Poslovni broj P-99/2023
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U METKOVIĆU
Andrije Hebranga 9, Metković
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Metkoviću, po sucu toga suda Gabrielu Staniću, u pravnoj stvari tužitelja VZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Mateu Barbiru, odvjetniku u Vrgorcu, protiv tužene Republika Hrvatska, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Metkoviću, Građansko – upravni odjel, radi prava vlasništva nekretnine, nakon zaključene glavne i javne rasprave 19. prosinca 2024., u nazočnosti punomoćnika tužitelja, te zakonskog zastupnika tužene, 30. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je tužitelj MZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik nekretnine oznake dio č. zem. [katastarska čestica]-1, ZU 617, zk tijelo IV, k. o. [katastarska općina], površine 3636 m2, označen u skici vještaka točkama 1-6, 79-88, 98, 27-67, 1, dio č. zem. [katastarska čestica]-1, ZU 617, zk tijelo IV, k. o. [katastarska općina], površine 113 m2, označen u skici vještaka točkama 16, 17, 68, 69, 72, 73, 16, dio č. zem. [katastarska čestica]-1, ZU 617, zk tijelo IV, k. o. [katastarska općina], površine 310 m2, označen u skici vještaka točkama 16-23, 97, 96, 16, koja skica čini sastavni dio vještva vještaka geodetske struke Zlatana Polić (studeni 2022. god.) i ove Presude, pa je isti ovlašten temeljem ove Presude i prijavnog lista postići uknjižbu prava vlasništva na naprijed navedenim nekretninama na svoje ime, za cijelo, uz istodobnu uknjižbu brisanja toga prava s imena tužene Republike Hrvatske, što je tužena dužna trpjeti.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da bez obzira na stanje Zemljišne knjige, a u odnosu na nekretninu iz toč. I., drži u posjedu i vlasništvu geometrijski odijeljene dijelove označene nekretnine u površini od 3636 m2 + 113 m2 + 310 m2, koje su u skici vještaka geometra Zlatana Polića označeni točkama /brojevima/ 1-6, 79-88, 98, 27- 67, 1 (površina 3636 m2), točkama / brojevima 16, 17, 68, 69, 72, 73, 16 (površina 113 m2) i točkama (brojevima) 16-23, 97, 96, 16 (površina 310 m2). Ove nekretnine, iako u zemljišnim knjigama evidentirane kao ORANICA, u naravi jesu kuće, gospodarske zgrade, dvorište, lastve, vrt, a kako je to i prikazano u Nalazu vještaka geometra, sačinjenog za potrebe ovog postupka. Kod Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Split, Ispostave Vrgorac, kao posjednici nekretnina (gore opisanih) upisan je tužitelj MZ za 2/7 dijela, te njegova braća GZ (pokojni), TZ i CZ (pokojni), te sestra mu SZ (pokojna), u preostalom suvlasničkom omjeru, i to baš na nekretninama u posjedovnom listu br. 142, za k. o. [katastarska općina].
1.1. Nadalje, navodi da bez obzira na upise u katastar i zemljišnoknjižno stanje tužitelj je, dakle, jedini i isključivi stvarni i izvanknjižni vlasnik i posjednik nekretnina iz toč. I.. Naime, sve ovdje spomenute nekretnine (geometrijsko odijeljeni dijelovi č. zem. [katastarska čestica]-1, k. o. [katastarska općina]), su povijesno pripadale sada pok. DZ pok. GZ, kojeg su časom smrti naslijedili EZ za 4/7 dijela, te GZ, CZ i SZ za od po 1/7 dijela, a sve kako to i deklarira Rješenje o nasljeđivanju iza smrti sada pok. DZ posl. br. O 61/78, koje je i provedeno u spisu zk odjela OS u Vrgorcu, br. Z 42/81. Međutim, sunasljednici po rečenoj Rješidbi OS u Vrgorcu, br O 61/78 su sve svoje nekretnine ustupili majci predlagatelja – sada pok. EZ (usmeno darovanje), koja je potom ove nekretnine darovala predlagatelju (svom sinu). Istina, stranke citiranih darovnih ugovora nisu sačinjavali pismene ugovore o darovanju, a sve budući se radi o bliskim srodnicima i članovima obitelji, tako da je svima poznato da su upravo tužitelju predane u posjed i darovane sve taksativno navedene nekretnine iz toč. 2. Tužbe.
