Poslovni broj: 143 P-1990/2022-21
Republika Hrvatska Općinski
sud u Zadar, ŽA
br.9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zadru, po sucu toga suda Sonja Miljak, u građanskopravnoj stvari tužitelja JA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Zrinku Zriliću, odvjetniku u Zadru protiv tuženice EA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Ivani Buljat, odvjetnici u Zadru, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave dana 17. prosinca 2024. godine, u nazočnosti tužitelja s punomoćnikom i tužene s punomoćnicom te nakon objave dana 30. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
I Odbija se kao neosnovan glavni tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
„Nalaže se tuženoj isplatiti tužitelju iznos od 26.544,56 EUR (protuvrijednost 200.000,00 kn, tečaj 7,53450) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 18.03.2019. god. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te mu naknaditi parnični trošak, sve u roku 15 dana“.
II Odbija se kao neosnovan eventualno kumulirajući tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
„Utvrđuje se da je tužitelj JA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] usmenim ugovorom o zajmu, vlasnik nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i to 4. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-4), Poslovni prostor u prizemlju stambeno – poslovne građevine sa vlastitim ulazom sa javno prometne površine, koji se sastoji od poslovnog prostora, sanitarnog čvora i ostave, ukupne korisne površine 38,18 m2, u elaboratu obilježen plavom bojom i to za cijelo.
Ovlašćuje se tužitelj JA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na temelju ove presude zatražiti i postići upis prava vlasništva čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i to 4. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-4), Poslovni prostor u prizemlju stambeno – poslovne građevine sa vlastitim ulazom sa javno prometne površine, koji se sastoji od poslovnog prostora, sanitarnog čvora i ostave, ukupne korisne površine 38,18 m2, u elaboratu obilježen plavom bojom i to za cijelo, kod Općinskog suda u Zadru.“
III Nalaže se tužitelju da tuženici naknadi parnični trošak postupka u iznosu od 7.500,00 EUR sve u roku od 15 dana dok se u preostalom dijelu, preko dosuđenog iznosa, zahtjev tuženice za naknadom troška odbija kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je na traženje tužene dana 18. veljače 2019. isplatio na račun pozajmicu u iznosu od 200.000,00 kuna i da je ugovoren rok vraćanja od mjesec dana, dok usmeni dogovor između tužitelja i tužene da je bio da će tužena u datom roku izvršiti povrat predmetnog novčanog iznosa na način da će uplatiti na račun tužitelja taj iznos ili ako ne bude u mogućnosti da će tužitelju prenijeti vlasništvo nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to 4. suvlasnički dio s neodređenim omjerom, etažno vlasništvo (E-4), poslovni prostor u prizemlju stambeno-poslovne građevine s vlastitim ulazom s javne prometne površine, koji se sastoji od poslovnog prostora, sanitarnog čvora i ostave, ukupne korisne površine 38,18 m2, u elaboratu obilježen plavom bojom, ali i nakon isteka roka od jednog mjeseca, a unatoč traženju tužitelja, tužena da nije vratila navedeni novčani iznos, a niti prenijela vlasništvo na navedenoj nekretnini na ime tužitelja, pa i do dana podnošenja tužbe i dalje da stoji dug od 200.000,00 kuna, uvećan za zakonske zatezne kamate. Obzirom da tužena se uporno oglušuje o molbe tužitelja da mu podmiri predmetno dugovanje, to tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom će usvojiti kao osnovan postavljeni glavni tužbeni zahtjev (naložiti tuženoj da isplati tužitelju iznos od 200.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 18. ožujka 2019. pa do isplate), podredno eventualni tužbeni zahtjev (da se utvrdi da je tužitelj temeljem usmenog ugovora o zajmu vlasnik čest. zem. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to 4. suvlasnički dio s neodređenim omjerom, etažno vlasništvo (E-4), poslovni prostor u prizemlju stambeno-poslovne građevine s vlastitim ulazom s javne prometne površine, koji se sastoji od poslovnog prostora, sanitarnog čvora i ostave, ukupne korisne površine 38,18 m2, u elaboratu obilježen plavom bojom), uz naknadu troška tužitelju, i da se donese predložena privremena mjera, jer s obzirom na karakter spora i opasnost mogućih posljedica prodaje od strane tužene, tužitelj da ima pravni interes i potrebu da zatraži i dobije zaštitu predloženom privremenom mjerom da se upiše zabilježba spora P-1703/2021 na predmetnoj nekretnini.
