Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-11852/2022
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog FG, zbog prekršaja iz članka 289. stavka 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20.) rješavajući o žalbi okrivljenika, protiv presude Općinskog suda u Osijeku od 12. rujna 2022., broj: 73 Pp-1201/2022, u sjednici vijeća održanoj 30. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba okr. FG kao neosnovana i potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.
II Na temelju odredbe 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona okr. MG je dužan platiti troškove drugostupanjskog postupka u paušalnom iznosu od 40,00 EUR (četrdeset eura) u roku trideset dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1.Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Osijeku okr. MG proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz članka 289. stavka 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te je na temelju citiranog propisa i uz primjenu instituta ublažavanja kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 7.000,00 kuna, koju je dužan platiti u roku od 6 (šest) mjeseci po pravomoćnosti presude.
1.1. Uz novčanu kaznu, okrivljeniku je izrečena i zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 2 mjeseca.
1.2.Istom presudom okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 kuna.
2.Protiv prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu, putem branitelja Zorana Šarića, odvjetnika u Osijeku, zbog odluke o prekršajno pravnoj sankciji.
2.1. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.
3.Žalba je neosnovana.
4.Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.
5.Razmatrajući u pogledu navoda žalbe odluku o kazni ovaj sud smatra da je za počinjeni prekršaj izrečena novčana kazna u zakonom propisanim granicama te nije prestrogo odmjerena. Suprotno tvrdnji žalitelja, prvostupanjski sud je već u dovoljnoj mjeri vrednovao sve okolnosti od utjecaja na kaznu, te je upravo imajući u vidu i njegov pokajnički odnos prema djelu, na što ponovno upire u žalbi, kaznu izrekao uz primjenu instituta ublažavanja iz članka 37. Prekršajnog zakona, u značajnoj mjeri ispod minimalno propisane novčane kazne za predmetno djelo, koja je u vrijeme počinjenja djela bila propisana u rasponu od 10.000,00 do 20.000,00 kuna ili do 60 dana zatvora, smatrajući da će se tako odmjerenom kaznom postići svrha kažnjavanja i djelovati na buduće ponašanje počinitelja i ostalih sudionika u prometu. Takvu ocjenu prihvaća i ovaj sud, dok žalitelj ne ističe i ne dokumentira nikakve nove naročito olakotne okolnosti koje bi učinile osnovanim preinačenje odluke o kazni, koja je već ionako znatno ublažena.
5.1. Ističe se da je nakon počinjenja djela, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, 1. siječnja 2023. stupio na snagu Zakon o izmjenama Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 114/22.) koji zbog konverzije novčane valute propisuje nešto nižu novčanu kaznu za predmetni prekršaj. Sukladno načelu primjene blažeg propisa iz članka 3. PZ-a, prema počinitelju se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, a ako se propis nakon toga, a prije donošenja pravomoćne presude, izmijeni jednom ili više puta, primijenit će se propis koji je najblaži za počinitelja. Međutim, ovaj sud nije izmijenio pravnu kvalifikaciju djela i primijenio izmijenjenu odredbu Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.) kao blažeg propisa, jer je kazna već odmjerena uz primjenu instituta ublažavanja ispod propisane novčane kazne za taj prekršaj zakonom koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, a koja i prema novom zakonu predstavlja znatno ublaženu novčanu kaznu, budući da je propisana u rasponu od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili do 60 dana zatvora. Stoga je stav ovog suda da u predmetnom slučaju nema mjesta primjeni novog zakona jer ne dovodi do povoljnije kazne za okrivljenika.
6. Prvostupanjski sud je pravilno upozorio okrivljenika u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako plati dvije trećine izrečene kazne, u za to određenom roku.
7.Ispitujući dalje odluku u pogledu navoda žalbe zbog izrečene zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 2 mjeseca, ovaj je sud mišljenja da je ista pravilna i zakonita, utemeljena na odredbi članka 58. Prekršajnog zakona. Značaj i težina počinjenog prekršaja koji predstavlja drsko kršenje prometnih propisa, opravdavaju izricanje zaštitne mjere. Stoga je i ovaj sud mišljena da je potrebno na određeno vrijeme otkloniti uvjete koji omogućavaju ponovno činjenje takvih prekršaja, pri čemu je zaštitna mjera određena u kraće zakonom propisanom vremenu trajanja (od jednog mjeseca do dvije godine) razmjerno osobinama ličnosti okrivljenika, pravilno cijenjenog ranijeg ponašanja u prometu i naravi potrebe za ograničenjem prava u smislu članka 51. a Prekršajnog zakona.
7.1. Bez uspjeha žalitelj sada ističe da, nakon što je u postupku predložio da mu se odobri najdulji rok za plaćanje kazne zbog visine kazne i nemogućnosti plaćanja uslijed manjih mjesečnih primanja, u predmetnom slučaju nije svrsishodno izricanje zaštitne mjere s obzirom da zaštitna mjera počinje teći od izvršnosti odluke o prekršaju (imajući na umu određen dulji rok za plaćanje kazne), budući da je opća svrha izricanja ili primjene prekršajno pravnih sankcija da svi građani poštuju pravni sustav, da nitko ne počini prekršaj i da se djeluje na buduće ponašanje počinitelja u tom smislu. Zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom opravdana je neovisno od kada počinje teći, imajući na umu značaj počinjenog prekršaja i pravilnu procjenu opasanosti od počinjenja drugih prekršaja, pri čemu je mjerodavna opasnost prema vremenu počinjenja djela i izricanja presude, sve u cilju otklanjanja uvjeta koji poticajno djeluju na počinjenje novog prekršaja.
8.Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi članka 138. st. 2. toč. 3.c) Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje tog postupka.
9.Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 30. siječnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Nada Horvatović, v. r.
Renata Popović, v. r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Osijeku u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.
