Poslovni broj: P-2792/2019-29
Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Europska avenija 7
31000 Osijek
Stalna služba u Valpovu
Kralja P. Krešimira IV br. 3
31550 Valpovo
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, po sucu Goranu Jokiću, u pravnoj stvari tužiteljice ŽH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Draženu Srb, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., OIB: 02535697732, sa sjedištem u [adresa], zastupan po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Leko i partneri d.o.o. iz Zagreba, radi ništetnosti/isplate , nakon održane i zaključene glavne rasprave održane 21. siječnja 2025., u nazočnosti punomoćnice tužiteljice HH, odvjetničke vježbenice u uredu Dražena Srba, odvjetnika iz Osijeka te zamjenika punomoćnika tuženika Ivice Kučinca, odvjetnika iz Valpova, odlukom objavljenom 30. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o kreditu broj: 9012131190 između tužiteljice ŽH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i tuženika Privredna banka Zagreb d.d., OIB: 02535697732, sa sjedištem u [adresa], kao kreditora u dijelu kojim je ugovorena kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva na osnovi jednostrane odluke Banke, kao i u dijelu odredbi o valuti otplate anuiteta.
II. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., OIB: 02535697732, sa sjedištem u [adresa], da tužiteljici ŽH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana isplati iznos od 2.174,28 EUR, koji se novčani iznos zbog ništetnosti odredbi o promjenljivim ugovornim kamatnim stopama ima vratiti tužiteljici, kao i zatezna kamata na svaki pojedini iznos računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od
P
o s
lo v
n
i b
r o j
: P - 2 7 9 2 /
2 0
1 9 - 2 9
godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke i to;
- na iznos od 13,48 EUR počevši od 01.07.2008. g. do isplate,
- na iznos od 43,54 EUR počevši od 01.08.2008. g. do isplate,
- na iznos od 43,54 EUR počevši od 01.09.2008. g. do isplate,
- na iznos od 43,54 EUR počevši od 01.10.2008. g. do isplate,
- na iznos od 43,54 EUR počevši od 01.11.2008. g. do isplate,
- na iznos od 43,54 EUR počevši od 01.12.2008. g. do isplate,
- na iznos od 43,54 EUR počevši od 01.01.2009. g. do isplate,
- na iznos od 43,54 EUR počevši od 01.02.2009. g. do isplate,
- na iznos od 43,54 EUR počevši od 01.03.2009. g. do isplate,
- na iznos od 43,54 EUR počevši od 01.04.2009. g. do isplate,
- na iznos od 43,54 EUR počevši od 01.05.2009. g. do isplate,
- na iznos od 43,54 EUR počevši od 01.06.2009. g. do isplate,
- na iznos od 43,54 EUR počevši od 01.07.2009. g. do isplate,
- na iznos od 43,54 EUR počevši od 01.08.2009. g. do isplate,
- na iznos od 43,54 EUR počevši od 01.09.2009. g. do isplate,
- na iznos od 43,54 EUR počevši od 01.10.2009. g. do isplate,
- na iznos od 43,54 EUR počevši od 01.11.2009. g. do isplate,
- na iznos od 43,54 EUR počevši od 01.12.2009. g. do isplate,
- na iznos od 43,54 EUR počevši od 01.01.2010. g. do isplate,
- na iznos od 43,54 EUR počevši od 01.02.2010. g. do isplate,
- na iznos od 43,54 EUR počevši od 01.03.2010. g. do isplate,
- na iznos od 43,54 EUR počevši od 01.04.2010. g. do isplate,
- na iznos od 43,54 EUR počevši od 01.05.2010. g. do isplate,
- na iznos od 43,54 EUR počevši od 01.06.2010. g. do isplate,
- na iznos od 43,54 EUR počevši od 01.07.2010. g. do isplate,
- na iznos od 43,54 EUR počevši od 01.08.2010. g. do isplate,
- na iznos od 43,54 EUR počevši od 01.09.2010. g. do isplate,
- na iznos od 43,54 EUR počevši od 01.10.2010. g. do isplate,
- na iznos od 43,54 EUR počevši od 01.11.2010. g. do isplate,
- na iznos od 35,15 EUR počevši od 01.12.2010. g. do isplate,
- na iznos od 35,15 EUR počevši od 01.01.2011. g. do isplate,
- na iznos od 33,97 EUR počevši od 01.02.2011. g. do isplate,
- na iznos od 33,97 EUR počevši od 01.03.2011. g. do isplate,
- na iznos od 33,97 EUR počevši od 01.04.2011. g. do isplate,
- na iznos od 33,97 EUR počevši od 01.05.2011. g. do isplate,
- na iznos od 28,15 EUR počevši od 01.06.2011. g. do isplate,
P
o s
lo v
n
i b
r o j
: P - 2 7 9 2 /
2 0
1 9 - 2 9
- na iznos od 28,15 EUR počevši od 01.07.2011. g. do isplate,
- na iznos od 28,15 EUR počevši od 01.08.2011. g. do isplate,
- na iznos od 22,45 EUR počevši od 01.09.2011. g. do isplate,
- na iznos od 22,45 EUR počevši od 01.10.2011. g. do isplate,
- na iznos od 22,45 EUR počevši od 01.11.2011. g. do isplate,