2. Tuženica u odgovoru na tužbu ističe da se protivi tužbi i postavljenim tužbenim zahtjevima jer da su isti neosnovani u cijelosti. Tužba ne samo da je neosnovana, nego čak da je iskonstruirana takva lažna priča da je tuženica frapirana do kuda tužitelj može ići. Tužitelj da nikad tuženici nije posudio nikakve novce, pa tako niti iznos od 200.000,00 kuna koji navodi u tužbi. Da je točno da je taj iznos tužitelj dana 18. veljače 2019. uplatio na račun tuženice, međutim, tužitelj da jako dobro zna za koga je taj novac bio namijenjen. Naime, stranke da su bivši partneri koji da su živjeli u izvanbračnoj zajednici više od dvije godine. Tužitelj da je zaposlen u tvrtki Konarik Residence koja da se bavi gradnjom stanova za prodaju. Kupatila u tim zgradama da je radila firma Borovi potoci d.o.o. iz [adresa], a s kojom da je i ranije tužitelj surađivao i radio razne poslovne transakcije. Jednom prilikom vlasnik te tvrtke od tužitelja da je tražio da mu posudi iznos od 200.000,00 kuna, na što tužitelj da je pristao, te tuženici rekao da će vlasniku tvrtke Borovi potoci d.o.o. taj iznos posuditi preko njezinog računa, a da će se on s vlasnikom te tvrtke kasnije lako kompenzirati. Tuženica s punom povjerenjem u svog partnera da je učinila što je on od nje tražio. Stranke kao izvanbračni partneri skupa da su došli u banku i tužitelj da je na račun tuženice prebacio iznos od 200.000,00 kuna. Tuženica taj iznos da je prebacila Borovim potocima, i to istog dana iznos od 100.000,00 kuna, te sutradan također iznos od 100.000,00 kuna, jer u banci da je bila upozorena da ne može odmah prebaciti svih 200.000,00 kuna, već dva puta, budući se svake transakcije iznad 100.000,00 kuna moraju prijaviti poreznoj upravi. Tih 200.000,00 kuna da je novac od tužitelja koji je tužitelj preko računa tuženice prebacio Borovim potocima, dok tuženica da ne pozna, niti je ikad vidjela vlasnika Borovih potoka, niti da ima ikakve veze s transakcijama između tužitelja i vlasnika Borovih potoka. Ona da je učinila tu uslugu svom partneru-tužitelju koji je imao dogovor s vlasnikom tvrtke Borovi potoci. Kako Borovi potoci tužitelju nisu vratili taj novac, i kako je došlo do problema oko njihove međusobne kompenzacije, tuženica formalno da je protiv te tvrtke, pred ovim sudom, ustala tužbom radi isplate, a koji postupak da se vodi pod posl. br. P2834/2019. U tom postupku, tuženica samo da je potpisala punomoć, a sve ostalo da je vodio tužitelj, jer da se radi o njegovom novcu. U tom parničnom predmetu pod posl. br. P-2834/2019 sam tuženik da potvrđuje ove navode u svom odgovoru na tužbu u kojem navodi da je tuženica EA dala pozajmicu, ali u ime JA. Isti taj JA, ovdje tužitelj, da je platio sudsku pristojbu u tom parničnom predmetu, jer kod potvrde