REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

Tome Skalice 2

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: Gž-4/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  I  R J E Š E N J E

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Irene Dikanović-Terzić predsjednice vijeća, Draženke Ilak članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Lidije Klašnja-Petrović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IJ, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici ABC, odvjetnici u [adresa], protiv tuženice ..., sa sjedištem u [adresa], [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku ABC, odvjetniku u ... iz [adresa], radi utvrđenja ništetnosti i isplate, rješavajući žalbu tuženice protiv presude i rješenja Općinskog suda u Osijeku od 27. studenog 2024., poslovni broj: P-383/2021-31, u sjednici vijeća održanoj 30. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  i  r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženice ... [adresa] kao neosnovana i potvrđuju se presuda i rješenje Općinskog suda u Osijeku od 27. studenog 2024., poslovni broj: P-383/2021-31.

II. Odbija se tuženica sa zahtjevom za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I. Utvrđuju se ništetnima odredbe Ugovora o [broj kredita] koji Ugovor koji su sklopili tužitelj IJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tužena ..., [adresa], [osobni identifikacijski broj] potvrđen po Javnom bilježniku ABC iz [adresa] pod brojem: Ov- 4.215/07 dana 01.03.2007. g. i to:

- članak 2. u dijelu koji glasi: „promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora.“

- članak 7. u dijelu koji glasi: „u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća“ i u dijelu koji glasi: „Uplate po kreditu valutiraju se s danom odobrenja računa Banke.“

II. Nalaže se tuženoj ..., [adresa], [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužitelju IJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 1.972,05 eura (tisućudevetsto sedamdesetdva eurapetcenti) s pripadajućim zateznim kamatama koje teku na svaki pojedinačni iznos preplate od dospijeća do 31.07.2015. u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanu za 5 postotnih poena, od 01.08.2015. do 31. prosinca 2022. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do 29.12.2023.,te od 30.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine do isplate a koje teku:

- na iznos od 0,68 eura od 25.01.2008.g. pa do isplate

- na iznos od 1,88 eura od 28.03. 2008.g. pa do isplate

- na iznos od 5,40 eura od 11.08. 2008.g. pa do isplate

- na iznos od 8,71 eura od 30.10. 2008.g. pa do isplate

- na iznos od 1,55 eura od 27.11.2008.g. pa do isplate

- na iznos od 7,92 eura od 30.12.2008.g. pa do isplate

- na iznos od 10,17 eura od 02.02.2009.g. pa do isplate

- na iznos od 11,90 eura od 24.02.2009.g. pa do isplate

- na iznos od 8,76 eura od 26.03.2009.g. pa do isplate

- na iznos od 7,84 eura od 20.04.2009.g. pa do isplate

- na iznos od 7,30 eura od 29.05.2009.g. pa do isplate

- na iznos od 5,71 eura od 29.06.2009.g. pa do isplate

- na iznos od 7,70 eura od 14.07.2009.g. pa do isplate

- na iznos od 7,30 eura od 06.10.2009.g. pa do isplate

- na iznos od 6,38 eura od 10.11.2009.g. pa do isplate

- na iznos od 8,10 eura od 01.12.2009.g. pa do isplate

- na iznos od 9,30 eura od 07.01.2010.g. pa do isplate

- na iznos od 11,42 eura od 04.02.2010.g. pa do isplate

- na iznos od 10,89 eura od 09.03.2010.g. pa do isplate

- na iznos od 13,94 eura od 12.04.2010.g. pa do isplate

- na iznos od 13,41 eura od 04.05.2010.g. pa do isplate

- na iznos od 18,72 eura od 10.06.2010.g. pa do isplate

- na iznos od 22,83 eura od 30.06.2010.g. pa do isplate

- na iznos od 16,60 eura od 12.08.2010.g. pa do isplate

- na iznos od 28,41 eura od 10.09.2010.g. pa do isplate

- na iznos od 23,50 eura od 11.10.2010.g. pa do isplate

- na iznos od 24,43 eura od 11.11.2010.g. pa do isplate

- na iznos od 25,89 eura od 10.12.2010.g. pa do isplate

- na iznos od 36,50 eura od 12.01.2011.g. pa do isplate

- na iznos od 30,93 eura od 08.02.2011.g. pa do isplate

- na iznos od 32,66 eura od 09.03.2011.g. pa do isplate

- na iznos od 30,27 eura od 11.04.2011.g. pa do isplate

- na iznos od 31,46 eura od 04.05.2011.g. pa do isplate

- na iznos od 62,65 eura od 08.06.2011.g. pa do isplate

- na iznos od 20,86 eura od 04.07.2011.g. pa do isplate

- na iznos od 54,04 eura od 24.08.2011.g. pa do isplate

- na iznos od 47,80 eura od 07.09.2011.g. pa do isplate

- na iznos od 43,21 eura od 05.10.2011.g. pa do isplate

- na iznos od 40,42 eura od 09.11.2011.g. pa do isplate

- na iznos od 40,56 eura od 09.12.2011.g. pa do isplate

- na iznos od 42,95 eura od 04.01.2012.g. pa do isplate

- na iznos od 44,80 eura od 07.02.2012.g. pa do isplate

- na iznos od 45,33 eura od 09.03.2012.g. pa do isplate

- na iznos od 43,87 eura od 02.04.2012.g. pa do isplate

- na iznos od 44,67 eura od 07.05.2012.g. pa do isplate

- na iznos od 45,47 eura od 08.06.2012.g. pa do isplate

- na iznos od 44,54 eura od 03.07.2012.g. pa do isplate

- na iznos od 44,54 eura od 23.08.2012.g. pa do isplate

- na iznos od 44,41 eura od 11.09.2012.g. pa do isplate

- na iznos od 42,15 eura od 09.10.2012.g. pa do isplate

- na iznos od 44,01 eura od 13.11.2012.g. pa do isplate

- na iznos od 45,20 eura od 11.12.2012.g. pa do isplate

- na iznos od 44,54 eura od 10.01.2013.g. pa do isplate

- na iznos od 40,56 eura od 11.02.2013.g. pa do isplate

- na iznos od 43,87 eura od 12.03.2013.g. pa do isplate

- na iznos od 44,14 eura od 12.04.2013.g. pa do isplate

- na iznos od 43,21 eura od 11.05.2013.g. pa do isplate

- na iznos od 40,03 eura od 13.06.2013.g. pa do isplate

- na iznos od 40,56 eura od 26.06.2013.g. pa do isplate

- na iznos od 40,56 eura od 18.07.2013.g. pa do isplate

- na iznos od 39,50 eura od 11.09.2013.g. pa do isplate

- na iznos od 43,61 eura od 11.10.2013.g. pa do isplate

- na iznos od 42,55 eura od 11.11.2013.g. pa do isplate

- na iznos od 36,82 eura od 09.01.2014.g. pa do isplate

- na iznos od 44,94 eura od 11.02.2014.g. pa do isplate

- na iznos od 45,87 eura od 21.03.2014.g. pa do isplate

- na iznos od 44,71 eura od 16.04.2014.g. pa do isplate

u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženoj ..., [adresa], [osobni identifikacijski broj] platiti tužitelju IJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] prouzročeni parnični trošak postupka u iznosu od 1.500,40 EUR ,sa zateznim kamatama koje teku od 27.studenog 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine do isplate, u roku od 15 dana."

1.1. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

"Smatra se da je tužba tužitelja za isplatu iznosa od 495,28 EUR (četiristodevedesetpeteura) - povučena."

