Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj:Ppž-1515/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice specijalistice, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog ŽV, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 2. i 8. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20.), rješavajući o žalbi okrivljenika, protiv presude Općinskog suda u Metkoviću od 9. studenoga 2022., poslovni broj: Pp-164/2022, u sjednici vijeća održanoj 30. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I U povodu žalbe okr. ŽV, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u točki I. 1/ te se izriče:

Na temelju članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona (NN br. 107/07., 39/13, 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) protiv okr. ŽV (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi)

ODBIJA SE OPTUŽBA

da bi 14. studenog 2021.godine u 20:55 sati cestom D-8 u mjestu Čeveljuša, grad Ploče upravljao osobnim vozilom marke Opel [registarska oznaka] a kod sebe nije imao svoju vozačku dozvolu,

- pa da bi time počinio prekršaj iz članka 229. stavka 1. i 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama,

II Odbija se žalba okr. ŽV kao neosnovana te se, u pobijanom a nepreinačenom dijelu, potvrđuje prvostupanjska presuda.

III Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okr. ŽV je obvezan naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 EUR (trideset eura), u roku trideset dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1.Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Metkoviću okr. ŽV proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaje iz članka 229. stavka 1. i 5. i članka 199. stavka 2. i 8. i Zakona o sigurnosti prometa na cestama te mu je na temelju citiranih propisa i uz primjenu instituta ublažavanja za djelo u točki II. 2/ izrečena novčana kazna u iznosu od 600,00 eura, a za djelo u točki I. 1/ uz primjenu odredbe članka 43. Prekršajnog zakona primijenjena je opomena.

1.1. Okrivljeniku je na temelju članka 40. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona u izrečenu kaznu uračunato vrijeme oduzimanja slobode u vezi s prekršajem od 14. studenoga 2021. u 21,20 sati do 15. studenoga 2021. u 8,15 sati, kao 79,63 eura, računajući svaki započeti dan zadržavanja kao 39,82 eura, tako da je na ime kazne preostalo za platiti 520,37 eura, a preostali dio kazne okrivljenik je dužan platiti u roku 90 dana po pravomoćnosti odluke.

1.2. Uz kaznu, okrivljeniku je izrečena i zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije, u trajanju od 1 mjeseca.

1.3. Okrivljenik je sukladno odredbe članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona obvezan naknaditi i troškove prekršajnog postupka, i to u paušalnom iznosu od 13,27 eura te troškove vještačenja u iznosu od 99,54 eura.

2.Protiv te prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o prekršajno pravnoj sankciji.

2.1.Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.

3.Žalba je neosnovana.

4.Rješavajući predmet te ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, međutim u odnosu na djela u točki I. 1/ izreke pobijane presude nastupila je zastara prekršajnog progona, zbog čega je presudu trebalo preinačiti i odbiti optužbu za djelo iz članka 229. stavka 1. i 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

4.1.Okrivljeniku je stavljeno na teret da je prekršaj počinio 14. studenoga 2021., a odredbom članka 13. stavka 2. Prekršajnog zakona propisano je da prekršajni progon zastarijeva nakon tri godine za prekršaje za koje je ovlašteni tužitelj obvezan izdati prekršajni nalog, dok je odredbom članka 239. stavka 1. točke 2. istog Zakona propisano da je ovlašteni tužitelj obavezan izdati prekršajni nalog za prekršaj propisan zakonom za koji je kao kazna propisana samo novčana kazna do 663,61 eura za fizičku osobu (po starom zakonu do 5.000,00 kuna).

4.2.Slijedom navedenog, imajući na umu visinu propisane kazne za djelo u točki I. 1/ očigledno je da se radi o prekršaju za koje je ovlašteni tužitelj, prema izričitoj odredbi članka 239. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona, bio dužan izdati obavezni prekršajni nalog, osim ako je počinjen u stjecaju s prekršajem za koji nisu ostvareni uvjeti iz citiranog članka i Zakona, o čemu se u konkretnom slučaju radilo pa je ovlašteni tužitelj podnio optužni prijedlog.

4.3.Međutim, za primjenu pravila o zastari prekršajnog progona nije bitan naziv akta nego uvjeti propisani odredbom članka 13. Prekršajnog zakona, prema kojoj u odnosu na citirani prekršaj prekršajni progon zastarijeva nakon tri godine.

4.4.Zbog navedenih razloga, u odnosu na djelo u točki I. 1/ pobijane presude nastupila je zastara prekršajnog progona, pa je ovaj sud po službenoj dužnosti preinačio pobijanu presudu i na temelju članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona odbio optužbu za to djelo.

