REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-2842/2023-49

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, sudac toga suda Nikola Raguz kao sudac pojedinac u pravnoj stvari tužitelja GJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa odvjetnica Lidija Horvat iz Zagreba, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB 52634238587, kojeg zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, poradi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave 16. prosinca 2024. godine, u nazočnosti zamjenika tužiteljevog opunomoćenika te zamjenika tuženikovog zastupnika, dana 30. siječnja 2025. godine ,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj platiti tužitelju GJ 5.973,85 eur s zateznim kamatama od 30. siječnja 2025. godine do isplate te naknaditi trošak parničnog postupka od 4.312.50 eur s zateznim kamatama od 30. siječnja 2025. godine do isplate, sve po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja GJ u dijelu kojim zahtijeva zatezne kamate na glavnicu od 8. siječnja 2013. godine do 30. siječnja 2025. godine.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 3. ožujka 2013. godine navodi da je izdržavao kaznu zatvora po presudi Županijskog suda u Varaždinu broj K-8/08-17 te je boravio u tamošnjem zatvoru od 27. siječnja 2008. godine do 17. ožujka 2008. godine te od 20. travnja 2010. godine do 23. ožujka 2011. godine kad je premješten u zatvor u Zagrebu a 14. travnja 2011. ponovno u Varaždin do 23. siječnja 2012. godine. Navodi da je zatvor u Varaždinu prenapučen i loših higijenskih uvjeta u nekoliko soba gdje je bio zatvoren ni jedna nije udovoljavala zakonskim standardima već je u sobi broj 9 površine oko 26 m2 bio s 11 zatvorenika i dio je spavao na podu, soba br. 1. je površine oko 16 m2 gdje je bio sa 6 zatvorenika, soba broj 20 je veličine oko 27 m2 gdje je bio s 13 zatvorenika i nedovoljnim brojem ležajeva a sobu broj 19 površine oko 20 m2 je dijelio s 8 zatvorenika uz sanitarni čvor bez prikladnog prozračivanja , a na otprilike 30 ljudi je dolazilo 3 tuša , hrana nije udovoljavala nikakvim standardima te boravak u nepodnošljivim uvjetima je utjecao na tjelesno i duševno zdravlje, nema pravnika ni psihijatra, prostor je neprikladan glede veličine, čistoću je bilo teško održavati, sukobi među zatvorenicima su česti, sobe su u derutnom stanju, ispadao je parket, prozori su stari te uzrokuju propuh i zaprašivanje, ponekad nije bilo grijanja po nekoliko dana, kao i tople vode, boravak na otvorenom prostoru je omogućen u nedostatnih 2 sata dnevno a u danima posjeta samo jedan sat što je sve suprotno Ustavu Republike Hrvatske i Zakonu o izvršavanju kazne zatvora, kontakti su osobama izvan zatvora su otežani te su mu povrijeđena prava zajamčena zakonom a nije bio ni pripreman na izlazak iz zatvora niti je mogao baviti se sportom, družiti. čitati knjige i izobražavati. U Zagrebu je bio smješten u sobu broj 88 površine oko 16 m2 s još 6 zatvorenika gdje je sanitarni čvor nepotpuno odijeljen bez prikladnog prozračivanja te se tu poslužuje i hrana, što je neprimjereno i bez dovoljnog mjesta za jelo, madraci su stari , poderani i prljavi, rublje je prano bez deterđenta, tuširanje je dopušteno jednom tjedno od pet minuta s 4-5 zatvorenika istodobno a ostalo vrijeme se peru u sobi te nema osnovnih higijenskih potrepština, boravak na otvorenom je trajao 2 sata dnevno, nema televizora ni prostorija za slobodno vrijeme, rekreacija je dopuštena jednom tjedno i nema ostalih sadržaja što je sve potkrijepljeno izvješćima pučkog pravobranitelja od 2008. -20012. godine. Nadalje se poziva na pojedine odredbe o izdržavanju kazne zatvora pobliže opisane u tužbu te presude Europskog suda za ljudska prava i standarde Europskog odbora za sprječavanje mučenja i neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja te Europsku konvenciju istog naziva. Kako nije mogao mirno riješiti spor to primjenom odredbe čl.19. st.2. i čl.1046. Zakona o obveznim odnosima zbog povrijeđenog prava na tjelesni, duševni integritet te prava na dostojanstvo potražuje 70,00 Kn po danu ili 688 dana ukupno tj. 48.160,00 Kn naknade štete, a podneskom od 2. travnja 2024. godine 5.973,85 eur s zakonskim zateznim kamatama od podnošenja zahtjeva Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu 8. siječnja 2013. i naknadu parničnog troška s zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 10. srpnja 2013. godine osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, kao i sve činjenične navode o nečovječnom postupanju zbog prenapučenosti zatvora i neosiguravanja ljudskih uvjeta za boravak zatvorenika, prigovara zastari za vrijeme prije 8. siječnja 2010. primjenom čl.230. Zakona o obveznim odnosima, navodi da su prostorije u kojem je tužitelj boravio bile čiste, suhe, s dnevnim i umjetnim svjetlom za čitanje i rad bez smetnji za vid, činjenica prekapacitiranosti zatvorskog sustava jest posljedica starosti zgrade i povećanog broja zatvorenika za što nije odgovoran tuženik što nadoknađuje povećanom pozornošću i skrbi te tako nije namjerno uskraćeno ovo tužiteljevo pravo ali mu je zato omogućen boravak od najmanje dva sata dnevno na svježem zraku te ćelija nije zaključana 24 sata već se može kretati unutar odjela a sama ograničenost prostora ispod 4 m2 po zatvoreniku po ćeliji ne uzrokuje kršenje ljudskih prava jer se mogao kretati slobodno tijekom dana. Također je mogao raditi i baviti se sportom i društvenim igrama i pratiti dnevni tisak i javna glasila a u Varaždinu se je bavio sportom na šetalištu, pratio televiziju i čitao dnevni tisak. Svi ostali činjenični navodi nisu točni jer mu je osigurana čista odjeća i rublje, posteljina i održavanje osobne čistoće i prostora s toaletnim priborom i sredstvima za čišćenje u dovoljnim količinama te ćelije imaju odvojene sanitarne uređaje u opremljenom sanitarnom čvoru gdje ej sve čisto i primjereno , dostupna mu je topla, hladna pitka voda neprekidno a čistoća ćelije ovisi o zatvorenicima koji su dužni dva sata dnevno ih održavati. Omogućeno mu je ostvarivanje zdravstvene zaštite u dvije smjene putem liječnika opće i specijalne medicine i zubara a svi drugi uvjeti se osiguravaju u skladu s zakonom i podzakonskim aktima te se opet poziva na presude Europskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda Republike Hrvatske, osporava bilo kakvo povrijeđeno pravo osobnosti pa naglašava da višegodišnja zatvorska kazna ostvaruje svrhu kažnjavanja te tužitelj ne može očekivati životne uvjete kao na slobodi te predlaže odbiti tužbeni zahtjev s zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