1.2. Nadalje, tužiteljeva majka je ipak u pismenoj formi zaključila darovni ugovor s tužiteljem, u odnosu na č. zem. [katastarska čestica] (za onoliko koliko je bila upisana u zk), a sve ovo budući je ovaj ugovor trebao tužitelju radi podizanja kredita 80-tih godina prošlog stoljeća, a koji kredit je dakako i poslužio za dogradnju i adaptaciju građevina na nekretnini iz toč. I.. Kako je rečeno, obitelj tužitelja je bila upoznata s činjenicom darovanja, kao i izgradnjom objekata na nekretninama, kultiviranju istih i dr. po imenovanom, pa su to vlasništvo i činjenicu darovanja priznali svojim pisanim izjavama. Upravo zato, TZ je svojim Izjavom br. OV 1350/22 od 19.09.2022. godine priznao sve naprijed navedene okolnosti koji se odnose na osnov stjecanja vlasništva, a to isto je učinila i VZ u svojstvu nasljednika iza smrti svog supruga – sada pok. CZ pok. DZ, te naposljetku i FZ – zakonski nasljednik iza smrti sada pok. SZ. Dakle, radi se o osobama koji bi polagali pravo na navedene nekretnine sukladno upisu u katastarski operat i Rješenju o nasljeđivanju iza smrti sada pok. DZ. Za navesti je, da se svaki pojedini potpisnik Izjave u svojstvu zakonskog nasljednika poziva na tekst Rješenja o nasljeđivanju, tako da ne bi trebalo biti prijeporno da su ove Izjave uistinu vjerodostojne, autentične i dokaz su vlasništva uparničenih nekretnina.
1.3. Također ističe da u odnosu na RH, stječe vlasništvo temeljem zakona (dosjelost, građenje), obzirom posjeduje predmetne nekretnine osobno preko 40 godina, na istima je izveo građevinske radove i u gradnji ga nitko i nikada nije smetao. Kada se govori o posjedu predaka tužitelja, tada je ovaj posjed u trajanju od najmanje 150 godina. Sukladno pozitivnim propisima, smatra se da je neizgrađeno građevinsko zemljište koje se nalazilo u društvenom vlasništvu, dobilo svog titulara vlasništva stupanjem na snagu Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi (NN 90/92). Dakle, stajalište je da je Zakonom o lokalnoj samoupravi i upravi posredno provedena pretvorba neizgrađenog građevinskog zemljišta u društvenom vlasništvu, te da je stupanjem na snagu tog zakona zemljište postalo vlasništvo novonastalih pravnih subjekata (Općine, Županije i Gradovi). Zemljište je postalo vlasništvo novonastalih subjekata neovisno o tome da li su oni doista međusobno i proveli podjelu imovine propisanu čl. 87 ovog zakona. Znači, razgraničenje prostornog plana je od krucijalne važnosti, pa tako šuma i šumsko zemljište su pretvorbom postali vlasništvo RH (Zakon o šumama), poljoprivredno zemljište također sukladno Zakonu o poljoprivrednom zemljištu, a ovdje je riječ o građevinskom zemljištu koji je shodno rečenim odredbama Zakona o lokalnoj upravi i samoupravi vlasništvo Općine (lokalne uprave), koje je pogrešno upisano na ime i vlasništvo RH.
1.3. Tužitelj se prije podnošenja ove Tužbe obratio tuženiku ( zz tužene) radi mirnog rješenja spora, i to zahtjevom za mirno rješenje spora koji je predan pošti 30.12.2022. g. (preporučeno!)da bi dopisom tužene u spisu ODO-a u Metković, br. N- DO- 2/23, ista tražila dopunu Zahtjeva za mirno rješenje spora. Tužitelj je udovoljio zahtjevu tužene, i to dopisom od 30.01.2023. godine, a na koji se je tužena oglušila. Upravo iz ovog razloga tužitelj smatra Tužbu pravovremenom, budući zahtjev za mirno rješenje spora nije odbijen, usvojen, a prošao je zakonski rok propisan odredbom čl. 186. a. ZPP-a. Tužitelj je stava kako od trenutka dostave dopisa tužene od 13.01.2023. godine nije počeo teći novi rok za podnošenje zahtjeva za mirno rješenje.
