Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj: Gž R-76/2024-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Ljiljane Banac, predsjednice vijeća, Tatjane Varžić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i sutkinje Biserke Trstenjak-Opačak, članice vijeća, u građanskoj pravnoj stvari tužiteljice GA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik JA, dipl. pravnik u Nezavisnim hrvatskim sindikatima - Regionalni ured Osijek, B. Kašica 8, protiv tuženika HRVATSKE ŠUME d.o.o., Zagreb, Ulica kneza Branimira 1, OIB: 69693144506, Uprava šuma Podružnica Nova Gradiška, Nova Gradiška, J. J. Strossmayera 11, koga zastupa punomoćnica GAK, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Pr-83/2023-8 od 15. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 30. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Pr-83/2023-8 od 15. siječnja 2024.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
"I Utvrđuje se da je Odluka tuženika HRVATSKE ŠUME d.o.o., Zagreb, Ulica kneza Branimira 1, OIB: 69693144506, Uprava šuma Podružnica Nova Gradiška, Nova Gradiška, J. J. Strossmayera 11, Klasa: NG/22-01/456, Ur.broj: 00-07-03/05-23- 04 od 28. veljače 2023., nezakonita i nedopuštena, te da ne proizvodi nikakve pravne učinke.
II Tužiteljica je oslobođena plaćanja sudskih pristojbi u ovome postupku.
2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i tužba i tužbeni zahtjev odbije u cijelosti.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Tuženik u žalbenim navodima u bitnom ističe da je prvostupanjski sud pri donošenju pobijane presude zanemario odredbu Odluke Klasa: DIR/20-01/3528 Ur. Broj: 00-07-03/02-20-20 od 31. srpnja 2020., koja u članku IV navodi: "U slučaju promjene odredbi Kolektivnog ugovora izvršiti će se usklađivanje ove Odluke sukladno promjenama" te da je upravo na temelju predmetne odredbe izvršeno usklađenje s novom odredbom Kolektivnog ugovora pa je Odluka od 31. srpnja 2020. stavljena izvan snage.
6. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 28/13, 89/14,70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.
7. Prvostupanjski sud je na temelju provedenog dokaznog postupka utvrdio sve okolnosti koje su relevantne za donošenje pravilne i zakonite odluke te je na osnovu izvedenih dokaza i njihove ocjene u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.
8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da sud utvrdi da je Odluka tuženika broj Klasa:
NG/22-01/456, Ur. broj: 00-07-03/05-23-04 od 28. veljače 2023. nezakonita i nedopuštena te da ne proizvodi nikakve pravne učinke.
9. Među strankama je i u žalbenom postupku sporno da li je zbog promjene Kolektivnog ugovora za radnike Hrvatskih šuma d.o.o. iz 2018. („Narodne novine“ broj 37/2018 - dalje u tekstu: KU/2018) odnosno stupanja na snagu novog Kolektivnog ugovora za radnike Hrvatskih šuma d.o.o. iz 2022. (Klasa: DIR/21- 01/5842, Urbroj: 00-07-01/01-22-12, dalje u tekstu: KU/2022), koji je u primjeni od 1. ožujka 2022., a kojim je materija zadržavanja povoljnije plaće prilikom promjene ugovora o radu, odnosno rasporeda na drugo radno mjesto, regulirana na drugačiji način.
9.1. Dakle, sporno je da li tužiteljica gubi pravo na povoljniju plaću koja joj je priznata po KU/18, jer po novom KU/22 ne bi ispunjavala kriterije za povoljniju plaću, budući da po novom KU/22 u trenutku izmjene ugovora o radu nije navršila 60 godina života.