3. Sud je proveo dokaz uvidom u izvješće pučkog pravobranitelja za 2008. do 2012. godinu te presude Europskog suda za ljudska prava sve na CD- u na listu 11. spisa, rješenje Županijskog suda u Varaždinu broj IK-I-118/09 od 26. ožujka 2009. , zahtjev za mirno rješenje spora i tuženikov odgovor od 15. travnja 2013. godine , predmet istog suda tj. presudu Longin protiv Hrvatske na listovima 27-26. spisa, zapisnik ovog suda broj Pn-3920/12 od 13. rujna 2013. godine, preslušao svjedoka ČJ, dopis uprave za zatvorski sustav od 10. prosinca 2013. i 5. prosinca 2013. godine, dopis tužiteljevog punomoćnika tužitelju od 2. travnja 2014. s povratnicom i potvrdom o primitku preporučene pošiljke, preslušao svjedoka ŽJ i EJ te DJ, a tužitelj nije preslušan jer se dvaput nije odazvao urednom pozivu za preslušanje te izostanak nije opravdao , uvid u izvješće Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-X-5464/2012 od 12. lipnja 2014. godine, te presuda Europskog suda za ljudska prava broj 429/12 od 19. ožujka 2014. nije posebno navođena jer nije prevedena na hrvatski, uvid u ovosudni zapisnik broj Pn- 1811/13 od 6. veljače 2014. godine i Pn-3920/12 od 13. rujna 2013. godine, pojedinačni program izvršavanja kazne zatvora, presliku zdravstvenog kartona, popis osnovnog higijenskog pribora, izvješća dežurnog zatvora i jelovnika za zatvorenike, isitne izvještaje Zavoda za javno zdravstvo, izjavu da nema primjedaba na tretman i nema potrebe za liječničkim pregledom, dopis Ministarstva pravosuđa i uprave od 25. travnja 2024. godine,ao i uvodi u presudu Europskog suda za ljudska prava, poslovni broj 53563/16. od 29. rujna 2022. godine.

