Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-5966/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katice Lučić, kao predsjednice vijeća, te Ivane Bosnić-Kovačić i Mladena Genca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika OV, zbog prekršaja iz članka 76.a točke 1. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti („Narodne novine“ broj: 79/07., 113/08., 43/09., 130/17., 118/18., 47/20., 134/20., 143/21.), odlučujući o žalbi okrivljenika OV, podnesenoj po branitelju Damiru Krpanu, odvjetniku u Umagu, protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama-Buie, broj: Pp-944/2022-18 od 5. travnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 30. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e:
IOdbija se kao neosnovana žalba okrivljenika OV i potvrđuje se prvostupanjska presuda.
IINa temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okrivljenik je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 15,00 (petnaest) eura, u roku od 30 (trideset) dana računajući od primitka ove presude.
Obrazloženje
1.Prvostupanjskom presudom okrivljenik HV je proglašen krivim i uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 90,00 (devedeset) eura, zbog prekršaja iz članka 76.a točke 1. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti, činjenično opisanog u izreci pobijane presude.
2.Istom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 40,00 (četrdeset) eura.
3.Protiv prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajno pravnoj sankciji. Okrivljenik navodi kako je pobijana presuda proturječna razlozima jer prvostupanjski sud navodi kako nije bilo potrebe za određivanjem mjere samoizolacije, a proglašava ga krivim da je tu mjeru prekršio. Nadalje, ističe kako prvostupanjski sud ne daje razloge da rješenje o određivanju mjere samoizolacije postoji te da ga na graničnom prijelazu nije nitko ništa pitao i nitko mu nije izrekao nikakvu mjeru, a on nikome nije niti rekao da je samo u tranzitu. Također, ističe kako smatra da je u postupku trebalo ispitati djelatnika na graničnom prijelazu te ga eventualno s njim i suočiti.
4.Žalitelj predlaže da se iz razloga iznesenih u žalbi, ista prihvati.
5.Žalba nije osnovana.
6.Odlučujući o žalbi te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je ocijenio da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava, te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, a na što Sud pazi po službenoj dužnosti, kao niti bitna povreda na koju okrivljenik ukazuje u žalbi, i da je prvostupanjski sud točno utvrdio činjenično stanje i na temelju utvrđenog činjeničnog stanja pravilno pravno označio djelo.
7.U postupku nije počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka u sastavu i obrazlaganju presude, navedena i opisana u članku 195. stavku 1. točki 11. Prekršajnog zakona, kako to neosnovano ističe žalitelj jer, po ocjeni ovog suda, izreka pobijane presude razumljiva je, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama te su isti jasni i nisu proturječni, odnosno prvostupanjski sud je dao valjano obrazložene razloge za krivnju okrivljenika, s kojima se slaže i ovaj sud. Naime, prvostupanjski sud je obrazložio da, budući da je okrivljenik bio u tranzitu, nije bilo potrebe za određivanjem mjere samoizolacije prilikom ulaska u RH, a kako isti nije napustio RH u roku od 12 sati, mjera mu je određena automatski.
8.Žalbeni navod okrivljenika, da mu nije izdano rješenje o samoizolaciji, nije razlog isključenja prekršajne odgovornosti okrivljenika, kako je to također valjano obrazložio i prvostupanjski sud, a time okrivljenik niti ne osporava odlučne činjenice koje se odnose na počinjenje predmetnog prekršaja niti utvrđeno činjenično stanje, budući da iz stanja spisa proizlazi da je okrivljeniku bila određena sigurnosna mjera samoizolacije, s obzirom na praksu automatskog izricanja mjere samoizolacije kad se ne napusti RH u propisanom roku od 12 sati od ulaska u RH, u skladu s točkom XI. Odluke o privremenoj zabrani i ograničavanju prelaska preko graničnih prijelaza RH, koje se nije pridržavao, pa okrivljeniku nije trebalo biti izdano posebno rješenje o samoizolaciji, pri čemu se ističe da je postojanje pandemije COVID-19 bila opće poznata činjenica, koja je zahtijevala posebno odgovorno postupanje građana u vezi zaštite pučanstva od zaraznih bolesti, a u skladu s čime se okrivljenik nije ponašao. Neosnovan je i žalbeni navod okrivljenika da nije izjavio da je u tranzitu jer je sam u svojoj pisanoj obrani naveo kako mu je kritične zgode bila namjera samo prijeći preko Republike Hrvatske u Republiku Italiju, gdje živi i radi. Također, neosnovan je i žalbeni navod da je u postupku trebalo ispitati policijskog službenika, koji je bio na graničnom prijelazu, jer je činjenično stanje u postupku dovoljno utvrđeno i bez provođenja daljnjih dokaza, a osim toga, radi se o novim činjenicama koje okrivljeni iznosi tek sada u žalbi, dok se, u smislu članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona, nove činjenice i novi dokazi mogu u žalbi iznositi samo ako nisu postojali u vrijeme prvostupanjskog postupka ili ako žalitelj za njih nije znao, što ovdje nije slučaj.
9.Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je na temelju provedenog postupka imao valjane osnove zaključiti da su se u ponašanju okrivljenika ostvarila sva bitna obilježja prekršaja iz članka 76.a točke 1. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti, a okrivljenik žalbenim navodima nije objektivno i argumentirano doveo u sumnju pravilnost činjeničnog utvrđenja niti pravilnu primjenu materijalnog prava.
10.Imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje i pravnu oznaku djela, ovaj Sud je našao da je izrečena novčana kazna okrivljeniku za navedeno djelo u granicama zakona i nije prestroga, time više što je izrečena znatno ispod zakonom propisanog minimuma, jer je za prekršaj iz članka 76.a točke 1. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti propisana novčana kazna za fizičku osobu u rasponu od 8.000,00 do 15.000,00 kn (1.061,78 do 1.990,84 eura), te su sve okolnosti za odmjeravanje kazne u dovoljnoj mjeri ocijenjene u korist okrivljenika te nema osnove za daljnje ublažavanje izrečene novčane kazne.
11.Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.
12.Iz navedenih razloga, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, trebalo je žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi.
U Zagrebu 30. siječnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Ivana Vorel Mikša, v.r.
Katica Lučić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Pazinu, u 5 (pet) otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.