2. U odgovoru na tužbu tužena prvenstveno ističe kako je u postupku povodom zahtjeva za mirno rješenje spora tužitelja, istog pozvala da zahtjev dopuni sukladno odredbama čl. 106 Zakona o parničnom postupku radi dostave relevantne dokumentacije te je ODO Metković radi potpunog utvrđenja činjeničnog stanja i izvođenja potrebnih dokaza, pozvao ovdje tužitelja, dopisom od 13.01.2023., na primjenu odredbe čl. 186 a st. 10. Zakona o parničnom postupku u dijelu u kojem se podnositelju zahtjeva daje ovlaštenje da od suda zatraži da, primjenjujući na odgovarajući način odredbe tog zakona za osiguranje dokaza, izvede dokaze za koje smatra da su nužni radi utvrđivanja činjenica o kojima će ovisiti zauzimanje stava o osnovanosti zahtjeva protivne stranke za mirno rješenje spora, kojem prijedlogu ovdje tužitelj nije udovoljio odnosno dopisom od 30.01.2023. izrijekom odbio postupanje po navedenom prijedlogu ODO Metković. S obzirom na navedeno, tužena je mišljenja kako, protivno navodima tužitelja, nisu ispunjeni uvjeti odredbe čl. 186 a u svezi odredbi čl. 106. i 109. Zakona o parničnom postupku budući ovdje tužitelj nije podnio Zahtjev za mirno rješenje spora koji bi imao sadržaj predviđen kogentnim normama ZPP-a, a nakon što je pismenim putem upozoren da zahtjev sukladno odredbama Zakona dopuni, odbio je postupati po navedenom pozivu za dopunom. Ovdje tužena uopće nije bila u mogućnosti opredijeliti stajalište o osnovanosti predmetnog zahtjeva s obzirom da je ovdje tužitelj izrijekom odbio izvođenje dokaza očevidom na licu mjesta i saslušanjem svjedoka, a izvođenje istih dokaza predlaže u ovom postupku. Po mišljenju tužene navedeno bi predstavljalo razlog za odbačaj predmetne tuže, a tužitelj svakako ne bi imao pravo potraživati troškove postupka s obzirom da je vlastitim postupanjem prouzročio sve predstojeće sudske troškove.
2.1. Radi navedenoga tužena se iz opreza opreza protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti do izvođenja dokaza potrebnih radi utvrđenja činjeničnog stanja i to očevidom na licu mjesta i saslušanjem svjedoka nakon čega će tužena konačno moći opredijeliti svoje stajalište o konkretnoj pravnoj stvari. U ovom trenutku, s obzirom na odsutnost relevantnih dokaza, tužena može samo istaknuti kako tužitelj po mišljenju tužene, u dostatnoj mjeri ne dokazuje jesu li i koji njegovi pravni prednici bili u posjedu predmetnih nekretnina, za vrijeme kako se to navodi u tužbi, odnosno ne dokazuje tko je od pravnih prednika tužitelja i kada stekao pravo vlasništva dosjelošću. Tužitelj je dužan dokazati da bi njegovi prednici bili u posjedu predmetnih nekretnina, način na koji su njegovi prednici posjedovali predmetnu nekretnine i koje kvalitete je bio taj posjed. Nadalje, stjecanje od osoba koje nisu bili vlasnici predmetne nekretnine nesporno ne predstavlja pravnu osnovu koja bi bila valjani pravni temelj posjedovanja predmetne nekretnine od strane tužitelja i po kojoj bi osnovi isti mogao steći pravo vlasništva. S obzirom na navedeno, tužena iz opreza predlaže sudu odbaciti, a podredno odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, a tužitelja obvezati da tuženoj nadoknadi trošak sastava odgovora na tužbu, sve prema tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika, do izvođenja dokaza meritornih u predmetnoj pravnoj stvari.
3. Izvedeni su dokazi uvidom u sve priložene isprave, i to: Izvadak iz zemljišne knjige zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (list spisa 5-7), Izvod iz posjedovnog lista broj 142 (list spisa 8-10), Rješenje zk odjela OS Vrgorac posl. br. Z- 42/81 (list spisa 11-13), uvidom u izjave (list spisa 14-17), uvidom u skicu lica mjesta vještaka Zlatana Polića iz studenog 2022. (list spisa 18-21), rješenje o nasljeđivanju iza pok. RZ (list spisa 44-45), očevidom na licu mjesta (list spisa 54-59), saslušanjem svjedoka ĆZ (list spisa 73), LZ (list spisa 73-74), HZ (list spisa 74), PZ (list spisa 74-75), BZ (list spisa 75), JZ (list spisa 76), ŠZ (list spisa 76-77) povijest promjena (list spisa 79), te saslušanjem parničnih stranaka (list spisa 57-59).