4. Tužbeni zahtjev je djelomice osnovan.

5. Nije prijeporno da je tužitelj izdržavao kaznu zatvora u Varaždinu i Zagrebu kako je navedeno u tužbi, kao ni da je ovosudnim rješenjem poslovni broj Pn- 1809/13 od 18. travnja 2023. godine ukinuta ovosudna presuda, isti poslovni broj, od 30. listopada 2014. godine u dijelu koji se odnosi na tužiteljev boravak u zatvoru u Varaždinu od 20. travnja 2010. do 22. ožujka 2011. godine i od 14. travnja 2011. do 23. siječnja 2012. godine te u zatvoru u Zagrebu od 23. ožujka 2011. do 13. travnja 2011. godine, sve zbog povrijeđenog mu prva iz čl. 3. Konvencije o zaštitit ljudskih prva i temeljnih sloboda, utvrđenim presudom Europskog suda za ljudska prava, poslovni broj 53563/16. od 29. rujna 2022. godine u tom razdoblju, zbog razloga pobliže navedenih u prilogu te presude, a kojom mu je dosuđena nanada od 7.600,00 eura na ime kršenja tog prava.

6. Ta se svota ne uračunava u ono što tužitelj zahtijeva ovom tužbom, primjenom odredaba čl. 19, st. 1. i 2. te 1100, st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05-155/23), budući je Europski sud za ljudska prava dosudio tužitelju naknadu zbog kršenja prava iz čl. 3. navedene Konvencije, a u ovom postupku sud odlučuje o tužiteljevu pravu na naknadu štete zbog povrijeđenog prava osobnosti na duševno i tjelesno zdravlja zbog kršenja odredaba Zakona o izvršavanju kazne zatvora (NN 128/99-98/19) tijekom ova prethodno navedena boravka u Zatvoru u Varaždinu i jednoga u Zatvoru u Zagrebu, tj. Centru za dijagnostiku pa je taj prigovor tuženikov iz podneska od 21. svibnja 2024. godine neosnovan.

7. Prigovor zastare je neosnovan, ponajprije jer se odnosi n tužiteljevo izdržavanje kazne zatvora prije 8. siječnja 2010. godine, a prethodno navedena ovosudna presuda poslovni broj Pn-1809/13 je ukinuta samo u dijelu izvršavanja kazne kako je obrazloženo prethodno. Budući je tužitelj podnio ovu tužbu 3. lipnja 2013. godine, to je za opseg štete i štetnika u tom razdoblju o kojem sud odlučuje u ovom ponovljenom postupu saznao najkasnije 23. siječnja 2012, kada je pušten iz Zatvora u Varaždinu, a popela je teći 20. travnja 2010. godine, kad je počeo izdržavati kaznu zatvora u Varaždinu, te je tužba pravodobna sukladno odredbi čl. 230, st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05-155/23).,a taj opseg i štetnika u razdoblju od 20. travnja 2010. do 3. lipnja 2010. godine nije u potpunosti saznao dok nije izvršio kaznu zatvora u tom prvom razdoblju u potpunosti., budući zastara počinje teći kada tužitelj u potpunosti sazna taj opseg i štetnika po odredbi čl. 215, st. 1. istog Zakona.