10. Prvostupanjski sud je utvrdio kao nesporno sljedeće:
- da je tužiteljica kod tuženika obavljala poslove radnog mjesta knjigovođe na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme, Ur. broj: DIR-56-14-976/238 od 15. travnja 2014., nakon čega je na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 31. srpnja 2020., s primjenom od 1. kolovoza 2020., nastavila s radom kod tuženika na radnom mjestu administrativno-knjigovodstvenog radnika, što je razvidno iz priloženog ugovora o radu sklopljenog između parničnih stranaka 2020. godine (str. spisa 4 do 5),
- da je u vrijeme premještaja tužiteljice na radno mjesto administrativno- knjigovodstveni radnik kod tuženika bio na snazi Kolektivni ugovor za radnike HŠ d.o.o. iz 2018., od 16. ožujka 2018. u primjeni do 1. ožujka 2022. (str. spisa 6), kojim je u odredbi čl. 45. propisano da radnik kojem prema propisima iz mirovinskog osiguranja do stjecanja prava na punu starosnu mirovinu nedostaje najviše 5 godina života, zadržava do odlaska u mirovinu plaću radnog mjesta na kojem je u tom trenutku radio, ako je to za radnika povoljnije, koje pravo radnik može koristiti najviše 5 godina uz uvjet da je u HŠ d.o.o. i pravnim prednicima na radu proveo minimalno 20 godina,
- da je Odlukom Klasa: DIR/20-01/3528, Ur. broj: 00-07-03/02-20-63 od 31. srpnja 2020. (str. spisa 7 do 8), tužiteljici utvrđeno pravo na zadržavanje povoljnije plaće prilikom premještaja na drugo radno mjesto, koja Odluka je donesena na temelju tada važećeg Kolektivnog ugovora za radnike Hrvatskih šuma d.o.o., Zagreb, Ur. broj: DIR-01-2018-6322/12 (dalje u tekstu KU/2018),
- da je Uprava tuženika 28. veljače 2023., pozivom na odredbu čl. 45. Kolektivnog ugovora za radnike HŠ d.o.o., koji je u primjeni od 1. ožujka 2022. (dalje u tekstu KU/2022) (str. spisa 9), donijela je Odluku Klasa: NG/22-01/456, Ur. broj: 00-07- 03/05-23-04 (str. spisa 10 do 11), kojom stavlja izvan snage Odluku Klasa: DIR/20- 01/3528, Ur. broj: 00-07-03/02-20-63 od 31. srpnja 2020., kojom tužiteljici obustavlja zadržavanje plaće ranijeg radnog mjesta uz obrazloženje da u trenutku izmjene ugovora o radu nije navršila 60 godina života obzirom da je odredba čl. 45. izmijenjena na način da propisuje da u slučaju izmjene ugovora o radu radnika koji je navršio 60 godina života, isti zadržava do odlaska u mirovinu plaću radnog mjesta na koje je raspoređen temeljem ugovora o radu, ako je to za radnika povoljnije, koje pravo radnik može koristiti najviše 5 godina uz uvjet da je u HŠ d.o.o. i pravnim prednicima na radu proveo minimalno 15 godina,
- da je protiv Odluke od 28. veljače 2023. tužiteljica na temelju odredbe čl. 133. st.1. Zakona o radu (Narodne novine 93/14, 127/17, 98/19, 151/22), koju je primila 16. ožujka 2023., podnijela zahtjev za zaštitu prava od 24. ožujka 2023., koji je tuženik zaprimio 28. ožujka 2023. (str. spisa 12 do 13) i vezano za isti donio Odluku Klasa:
NG/22-01/456, Ur. broj: 00-07-03/05-23-06 od 30. ožujka 2023. (str. spisa 24 do 25), kojom je zahtjev za zaštitu prava odbio kao neosnovan.
11. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je Odluka tuženika od 28. veljače 2023. nezakonita i nedopuštena. Ovo stoga što je upravo ovdje tuženik Odlukom klasa: DIR/20-01/3528, Ur. broj: 00-07- 03/02-20-63 od 31. srpnja 2020. tužiteljici nastavno priznao da joj pripada plaća radnog mjesta koje je obavljala do sklapanja Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 31. srpnja 2020., počevši od 01. kolovoza 2020. u trajanju od najviše 5 godina, jer je tužiteljica ispunjavala uvjete po KU/18 iz čl. 45. a što tuženik izričito navodi u predmetnoj odluci od 31. srpnja 2020. godine.
12. Žalitelj se u žalbi poziva na čl. IV Odluke od 31. srpnja 2020., koji navodi da će se u slučaju promjene odredbi Kolektivnog ugovora izvršiti usklađivanje ove Odluke sukladno promjenama.