2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu i rješenje pobija tuženica zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točke 1-3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 – ispravak, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje u tekstu: ZPP). U žalbi ističe kako je tužbu trebalo odbaciti u dijelu koji se odnosio na utvrđenje ništetnosti odredbe o tzv. promjenjivoj kamatnoj stopi s obzirom da tužitelj nema pravni interes za utvrđenje ništetnosti dijela odredbe članka 2. predmetnog ugovora zbog nastupa zastare, zbog čega je počinjena relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 288. stavkom 2. ZPP-a. Dalje u žalbi ističe kako je nejasno na temelju čega sud zaključuje da se o odredbama ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u konkretnom slučaju nije pregovaralo. Okolnost da bi predmetna odredba bila unesena u tekst ugovora na inicijativu tuženice, ne čini takvu odredbu samu po sebi nepoštenom, odnosno protivnom načelu savjesnosti i poštenja. Osim toga navodi kako tužitelj u tijeku postupka nije uspio dokazati da bi imao status potrošača. Tuženica osporava i odluku prvostupanjskog suda u odnosu na prigovor zastare i smatra da obrazloženje prvostupanjskog suda nema uporišta niti u jednoj odredbi materijalnog prava. Osim toga ističe kako se tuženica u konkretnom slučaju nikako ne može smatrati nepoštenim stjecateljem. Zaključno ističe kako je pobijana presuda nerazumljiva, čime je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a. Dodatno ističe kako zbroj tužitelju dosuđenih troškova s PDV-om iznosi 988,51 eura, a ne 1.676,01 eura, kako se to navodi u točki 29.1. obrazloženja presude, čime je i rješenje o trošku u cijelosti nejasno i nerazumljivo. Predlaže da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev, te obveže tužitelja na plaćanje troškova parničnog postupka, podredno da se presuda i rješenje ukinu i da se predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak sastava žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji je prethodio njenom donošenju ovaj drugostupanjski sud ne nalazi osnovanim žalbeni razlog bitne povrede postupka iz članka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, budući je za svoje pravne stavove i odluku prvostupanjski sud dao jasne razloge koji nisu u suprotnosti sa provedenim dokazima i sadržajem isprava, te važećom sudskom praksom, tako da pobijana presuda i rješenje nemaju nedostataka zbog kojih se ne bi mogli ispitati.

5.1. Prvostupanjski sud nije počinio niti relativno bitnu povredu iz članka 354. stavka 1. ZPP-a u svezi članka 288. stavka 2. ZPP-a, jer nije odbacio tužbu u dijelu koji se odnosi na utvrđenje ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, s obzirom da tužitelj, iako je povukao kondemnatorni dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu preplaćenih anuiteta po osnovi promjenjive kamatne stope, i dalje ima pravni interes za utvrđenje ništetnosti navedene ugovorne odredbe jer utvrđenje, da obveza tužitelja ovisi od dva bitna promjenjiva elementa (kamatna stopa i valutna klauzula) čine obvezu tužitelja posebno rizičnom i dokazuju da u konačnici tužitelj nije znao kolika će biti njegova kreditna obveza, te dodatno potvrđuju kondemnatorni tužbeni zahtjev za isplatu po osnovi valutne klauzule. Osim toga ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje u trenutku sklapanja pravnog posla, a na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti.

5.2. Nije počinjena ni neka od bitnih povreda postupka, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a.

6. U predmetnoj stvari nije sporno da su tužitelj i tuženica zaključili Ugovor o [broj kredita] od 27. veljače 2007. na temelju kojeg je tužitelju isplaćen kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 13.021,20 CHF, obračunat prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja s rokom otplate od 84 rate i uz kamatnu stopu od 5,20% godišnje, koja je promjenjiva odlukom banke, da je otplata kredita u kunskoj protuvrijednosti CHF po srednjem tečaju kreditora važećem na dan dospijeća, da je namjena kredita kupnja vozila Opel i da je kredit otplaćen u cijelosti. Nije sporna ni visina postavljenog tužbenog zahtjeva u odnosu na valutnu klauzulu, prema financijskom vještačenju. U žalbenoj fazi postupka sporno je jesu li ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi prema odluci banke ništetne, je li tuženica dužna vratiti tužitelju ono što je na temelju odredbe o valutnoj klauzuli primila, zatim je sporna zastara, primjena Direktive i Zakona o zaštiti potrošača.

