REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-95/2024

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E I P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katice Lučić, kao predsjednice vijeća te Ivane Bosnić Kovačić i Mladena Genca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe Adamo d.o.o. za usluge i turistička agencija i okrivljene odgovorne osobe BG, zbog prekršaja iz članka 229. stavka 1. točaka 1. i 12., i stavka 2. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14., 127/17. i 98/19.), odlučujući o žalbi tužitelja, Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Službe za nadzor radnih odnosa, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, broj: 6 Pp-7157/2021-10 od 20. svibnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 30. siječnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. U povodu žalbe tužitelja, Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Službe za nadzor radnih odnosa, a po službenoj dužnosti, ukida se prvostupanjska presuda u odnosu na djelo prekršaja opisano pod točkom a) izreke pobijane presude i predmet u tom dijelu dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

p r e s u d i o  j e

II. U povodu žalbe tužitelja, Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Službe za nadzor radnih odnosa, a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u odnosu na točku b) izreke na način da se, na temelju članka 181. točke 2. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okrivljena pravna osoba Adamo d.o.o. za usluge i turistička agencija i okrivljena odgovorna osoba BG, (podaci kao u prvostupanjskoj presudi)

oslobađaju od optužbe

-da ne bi za radnicu GG iz [adresa] Evidenciju o radnom vremenu za mjesec 03/2021., za mjesec 04/2021. i za mjesec 05/2021. vodili na propisan način, odnosno podaci sadržani u Evidenciji o radnom vremenu za mjesec 03/2021. naprijed imenovane radnice nisu u skladu s izjavom iste dane na Zapisnik o saslušanju svjedoka od 21.06.2021., uz iskazana zakonska upozorenja na predmetnom Zapisniku, o njenim stvarno ostvarenim radnim satima, obzirom da su u Evidenciji o radnom vremenu za mjesec 03/2021. evidentirali kako je radnica GG radila 22.03.2021., 23.03.2021., 24.03.2021., 25.03.2021., 26.03.2021. i 27.03.2021. u radnom vremenu od 14,30 do 21,00 sati u ukupnom radnom vremenu od 6,5 radnih sati dnevno te 28.03.2021. i 31.03.2021. u radnom vremenu od 09,00 do 15,30 sati u ukupnom radnom vremenu od 6,5 radnih sati dnevno, te u Obrascu IP za mjesec 03/2021. obračunali redoviti redovni rad prema rasporedu radnog vremena od 56 radnih sati i redoviti rad nedjeljom od 8 radnih sati kao ukupan redovni mjesečni fond sati od 64 radna sata odnosno u Evidenciji o radnom vremenu za 03/2021. su evidentirali kao dan tjednog odmora, bez evidentiranja podatka o satima korištenja istog, 29.03.2023. u ponedjeljak koji podatak nije u skladu s izjavom radnice GG dane na Zapisnik o saslušanju svjedoka od 21.06.2021., uz iskazana zakonska upozorenja na predmetnom Zapisniku, o njenim stvarno ostvarenim radnim satima obzirom je radnica GG iskazala kako je pravo na tjedni odmor koristila srijedom, a koji podatak su okrivljenici na dan 24.03.2021. evidentirali kao dan u kojem je radnica GG radila u radnom vremenu od 14.30 sati do 21.00 sati, dok je navode o korištenju prava na tjedni odmor radnice GG uvijek srijedom u svom iskazu danom na Zapisnik o inspekcijskom nadzoru od 13.07.2021., uz iskazana zakonska upozorenja, potvrdio prokurist okrivljenika, kao i odgovorna osoba nadzirane pravne osobe u svom iskazu danom na Zapisnik o inspekcijskom nadzoru od 31.05.2021., uz iskazana zakonska upozorenja, te sama radnica GG u svom iskazu danom na Zapisnik o saslušanju svjedoka 21.06.2021., odnosno u Evidenciji o radnom vremenu za mjesec 04/2021. naprijed imenovanu radnicu nisu na propisan način evidentirali podatke