- na iznos od 22,45 EUR počevši od 01.12.2011. g. do isplate,
- na iznos od 22,45 EUR počevši od 01.01.2012. g. do isplate,
- na iznos od 22,45 EUR počevši od 01.02.2012. g. do isplate,
- na iznos od 22,45 EUR počevši od 01.03.2012. g. do isplate,
- na iznos od 22,45 EUR počevši od 01.04.2012. g. do isplate,
- na iznos od 22,45 EUR počevši od 01.05.2012. g. do isplate,
- na iznos od 22,45 EUR počevši od 01.06.2012. g. do isplate,
- na iznos od 22,45 EUR počevši od 01.07.2012. g. do isplate,
- na iznos od 22,45 EUR počevši od 01.08.2012. g. do isplate,
- na iznos od 22,45 EUR počevši od 01.09.2012. g. do isplate,
- na iznos od 22,45 EUR počevši od 01.10.2012. g. do isplate,
- na iznos od 22,45 EUR počevši od 01.11.2012. g. do isplate,
- na iznos od 22,45 EUR počevši od 01.12.2012. g. do isplate,
- na iznos od 22,45 EUR počevši od 01.01.2013. g. do isplate,
- na iznos od 22,45 EUR počevši od 01.02.2013. g. do isplate,
- na iznos od 22,45 EUR počevši od 01.03.2013. g. do isplate,
- na iznos od 22,45 EUR počevši od 01.04.2013. g. do isplate,
- na iznos od 22,45 EUR počevši od 01.05.2013. g. do isplate,
- na iznos od 22,45 EUR počevši od 01.06.2013. g. do isplate,
- na iznos od 22,45 EUR počevši od 01.07.2013. g. do isplate,
- na iznos od 22,45 EUR počevši od 01.08.2013. g. do isplate,
- na iznos od 22,45 EUR počevši od 01.09.2013. g. do isplate,
- na iznos od 22,45 EUR počevši od 01.10.2013. g. do isplate,
- na iznos od 22,45 EUR počevši od 01.11.2013. g. do isplate,
- na iznos od 22,45 EUR počevši od 01.12.2013. g. do isplate,
- na iznos od 22,45 EUR počevši od 01.01.2014. g. do isplate, u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., OIB: 02535697732, sa sjedištem u [adresa], da tužiteljici ŽH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana isplati iznos od 2.238,42 EUR, koji se novčani iznos na ime tečajne razlike ima vratiti tužiteljici, kao i zateznu kamatu na svaki pojedini iznos računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je
P
o s
lo v
n
i b
r o j
: P - 2 7 9 2 /
2 0
1 9 - 2 9
na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, i to;
- na iznos od 42,73 EUR počevši od 01.04.2008. g. do isplate,
- na iznos od 70,94 EUR počevši od 01.08.2012. g. do isplate,
- na iznos od 78,89 EUR počevši od 01.09.2012. g. do isplate,
- na iznos od 75,73 EUR počevši od 01.10.2012. g. do isplate,
- na iznos od 79,01 EUR počevši od 01.11.2012. g. do isplate,
- na iznos od 79,01 EUR počevši od 01.12.2012. g. do isplate,
- na iznos od 80,18 EUR počevši od 01.01.2013. g. do isplate,
- na iznos od 73,17 EUR počevši od 01.02.2013. g. do isplate,
- na iznos od 79,14 EUR počevši od 01.03.2013. g. do isplate,
- na iznos od 79,43 EUR počevši od 01.04.2013. g. do isplate,
- na iznos od 76,92 EUR počevši od 01.05.2013. g. do isplate,
- na iznos od 70,23 EUR počevši od 01.06.2013. g. do isplate,
- na iznos od 70,05 EUR počevši od 01.07.2013. g. do isplate,
- na iznos od 71,49 EUR počevši od 01.08.2013. g. do isplate,
- na iznos od 74,20 EUR počevši od 01.09.2013. g. do isplate,
- na iznos od 78,34 EUR počevši od 01.10.2013. g. do isplate,
- na iznos od 36,56 EUR počevši od 01.11.2013. g. do isplate,
- na iznos od 93,14 EUR počevši od 01.12.2013. g. do isplate,
- na iznos od 25,53 EUR počevši od 01.02.2014. g. do isplate,
- na iznos od 25,53 EUR počevši od 01.04.2014. g. do isplate,
- na iznos od 60,89 EUR počevši od 01.06.2014. g. do isplate,
- na iznos od 13,85 EUR počevši od 01.08.2014. g. do isplate,
- na iznos od 60,89 EUR počevši od 01.09.2014. g. do isplate,
- na iznos od 30,59 EUR počevši od 01.10.2014. g. do isplate,
- na iznos od 65,73 EUR počevši od 01.11.2014. g. do isplate,
- na iznos od 42,70 EUR počevši od 01.12.2014. g. do isplate,
- na iznos od 98,02 EUR počevši od 11.12.2014. g. do isplate,
- na iznos od 75,90 EUR počevši od 01.02.2015. g. do isplate,
- na iznos od 36,83 EUR počevši od 01.03.2015. g. do isplate,
- na iznos od 61,44 EUR počevši od 01.04.2015. g. do isplate,
- na iznos od 59,15 EUR počevši od 01.05.2015. g. do isplate,
- na iznos od 49,53 EUR počevši od 01.06.2015. g. do isplate,
- na iznos od 70,54 EUR počevši od 01.07.2015. g. do isplate,
- na iznos od 39,80 EUR počevši od 09.07.2015. g. do isplate,
- na iznos od 56,26 EUR počevši od 08.08.2015. g. do isplate,
- na iznos od 56,08 EUR počevši od 09.09.2015. g. do isplate, sve u roku od 15 dana.