4. Ocjenjujući sve provedene dokaze zasebno, te u međusobnoj povezanosti, ovaj sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.
5. Među strankama nije sporna identifikacija nekretnine izrađena po geodetu Zlatanu Poliću od studenog 2022. god., odnosno da je na predmetnom dijelu dvorišta i objekata, a koji su predmet spora oznake k. č. [katastarska čestica]-1 k. o. [katastarska općina], upisana u zemljišnim knjigama kao vlasništvo RH.
6. Među strankama je sporno:
- da li je tužitelj stvarni vlasnik sporne nekretnine, odnosno da li je to mogao steći darovanjem, odnosno njihovi prednici dosjelošću.
- da li predmet spora uopće predstavlja cestu (nerazvrstanu cestu),
- da li predmet spora predstavlja šumsko zemljište
- da li su ispunjene pretpostavke iz čl. 186. ZPP-a, odnosno da li su ispunjeni uvjeti za vođenje ove parnice.
7. Predmet spora je dakle zahtjev tužitelja za utvrđenjem prava vlasništva nekretnine oznake dio č. zem. [katastarska čestica]-1, ZU 617, k. o. [katastarska općina], 3636 m2 + 113 m2 + 310 m2, koje su u skici vještaka geometra Zlatana Polića označeni točkama /brojevima/ 1-6, 79-88, 98, 27-67, 1 (površina 3636 m2), točkama /brojevima 16, 17, 68, 69, 72, 73, 16 (površina 113 m2) i točkama (brojevima) 16-23, 97, 96, 16 (površina 310 m2) sa zahtjevom za uknjižbom prava vlasništva uz istodobnu uknjižbu brisanja toga prava s imena tužene Republike Hrvatske.
8. Pregledom Izvatka iz zemljišne knjige zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], utvrđeno je kako je predmetna nekretnina upisana kao vlasništvo Republike Hrvatske.
9. Iz Izvoda iz posjedovnog lista broj 142 k. o. [katastarska općina], proizlazi kako je na predmetnoj nekretnini kao posjednik između ostaloga upisan MZ iz [adresa].
10. Iz priloženog darovnog ugovora posl. br. Z-43/81 proizlazi da je pok EZ, majka tužitelja darovala čest. zem. [katastarska čestica] za onoliko koliko je bila upisana u ZK.
11. Očevidom na licu mjesta je utvrđeno
- da je na nekretnini vidljiv zid koji pripada tužitelju,
- da kuća također pripada k. č. [katastarska čestica],
- da točka 65 predstavlja zid također od tužitelja te da se isti na terenu nadovezuje do vidljivog suhozida na skici prikazanoj 56-46,
- da je na terenu vidljiva i garaža i ostava,
- da predmetnu nekretninu predstavlja zamišljena točke 80, odnosno ljetna kuhinja ka sjeveru do brdskog puta, odnosno tampon puta,
- da su jugozapadno od međe točka 44-56 vidljivi vrtlovi na kojima su zasađene masline kao i kameni podzidovi,
- da je od točke 43 na terenu jasno vidljiva granica između tampon puta i privatnog vlasništva, te da su ispod ruba puta posađene masline,
- da točke 27 predstavlja prvi dio tužbenog zahtjeva,
- da se od točke 23 predmetna nekretnina spušta uz asfaltni put do [adresa] gdje je na terenu točka 22, te dalje u pravcu kuće, odnosno polazišta.
- da su od točke 69 ka pravcu sjeverno vidljive kuće koje formalno predstavljaju granicu na katastarskom planu,
- da se konstatira da je na kući oznake č. zgr. [katastarska čestica] uklesano " Suca 1903".