7. Tužitelj je potrošač u smislu odredbe članka 3. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 96/03), jer je isti predmetni pravni posao zaključio kao fizička osoba u svrhu koja nije namijenjena njegovom zanimanju niti poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, budući se radilo o kreditu za kupnju osobnog vozila. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je ugovor o kreditu sklopio za kupnju automobila za osobne potrebe i da je u vrijeme sklapanja ugovora bio zaposlen u privatnoj tvrtki ... u [adresa], te da nije imao mogućnost izbora valute pri podizanju kredita, jer mu je ponuđen samo kredit u švicarskim francima, odnosno valuta u švicarskim francima bila je uvjet za podizanje kredita. Nikakvog utjecaja na sadržaj kredita nije imao i nitko mu nije protumačio što pojedine ugovorne odredbe znače.

8. Na konkretni spor primjenjuju se odredbe Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03; dalje u tekstu ZZP/03), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ovoga Ugovora, jer je predmetni ugovor zaključen 27. veljače 2007.

8.1. Ključne odredbe ZZP/03 su:

- odredba članka 81. stavka 1. Zakona kojom je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a u stavku 2. je propisano kako se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, dok je u stavku 4. navedenog članka propisano je da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to i dokazati,

- odredba članka 82. Zakona koja propisuje da ugovorne odredbe, koje bi se uz ispunjenje pretpostavki iz članka 81. ovog Zakona mogle smatrati nepoštenima, jesu npr. odredba kojom se trgovcu dopušta da jednostrano mijenjanje ugovorne odredbe bez valjanog ugovorom predviđenog razloga,

- odredba članka 87. Zakona koja propisuje da je nepoštena ugovorna odredba ništava.

8.2. Isto tako bitne su i odredbe Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07- dalje u tekstu: ZZP/07) koji je bio na snazi u vrijeme trajanja Ugovora, i to:

- odredba članka 96. ZZP/07, kojom je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nedopuštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovorenih strana, a na štetu potrošača. Smatra se, da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pregovaralo, ako je tu odredbu formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati,

- odredba članka 99. ZZP/07, kojom je propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni poštene ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive,

- odredba članka 100. ZZP/07, kojom je propisano da ako na temelju zakona ili sporazuma stranaka, ugovor mora biti u pisanom obliku, njegove odredbe moraju biti napisane jasno i razumljivo te moraju biti lako uočljive,

- odredba članka 101. ZZP/07, kojom je propisano da se dvojbene ili nerazumljive ugovorne odredbe tumače u smislu koji je povoljniji za potrošača,

- odredba članka 102. ZZP/07, kojom je propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništetna, a ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe.

9. Subjektivne granice pravomoćnosti (intervencijski efekt) presude donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača Visokog trgovačkog suda poslovni broj: Pž-7129/2013-4, odnose na sve fizičke i pravne osobe čije interese štiti udruga za zaštitu potrošača koja je podnijela tužbu, (o čemu dijelom govore i utvrđenja u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-3142/18 od 19. ožujka 2019.), ali to ipak ne znači da su automatizmom ništetne sve odredbe svih ugovora o kreditu glede promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, a pogotovo da se u pojedinačnim parnicama te potencijalno ništetne odredbe uopće ne mogu preispitivati, o čemu je i Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj: U-III-5458/2021. od 30. lipnja 2022. zauzeo stav da ako se odluka o nepoštenosti (ništetnosti) odredaba potrošačkog ugovora o kreditu u pojedinačnom potrošačkom sporu temelji na presumpciji da određenom potrošaču u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama tog ugovora, a ta okolnost nije bila predmetom utvrđivanja i dokazivanja u kolektivnom sporu, onda su u pojedinačnim potrošačkim sporovima banke ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu (unatoč tome što su ih utvrdile konkretnim formularnim ili standardnim ugovorom) ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora.