IV. Nalaže se da tuženik Privredna banka Zagreb d.d., OIB: 02535697732, sa sjedištem u [adresa], naknadi tužiteljici ŽH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 2.678,09 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30.siječnja 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna
P
o s
lo v
n
i b
r o j
: P - 2 7 9 2 /
2 0
1 9 - 2 9
stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
V. Odbija se tužiteljica sa preostalim zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka iznad priznatog iznosa od 2.678,09 eura do iznosa od 3.019,67 eura, kao neosnovanim.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je ovome sudu dana 12. lipnja 2019. podnijela tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti i isplate. Iz tužbe i priložene dokumentacije uz istu u bitnom proizlazi da je tužiteljica u svojstvu korisnika kredita s tuženikom kao kreditorom, sklopila dana 29. studenog 2006. Ugovor o kreditu broj: 9012131190, dalje u tekstu:
Ugovor. Tuženik je Ugovorom tužiteljici odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 67.180,11 CHF prema srednjem tečaju za CHF tuženika važećem na dan korištenja kredita. Ugovoren je rok otplate od 360 mjeseci kroz mjesečne anuitete na način da se anuitet plaća u kunama, a isti se obračunava po srednjem tečaju za CHF tuženika na dan plaćanja, s tim da je ugovoreno da se redovne kamate za cijelo vrijeme otplate obračunavaju prema promjenjivoj kamatnoj stopi u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika. Odredbe Ugovora u kojoj je ugovorena promjenjiva kamatna stopa tužiteljica smatra u cijelosti ništetnima, jer prilikom zaključenja Ugovora tuženik nije tužiteljici omogućio da o istima pregovara niti je tužiteljici pružio dovoljno informacija o rizicima koji proizlaze iz tih odredbi. Pri tom se tužiteljica poziva na utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 04. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., a u kojima je utvrđeno da je između ostalih, i tuženik, u razdoblju od 01. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi. Zbog ugovaranja ništetnih odredbi tužiteljica smatra da je tuženiku do konačne otplate kredita preplatila dugovani iznos. Tužiteljica je sa tuženikom sklopila Dodatak Ugovora sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 102/2015, dalje ZID ZPK). Smatra da Dodatkom nisu otklonjene sve posljedice nepoštenog postupanja tuženika prema tužiteljici koje su nastale ugovaranjem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi pa ista potražuje razliku preplaćenog iznosa umanjenog za iznos priznat konverzijom.
2. U odgovoru na tužbu tuženik je u bitnom naveo da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Mišljenja je da tužiteljica nema pravni interes za podnošenje tužbe. Navedeno iz razloga što je tužiteljica provedbom konverzije sukladno ZID ZPK u potpunosti već ostvarila pravnu zaštitu koju traži u ovom postupku, a to predstavlja negativnu procesnu pretpostavku za vođenje ove parnice. Konverzijom kredita tužiteljica je prihvatila da se njezine dotadašnje uplate prema tuženiku pretvore u uplate obveze po Dodatku ugovora o kreditu, čime su tužiteljica i tuženik retroaktivno uredili svoj odnos od samog početka. Zbog toga više ne postoje sporne odredbe o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi pa se
P
o s
lo v
n
i b
r o j
: P - 2 7 9 2 /
2 0
1 9 - 2 9
iste ne mogu više utvrditi ništetnim niti se na temelju istih može više tražiti plaćanje po osnovi stjecanja bez osnove. Dakle, smatra da su stranke sklapanjem Dodatka stvorile valjanu pravnu osnovu na temelju koje je tuženik ovlašten zadržati sva plaćanja koja je tužitelj izvršio temeljem Ugovora odnosno u njemu sadržanih spornih odredaba o kamatnoj stopi. Opreza radi, osporava da bi odredbe Ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi bile ništetne. Smatra da su ugovorne strane dobrovoljno prema procjeni vlastitih interesa pristale na rizik koji proizlazi iz spornih odredbi. Naglasio je da su na rast kamatne stope utjecali realni parametri poput CDS-a, LIBOR-a, kao i regulatorni trošak. Istaknuo je prigovor zastare.
3. Tijekom postupka stranke su u cijelosti ostale kod svojih navoda iz tužbe, odnosno odgovora na tužbu, s tim da je tužiteljica podneskom zaprimljenim 13. lipnja 2023. (str. 174 – 176) preinačila tužbeni zahtjev na način da je pored utvrđenja ništenom odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i isplate preplaćenog po toj ništenoj odredbi zatražila utvrđenje ništenom i odredbe o valutnoj klauzuli i isplate preplaćenog i po osnovi te ništene odredbe. U konačnici tužiteljica je konačni tužbeni zahtjev postavila nakon provedenog vještačenja po vještaku financijsko-knjigovodstvene struke u podnesku zaprimljenom 10. siječnja 2025. (str. 251-255 spisa).
4. Sud je u dokaznom postupku proveo financijsko knjigovodstveno vještačenje na okolnost utvrđenja visine preplate po kreditu, uz naglasak da se vještak očituje u izračunu na efekte provedene konverzije, ispravnost izračuna konverzije, odnosno da utvrdi je li konverzijom utvrđena preplata u cijelosti iskorištena za plaćanje budućih anuiteta te je li ista predstavlja potpuno obeštećenje tužiteljice. Također je saslušana i tužiteljica na okolnosti ima li ista svojstvo potrošača, je li neposredno pregovarala s tuženikom o spornim odredbama Ugovora te je li od tuženika dobila informacije i obavijesti o rizicima vezanima za zaključenje Ugovora s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom. Na kraju dokaznog postupka izvršen je uvid te je pročitana dokumentaciju sadržanu u spisu i to: ugovor o kreditu (str. 5-10 spisa), otplatni plan (str. 11-17), dodatak ugovoru (str. 18-20), podnesak tužitelja kojim se obraća tuženiku (str. 21-22), potvrda o uplati (str. 25), dodatak ugovoru (str. 40-46), plan otplate (str. 47-51), potvrda o uplati (str. 196), nalaz sudskog vještaka (str. 199- 236), račun vještaka (str. 237).
5. Tuženik je na pripremnom ročištu, koje je održano 17. listopada 2024. (str. 189-190 spisa), odustao od dokaznog prijedloga da se u svojstvu svjedoka sasluša osobni bankar IH na okolnost informacija koje je o spornim odredbama pružio tužiteljici prilikom sklapanja Ugovora pa taj dokaz nije niti izveden.
