA, a zbog promjene tečaja CHF iznos od 977,35 EURA,

- da je u usmenom obrazloženju nalaza i mišljenja vještak jasno obrazložio na temelju koje dokumentacije je izvršio izračun uz jasnu naznaku i tablični prikaz svakog anuiteta, tečaja obračuna i formule izračuna i time otklonio prigovore tuženika koji nije imao daljnjih dokaznih prijedloga,

- da je tužba predana preporučeno poštom 12. lipnja 2019. (omotnica list spisa 20.).

11. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da su odredbe Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi ništetne u smislu čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03., dalje ZZP/03.) koji je vrijedio u vrijeme sklapanja Ugovora jer se o istima nije pojedinačno pregovaralo što je imalo za posljedicu znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača u smislu čl. 81. i 82. ZZP/03 koje odredbe su identične i odredbi čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07.) sve u povezanosti s odredbama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22., dalje: ZOO).

12. Zaključak prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

13. Prvostupanjski sud je raspravio sva sporna pitanja i ispitao okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene potpuno i valjano utvrdio činjenično stanje (čl. 7. i 8. ZPP-a).

14. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014., a presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/2014 od 9. srpnja 2015. (promjenjiva kamatna stopa), a presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. (valutna klauzula) utvrđeno je da su banke u razdoblju od 1. rujna 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovara i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa su time banke postupile suprotno važećem Zakonu o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03 - dalje ZZP/03) u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 6. kolovoza 2007. i to čl. 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača iz 2007. ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 58/13 i 41/14) i to čl. 96. i 97., te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

14.1. Gore navedene presude donesene su na temelju odredbe čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 58/13 i 41/14), a temeljem odredbe čl. 138.a istog Zakona, odluka kojom sud usvaja takav tužbeni zahtjev povodom kolektivne tužbe za zaštitu potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

15. Nastavno valja ukazati da se odstupilo od shvaćanja o direktnom učinku presude za zaštitu kolektivnih prava i interesa iz čl. 502.a ZPP-a u svezi čl. 502.c ZPP-a samo u pogledu činjenice o pojedinačnom pregovaranju između potrošača i djelatnika banke o rizicima ugovaranja valutne klauzule u predugovornoj fazi nakon donošenja odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022. u kojim je zauzeo shvaćanje da je u pojedinačnim postupcima dopušteno dokazivanje da je sklapanju spornih odredbi prethodilo pojedinačno pregovaranje.

16. Člankom 81. st. 4. ZZP-a je propisano da je na trgovcu teret dokaza da se o unaprijed standardiziranom ugovoru pojedinačno pregovaralo.

17. Tuženik, na kome je kod standardiziranih ugovora teret dokaza da se o pojedinim odredbama ugovora pregovaralo nije predložio izvođenje dokaza na iste okolnosti jer je odustao od dokaznog prijedloga saslušanja osobnog bankara PS.

18. S druge strane tužiteljica je svoj stav o obaviještenosti u odnosu na sporne odredbe prilikom sklapanja Ugovora izrazila tužbom i iskazom tijekom postupka.

19. Kako tuženik nije dokazao da je korisnika kredita upoznao s rizicima ugovaranja promjenjive kamatne stope i tečaja valute u CHF, niti da HNB ne štiti monetarnu politiku promjene tečaja iako je teret dokazivanja na banci, to pravilno zaključuje prvostupanjski sud da se u ovom individualnom sporu u smislu odredbe čl. 502.c ZPP-a potrošač može pozivati na direktni učinak parnice iz čl. 502.a ZPP-a.

20. Po ocjeni ovog suda prilikom sklapanja ugovora potrošaču moraju biti objašnjeni svi parametri koji mogu utjecati na opseg njegove obveze te je tuženik trebao informirati tužitelja o tome da snosi rizik od promjene kamatne stope i tečaja ugovorene valute i da navedeno može ugroziti mogućnost vraćanja zajma, a pri tome nije dovoljno da su odredbe gramatički razumljive potrošaču već mu moraju biti jasne u smislu mogućih rizika zbog kojih snosi financijski teret.

21. Stoga je i po ocjeni ovog suda predmetni Ugovor o kreditu tipski ugovor o kojim ugovornim odredbama o promjenjivoj kamatnoj stopi (čl. 4. Ugovora) i valutnoj klauzuli (čl. 6. Ugovora) se nije pojedinačno pregovaralo niti je tuženik obavijestio tužiteljicu o svim bitnim parametrima koji mogu utjecati na opseg njene obveze. Iz navedenih razloga predmetne ugovorne odredbe suprotne su načelu savjesnosti i poštenja (čl. 4. ZOO), a tuženik je povrijedio načelo ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu, a koja načela dovode do posljedica ništetnosti.