12. U svom stranačkom iskazu tužitelj MZ je iskazao:
- da je ovu cjelokupnu nekretninu naslijedio do svoga pok. djeda RZ, zvani "Suca", na način da je prvo naslijedio njegov otac oko 1938. g. nakon smrti djeda, zatim je njegova oca DZ nakon njegove smrti naslijedila njegova majka EZ 1978. g. skupa sa polubraćom GZ i CZ te polusestrom SZ. Nedugo nakon toga početkom 80-ih polubraća i sestre su ovu cjelokupnu nekretninu iz znaka zahvalnosti darovali njegovoj majci EZ. Također početkom 80-ih je njemu majka darovala cjelokupnu ovu česticu iako su u Ugovoru priloženom u spis naveli samo česticu 813/1 k. o. [katastarska općina]. Posebno napominje da je od darovanja majke dakle početkom 80-ih godina pa sve do danas u posjedu cjelokupne ove čestice (odnosno čestica) te da ga nitko nikada nije ometao u posjedu. Sve ove nekretnine, zidove te vrtove je sam izgradio. U odnosu na suhozide koje predstavljaju vanjske granice moje nekretnine tvrdi da je iste sagradio njegov djed ili čak pradjed,
- da je ovaj ovdje potez zemljišta sve "Ujdura" a koji su pretpostavlja došli iz Hercegovine prije 300 godina,
- da je ova stara kuća oznake zgr 455 je građena od njegovoga djeda, a koja je što je vidljivo završena 1903. g. a na temeljima sadašnje kuće koju je on izgradio je prije bila štala, a okolo su također bile pojata i guvno,
- da je na ostatku ove parcele gdje se sad nalazi obradivo zemljište je i prije bilo zemljište koje su obrađivali njegovi preci te se sadile kulture tipa krumpir, žito, smokva, loza, trešnja a sve što ima i on danas u posjedu.
13. Svjedokinja ĆZ je iskazala:
- da je ova nekretnina koja je predmet ovoga spora u posjedu ovdje tužitelja MZ, a nema nikakvih saznanja da bi istu svojatao netko drugi niti da unutar Živkove obitelji ima nekih sporova vezano za ovu nekretninu,
- da smatra da je tužitelj ovu nekretninu naslijedio od svoji roditelja,
- da su NZ i LZ njene kćeri i iste također nemaju nikakvih stvarnih prava na ovoj nekretnini,
- da se za Živkova brata udala 1962. g. pa joj je od tada i poznata situacija, jer je OZ već živio na ovoj parceli a oni su mu dolazili u posjet,
- da je OZ na zemljištu okolo kuće uvijek nešto radio i sadio, a pretpostavlja kulture koje su mu potrebne za domaćinstvo .
14. Svjedokinja LZ je iskazala:
- da je ova nekretnina koja je predmet spora vlasništvo MZ te kada gore i dođe bude kod BZ,
- da OZ i njegova obitelj (njegova žena i djeca i unučadi) na ovoj nekretnini imaju različite kulture i voće zasađene tipa trešnje, šljive, kivi kao i jagode, krumpir, luk, salatu kao i ostalu kulturu potrebnu za domaćinstvo.
15. Svjedokinja NZ je iskazala:
- da zna da je ova nekretnina koja je predmet spora vlasništvo ovdje prisutnog MZ te kada gore i dođe bude kod BZ,
- da OZ i njegova obitelj (njegova žena i djeca i unučadi) na ovoj nekretnini imaju različite kulture i voće zasađene tipa dunje, masline, trešnje, šljive, kivi kao i jagode, krumpir, luk, salatu kao i ostalu kulturu potrebnu za domaćinstvo,
- da je na ovu nekretninu dolazila dok su još baka i djed bili živi i od tuda joj je poznata ova situacija, a zna doći kod OZ i u novije vrijeme.
16. Svjedok PZ je iskazao:
- da je rođen živi nedaleko od ove koja je predmet spora te zna sigurno od sredine 70-ih g.,
- da je ova nekretnina od OZ te da on tu živi, a viđao ga je i kako radi na vrtlovima oko kuće te bi sadio jagode i krumpir,
- da zna da na toj zemlji ima i voćaka tipa trešnje, kivi i sl.,
- da koliko zna nitko nikada OZ nije ometao niti smetao posjedovanje ove nekretnine, a iz priča njegova oca zna da je ova nekretnina starina obitelji MZ, zasigurno kako njegova djeda tako i oca,
- da iz priča njegovih roditelja zna da su preci ovdje tužitelja imali i držali na ovoj lokaciji ovce i koze, a iste su na ovoj nekretnini imale i štalu u kojoj su boravili.