od kojih ovisi ostvarenje pojedinih prava iz radnog odnosa ili u vezi s radnim odnosom na način da u Evidenciji o radnom vremenu za mjesec 04/2021. su evidentirali kao dan tjednog odmora, bez evidentiranja podatka o satima korištenja istog, u dan nedjelje odnosno 04.04.2021., 11.4.2021., 18.4.2021. i 25.4.2021., koji podaci nisu u skladu s izjavom Poslovni broj: 6 Pp-7157/2021-10 3 radnice GG dane na Zapisnik o saslušanju svjedoka od 21.06.2021. uz iskazana zakonska upozorenja na predmetnom Zapisniku o njenim stvarno ostvarenim radnim satima obzirom je radnica GG iskazala kako je pravo na tjedni odmor koristila srijedom, a u tjednu nakon 05.04.2021., odnosno dana blagdana naziva Uskršnji ponedjeljak, tjedni odmor je koristila u četvrtak 08.04.2021., a ne dana 11.04.2021. kao što je prikazano u Evidenciji o radnom vremenu predmetne radnice za mjesec 04/2021., a koji podatak su okrivljenici na dan 08.04.2021. evidentirali kao dan u kojem je radnica GG radila u radnom vremenu od 14.30 do 21.00 sat, kojim radnjama nepropisanog i neurednog načina vođenja predmetne Evidencije o radnom vremenu za mjesec 04/2021. odnosno evidentiranja tjednog odmora 04.04.2021., 11.04.2021., 18.04.2021. i 25.4.2021., bez evidentiranja podatka o satima korištenja istog, okrivljenici su predmetnu radnicu onemogućili u ostvarivanju prava normiranog odredbom članka 8. Ugovora o radu na određeno vrijeme od dana 20.03.2021., odnosno ostvarivanju prava na dodatak i uvećanje na plaću za rad nedjeljom u iznosu od 50 % satnice, a što je i razvidno uvidom u Obrazac IP 1 za mjesec 04/2021., a koje navode o korištenju prava na tjedni odmor radnice GG uvijek srijedom je u svom iskazu danom na Zapisnik o inspekcijskom nadzoru od 13.07.2021. potvrdio prokurist okrivljenika, kao i odgovorna osoba nadzirane pravne osobe u svom iskazu danom na Zapisnik o inspekcijskom nadzoru od 31.05.2021., odnosno u Evidenciji o radnom vremenu za mjesec 05/2021. naprijed imenovane radnice nisu na propisan način evidentirali podatke o radnom vremenu od kojih ovisi ostvarenje pojedinih prava iz radnog odnosa ili u vezi s radnim odnosom predmetna Evidencija nije u skladu s izjavom radnice GG dane na Zapisnik o saslušanju svjedoka od 21.06.2021. uz iskazana zakonska upozorenja na predmetnom Zapisniku o njenim stvarno ostvarenim radnim satima na način da u Evidenciji o radnom vremenu za mjesec 05/2021. radnice GG nisu na propisan način evidentirali rad u dan blagdana Praznik rada na dan 01.05.2021. u subotu, koji dan je zakonodavac odredbama Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj normirao kao dan blagdana, a koji rad u dan naprijed citiranog blagdana radnici GG normira člankom 8. Ugovora o radu na određeno vrijeme od 20.03.2021. pravo na dodatak na plaću odnosno uvećanje za rad blagdanom u iznosu od 50 % satnice, a koje pravo iz radnog odnosa odnosno u svezi s radnim odnosom su okrivljenici uskratili predmetnoj radnici što je i razvidno uvidom u Obrazac IP 1 za mjesec 05/2021. u kojem nisu evidentirali i obračunali 6,5 radnih sati na dan predmetnog blagdana, a što su bili dužni učiniti,

čime bi počinili prekršaj iz članka 5. Zakona o radu, u svezi s odredbom članka 8. stavak 1. točke 3., točke 4. i točke 6. te stavak 2. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima ("Narodne novine" br. 73/17), kažnjivo za prvookrivljenika po članku 229. stavak 1. točka 1., a za drugookrivljenicu po stavku 2. istog Zakona.

III. Uslijed odluke iz točaka I. i II. izreke, žalba tužitelja je bespredmetna.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljena pravna osoba Adamo d.o.o. za usluge i turistička agencija i okrivljena odgovorna osoba BG proglašeni su krivima te su, na temelju članka 38. stavka 2. točke 2. oslobođeni od kazne, zbog prekršaja iz članka 229. stavka 1. točaka 1. i 12. i stavka 2. Zakona o radu, a koji prekršaji su opisani u izreci.