6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnim ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli kojom je otplata kredita vezana uz tečaj švicarskog franka, te promjenjivosti kamatne stope koja se tijekom otplate mijenja sukladno internim aktima tuženika, kao i zahtjev tužiteljice za povrat preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetnih odredbi.
7. Među strankama nije sporno da je između tužiteljice i tuženika dana 29. studenog 2006. sklopljen predmetni Ugovor (str. 1-9 spisa) te da je isti potvrđen 01. prosinca 2006. po javnom bilježniku Dinku Đurđeviću iz [adresa] pod poslovnim brojem: OU.-300/06-1. Također nije sporno da je temeljem Ugovora tuženik odobrio tužiteljici isplatu kredita za kupnju stambenog objekta u iznosu 67.180,11 CHF
P
o s
lo v
n
i b
r o j
: P - 2 7 9 2 /
2 0
1 9 - 2 9
u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita s rokom otplate 360 mjeseci. Nije sporno niti da se za trajanja otplate kredita mijenjao tečaj CHF u odnosu na kunu, kao i stopa redovne kamate te da je kredit otplaćivan u anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF, važećem na dan plaćanja anuiteta. Nesporno je i da su stranke sklopile Dodatak Ugovoru (str. 40-44 spisa) dana 18. siječnja 2016., koji je potvrđen po javnom bilježniku Jeleni Grgić iz Valpova dana 01. prosinca 2006. pod brojem OU.-300/06-1 (str. 45-46 spisa) te da je tim Dodatkom Ugovoru izvršena konverzija kredita prema odredbama ZID ZPK sukladno izračunu konverzije.
8. Među strankama je sporno jesu li ništetne odredbe Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli vezanoj uz tečaj švicarskog franka i promjenjivoj kamatnoj stopi. Također je sporno ima li tužiteljica pravo na povrat preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, a s tim u vezi sporna je i visina tužbenog zahtjeva. Spornim se ukazuje i je li nastupila zastara oba potraživanja.
9. Iz dokumentacije koja je pročitana u dokaznom postupku u cijelosti proizlaze činjenice koje su među strankama nesporne pa ih sud zbog toga ne smatra u bitnome ponavljati.
10. Iz iskaza tužiteljice (str. 243-244 spisa) proizlazi da je kredit podigla 2006. za kupnju stana, s tim da je dio sredstava iz kredita utrošila za adaptaciju kupljenog stana. Stan je koristila isključivo za svoje stanovanje, u istome nije obavljala nikakvu slobodnu djelatnost. Prilikom podizanja kredita obratila se tuženiku, koji je njena banka i gdje ima otvoren tekući račun te joj je isti odmah ponudio kredit u CHF. Rekli su joj da je takav kredit za nju najpovoljniji jer je samac te da ispunjava uvjete za takav kredit s obzirom na primanja koja je tad ostvarivala. Znala je da podiže kredit sa promjenjivom kamatnom stopom, međutim na isti se odlučila jer su joj djelatnici tuženika prezentirali da je taj kredit najpovoljniji za nju. Dobila je na potpis ugovor sročen od strane tuženika na čiji sadržaj nije mogla utjecati te je mogla isti jedino potpisati ili odbiti potpisati. Nitko od djelatnika tuženika nije joj ništa pojašnjavao niti ju je upozoravao na moguće rizike sklapanja ugovora sa valutnom klauzulom i promjenjivom kamatnom stopom. Na početku otplate mjesečna rata iznosila je oko 1.500,00 kuna te je tijekom otplate rasla do iznosa od oko 2.600,00 kuna. Na sklapanje dodatka ugovoru odlučila se zbog rasta otplatnih rata jer je bila pod velikim financijskim opterećenjem. Nakon konverzije otplatna rata pala je na iznos od oko 1.500,00 kuna.
11. Sud u cijelosti smatra vjerodostojnim i životnim iskaz tužiteljice jer je isti dan uvjerljivo i okolnosno. Tužiteljica je iskazivala prema sjećanju kao ugovorna strana pa samim tim ista poznaje postupak pregovaranja oko kredita i sklapanja samog ugovora. Osim toga, njezin iskaz u cijelosti se podudara sa materijalnom dokumentacijom koja je pročitana u dokaznom postupku pa stoga ne postoji niti jedan razlog zbog kojeg sud njezin iskaz ne bi imao smatrati nevjerodostojnim.
12. Iz Nalaza i zaključka sudskog vještaka Posrednik d.o.o. od 16. ožujka 2020. (str. 199-236 spisa) i Dodatka Ugovoru (str. 40-46 spisa), proizlazi da je tuženik za vrijeme otplate kredita mijenjao stopu redovne kamate, kao i tečaj valute CHF u odnosu na početni otplatni plan. Tuženik je proveo konverziju sukladno čl. 19. c. ZID ZPK s danom 30. rujna 2015. te je utvrdio suglasno sa tužiteljicom da pretplata na taj dan
P
o s
lo v
n
i b
r o j
: P - 2 7 9 2 /
2 0
1 9 - 2 9
iznosi ukupno 18.813,38 kuna koji iznos pretplate će se koristiti za namirenje budućih anuiteta i to najviše do 50 % dospjelog anuiteta sve dok se pretplata u potpunosti ne iskoristi (članak peti Dodatka, str. 41 spisa, Nalaz- str. 204 i 236 spisa). Iz Nalaza nadalje proizlazi da je ukupna razlika u pretplati od početka otplate do dana 30. rujna 2015. (dan s kojim je provedena konverzija) u odnosu na početni otplatni plan 52.060,83 kn (str. 225 spisa), s tim kad se od tog iznosa odbije pretplata koja je tužiteljici priznata prilikom konverzije u iznosu od 18.813,38 kn (članak peti Dodatka, str. 41 spisa), proizlazi ukupna razlika u pretplati od 33.247,45 kn (52.060,83 kn - 18.813,38 kn). S obzirom da je u međuvremenu EUR postao službena valuta u RH, daljnjim preračunavanjem prema fiksnom tečaju od 7,53450 kn za 1 EUR dobije se ukupna razlika u pretplati od 4.412,70 EUR. Od tog ukupnog iznosa, dio u iznosu od 2.174,28 EUR odnosi se na preplatu po osnovi promjenjive kamatne stope, a dio od 2.238,42 eura na preplatu po osnovi tečajne razlike zbog valutne klauzule ( str.232 spisa). Navedene razlike koje su umanjene za iznos priznat konverzijom predstavljaju stvarni iznos više uplaćenog po predmetnom kreditu u odnosu na početni otplatni plan te su te razlike nastala uslijed promjene tečajne razlike zbog valutne klauzule i promjenjive kamatne stope.
13. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 04. srpnja 2013., na koju se tužitelj poziva u tužbi, utvrđeno je da su tužene banke u razdoblju od 01. studenog 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe. To stoga što je ugovarana valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja predmetnih ugovora banke kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu. Također tužene banke su u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora banke kao trgovci i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku banaka o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača. Navedenim postupanjem banke su postupile suprotno odredbama tada važećih odredbi čl. 81., čl. 82. i čl. 90. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03 i 46/07 – dalje: ZZP/03), koji je bio na snazi do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. suprotno odredbama čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09, dalje: ZZP/07). U dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu CHF navedena presuda potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj:
Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., s tim da je u tom djelu presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-2221/2018-11 od 03. rujna 2019. odbijena revizija tuženika. U dijelu koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu navedena presuda potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014., s tim da je u tom djelu presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revt-249/14-2 od 09. travnja 2015. odbijena revizija tuženika.
P
o s
lo v
n
i b
r o j
: P - 2 7 9 2 /
2 0
1 9 - 2 9
14. Iz čl. 502. a. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje ZPP) proizlazi da udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povređuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava iz prethodno citiranog članka proizlazi iz čl. 502. c ZPP-a kojim je propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
15. Posljedice ništetnosti proizlaze iz čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje ZOO), kojim je propisano da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Prema odredbi čl. 1111. st. 1. ZOO kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Zaključno treba naglasiti da iz čl. 324. st. 1. ZOO-a proizlazi da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe, s tim da identično proizlazi i iz čl. 87. st. 2. ZZP/03. Štoviše iz čl. 324. st.2. ZOO-a proizlazi da će ugovor ostati valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje.
16. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, te savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, u skladu sa čl. 8. ZPP-a, a na temelju rezultata cjelokupnog postupka i primjene citiranih odredbi, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.
17. Budući je tužiteljica pokrenula ovu parnicu nakon prethodno pravomoćno okončanog kolektivnog spora za zaštitu interesa i prava potrošača provedenog pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012, ista je ovlaštena temeljem čl. 502.c ZPP-a pozvati se na pravno utvrđenje suda iz navedenog kolektivnog spora, kao što je i ovaj Sud u predmetnoj parnici vezan tim pravnim utvrđenjem. Stoga tužiteljica u ovoj parnici nije niti trebala dokazivati nepoštenost ugovornih odredbi Ugovora koji je ona kao potrošač zaključila sa tuženikom kao davateljem kredita, čije odredbe su dio po kreditoru unaprijed pripremljenog ugovora, na čiji sadržaj tužiteljica
- 1
0 -
P
o s
l o v
n
i b
r o j
: P - 2 7 9 2 /
2 0
1 9 - 2 9
kao potrošač nije mogla utjecati i koje odredbe su u suštini identične onim odredbama koje je imao u vidu i sud u kolektivnom sporu pri donošenju svojih odluka. Tužiteljica prema čl. 328. ZOO-a ima pravo na isticanje ništetnosti, jer se ništetnost ne gasi, bez obzira je li kredit otplaćen u cijelosti ili je sklopljen Aneks istog pa se na ništetnost osnovnog ugovora ili pojedine njegove ugovorne odredbe može pozivati svaka zainteresirana osoba, a tužiteljica, kao stranka Ugovora, to u svakom slučaju jest i za navedeno ima pravni interes budući da traži i povrat danog u izvršenju predmetnih ništetnih ugovornih odredbi.