o izvršenoj transakciji da stoji da je uplatitelj JA za EA. Također, u tom postupku, JA da je predložen kao svjedok od strane tužiteljice EA. To znači da i zakonski zastupnik Borovih potoka u danom odgovoru na tužbu, da je potvrdio sve što je ovdje naprijed iznijela tuženica, a to da je prava i jedina istina u svezi te pozajmice. Međutim, prije podnošenja ove tužbe, tužitelj da je očito kompenzirao svoju pozajmicu s Borovim potocima, koji (Borovi potoci) onda dana 26. kolovoza 2021. da dostavljaju u predmetu posl. br. P-2834/2019, očito u dogovoru s JA, potpuno novi odgovor na tužbu u kojem čak da navode i brojeve čestica kuće u [adresa] i poslovnog prostora u vlasništvu tuženice. Te podatke očito da je vlasniku Borovih potoka dao tužitelj JA, koji očito da je i napisao taj odgovor na tužbu, a to da bi značilo potpuno novu priču od one iz dostavljenog odgovora na tužbu koja je zapravo istinita i točna. Takva konstrukcija i dogovor dviju osoba da bi nešto „napakirale“ tuženici koja nije ni kriva, ni dužna, niti je imala ikakve veze s tim novcem, da ima elemente kaznenog dijela. Nema govora da bi tužitelj taj novac posudio tuženici a kamoli da bi mu tuženica na ime povrata duga „obećala“ prenijeti u vlasništvo poslovni prostor u kojem obavlja svoju registriranu djelatnost, to da je naprosto nelogično, neživotno i neistinito. Da je kojim slučajem tome tako, kako navodi tužitelj, zasigurno da bi postojao trag u vezi toga. Predmetna tužba da je pokušaj pritiska na tuženicu zbog parničnog postupka koji se vodi pred ovima sudom pod posl. br. P-986/2021. Naime, stranke u vrijeme izvanbračne zajednice, skupa da su kupile teren sa započetom gradnjom u [adresa]. Ta nekretnina da je bila vanknjižna imovina prodavateljica, pa kupci da se nisu mogli odmah na temelju tog Ugovora uknjižiti u zemljišne knjige ovog suda kao suvlasnici, slijedom čega da je tuženica protiv istih pokrenula postupak radi utvrđenja prava vlasništva. Iz ovog spisa da se vidi da su tužitelj i tuženica u veljači 2021. skupa kupili od prodavateljica tu nekretninu u [adresa]. Da je predmetna tužba potpuno izmišljena, to da se potvrđuje upravo tim kupoprodajnim ugovorom od 5. veljače 2021., jer ako je tuženica bila dužna tužitelju, kako tužitelj tvrdi iznos 200.000,00 kuna, tada da se postavlja pitanje kako bi onda tužitelj s tuženom kupovao teren za kuću koju su namjeravali zajedno graditi i u njoj živjeti. Ovo sve da je pokušaj žalosne osvete bivšeg partnera koji za ovu tužbu da nema nikakav dokaz, jer sve u istoj da je izmišljeno jer nikakvog duga nema, niti obećanja poslovnog prostora, pa radi toga tuženica da predlaže da sud odbije tužbu i postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja, kao i zahtjev za upis zabilježbe spora.