2. Istom presudom, okrivljenici su oslobođeni od obveze plaćanja naknade troškova prekršajnog postupka.

3. Protiv navedene presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu navodeći da je podnosi iz svih žalbenih osnova, a iz sadržaja iste proizlazi da je podnesena zbog odluke o prekršajno-pravnim sankcijama.

4. Žalba je bespredmetna.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu, u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud (dalje u tekstu: Sud), ocijenio je da je u odnosu na djelo opisano pod točkom b) izreke prvostupanjski sud povrijedio na štetu okrivljenika odredbu prekršajnog materijalnog prava iz članka 196. točke 1. Prekršajnog zakona, jer djelo, činjenično opisano pod točkom b) izreke prvostupanjske presude, nije prekršaj.

6. Naime, u odnosu na prekršaj opisan pod točkom b) izreke, odredbom članka 229. stavka 1. točke 1. i stavak 2. Zakona o radu propisano je da će se novčanom kaznom kazniti za prekršaj poslodavac pravna osoba, poslodavac fizička osoba i odgovorna osoba pravne osobe, ako ne vodi evidenciju o radnicima i radnom vremenu ili je ne vodi na propisani način, ili ako na zahtjev inspektora rada ne dostavi podatke o radnicima i radnom vremenu (članak 5.), a odredbama članka 5. Zakona o radu propisano je: (1) Poslodavac je dužan voditi evidencije o radnicima koji su kod njega zaposleni. (2) Evidencija iz stavka 1. ovog članka mora sadržavati podatke o radnicima i o radnom vremenu. (3) Poslodavac je dužan inspektoru rada na njegov zahtjev dostaviti podatke iz stavka 2. ovoga članka.

(4) Ministar nadležan za rad (u daljnjem tekstu: ministar) pravilnikom propisuje sadržaj i način vođenja evidencija iz stavka 1. ovoga članka.

7. Međutim, pod točkom b) izreke ove presude navedeni činjenični opis djela sadržan u izreci pobijane presude, nepotpun je i iz njega ne proizlaze sva njegova zakonom propisana obilježja, jer se radi o prekršaju blanketne naravi za čiju konkretizaciju činjeničnog opisa treba navesti odgovarajuću odredbu podzakonskog akta, konkretno odredbe članka 8. stavka 1. točke 6. i stavka 2. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (“Narodne novine“ broj: 73/17.), s tim da je odredbom članka 8. stavka 1. točke 6. citiranog Pravilnika propisano da evidencija o radnom vremenu sadrži podatke o ukupnom dnevnom radnom vremenu, a u skladu s odredbom članka 8. stavka 2. Pravilnika, poslodavac je dužan osim podataka iz stavka 1. ovoga članka, voditi i posebne podatke o radnom vremenu od kojih ovisi ostvarenje prava iz radnog odnosa ili u svezi s radnim odnosom, pored ostalog rad u dane blagdana ili neradnih dana, a u konkretnom slučaju je to izostalo.

8. Kako je zakonski opis, odnosno pravno kvalificiranje prekršaja podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja, sve odlučne činjenice nužno moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja, jer u protivnom, u nedostatku nekog od konstitutivnih elemenata bića prekršaja u činjeničnom opisu, opisano djelo nije prekršaj.

9. Slijedom navedenog, budući da izreka pobijane presude ne sadrži činjenični opis radnje prekršaja iz koje proistječu zakonska obilježja predmetnog prekršaja, imajući u vidu da, poštujući načelo zabrane reformatio in peius, sud više nema ovlasti mijenjati činjenični opis optužbe, konkretizacijom bitnih obilježja inkriminiranog djela, ovaj je sud, u povodu žalbe tužitelja, a po službenoj dužnosti, pravilno primjenjujući zakon, na temelju članka 207. Prekršajnog zakona, u ovom dijelu prvostupanjsku presudu preinačio i okrivljenike zbog prekršaja za koji se optužuju pod točkom b) izreke, na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona, oslobodio od optužbe.