18. Navedeni zaključci ne znače apsolutno isključenje mogućnosti da tuženik u pojedinačnoj parnici dokazuje da se konkretni ugovor ne može podvesti pod činjenični supstrat na kojem se temelje pravna utvrđenja i stavovi iz presuda donesenih u kolektivnom sporu. Međutim, tuženik u provedenom postupku nije dokazao da tužiteljica nema svojstvo potrošača ili da ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi ipak nisu identične onim odredbama koje je imao u vidu sud u kolektivnom sporu, tj. da su odredbe predmetnog Ugovora ipak bile razumljive za potrošača i da se je o njima prilikom sklapanja Ugovora pregovaralo, a slijedom čega se iste ne bi mogle smatrati nepoštenim. Iz iskaza tužiteljice te iz samog Ugovora proizlazi da je kredit odobren strogo namjenski radi kupnje i adaptacije nekretnine, koju je nekretninu tužiteljica koristila za svoje stanovanje, a iz čega proizlazi da tužiteljica ima svojstvo potrošača u konkretnom ugovornom odnosu. Iz iskaza tužiteljice u biti proizlazi da su djelatnici tuženika tužiteljici samo paušalno isticali mogućnost rasta anuiteta zbog sklapanja ugovora s valutnom klauzulom i promjenjivom kamatnom stopom, s tim da su se klijenti pa tako i tužiteljica morali uklopiti u unaprijed propisane uvjete tuženika vezane za visinu primanja i namjenu kredita kako bi mogli dobiti točno određeni kredit. U takvim okolnostima treba naglasiti da ne bi bilo dostatno niti da su tužiteljici sporne odredbe, odnosno rizici valutne klauzule i promjenjive kamatne stope u vrijeme sklapanja ugovora pojašnjeni samo formalno i gramatički kroz informativne letke kojima je moguće tuženik prezentirao kredite ili kroz kratke obavijesti djelatnika tuženika, ako tužitelju takve obavijesti nisu bile suštinski razumljive. Stoga je tuženik tužiteljici trebao pružiti potpune informacije temeljem kojih je tužiteljica suštinski mogla shvatiti značenje odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi te kako bi na temelju toga nastavno mogla procijeniti ekonomske posljedice koje bi takve odredbe mogle imati za njezine financijske obveze. To je tuženik mogao samo da je tužiteljici omogućio aktivno pregovaranje i potpune obavijesti kojim se sporne ugovorne odredbe čine suštinski razumljivima, a isti očito to nije omogućio jer je prema izjavi tužiteljice istoj predao na potpis unaprijed sročeni ugovor koji da je tužiteljica odbila potpisati tad ne bi realizirala kredit. Na taj način je tuženik suprotno načelu savjesnosti i poštenja, prouzročio značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača zbog čega su odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštene u smislu u vrijeme sklapanja Ugovora važeće odredbe čl. 81. stavak 1. ZZP/03, koja je odredba u osnovi identična odredbi članka 96. stavak 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09,89/09, 133/09, 78/12 i 56/13), kao i odredbi članka 49. stavak 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 41/14, 110/15 i 14/19).
19. Slijedom navedenog, polazeći od utvrđenja iz kolektivnog spora provedenog u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012, koji obvezuje i ovaj Sud temeljem citirane odredbe čl. 502.c ZPP-a, kao i činjenice da tuženik tijekom postupka nije dokazao da ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli iz
- 1
1 -
P
o s
l o v
n
i b
r o j
: P - 2 7 9 2 /
2 0
1 9 - 2 9
predmetnog Ugovora nisu identične onim odredbama koje je imao u vidu sud u kolektivnom sporu, proizlazi da je u konkretnom slučaju ništetan onaj dio odredbe Ugovora naznačen u točki I. izreke ove presude, koji se odnosi na valutnu klauzulu kojom se otplata anuiteta veže uz neizvjestan tečaj CHF koji će važiti na dan dospijeća svakog pojedinog anuiteta kao i odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi koja se tijekom otplate mijenja sukladno internim aktima tuženika. Stoga je sud odlučio kao u izreci presude pod I. izreke presude.
20. Ništetnost dijela odredbi Ugovora kojom se otplata anuiteta veže uz neizvjestan tečaj CHF i promjenjivu kamatnu stopu, zbog razloga iz citiranog čl. 324. ZOO-a te odredbe čl. 87. st. 2. ZZP/03, koja je bila na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora, nije za sobom povukao ništetnost cijelog Ugovora. To znači da nije ništetan preostali dio citiranih odredbi Ugovora pa s obzirom na to i s obzirom da sud nije ovlašten svojom odlukom nadomještati ništetne ugovorne odredbe, visinu preplate zbog ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi bilo je moguće utvrditi jedino na način da je ugovorena otplata u kunskoj protuvrijednosti CHF prema tečaju i u visini redovne kamatne stope važećim na dan korištenja (isplate) kredita. U tom smislu je sud i dao zadatak sudskom vještaku te je isti polazeći od tečaja u kunskoj protuvrijednosti CHF i visine redovne kamatne stope na dan korištenja (isplate) kredita izračunao preplatu.
21. U odnosu na prigovor tuženika u pogledu činjenice da su stranke u konkretnom slučaju provele konverziju kredita na koju je tužiteljica pristala pa tuženik nalazi da je takvim postupanjem nastao novi ugovorni odnos koji isključuje mogućnost provođenja kontrole nepoštenosti prvotnih ugovornih odredbi, ukazuje se da takvo stajalište tuženika nije pravilno te je suprotno standardima zaštite potrošača ustanovljenim u okviru jurisprudencije Europskog suda. Naime, navedeni sud je u predmetu C-118/17 Ž od 14. ožujka 2019., ECLI:EU:C:2019:207, raspravljao ne istovjetnu, ali činjenično sličnu situaciju unutar mađarskog nacionalnog prava i pitanje njegove usklađenosti sa odredbama čl. 6. st. 1. Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima te je jasno i nedvosmisleno ukazao kako činjenica da su određene ugovorne odredbe putem zakona bile proglašene nepoštenim i ništavima te zamijenjene novim odredbama kako bi se održao predmetni ugovor, ne može imati učinak na smanjenje zaštite zajamčene potrošačima (par. 43. predmetne odluke). S tim u vezi treba naglasiti i da je Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem broj Gos 1/2019-36 od 4. ožujka 2020. odgovorio na postavljeno pravno pitanje glede ništetnosti ili nepostojanja sporazuma o konverziji, na način da je utvrdio kako takav sporazum ima pravne učinke te je valjan i u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu i promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, pri čemu je isti sud u obrazloženju svoje odluke naveo da:
".....bez obzira na naknadno sklapanje sporazuma o konverziji, treba reći da se u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019. Vrhovni sud Republike Hrvatske izjasnio da bez obzira na sklapanje dodatka ugovora o kreditu tužitelji imaju pravni interes i ovlašteni su tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi, kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna prava koja im pripadaju, a mahom je riječ o kondemnatornim novčanim zahtjevima.. .". Stoga iz tog razloga istaknuti prigovor tuženika u odnosu na provođenje konverzije i njezin utjecaj na mogućnost kondemnatorne zaštite tužitelja kao potrošača, nije osnovan.