10. Međutim, u konkretnom slučaju prvostupanjski sud je saslušao tužitelja i na temelju njegovog iskaza utvrdio da nije mogao utjecati na sadržaj ugovora, da je valuta u švicarskim francima bila uvjet za podizanje kredita, te da mu nitko nije objasnio na temelju kojih kriterija će se mijenjati kamatna stopa i koji su rizici uzimanjem kredita u CHF, dok je tuženica na ročištu od 10. listopada 2024. odustala od dokaznog prijedloga saslušanjem svjedoka CJ, zaposlenika tuženice, iako je teret dokaza da sporne odredbe nisu ništetne bio na njoj. Uz to je opravdana odluka prvostupanjskog suda kojom je odbio dokazani prijedlog tuženice za pribavu podataka Ministarstva financija, Porezne uprave, jer iz samog ugovora o kreditu ne proizlazi da bi osobni automobil tužitelja bio kupljen u svrhu obavljanja profesionalne djelatnosti, odnosno djelatnosti slobodnog zanimanja, a isto proizlazi i iz iskaza tužitelja, kako to obrazlaže i prvostupanjski sud.

11. Prvostupanjski sud je, nakon što je izvršio analizu spornih odredbi Ugovora o kreditu i saslušao tužitelja, pravilno prihvatio navode tužitelja da Ugovor o kreditu ne sadrži jasne kriterije koji bi sadržavali i pojašnjavali informacije o specifičnosti i mogućim rizicima i parametrima za određivanje promjenjive kamatne stope i rizicima vezanosti za tečaj švicarskog franka, jer je Ugovor o kreditu sastavljen kao tipski ugovor po kojem je unaprijed izrađen model Ugovora, a da u vrijeme zaključenja ugovora tuženica nije s tužiteljem pregovarala niti ugovorom utvrdila egzaktne parametre koji utječu na odluku tuženice o promjeni stope ugovorene kamate i rizicima vezanosti za tečaj švicarskog franka, niti je posebno upozorila korisnika kredita o mogućim rizicima, te je pravilno zaključio prvostupanjski sud da to uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

12. Zaključak prvostupanjskog suda sukladan je i zaključcima Visokog trgovačkog suda sadržanima u presudi poslovni broj: Pž-7129/2013-4., prema kojima, iako nije zabranjeno istovremeno ugovoriti valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, činjenica što obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa, čini tu obvezu posebno rizičnom, jer u vrijeme sklapanja ugovora potrošač ne zna koji iznos glavnice u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate kredita vratiti banci, a ne zna niti koju će cijenu (redovnu kamatu) za to platiti, kao i Vrhovnog suda Republike Hrvatske sadržanog u odluci poslovni broj: Revt 249/14-2, da su banke kao visoko specijalizirane novčarske ustanove, čiji predmet poslovanja je novac kojeg plasiraju potrošačima u vidu raznih novčarskih "proizvoda", dužne maksimalno odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njihovim uslugama, ali nikada na njegovu štetu.

13. Slične odredbe sadržane su u Direktivi 93/13/EEZ, jer je u članku 5. Direktive navedeno da u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo. Suprotno žalbenim navodima tuženice, valutna klauzula kao dispozitivna odredba predviđena nacionalnim pravom (članak 22. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima „Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 dalje: ZOO), a prema kojoj se visina anuiteta veže uz tečaj valute CHF u vrijeme plaćanja anuiteta, tako da korisnik kredita u cijelosti snosi rizik promjene tečaja, ne bi se mogla izuzeti od primjene Direktive 93/13 i ne može se isključiti ispitivanje njezine nepoštenosti. Naime, takva ugovorna odredba kojom je sav rizik tečajnih razlika prebačen na korisnika kredita unosi neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja kao korisnika kredita, pa takva odredba ne može biti odraz dispozitivne odredbe predviđene člankom 22. stavka 1. ZOO. 14. U odnosu na žalbeni navod o nedopuštenosti retroaktivne primjene ZZP/2014, i slijedom toga nezakonite primjene utvrđenja iz kolektivnih presuda na ovaj postupak, drugostupanjski sud ukazuje na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Rev-3142/2018-2., od 19. ožujka 2019. u kojoj je jasno izraženo pravno stajalište da u pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom koju su jednostrano mijenjali kreditori, nije potrebno ponovno utvrđivati jesu li sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne, obzirom da postoji temeljem članka 502.c ZPP-a, a isto tako i članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 41/14 i 110/15 – dalje: ZZP/14), vezanost za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. ZZP/14, a slijedom toga i obveza primjene utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu. Ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor. 15. Nadalje, suprotno žalbenim navodima pravilno je prvostupanjski sud zaključio da nije osnovan prigovor zastare u pogledu zahtjeva za isplatu na ime valutne klauzule. Naime, u konkretnom slučaju se primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina, sukladno članku 225. ZOO-a.