8. Glede osnovanosti tužbenog zahtjeva, treba primijeniti odredbe čl. 74-127. zakona o izvršenju kazne zatvora, s obzirom na sve činjenice koje je tužitelj naveo u tužbi i onoga što je utvrđeno navedenom presudom Europskog suda za ljudska prava u predmetu po njegovoj tužbi, a kako je navedeno prethodno

Zapisnici o očevidu 13. rujna 2013. godine u ovosudnom predmetu poslovni broj Pn- 3920/12 i Pn-1811/13 od 6. veljače 2014, koji su pročitani na ročištu 14. listopada 2014. godine uz suglasnost stranaka nisu posebice ocjenjivani, jer se odnose na druge ćelije, a ne one u kojima je bio zatvoren tužitelj.

9. Sukladno dopisu Ministarstva pravosuđa i uprave od 25. travnja 2024. godine je tužitelj je u Zatvoru u Varaždinu od 30. travnja 2010. do 1. veljače 2011. godine dijelio ćeliju s još 4-10 zatvorenika, u površini od 30,31 m2, od čega na sanitarni čvor otpada 3,55 m2, ukupnog obujma 95,18 m3, od 2. veljače 2011. do 23. ožujka 2011. godine je dijelio ćeliju s još 4-6 zatvorenika, ukupne površine 20,79 m2, od čega je sanitarni čvor površine 3,78 m2, ukupnog obujma 70,68 m3, zatim je od 14. travnja 2011. do 28. srpnja 2011. godine dijelio ćeliju s još8-11 zatvorenika, koja je površine 28,82 m2, od tog sanitarni čvor površine 2,22 m2, ukupnog obujma 87,32 m3 te od 20. srpnja 2011. do 23. siječnja 2012. godine je ćeliju dijelio s 4-7 zatvorenika, ukupne površine 23,03 m2, od čega je sanitarni čvor površine 2,08 m2, ukupnog obujma 62,72 m3, dočim je iskazom svjedoka DJ utvrđeno da je u Centru za dijagnostiku u Zagrebu bio ocjenjivan u ćeliji površine 21,10 m2 ili 49,80 m3 obujma, u kojoj je i sanitarni čvor, koji iskaz sud prihvaća kao životan i uvjerljiv u tom dijelu, jer je zasnovan na podatcima koje je proučio, sve to u vremenu od 23. ožujka 2011. do 13. travnja 2011. godine.

10. Osim toga, Europski sud za ljudska prav je svojom navedenom presudom u postupku po tužiteljevoj tužbi utvrdio da je u prvom razdoblju izdržavanja kazne zatvora u Zatvoru u Varaždinu tužitelju bilo omogućeno samo 2,43 m2, u drugom razdoblju u istom zatvoru 2,21 m2 i 2,62 m2 te u Centru za dijagnostiku 2,79 m2 prostora.

11. Slijedom toga je tužitelj dokazao da je tuženik postupao suprotno odredbi čl. 74, st. 3. Zakona o izdržavanju kazne zatvora, jer s obzirom na broj ostalih zatvorenika u pojedinim ćelijama u kojima je bio zatvoren, taj prostor bio premalen tj nije ispunjavao ovu zakonsku pretpostavku te sud ne prihvaća iskaz svjedoka ŽJ u tom dijelu kao suprotan prethodno obrazloženim dokazima, a iskaz svjedoka EJ je u tom dijelu samo po čuvenju donekle podudaran tim dokazima.