22. Slijedom navedenog, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio ništetnost odredbi Ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu jer se radi o nepoštenim ugovornim odredbama u smislu čl. 81. st. 1. i 2. ZZP/03.

23. Na žalbene navode da nije utvrđeno da je tužiteljica imala status potrošača u smislu odredbe čl. 3. ZZP/03 valja odgovoriti da je teret dokaza te činjenice na tuženiku te se stoga ima smatrati da je tužiteljica potrošač u smislu Direktive 93/13 EEZ kada je predmetni kredit sklopila kao fizička osoba s namjenom kupnje osobnog vozila, a tuženik tu činjenicu nije doveo u sumnju. Nastavno valja ukazati da u slučaju kad banka taj status osporava da je upravo na banci teret dokaza da tužitelj taj status nema (zaključak Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 23. studenoga 2023.).

24. Nastavno, tuženiku na navode da prvostupanjski sud prilikom donošenja odluke nije uzeo u obzir da je ugovorni odnos nastao prije stupanja Republike Hrvatske u članstvo Europske Unije te da se ne primjenjuje pravo Europske Unije valja odgovoriti da obveza hrvatskih sudova da tumače nacionalno pravo u duhu Europske Unije postoji na temelju Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji je u primjeni od 2005.

25. Tuženiku se ukazuje da je ZZP/03 također sadržavao odredbe o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima.

26. Nije sporno da je ugovaranje valutne klauzule dopušteno u smislu odredbe čl. 22. st. 1. ZOO, no, tuženiku se ukazuje da takva ugovorna odredba nije isključena od ocjene nepoštenosti u smislu čl. 1. st. 1. Direktive 93/13 EEZ.

27. Na žalbene navode da je Ugovor ispunjen valja odgovoriti da navedeno nije zapreka za utvrđenje ništetnosti pojedinih odredbi jer tužiteljica ima pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe Ugovora o kreditu ništetne među ostalim i u svrhu ostvarenja kondemnatornog tužbenog zahtjeva. Ovo stoga što ništetnost nastupa ex lege i ugovor je ništetan od trenutka sklapanja pa takav ugovor ne postaje valjan niti kada uzrok ništetnosti naknadno nestane osim u izuzetnim slučajevima kada je zabrana minorna, a pritom ugovor u cijelosti ispunjen što nije slučaj u situaciji sklapanja ugovora o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom i valutnom klauzulom.

28. U odnosu na istaknuti prigovor zastare potraživanja pravilno prvostupanjski sud primjenjuje opći zastarni rok iz odredbe čl. 225. ZOO, a koji rok u slučaju restitucijskog zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO počinje teći od dana pravomoćnosti odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost.

29. Na navedeno upućuje i Objedinjeno pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. (Su-IV-33/2022) o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF.

30. Zastara glede zahtjeva zbog ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi ponovno je počela teći 14. lipnja 2014. od presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/13 pa je zastarni rok istekao 14. lipnja 2019., a glede zahtjeva zbog ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli zastara je počela teći 15. lipnja 2018. od presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 pa bi zastarni rok istekao 15. lipnja 2023.

31. Osnovani su žalbeni navodi tužiteljice da sud prvog stupnja pogrešno utvrđuje da je tužba podnesena 13. lipnja 2019. jer iz sadržaja spisa proizlazi da je poslana sudu preporučenom pošiljkom 12. lipnja 2019. (čl. 112. st. 3. i čl. 113. st. 2. ZPP-a).

32. Nadalje je pogrešan stav suda da bi u konkretnom slučaju za potraživanje tužiteljice po osnovi promjene kamatne stope zastara nastupila 13. lipnja 2019. već je zastara počela teći prvog slijedećeg dana od donošenja presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-712/2013 i to 14. lipnja 2014. (čl. 215. st. 1. ZOO).

33. Stoga je pravilno prvostupanjski sud otklonio prigovor zastare potraživanja preplaćenih iznosa u odnosu na valutnu klauzulu, a pogrešan je zaključak da je u odnosu na potraživanje po osnovi preplaćenih iznosa zbog promjene kamatne stope nastupila zastara već je prigovor zastare neosnovan u odnosu na oba zahtjeva za isplatu.

34. Provedenim vještačenjem utvrđeno je da je zbog promjene tečaja CHF u odnosu na onaj koji je važio u vrijeme isplate kredita ukupno preplaćen iznos od 977,35 EURA, te da je preplaćen iznos zbog promjene kamatne stope 414,26 EURA.