17. Svjedok ČZ je iskazao:
- da je njemu dobro poznata ova lokacija koja je predmet spora jer je rođen i živi nedaleko od ove lokacije te se je cijeli život družio sa ovdje tužiteljem OZ pa je tako dolazio još od početka 1950.ih g na ovu nekretninu,
- da je tada istu posjedovao otac od OZ i na terenu je imao životinje koje su na ovoj nekretnini imale i štale, svinjare, kokošinjce i druge pomoćne objekte,
- da je na ovoj nekretnini imao zasađene kruške i trešnje budući su ih kao djeca jeli,
- da su Živkova oca DZ su zvali " V", a Živkova djeda su zvali " M", a na jednoj kući staroj još stoji i uklesano " M",
- da je OZ cijeli život sve do smrti njegova oca DZ 1978. g. živio na ovoj nekretnini a nakon smrti DZ on sam ovu cjelokupnu nekretninu posjeduje te koliko zna nikada mu nitko nije smetao u posjedu niti osporavao vlasništvo,
- da što se tiče svinjara, štala i drugih pomoćnih objekata to su isti objekti kao i danas samo su se prenamijenili u ostavu, garažu, kuhinju, kuću i sl. budući više nema životinja na ovoj nekretnini,
- da nedugo nakon smrti Živkova oca OZ je prestao držati i uzdržavati životinje i posljedično tome je ubrzo promijenio namjenu objekata.
18. Svjedok JZ je iskazao:
- da se na ovome području rodio i živi cijeli svoj život a upravo pored ove nekretnine koja je predmet spora ima svoju zemlju,
- da koliko zna na ovoj nekretnini živi i istu obrađuje i posjeduje ovdje tužitelj a to bi bilo negdje kraj 70-ih g.,
- da iz priča svoga oca G koji je rođen 1939. g. zna da je OZ ovu nekretninu u cijelosti naslijedio od svoga oca, a OZ nitko ne spori niti osporava vlasništvo ove nekretnine,
- da što se tiče rada na ovoj nekretnini zna da OZ na jednom dijelu nekretnine radi i sadi sada jagode i krumpire ali je kroz povijest uvijek ovu nekretninu obrađivao samo su se kulture koje je sadio mijenjale tipa različita zelen, češnja. luk i sl.,
- da što se tiče voća na ovoj nekretnini sigurno ima zasađene trešnje, kruške, kivi, jabuka, smokva i također masline,
- da iz priča njegovoga oca zna da se prije sadio duhan a da je na ovoj nekretnini sada Živkovoj njegov otac držao razne životinje ovce, koze, kokoši i svinje,
- da se sjeća da su prije tu bile štale, svinjari i kokošinjci dok nije OZ kupio bager pa je iste objekte prenamijenio u drugu svrhu.
19. Svjedok IZ je iskazao:
- da se na ovom području rodio te jedan period života živio, a i dan danas mu je dobro poznata situacija ovoga područja i ove nekretnine budući i dalje živi u [adresa],
- da je ova nekretnina u ovome obliku sada u posjedu ovdje tužitelja i koliko zna nitko drugi ne svojata i nije svojatao niti ima nekih sporova za ovu nekretninu,
- da se kao dijete sjeća da je otac od tužitelja DZ ovdje živio sa svojom obitelji te kao i sve druge obitelji sadio razne kulture koje su mu potrebne za preživljavanje domaćinstva, kao i da je DZ na ovoj nekretnini imao štalu svinjar i druge potrebne objekte za životinje a sjeća se da je imao nekih 10 ak ovaca i 2-3 koze koje su pasle na ovome području,
- da su oca od tužitelja zvali " T" a djeda su mu zvali " M" i iz priča zna da je ova nekretnina bila njihova,
- da kada mu prezentiramo skicu lica mjesta može reći da bi štala i svinjar koje je naveo bili na području gdje su sada ucrtani ovi drugi objekti tipa garaža, kuća, ostava i sl.,
- da zna da su ovce od Živkina oca pasle na ovom području jer bi on kao dijete tu u blizini vodio i svoje ovce na ispašu,
- da bi ja znao da netko drugi polaže bilo kakva prava na ovu nekretninu koju sam sada vidio i opisao, bilo iz obitelji OZ bilo netko treći.
20. Sud je prihvatio iskaze saslušanih svjedoka jer su isti iskazivali vrlo detaljno, precizno te su se njihovi iskazi međusobno podudarali, a radi se o osobama koje u neposrednoj blizini imaju svoje nekretnine i tu žive, ili su obiteljski vezani za to područje, pa su im činjenice posjedovanja poznate iz neposrednog opažanja. Iz svega ovoga sud zaključuje da je utužena nekretnina u samostalnom, istinitom i zakonitom posjedu tužitelja i njegovih predaka zasigurno i prije 1900-te godine, dok pravni slijed unutar tužiteljeve obitelji nije sporan, odnosno da isti utuženu nekretninu samostalno, zakonito istinito i pošteno posjeduje preko potrebnih 20 godina (potrebna dosjelost između privatnih osoba).