- 1
2 -
P
o s
l o v
n
i b
r o j
: P - 2 7 9 2 /
2 0
1 9 - 2 9
22. Stoga je u svakom konkretnom slučaju potrebno utvrditi je li provođenje konverzije dovelo do pravične ravnoteže u ugovornim odnosima između stranaka, odnosno je li konverzija u cijelosti ispravila neravnotežu koja je nastala u slučaju utvrđenja nepoštenosti ugovornih odredbi. U konkretnom slučaju je temeljem provedenog vještačenja jasno utvrđeno da konverzijom utvrđeni iznos pretplate ne predstavlja izravno obeštećenje tužiteljice u odnosu na utuženu ništetnost ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi već predstavlja obračunsku razliku u iznosu od 18.813,38 kn (čl. pet Dodatka Ugovoru str. 41 spisa, Nalaz vještaka str. 236 spisa), koja je nastala prilikom preračunavanja kredita iz CHF u EUR. Iz toga razloga, kako zaštita potrošača omogućava ostvarivanje restitucije i uspostavu pravednog stanja u ugovornom odnosu koji sadrži nepoštenu odredbu, tužiteljica i u slučaju provođenja konverzije ima pravo na restitucijski zahtjev onda kada provedena konverzija nije dovela do ravnoteže u pravima i obvezama stranaka, a što je u konkretnom postupku slučaj. Naime, kako je to opisano u točci 12. Obrazloženja ove Presude, iz Nalaza i zaključka sudskog vještaka proizlazi da je i nakon što se odbije od stvarne pretplate iznos priznat konverzijom, ostane razlika u pretplati koja iznosi ukupno 4.412,70 EUR. Od tog ukupnog iznosa, dio u iznosu od 2.174,28 EUR odnosi se na preplatu po osnovi promjenjive kamatne stope, a dio od 2.238,42 EUR na preplatu po osnovi tečajne razlike zbog valutne klauzule. Budući je tužiteljica postavila tužbeni zahtjev u skladu sa izračunom vještaka na način da je stvarnu pretplatu umanjila za iznos koji je priznat konverzijom, isti su joj iznosi i dosuđeni točkom II. i III. izreke presude.
23. Utvrđene preplaćene iznose od 2.174,28 EUR i 2.238,42 EUR, koji predstavljaju ono što je tuženik od tužiteljice primio po ništetnim odredbama o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, tuženik je dužan vratiti tužiteljici temeljem čl. 323. ZOO-a, kao i po odredbi čl. 1111. st. 1. ZOO-a, jer su preplaćeni iznosi ujedno dio imovine tužiteljice koji je bez valjane osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno odluci druge nadležne vlasti ili zakonu prešao u imovinu tuženika. Kada se vraća ono što je stečeno bez osnove tada se moraju vratiti i plodovi i platiti zatezna kamata i to ako je stjecatelj nesavjestan od dana stjecanja, čl. 1115. ZOO-a. Dakle, kako je tuženik temeljem naprijed navedenih ništetnih odredbi, svojom jednostranom odlukom naplatio više nego što bi mu pripadalo da takvih odredbi nije bilo, to tužiteljici pripada pravo tražiti povrat više plaćenog od dana kad je svaki pojedini iznos preplaćen, budući je tuženik nepošten stjecatelj koji je znao za nepoštenost ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i naknadi za obradu kredita, a koje ujedno predstavljaju cijenu kredita, bitan element ugovora o kreditu.
24. U odnosu na tuženikovo protivljenje preinaci tužbenog zahtjeva, koju je preinaku tužitelj naznačio u podnesku od 13. lipnja 2023. (str. 174 – 176), treba naglasiti da je takva preinaka dozvoljena jer su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti iz čl. 190. st. 2. ZPP-a. Naime, osnovano se tužitelj poziva u podnesku, kojim je preinačio tužbeni zahtjev na sudsku praksu koja je u vrijeme podnošenja prvobitne tužbe bila malobrojna i neujednačena, kako u pogledu pitanja zastre za istovrsne sporove tako i u pogledu osnovanosti meritornih zahtjeva. U takvim okolnostima, a što je općepoznata činjenica, pred sam istek roka zastare u prvoj polovici mjeseca lipnja 2019. općinskim sudovima u Republici Hrvatskoj podneseno je na desetke tisuća istovrsnih tužbi od strane potrošača, s tim da do današnjeg dana u pogledu kredita koji su konvertirani iz valute CHF u valutu EUR prema ZID ZPK nije u cijelosti ujednačena sudska praksa. Zbog svih tih okolnosti, kao i zbog činjenice da tužiteljici nije bila
- 1
3 -
P
o s
l o v
n
i b
r o j
: P - 2 7 9 2 /
2 0
1 9 - 2 9
dostupna sva dokumentacija vezana za predmetni kredit, ista nije mogla u vrijeme podnošenja tužbe postaviti točno određeni tužbeni zahtjev, koji je postavila tek po zaprimanju dokumentacije te nakon provedenog materijalno financijskog vještačenja. Stoga se navedeni razlozi zbog kojih je tužiteljica u konačnici preinačila tužbu ne mogu pripisati krivnji tužiteljice već naprijed navedenim okolnostima na koje ista nije mogla utjecati. Osim toga treba naglasiti da je navedena preinaka svrsihodna u smislu čl. 190. st. 3. ZPP-a za konačno rješenje svih spornih pitanja među strankama koji proizlaze iz predmetnog ugovornog odnosa. Postavljajući tužbeni zahtjev nakon provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja u skladu sa Nalazom i zaključkom sudskog vještaka tužiteljica je postupila koristeći ovlasti iz čl. 186. b. st. 2 ZPP-a.