12. Sve ostale činjenične navode o kršenju zakonskih odredaba glede smještaja, zdravstvene skrbi kao i ostalih prava poput onoga na kretanje, posjete i prehranu tužitelj nije ničim dokazao ovom postupku, neovisno što j e to učinio u postupku pred Europskim sudom za ljudska prava, kako je navedeno u prilogu presude tog suda. Štoviše, iskaz svjedoka ČJ potvrđuje dostupnost zdravstvene skrbi, sukladno tužiteljevu zdravstvenom kartonu te je takav iskaz stoga i uvjerljiv. Isto tako mu je tuženik osigurao i higijenska sredstva, sukladno popisu osnovnog higijenskog pribora, kao i prikladnu prehranu, sukladno priloženom jelovniku Zatvora u Varaždinu, a niti izvješća dežurnog zatvora upućuju na osnovanost tužiteljevih navoda. To što tužitelj jest potpisao izjavu od 23. siječnja 2012. godine da nema primjedaba na tretman i nema potrebe za liječničkim pregledom prilikom otpusta iz zatvora u Varaždinu ne utječe na tužiteljevo pravo ostvarivanje naknade štete u ovom postupku.

13. Nisu posebno obrazlagana niti izvješća pučkog pravobranitelja niti Ustavnog suda Republike Hrvatske jer ovdje sud odlučuje o konkretnom slučaju tj o tužiteljevim navodima i zahtjevu u odnosu na njegovo pravo osobnosti , a ne o općenitom stanju u zatvoru, što se odnosi i na ostale priložene presude Europskog suda za ljudska prava koje su pak donesene u pojedinačnim slučajevima.

14. Slijedom toga je sud prihvatio tužbeni zahtjev za glavnicu zbog dokazanog kršenja zakonskoga prava iz odredbe čl. 74, st. 3. Zakona o izdržavanju kazne zatvora, uzevši u obzir jakost i trajanje kršenja kako je prethodno obrazloženo, zatezne kamate sud dosuđena od donošenja presude po odredbi čl. 1089, st. 2. Zakona o obveznim odnosima, te je odbijen dio tužbenog zahtjeva za zateznim kamatama kao u točki II izrjeke, sve po stopi propisanoj odredbom čl. 29, st. 2. i 8. istog Zakona, uz uvećanje od tri postotna boda, jer je riječ o parnici između fizičke i pravne osobe, a na parbeni trošak teku po odredbi čl. 151, st. 3. Zakona o parničnom postupku.

Na osnovi odredbe čl.154. st.1.. Zakona o parničnom postupku , primjenom tbr 7, 8. i 9. te 10 i 37. , OT je sud tužitelju dosudio trošak odvjetničkog zastupanja i to za odštetni zahtjev, tužbu, ročišta 2.12.2013, 1.4.2014, 14.10.2014, 18.4.2023, 19.3.2024. i 3.6.2024 te 16.12. 2024., kao i podneske od 17.3.2014, 1.4.2014, 13.10.2014, 17.4.2023, 2.4.2024. i 27.5.2024. sve po 200,00 eur, za podneske 10.4.2014. i 16.4.2014.. i 9. 11. 2022. po 50,00 eur svaki, prijedlog od 19.10.2022. 300,00 eur, trošak žalbe nije priznat u svoti od 250,00 eur, jer je odbijena, kao ni trošak sastava tužbe Ustavnom sudu republike Hrvatske od 2.000,00 eur, jer je odbačena, što je ukupno 3.450,00 eur, uz PDV od 862,50 eur.

U Zagrebu, dana 30. siječnja 2025. godine

Sudac

Nikola Raguz

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu Županijskom sudu u Zagrebu u roku 15 dana od uručenja prijepisa. Žalba se podnosi putem ovoga suda.

DNA:

- tužiteljevom pun

- tuženiku putem ODO Zagreb