21. Naime, na ovako utvrđene činjenice sud je primijenio materijalno pravo iz § (paragrafa) 1472. Općeg građanskog zakonika ("Justizgesetzsammlung" 1/1811, 1. siječnja 1812. stupio na snagu u austrijskim njemačkim zemljama, 1. srpnja 1814. u Karlovačkoj Granici, 1. kolovoza 1815. u Istri, 1. siječnja 1816. u Dalmaciji, a 1. svibnja 1853. na snazi u Kraljevinama Ugarskoj, Hrvatskoj i Slavoniji) koji se primjenjuje temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine, "Narodne novine" broj 73/91, dalje: „OGZ“), sadržajno u svezi s načelnim mišljenjem zauzetim na sjednici Saveznog vrhovnog suda SFRJ od 4. travnja 1960., neimenovane odredbe Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Službeni list SFRJ" broj 6/80 i 36/90, "Narodne novine" broj 53/91, dalje: „ZOVO“), te čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14, dalje: „ZV“).
22. Nekretnine se mogu steći, a time i njihov zakonit posjed (čl. 18. st. 1. ZV), na četiri načina: na temelju pravnog posla, odluke suda ili druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona, što je danas propisano čl. 114. do 160. ZV, a ranije bivšim zakonima i pravnim pravilima koji su regulirali područje stvarnog prava. Što se tiče nasljeđivanja kao temelja stjecanja, po čl. 128. st. 1. ZV vlasništvo se stječe u času otvaranja nasljedstva. Dakle, samom činjenicom smrti i ispunjenjem zakonskih pretpostavki nasljednog temelja: srodstva i nasljednog reda - ako se nasljeđuje temeljem zakona, odnosno oporuke - ako se nasljeđuje temeljem oporuke. Rješenje o nasljeđivanju je samo deklaratornog značaja. Prelazak vlasništva s pretka na nasljednika uslijedio je čak i ako nije vođen ostavinski postupak, i ako nije doneseno rješenje o nasljeđivanju. Sud je poklonio vjeru dobro obaviještenim svjedocima glede činjenica nasljeđivanja odnosno darovanja, unutar obitelji tužitelja s kojima je zapravo najkasnije postao izvorni stjecatelj temeljem dosjelosti obzirom da su svjedoci svjedočili da su tužiteljevi predci bili posjednici (vlasnici) sporne nekretnine još od 19.stoljeća, a tijekom postupka se nije ukazalo da bi činjenice bile drugačije.
23. Glede stjecanja dosjelošću od strane prednika tužitelja, sve da i nije dokazano stjecanje prije 1941., a pod, za tužitelja, nepovoljnijom pretpostavkom da je ova nekretnina nakon 1945. postala društveno vlasništvo, i tada je tužitelj (sa svojim predcima) stekao vlasništvo dosjelošću po pravnom shvaćanju izloženom u više odluka Evropskog suda za ljudska prava i Vrhovnog suda Republike Hrvatske.
24. Naime, a kako je to u više odluka viših sudova utvrđeno, ako su predmetne nekretnine do 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, prema propisu iz čl. 29. ZOVO na njima se vlasništvo nije moglo steći dosjelošću. Ovaj propis je ukinut 8. listopada 1991. da bi 1. siječnja 1997. stupio na snagu propis iz čl. 388. st. 4. tad novog ZV koji je propisao: "U rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa se i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana." Dakle, ako uzmemo u obzir da su nekretnine tad već po zakonu vlasništvo Republike Hrvatske i da vrijedi presumpcija poštenja, potrebno je ispuniti dvostruke rokove izvanrednog dosjedanja, dakle 40 godina. Stoga je i najgorem slučaju dosjelost nastupila u razdoblju 1951-1991.
25. To jer je pomenuta odredba čl. 388. st. 4. ZV ukinuta je odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-I-58/97 od 17. studenoga 1999. (odredba je prestala važiti 14. prosinca 1999.), nakon što je skoro dvije godine bila na snazi, da bi ju ubrzo zamijenjena druga, sasvim suprotnog sadržaja (od 12. prosinca 2001.). To je otvorilo pravno pitanje da li su oni posjednici koji su između 1. siječnja 1997. i 14. prosinca 1999. ispunjavali uvjete za stjecanje vlasništva dosjelošću stekli vlasništvo po tom temelju ili nisu. U odlukama Europskog suda za ljudska prava Trgo protiv Hrvatske po zahtjevu broj 35298/04, Radomilja i dr. protiv Hrvatske po zahtjevu broj 37658/10, i drugim, zauzeto je shvaćanje kako pod stanovitim uvjetima jesu. To je shvaćanje reinterpretirano u nedavnoj odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-x 974/2017 od 7. svibnja 2019. na sljedeći način: "Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZV, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona. Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba."