15.1. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH iznesenom u presudi i rješenju poslovni broj: Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018., pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO-a, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.

15.2. Tužba za zaštitu kolektivnih prava i interesa je Trgovačkom sudu u Zagrebu u predmetu poslovni broj: P1401/2012 podnesena je 4. travnja 2012., čime je došlo do prekida zastare, a zastara je počela teći iznova od 15. lipnja 2018. po pravomoćnosti presude Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj: Pž-6632/2017. Obzirom da je tužba u ovom predmetu podnesena 31. ožujka 2021. i da je podnesena je unutar zastarnog roka od 5 godina, zastara potraživanja preplaćenih anuiteta po osnovi valutne klauzule nije nastupila.

16. Kako je nepoštenost ugovornih odredbi o promjeni kamatne stope prema odluci kreditora banke i vezanost otplate kredita uz tečaj valute CHF, utvrđena već u kolektivnom sporu, a u predmetnoj stvari tuženica nije suprotno dokazala, naprotiv iz iskaza tužitelja proizlazi da se o spornim odredbama nije pregovaralo niti su mu iste bile pojašnjenje u smislu da bi bio upozoren na rizičnost istih, osnovano je prvostupanjski sud smatrao da tužitelj ima pravo na restituciju iznosa isplaćenih na temelju ništetnih odredaba Ugovora o kreditu, po pravilima ZOO-a o stjecanju bez osnove, zajedno sa zateznim kamatama od dana plaćanja svakog anuiteta, plaćenog temeljem ništetnih odredbi ugovora.

17. Što se tiče žalbenog navoda tuženice kako zbroj tužitelju dosuđenih troškova sa PDV-om iznosi 988,51 eura, a ne 1.676,01 eura, valja navesti da su i ovi navodi tuženice neosnovani, jer je prvostupanjski sud troškove pravilno zbrojio. Osim toga ukazuje se tuženici i na pravni stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu poslovni broj: Rev 1014/2018-2 od 20. listopada 2021., koji glasi: "Uostalom, sukladno Direktivi EU br. 93/13 o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, sud u ovakvoj parnici može odlučiti o troškovima postupka i na drugi način ako ocijeni da bi odmjeravanje troškova postupka prema prije navedenim pravilima narušilo pravičnu ravnotežu između interesa stranaka jer bi donesena odluka bila prekomjeran i nerazuman teret za stranku koja svojim držanjem (potrošač) nije dala povod za parnicu, ili je to potrebno zbog drugih važnih razloga koji se mogu pripisati tuženiku. Osim toga, drugačija odluka o troškovima postupka rezultirala bi ograničenjem koje umanjuje samu bit tužiteljevog prava na pristup sudu te bi mogla odvratiti potrošača od ostvarivanja prava na djelotvorni sudski nadzor nepoštenosti ugovornih odredaba (Odluka suda EU C-224/19 i C259/19, te predmet ABC i ABC protiv Hrvatske, br. 72152/13, presuda Europskog suda za ljudska prava od 6. rujna 2016. i odluka Ustavnog suda RH, br. U-III4029/2013 od 19. prosinca 2017.)".

18. Radi svega iznesenog valjalo je žalbu tuženice odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a.

19. Tuženica je odbijena sa zahtjevom za naknadu troška žalbe jer s istom nije uspjela, a na temelju članka 166. stavka 1., u svezi sa člankom 154. stavkom 1. ZPP-a.

20. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove odluke.

Slavonski Brod, 30. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Irena Dikanović-Terzić