REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

21000 Split

Poslovni broj: Povrv-774/2020-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sutkinji Irmi Dujić u pravnoj stvari tužitelja Z.Hr d.o.o. za naplatu potraživanja, OIB 82925459345, L. Jagera 5, 31000 Osijek zastupanog po punomoćnici odvjetnici Elizabeti Borić i odvjetnici iz OD Borić & Toš d.o.o., protiv tuženika ZA, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćnici odvjetnici Jeleni Maljković i odvjetnicima iz OD Juričko & partneri, radi isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene 17. prosinca 2024. u prisutnosti punomoćnika parničnih stranaka, na ročištu za objavu i uručenje presude dana 30. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Mirjane Popovac iz Splita, posl. broj Ovrv- 1295/2020, od 09. ožujka 2020.

II. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana nadoknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 125,00 Eura sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od taj iznos teče od 30. siječnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za ovrhu radi naplate iznosa od 43,61 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od 10,90 kn teče od 16. svibnja 2019., a na iznos od 32,71 kn od 16. lipnja 2019. pa sve do isplate i troškovima ovršnog postupka. Javni bilježnik Mirjane Popovac iz Splita, rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave posl. br. Ovrv-1295/2020, od 09. ožujka 2020. odredila je predloženu ovrhu na cjelokupnoj imovini tuženika i naložila tuženiku podmiriti navedenu tražbinu.

2. Tuženik je pravovremeno podnio prigovor protiv rješenja o ovrsi navodeći kako ne duguje utužene iznose jer je sva svoja dugovanja uredno podmirio. Tuženik je dostavio zahtjev za zasnivanjem pretplatničkog odnosa te zahtjev za raskid pretplatničkog ugovora, obavijesti o raskidu pretplatničkih ugovora od 8. svibnja 2019. i 11. listopada 2019. te potvrde izvršenih uplata te je naveo kako je podmirio sve obveze prema predniku ovrhovoditelja, a što da mu je i potvrđeno prije pokretanja ovog postupka.

3. Rješenjem Općinskog suda u Splitu, posl. Povrv-774/2020-2, od 26. lipnja 2020. stavljeno je izvan snage naprijed navedeno rješenje o ovrsi uz ukidanje provedenih radnji te je odlučeno postupak nastaviti kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

4. U podnesku od 24. srpnja 2020. tužitelj je ostao kod svojih navoda, dostavio je isprave koje bi se odnosile na tuženika, usprotivio se navodima tuženika te je naveo kako se dugovanja tuženika odnose za razdoblje od travnja do svibnja 2019. za koje je Tele 2 izdao priložene račune, a koje da tuženik nije nikada platio. Naveo je kako se na prvom utuženom računu sa datumom dospijeća 15. svibnja 2019. jasno navedeno da se odnosi na travanj 2019. te da je tuženik uplatom samo podmirio dio računa od 59,98 kuna dok je ostao dug u iznosu od 10,90 kuna. U odnosu na račun sa datumom dospijeća 15. lipnja 2019. naveo je da se isti odnosi na svibanj 2019., a da iz priloženih specifikacija proizlazi da se odnosi na usluge koje je koristio tuženik.

5. Tuženik je tijekom postupka istaknuo prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije navodeći kako tužitelj nije dokazao da je na njega preneseno eventualno potraživanje Tele2 d.o.o. prema tuženiku te se pozvao na članak 2. priloženog Ugovora o cesiji od 27. prosinca 2019. te je naveo kako tužitelj nije tuženika ni sukladno članku 3. stavku 4. Ugovora o cesiji obavijestio o stupanju na snagu tog ugovora.

6. Tijekom postupka izvedeni su dokazi čitanjem: izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja od 05. ožujka 2020., ugovora o cesiji od 27. prosinca 2019., općih uvjeta poslovanja Tele 2 d.o.o., potvrde o podacima prebivališta za tuženika, zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa, zahtjeva za raskid pretplatničkog ugovora, obavijesti od 08. svibnja 2019. i 11. listopada 2019., priloženih potvrda o izvršenoj transakciji putem Interneta, osobnih isprava tuženika, računa broj 40008136 od 30. travnja 2019. i 40446886 od 31. svibnja 2019. sa specifikacijom i objašnjenjem.

7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. U odnosu na istaknuti prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije na strani tužitelja uslijed ne slanja obavijesti o prijenosu tražbine ovaj sud isti drži neosnovanim. Ugovorom o cesiji od 27. prosinca 2019. zaključenim između Inkaso.HR d.o.o. i Tele 2 d.o.o. reguliran je ustup neplaćenih potraživanja s Tele 2 na Inkaso, a koje potraživanje ima Tele 2 ima prema svojim dužnicima s osnove pružanja elektroničkih komunikacijskih usluga i prodaje terminalne komunikacijske opreme, uključujući platne usluge, usluge s dodatnom vrijednošću te usluge prijenosa sadržaja. Iz članka 3. stavka 4. proizlazi da se istim tužitelj obvezao u ime Tele 2 o svom trošku obavijestiti dužnike iz tog ugovora o stupanju na snagu ugovora kao i poslati im obavijest prije pokretanja bilo kakvih radnji u smislu naplate duga. Prema članku 4. stavku 6. stranke su svaku pojedinu specifikaciju izrađenu temeljem tog ugovora dužne priložiti Ugovoru te specifikacije kao Dodatak 1 ugovoru čine njegov sastavni dio. Prema odredbi čl. 80. Zakona o obveznim odnosima ( " Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/11, 114/22, 156/22, 155/23, dalje ZOO) , vjerovnik može ugovorom sklopljenim sa trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugog. Za ustup tražbine u smislu odredbe čl. 82. istog Zakona nije potreban pristanak dužnika, ali je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju, dok je čl.84.st.1.ZOO-a propisano da primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja, a što znači da je ovlašten i na podnošenje tužbe. Spisu ne prileži obavijest iz koje proizlazi da je tuženik obaviješten o ustupanju tražbine. Međutim, prema ranije zauzetim shvaćanjima u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-36/03-2, od 18. veljače 2004. godine , Rev-1559/01 od 12. rujna 2001. godine činjenica da dužnik nije obaviješten o ustupanju tražbine novom vjerovniku ne utječe na valjanost ustupanja, a vođenje parnice novog vjerovnika protiv dužnika može se smatrati obavještavanjem o ustupanju tražbine.