26. Izloženo pravno shvaćanje Vrhovnog sud Republike Hrvatske prihvaća i ovaj sud.
27. Ispunjena je i zadnja pretpostavka iz ovog pravnog shvaćanja - da se time "ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZV, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona". U ono vrijeme, 1. siječnja 1997., kako to proizlazi iz raspravne građe, nitko drugi osim tužiteljevih pravnih prednika nije polagao vlasnička prava na predmetnim nekretninama, odnosno za to nitko nije istako bilo kakvu primjedbu ili prigovor, a to niti ne proizlazi iz raspravne građe. Pritom se kod nevrijeđanja vlasničkih prava poglavito misli na osobe koje bi bile ovlaštene za naknadu imovine oduzete za vrijeme Jugoslavenske komunističke vladavine po odredbama Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine" broj: 92/96, 92/99, 39/99, 42/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02 i 81/02, dalje: ZNI). A zahtjevi ovlaštenika naknade su i motivirali Ustavni sud Republike Hrvatske da ukine bivšu odredbu čl. 388. st. 4. ZV.
28. Iz podataka u zemljišnim knjigama (vlasnički list) ne proizlazi da bi itko ikada zahtijevao naknadu po ovom zakonu.
29. Stoga je ovaj sud jasno i nedvojbeno utvrdio da je tužitelj vlasnik kao u izreci, te ima ovlaštenje i pravni interes ishoditi ovakvu presudu.
30. Da predmetna nekretnina ne predstavlja nerazvrstane ceste niti zaštićeni pojas nerazvrstanih cesta potvrdila je Županijska uprava za ceste Split (list spisa 93- 94).
30.1. Sud koristi priliku napomenuti da nema naznaka da bi predmetna nekretnina bila obuhvaćena šumskogospodarskom osnovom odnosno Programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištima na dan 16. listopada 1990. kada je stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o šumama („Narodne novine“ broj: 41/90), dok iz uviđaja na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjerničke struke je utvrđeno da predmetna nekretnina naravi predstavlja više objekata s obrađivanim dvorištem pa je stoga za zaključiti da „utuženi“ dijelove te nekretnine aktualno ne predstavljaju niti su na dan 16. listopada 1990. predstavljali šumsko zemljište (članak 373.a stavak 1. točka 2. ZPP). Posljedično tomu, činjenica da niti u zemljišnoj knjizi na k. č. [katastarska čestica]-1, a niti u katastarskom operatu u PL-u 142 se ne vodi kao kultura šuma već oranica, odnosno pašnjak, vinograd i pojata daju sudu zaključak da predmetno zemljište ne predstavlja šumsko zemljište.
31. Također uvidom u zahtjev za mirno rješenje spora tužitelja, a koji je Općinsko državno odvjetništvo u Metkoviću zaprimilo 3. siječnja 2023. je razvidan subjektivni i objektivni identitet predmeta spora, dok je sukladno članku 186. a st. 10. ZPP-a propisano da RH i podnositelj zahtjeva mogu pokrenuti osiguranje dokaza, međutim isto je fakultativno, a ne nužno za vođenje spora.
32. Slijedom svega gore navedenog sud je tijekom postupka utvrdio sve sporne činjenice tj. da je tužitelj stvarni vlasnik sporne nekretnine, odnosno da je istu stekao darovanjem, odnosno njihovi prednici dosjelošću, da predmet spora ne predstavlja dio javne ceste i da su ispunjene pretpostavke iz čl. 186.a ZPP-a, za vođenje ove parnice.
33. Odluka o trošku postupka je izostala jer ga stranke nisu popisale.
34. Zbog svega navedenog je odlučeno kao u izreci presude.
Metković, 30. siječnja 2025.
S u d a c :
Gabriel Stanić
POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi putem ovog suda na županijski sud u tri istovjetna primjerka.
DNA:
1. Mateo Barbir, odvjetnik u Vrgorcu, e-Oglasna ploča
2. Općinsko državno odvjetništvo u Metkoviću, e-Oglasna ploča