35. U odnosu na žalbeni prigovor da je nalazom vještaka predmetni ugovor pretvoren u kunski kredit s fiksnom kamatnom stopom za navesti je da je izračun izrađen primjenom kamatne stope i tečaja CHF koji je vrijedio na dan korištenja kredita ispravan obračun.

36. Tuženik je u podnesku od 21. travnja 2022. istaknuo prigovor radi prebijanja koji prvostupanjski sud pravilno nije uzeo u obzir jer je istaknut nakon zaključenja prethodnog postupka sve u smislu odredbe čl. 288.a st. 6. ZPP-a.

37. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika u kojima navodi da je prvostupanjski sud trebao umanjiti potraživanje tužiteljice jer je tijekom otplate kredita plaćala anuitete po nižem tečaju od onoga po kojem je kredit bio isplaćen.

38. Naime, plaćanjem anuiteta po tečaju nižem odnosno po eventualno manjoj kamatnoj stopi od početne potrošač nije ništa stekao bez osnove pa ne postoji niti obveza vraćanja kako pravilno obrazlaže prvostupanjski sud.

39. Nadalje, odredbom čl. 108. ZOO propisano je da je ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništavog ugovora odgovoran svom suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništavosti. Navedena odredba diskvalificira tuženika u zahtjevu za naknadu štete za koju tvrdi da je proizašla iz takvog ništavog ugovora.

40. Stoga je suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud dao jasne i valjane razloge kada je utvrdio da ne postoji predmetno potraživanje tuženika prema tužiteljici.

41. Pravilno je prvostupanjski sud pod toč. II. izreke naložio tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 977,35 EURA sa zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakomjesečnog iznosa do isplate u smislu čl. 322. st. 1. i čl. 1111. st. 1. ZOO pa je u tom dijelu valjalo odbiti žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu te je odlučeno kao pod I.a izreke ove odluke.

42. No, prvostupanjski sud je zbog pogrešnog zaključka o osnovanosti prigovora zastare u odnosu na preplaćene iznose po osnovi promjene kamatne stope odbio tužbeni zahtjev pod toč. I. izreke pa je valjalo uvažiti žalbu tužiteljice i preinačiti prvostupanjsku presudu te naložiti tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 414,26 EURA sa zateznim kamatama od dospijeća svakomjesečnog iznosa do isplate u smislu čl. 322. st. 1. i čl. 1111. st. 1. ZOO te je odlučeno kao pod b) izreke ove odluke.

43. Kako je prvostupanjska presuda djelomično preinačena, to je valjalo odlučiti o troškovima cijelog postupka (čl. 166. st. 2. ZPP-a).

44. Kako je tužiteljica uspjela u sporu u cijelosti, to joj pripada pravo na troškove postupka primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a u svezi čl. 155. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23., u daljnjem tekstu: Tarifa).

45. Tužiteljici kao opravdani pripadaju troškovi za sastav tužbe 200,00 EURA (Tbr. 7. toč. 1. Tarife), za sastav podnesaka 06. svibnja 2021., 19. travnja 2022., 13. ožujka 2023. i 14. lipnja 2023. u iznosu 200,00 EURA za svaki (Tbr. 8. toč. 1. Tarife) te za ročišta na kojima se raspravljalo od glavnoj stvari 15. studenoga 2021., 17. ožujka 2023. i 08. svibnja 2024. u iznosu 200,00 EURA (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), a za ročišta na kojima se raspravljalo o procesnim pitanjima 14. svibnja 2021. i 23. rujna 2022. u iznosu 100,00 EURA za svako (Tbr. 9. toč. 2. Tarife) što čini iznos od 1.800,00 EURA s pripadajućim PDV-om 2.250,00 EURA, a uz troškove vještačenja u iznosu 265,90 EURA i 33,18 EURA i sudske pristojbe za tužbu u iznosu 66,36 EURA, trošak postupka u iznosu 2.615,44 EURA. Kako je tužiteljica uspjela sa žalbom u cijelosti, to joj je priznat i trošak žalbe u iznosu 125,00 EURA (Tbr. 10. Toč. 1. Tarife) s PDV-om iznos od 156,25 EURA što sve čini ukupni parnični trošak tužiteljice u iznosu 2.771,69 EURA.

46. Tužiteljici nisu priznati troškovi ročišta za objavu presude jer na isto nije pristupila niti troškovi za podneske od 19. lipnja 2019., 14. travnja 2023., 24. listopada 2023. i 08. prosinca 2021. jer isti nisu bili nužni za vođenje postupka.

47. Slijedom navedenog, valjalo je preinačiti odluku o troškovima pod toč. III. izreke prvostupanjske presude te je odlučeno kao pod c) izreke ove odluke.

48. Temeljem odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 373. toč. 3. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

Osijek, 30. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća

Drago Grubeša