9. Međutim, glede postojanja samog potraživanja za navesti je da ovome spisu ne prileži dio Dodatka 1 ugovoru iz kojega bi bilo razvidno da bi se prenijeto potraživanje odnosilo na tuženika, a prema članku 5. stavku 2. priloženog Ugovora o cesiji jasno proizlazi da u prenesenim potraživanjima ima i "neprihvatljivih potraživanja" među kojima su i potraživanja koja su u cijelosti podmirena uplatom prije ili na datum preuzimanja.

9.1. Iz priloženog izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja od 05. ožujka 2020. proizlazi da je na ime korisnika ZA evidentirano dugovanje prema Tele 2 d.o.o. temeljem Ugovora o cesiji, a odnosi se na račune broj 40008136 od 15. travnja 2019. sa dospijećem 15. svibnja 2019. u iznosu od 10,90 kuna te račun broj 40446886 od 15. svibnja 2019. sa dospijećem 15. lipnja 2019. u iznosu od 32,71 kunu, odnosno da je ukupan evidentirani dug po tužitelju 43,61 kunu.

9.2. Iz zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa sa Tele 2 proizlazi da je tuženik zaključio ugovore bez obveznog razdoblja trajanja za brojeve [broj telefona] i [broj telefona]. Raskid ugovora je prema priloženom zahtjevu za broj [broj telefona] zatražio dana 05. svibnja 2019. te je obaviješću od 08. svibnja 2019. Tele 2 je obavijestio tuženika da je pretplatnički odnos raskinut sa danom 08. svibnja 2019. Za broj [broj telefona] zahtjev za raskid ugovora je zatražen 06. listopada 2019. te iz obavijesti Tele2 d.o.o. proizlazi da pretplatnički odnos raskinut sa danom 11. listopada 2019.

9.3. Priloženim potvrdama o izvršenoj transakciji putem Interneta tuženik je dokazao da je u periodu od lipnja 2019. do studenoga 2019. vršio plaćanja Tele 2 d.o.o. Sam tužitelj navodi kako bi se potvrda sa pozivom na broj primatelja 20863810 izvršena 04. lipnja 2019. odnosila na predmetni račun za travanj, ali na njegov dio. 9.4. Čitanjem priloženog računa broj 40008136 od 30. travnja 2019. proizlazi da bi dug po prethodnom računu iznosio 0,00 kuna, a račun da je iznosio 59,98 kuna. Čitanjem računa broj 40446886, od 31. svibnja 2019. proizlazi da bi dug po prethodnom računu iznosio 59,98 kuna, a ukupan iznos računa da je 92,69 kuna ( 32,71 kunu za svibanj 2019.). Spisu ne prileži dokaz o dostavi ovih računa tuženiku.

10. Analiziranjem svih priloženih isprava, kako pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti ovaj sud zaključuje da je tužbeni zahtjev neosnovan.

11. Naime, sam tuženik predaje obavijest od 08. svibnja 2019. godine o izvršenom raskidu ugovora te tvrdi da je sve račune platio, a u istoj se ne navodi nikakvo dugovanje. Nakon raskida ugovora tuženik plaća iznos od 49,08 kuna dana 04. lipnja 2019. Da je ranije uredno plaćao račune jasno je iz računa broj 40008136 od 30. travnja 2019. gdje se navodi da nema duga po prethodnom računu. Međutim, iznos koji je tuženik platio nakon raskida ugovora sa Tele 2 d.o.o. tužitelj drži nedostatnim i poziva se na račune za koje ne dostavlja dokaz da su uručeni tuženiku. Ovome sudu je nelogično da bi tuženik samoinicijativno plaćao ikakav iznos, a radi se o urednom platiši već drži da je tuženik uplatu izvršio upravo prema uputi koju mu je Tele 2 d.o.o. dao sukladno odredbi članka 14. stavka 4. Općih uvjeta poslovanja kojom je propisano među ostalim da je Tele 2 u svako vrijeme, bez odgode, u roku od 2 radna dana i u zatraženom obliku dužan Pretplatniku dati informaciju o iznosu dugovanja u slučaju prijevremenog raskida ugovora te načinu uplate. Slijedom navedenoga sud zaključuje da je tuženik u cijelosti podmirio dugovanje prema Tele 2 d.o.o. prije nego li je zaključen Ugovor o cesiji od 27. prosinca 2019. radi čega je tužbeni zahtjev odbijen jer je tuženik u smislu odredbe članka 9. ZOO-a ispunio svoju obvezu prema pravnom predniku tužitelja u cijelosti.

12. Odluka o trošku iz točke II. izreke temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ( „Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje ZPP) i odnosi se na trošak zastupanja tuženika po punomoćniku, odmjeren prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine broj 138/23, dalje: Tarifa) i to Tbr.7.t.9. u iznosu od 50 bodova, a što uz važeću vrijednost jednog boda od 2 eura i pdv od 25 % iznosi 125,00 eura.

U Splitu, 30. siječnja 2025.

Sutkinja

Irma Dujić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

Presuda se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:punom. parničnih stranaka