10. Rješavajući dalje predmet te ispitujući pobijanu presudu u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske po službenoj dužnosti je utvrdio da je u postupku prvostupanjskog suda, u odnosu na prekršaj opisan pod točkom a) izreke pobijane presude, počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 10. Prekršajnog zakona jer se odluka temelji na nezakonitom dokazu iz članka 90. Prekršajnog zakona, a na koju povredu ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

11. Odredbom članka 195. stavka 1. točke 10. Prekršajnog zakona propisano je da je bitna povreda odredaba prekršajnog postupka počinjena ako se presuda temelji na nezakonitom dokazu iz člana 90. ovog Zakona, pri čemu treba naglasiti da „utemeljiti“ presudu znači da je sud, slobodnom ocjenom tog dokaza, ocjenjujući taj dokaz u zajedništvu s drugim dokazima, utvrdio činjenično stanje na kojem je utemeljio svoju odluku. Nadalje, u skladu s člankom 90. stavkom 2. točkom 2. Prekršajnog zakona nezakoniti dokazi su oni koji su pribavljeni povredom odredaba prekršajnog postupka i koji su izričito predviđeni ovim Zakonom te drugi dokazi za koje se iz njih saznalo.

12. Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da se odluka o krivnji okrivljenika, za djelo opisano pod točkom a) izreke pobijane presude, temelji između stalog i na iskazu inspektorice rada ŠG, između ostalog i o onome što joj je naveo prokurist okrivljene pravne osobe prilikom inspekcijskog nadzora, odnosno saznanjima koja je od istog dobila o bitnim okolnostima počinjenja prekršaja, a na temelju kojeg dokaza je sud izveo zaključak o odlučnim činjenicama djela za koja se okrivljenici terete.

13. Međutim, kako prokurist okrivljene pravne osobe nije bio upozoren prilikom obavljanja inspekcijskog nadzora, odnosno prilikom traženja očitovanja od strane inspektora, u skladu s člankom 173. stavkom 1. Prekršajnog zakona, kao svjedok, odnosno da je dužan govoriti istinu, da ne smije ništa prešutjeti i da je davanje lažnog iskaza kazneno djelo, te da nije dužan odgovarati na pitanja predviđena u članku 45. stavku 1. točki 4. i članku 286. stavku 1. Zakona o kaznenom postupku, uz unošenje takvog upozorenje u zapisnik, slijedom navedenog, nije zakonit dokaz niti iskaz inspektorice rada ŠG, jer se na taj način, zaobilaznim putem, u dokazni materijal unose oni elementi koji ne mogu biti temelj za donošenje sudske odluke.

14. A to upravo čini prvostupanjski sud u ovom prekršajnom postupku kada sadržaj navedenog dokaza ocjenjuje te uspoređuje s drugim dokazima izvedenim u postupku i na taj način utvrđuje činjenično stanje i donosi zaključak o prekršajnoj odgovornosti okrivljenika.

15. Budući da se utvrđenje o odlučnim činjenicama temelji na sadržaju nezakonitog dokaza, pribavljenim protivno odredbama Prekršajnog zakona, presuda se temelji na nezakonitom dokazu, te je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 10. Prekršajnog zakona, na koju povredu ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

16. Stoga je, u povodu žalbe okrivljenika, a po službenoj dužnosti, prvostupanjsku presudu trebalo u odnosu na djelo opisano pod točkom a) izreke ukinuti i predmet u tom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, radi otklanjanja citirane bitne povrede prekršajnog postupka, imajući u vidu odredbu članka 121. Prekršajnog zakona.

17. Slijedom navedenog, na temelju članka 206. stavka 1. Prekršajnog zakona, riješeno je kao pod točkom I. izreke ovog rješenja, s time da će prvostupanjski sud u ponovnom postupku otkloniti istaknutu bitnu povredu, provesti sve potrebe i zakonite dokaze radi pravilnog i potpunog činjeničnog utvrđenje te, vodeći računa i o ostalim žalbenim navodima, ocjenjujući sve, na glavnoj raspravi izvedene dokaze, u ukinutom dijelu donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku.

18. Zbog navedenih razloga, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 30. siječnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Ivana Vorel Mikša, v. r.

Katica Lučić, v. r.

Odluka se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, u 6 (šest) otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i ovlaštenog tužitelja.