5.Razmatrajući odluku o kazni u pogledu navoda žalbe ovaj sud je mišljenja da je izrečena novčana kazna primjerena težini i opasnosti prekršaja te svim okolnostima konkretnog slučaja mjerodavnim za vrstu i mjeru kazne, u smislu članka 36. Prekršajnog zakona, te suprotno tvrdnji žalitelja nije prestrogo odmjerena. Okolnosti na koje žalitelj ponovno upire u žalbi u dovoljnoj je mjeri vrednovano i prvostupanjski sud, te je upravo pozivajući se na njegovo primjereno ponašanje, poznate životne i imovinske prilike odmjerio kaznu uz primjenu instituta ublažavanja, u značajnoj mjeri ispod posebnim zakonom minimalno propisanog iznosa novčane kazne (od 10.000,00 do 20.000,00 kuna ili do 60 dana zatvora) smatrajući da će se i ublaženom kazanom postići svrha kažnjavanja i djelovati na buduće ponašanje počinitelja i ostalih sudionika u prometu da ne čine takve prekršaje. Takvu ocjenu prihvaća i ovaj sud, dok žalitelj ne ističe nikakve nove naročito olakotne okolnosti koje bi učinile osnovanim daljnje ublažavanje kazne.

5.1. Nakon počinjenja djela, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, 1. siječnja 2023. stupio je na snagu Zakon o izmjenama Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN br. 114/22.) kojim činjenično opisano postupanje iz izreke pobijane presude u točki II. 2/ zadržava pravni kontinuitet, s time da je zbog konverzije novčane valute propisana neznatno blaža novčana kazna za predmetni prekršaj u odnosu na raniji propis (od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili do 60 dana zatvora). Sukladno načelu primjene blažeg propisa iz članka 3. PZ-a, prema počinitelju se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, a ako se propis nakon toga, a prije donošenja pravomoćne presude, izmijeni jednom ili više puta, primijenit će se propis koji je najblaži za počinitelja. Međutim, ovaj sud nije izmijenio pravnu kvalifikaciju djela i primijenio izmijenjenu odredbu Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.) kao blažeg propisa, jer je kazna već odmjerena uz primjenu instituta ublažavanja ispod propisane novčane kazne za taj prekršaj zakonom koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, a koja i prema novom zakonu predstavlja značajno ublaženu novčanu kaznu. Stoga je stav ovog suda da u predmetnom slučaju nema mjesta primjeni novog zakona jer ne dovodi do povoljnije kazne za okrivljenika.

5.2. U izrečenu kaznu uračunato je vrijeme koje je okrivljeniku bila oduzeta sloboda u vezi s prekršajem, s time da se prilikom uračunavanja izjednačuje svaki započeti dan uhićenja, zadržavanja i svakog drugog oduzimanja slobode te započetih 39,82 eura novčane kazne s jednim danom zatvora.

6. Treba istaknuti da će se, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako osuđena osoba plati dvije trećine preostalog dijela kazne za uplatu, u za to određenom roku.

7.Ispitujući odluku o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 1 mjeseca u pogledu navoda žalbe ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud opravdano i zakonito (u smislu odredbe članka 58. Prekršajnog zakona) izrekao tu zaštitnu mjeru, s obzirom na značaj i težinu počinjenog prekršaja, što proizlazi iz izrazito visokog stupnja koncentracije alkohola i pogibeljnosti djela, te u potpunosti opravdava izricanje zaštitne mjere. Po sudsko medicinskoj teoriji i praksi osobe pod utjecajem alkohola od 1,88 g/kg nalaze u pijanom stanju, intelektualne funkcije su jako sužene, izražena je dremljivost, osoba nije sposobna koncentrirati se, povremeno se gubi prisebnost, a shvaćanje opasnosti svedeno je na minimum. Stoga je i ovaj sud mišljena da je potrebno otkloniti uvjete koji mu omogućavaju ponovno činjenje takvih prekršaja. Prilikom određivanja vremena trajanja zaštitne mjere očito je već i prvostupanjski sud u dovoljnoj mjeri imao na umu potrebu za upravljanjem vozilom zbog putovanja na posao, s obzirom na najkraće zakonom propisano vrijeme trajanja zaštitne mjere, pa je i ovaj sud mišljenja da je zaštitna mjera sukladna naravi potrebe za ograničenjem prava u konkretnom slučaju u smislu članka 51. a Prekršajnog zakona. Navodi žalbe kojima žalitelj ponovno upire da putuje na posao ne dovode u pitanje osnovanost izrečene zaštitne mjere u minimalno propisanom trajanju.

8. Paušalni iznos troškova drugostupanjskog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona kojom je propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna svota određena je u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka, bliže minimalno propisanom iznosu, s obzirom na manju složenost prekršajnog postupka te imajući u vidu lošije materijalne prilike.

9.Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 207. i 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 30. siječnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nada Horvatović, v. r.

Renata Popović, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Metkoviću u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.