13. Po stavu ovog suda, pogrešno žalitelj smatra da može retroaktivno derogirati stečeno pravo tužiteljice.
13.1. Ovo stoga, što su, suprotno navodima žalitelja, pravilni zaključci prvostupanjskog suda, koje prihvaća i ovaj sud, da tuženik ne može stečeno pravo koje je priznato tužiteljici derogirati na način kako je to tuženik učinio Odlukom od 28. veljače 2023., pa je stoga pravilno prvostupanjski sud usvojio tužbeni zahtjev utvrdivši da je sporna Odluka tuženika nezakonita i nedopuštena, radi čega ne proizvodi pravne učinke.
14. Naime tuženik je priznao tužiteljici pravo na povoljniju plaću Odlukom od 31. srpnja 2020. kada je bio u primjeni KU/18, jer je tužiteljica ispunjavala uvjete po predmetnom KU iz 2018., kao i propisima ZOM-a, da bi joj Odlukom od 28. veljače 2023. (kada je na snazi novi Kolektivni ugovor iz 2022.) derogirao njezino subjektivno stečeno pravo.
15. S obzirom na izneseno, ovaj sud prihvaća kao pravilan stav prvostupanjskog suda o zabrani retroaktivne primjene zakona i drugih propisa, jer je odredbom čl. 90. st. 4. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 24/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 5/14), zabranjena retroaktivnost zakona i drugih propisa državnih i drugih tijela s javnim ovlastima. U stavku 5. istoga članka propisano je da samo zbog posebno opravdanih razloga pojedine odredbe zakona mogu imati povratno djelovanje.
16. Pravilno se prvostupanjski sud u pobijanoj odluci pozvao na načelo vladavine prava, koje nije ograničeno samo na formalno poštivanje načela ustavnosti i zakonitosti, već služi da Ustav i zakoni imaju određen sadržaj primjeren demokratskom sustavu, tako da služi zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosima građana i tijela javne vlasti. Pravno načelo jednakosti pred zakonom dio je šireg pravnog načela vladavine prava, a u koju grupu se ubraja i načelo pravne sigurnosti, dio kojega načela su i načelo stečenih prava, načelo legitimnih očekivanja i načelo zabrane retroaktivnog djelovanja propisa. Naime, svatko mora biti siguran u svoju pravnu poziciju.
16.1. Pravno načelo stečenih prava je dio načela pravne sigurnosti i odnosi se na subjektivna prava pojedinca koja su ostvarena ili sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela, a na koja subjektivna prava, kasnija promjena propisa ne smije utjecati. Pravno načelo legitimnih očekivanja za razliku od načela stečenih prava odnosi se na neriješene pravne situacije i postupke u tijeku, te promjena propisa tijekom postupka ne bi trebala isključiti promjenu propisa koji su vrijedili u trenutku pokretanja postupka.
16.2. Pravno načelo zabrane retroaktivnosti djelovanja propisa dio je pravnih načela stečenih prava i legitimnih očekivanja, a Ustav RH zabranjuje retroaktivno djelovanje zakona i drugih propisa, uz iznimke, koje i prema mišljenju ovoga suda u konkretnom slučaju ne postoje. Naime, povratnim djelovanjem propisa ne smiju se vrijeđati opća pravna načela, što znači da se ne smije vrijeđati niti načelo legitimnih očekivanja, niti načelo stečenih prava.
16.3. Načelo postupanja u dobroj vjeri i načelo savjesnosti i poštenja su identična pravna načela, a zabranjeno je zlouporaba prava koja proizlazi iz načela savjesnosti i poštenja.
17. Slijedom navedenog, ovaj sud smatra da je pravilno prvostupanjski sud pobijanu odluku tuženika utvrdio nezakonitom i nedopuštenom, jer je ista donesena protivno odredbi čl. 90. st. 4. Ustava RH, naprijed navedenim pravnim načelima i protivno Konvenciji o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda (MU 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17).
18. Stoga je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a valjalo odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu, kako je to odlučeno u izreci ove presude.
Osijek, 30. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća
Ljiljana Banac