25. U odnosu na tuženikov prigovor zastare potrebno je naglasiti da je isti u cijelosti neosnovan. Naime, budući postavljeni tužbeni zahtjev u predmetnoj parnici predstavlja restitucijski zahtjev iz odredbe čl.323.st.1. ZOO-a, slijedom toga rok zastare za predmetnu tražbinu iznosi pet godina (opći rok zastare), s tim da zastara te tražbine ne počinje teći prije nego što je utvrđena ništetnost ugovora ili neke njegove ugovorne odredbe, što je u skladu i sa pravnim shvaćanjem zauzetim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH glede pitanja zastare restitucijskih zahtjeva. Pri tome treba reći da navedeno pravno shvaćanje u potpunosti koincidira i sa najnovijim pravnim shvaćanjima izraženim u odlukama Suda EU donesenim u spojenim predmetima C- 776/19 do C-782/19, prema kojima potrošač koji je sklopio zajam izražen u stranoj valuti i nije bio svjestan nepoštenosti ugovorne odredbe uključene u taj ugovor o zajmu ne može biti izložen roku zastare za povrat iznosa plaćenih na temelju te ugovorne odredbe. Polazeći od navedenog u svim predmetima u kojima se, na temelju čl.502.c. ZPP-a, primjenjuje pravno shvaćanje iz presude donesene u sporu po kolektivnoj tužbi, rok zastare nije počeo teći prije pravomoćnosti presude donesene u kolektivnom sporu - jer je tek sa donošenjem tih presuda potrošač stekao saznanje o nepoštenosti, a time i o ništetnosti tih ugovornih odredbi. To nadalje znači da rok zastare, kada je riječ o tražbini preplate s osnova ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi počinje teći 13. lipnja 2014., a kada je riječ o tražbini pretplate s osnove ništetne odredbe o valutnoj klauzuli počinje teći 13. lipnja 2018.. Predmetnu tužbu u ovom postupku tužiteljica je podnijela 12. lipnja 2019.. Dakle, tražbina tužiteljice nije u zastari, jer rok zastare od pet godina nije istekao do navedenog dana kada je pokrenuta predmetna parnica (u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu), odnosno kad je preinačen tužbeni zahtjev podneskom od 13. lipnja 2023. (u odnosu na valutnu klauzulu).
26. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a, s tim da su troškovi odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika, "Narodne novine" broj: 138/23, dalje H.
27. Tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7.1. Tarife), troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ročištima održanim 10. veljače 2020., 17. listopada 2024., 05. prosinca 2024. i 21. siječnja 2025. u iznosima od po 200,00 eura za svako ročište (4 x 200 eura), a što je u skladu sa Tbr. 9.1. Tarife, trošak sastava obrazloženog podneska po punomoćniku odvjetniku od 20. siječnja 2020. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8.1. Tarife), jer se tim podneskom tužiteljica očitovala o tuženikovom odgovoru na tužbu, trošak sastava obrazloženog podneska po punomoćniku odvjetniku od 13. lipnja 2023. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8.1. Tarife) i trošak sastava obrazloženog podneska po
- 1
4 -
P
o s
l o v
n
i b
r o j
: P - 2 7 9 2 /
2 0
1 9 - 2 9
punomoćniku odvjetniku od 09. siječnja 2025. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8.1. Tarife) jer se tim podneskom tužiteljica očitovala na Nalaz sudskog vještaka te je sukladno Nalazu postavila konačni tužbeni zahtjev. Nadalje istoj je priznat i trošak pristupa punomoćnika na ročište za objavu presude u iznosu od 100,00 eura temeljem Tbr. 9.3. Tarife. Prema tome tužiteljici su ukupno za radnje punomoćnika temeljem Tarife priznati troškovi u iznosu od 1.700,00 eura na koje je troškove pridodan zatraženi porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% pa troškovi zastupanja ukupno iznose 2.125,00 eura.
27.1. Tužiteljici je pored navedenih troškova punomoćnika priznat i stvarni trošak plaćenog predujma za vještačenje po vještaku financijsko knjigovodstvene struke u iznosu od 500,00 eura, budući je taj iznos i isplaćen vještaku prema računu (str. 237 spisa), a vještačenje je bilo nužno za utvrđivanje visine preplate. Nadalje, priznati su joj i troškovi stvarno plaćene sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 53,09 eura, pa stvarni troškovi ukupno iznosi 553,09 eura.
27.2. Slijedom navedenog tužiteljici su priznati ukupni troškovi u iznosu od 2.678,09 eura (2.125,00 – troškovi punomoćnika + 553,09- stvarni troškovi).
28. Tužiteljica je odbijena sa zahtjevom za naknadu troškova za sastav podneska po punomoćniku odvjetniku od 20. srpnja 2020., jer je ista u tom podnesku u bitnom ponovila navode koje je ranije istaknula u podnesku od 20. siječnja 2020., za koji joj je priznat trošak. Zahtjev tužiteljice za naknadu troška sudske pristojbe na presudu nije osnovan jer su u međuvremenu stupile na snagu Izmjene i dopune Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj: 51/23) prema kojim je odredbama tužiteljica kao potrošač u postupku pokrenutom na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa oslobođena plaćanja sudskih pristojbi, čl. 11. st.1. toč.21. Zakona o sudskim pristojbama.
Valpovo, 30. siječnja 2025.
SUDAC
GORAN JOKIĆ
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 15 dana, računajući od dana objave presude, putem ovoga suda, nadležnom županijskom sudu.
Dostaviti:
1.Tužiteljici po punomoćniku
2.Tuženiku po punomoćniku