3. U dokaznom postupku sud je izvršio preslik isplate sa deviznog računa JA i uplate na kunski račun tuženice EA od dana 18. veljače 2019. (l.s.5), izvadak iz zemljišne knjige od 14. rujna 2021. (l.s.6-8), preslik Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 5. veljače 2021., s ovjerom potpisa prodavatelja po javnoj bilježnici Alkici Kolega Zubčić iz [adresa], pod brojem ovjere OV-1458/21 (l.s.22-24), preslik izlistaja računa tuženice EA kod OTP banke d.d. od 10. studenog 2021. (l.s.25-26), preslik Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 9. srpnja 2012. s ovjerom potpisa prodavatelja po javnoj bilježnici Alkici Kolega Zubčić u [adresa], istog nadnevka pod brojem ovjere OV-9496/12 (l.s.32-34), očitovanje OTP banke d.d. s dokumentacijom od 18. veljače 2022. (l.s.43-48), preslik računa-otpremnice: 94/01/1 od 2. studenog 2021. (l.s.58), saslušao svjedoke ĐA (l.s.50-51), RA (l.s.52-53), FA (l.s.54), GA (l.s.55), TA (l.s.55-56), VA (l.s.60-61), PA (l.s.61-63), ČA (l.s.63-64), ZA (l.s.65-66), proveo dokaz stranačkog saslušanja tužitelja JA (l.s.73-75) i tuženice EA (l.s.76-79), suočio stranke i svjedoka RA na ročištu od dana 17. prosinca 2024. (l.s. 222-225) te izvršio uvid u preslike spisa ovog suda posl. br. P-986/2021 i P-2834/2019.
4. U ovoj pravnoj stvari donesena je prvostupanjska presuda dana 25. svibnja 2022. broj: P-1703/2021 koja je rješenjem ŽS u Zadru broj: Gž-784/2022 od dana 28. rujna 2022. ukinuta i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu radi održavanja nove glavne rasprave.
5. Tužbeni zahtjevi tužitelja nisu osnovani.
6. Predmet spora prema glavnom tužbenom zahtjevu jest zahtjev da se naloži tuženici da tužitelju isplati novčani iznos od 26.544,56 EUR (200.000,00 kuna) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18.03.2019. na ime navodne pozajmice.
6.a. Prema eventualno kumulirajućem tužbenom zahtjevu predmet spora je utvrđenje da je temeljem usmenog ugovora o zajmu tužitelj vlasnik nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažnog vlasništva (E-4), u naravi poslovni prostor u prizemlju uz zahtjev za uknjižbu toga prava u zemljišnoj knjizi.
7. Odredbom čl.499. st.1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje: ZOO) propisano je da ugovorom o zajmu se obvezuje zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenjivih stvari, a zajmoprimac da se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena, isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari, iste vrste i kakvoće.
8. Iz preslike isplate sa deviznog računa JA i uplate na kunski račun tuženice EA od dana 18. veljače 2019. razvidno je da je tužitelj sa svoga deviznog računa dana 18. veljače 2019. isplatio na kunski račun tuženice iznos od 27.193,64 EUR u protuvrijednosti od 200.000,00 kuna, s naznakom svrhe „pozajmica JA“.
9. Iz preslike izlistaja računa tuženice kod OTP banke d.d. od 10. studenog 2021. razvidno je da je tuženica sa svog računa, na račun tvrtke Borovi potoci d.o.o., dana 18. veljače i 19. veljače 2019. uplatila iznose od po 100.000,00 kuna, a što je vidljivo i iz dostavljenog očitovanja OTP banke d.d. s dokumentacijom od 18. veljače 2022. iz kojeg slijedi da su 18. veljače 2019. s deviznog računa JA prebačena sredstva u visini 200.000,00 HRK (27.193,64 EUR), na račun čiji je vlasnik EA, a ista da je izvršila prijenos sredstava na račun Borovi potoci d.o.o. dana 18. veljače 2019. iznos od 100.000,00 kuna te dana 20. veljače 2019. iznos od 100.000,00 kuna.
10. Dakle, iz naprijed izloženih materijalnih dokaza nesporno je da je tužitelj dana 18. veljače 2019. sa svog deviznog prometnog računa otvorenog kod OTP banke, isplatio iznos od 200.000,00 kuna na kunski račun tuženice također otvoren kod OTP banke d.d. [adresa], te da je tuženica po izvršenoj uplati naznačenog iznosa od 200.000,00 kuna, istog dana 18. veljače 2019. isplatila iznos od 100.000,00 kuna na račun tvrtke Borovi potoci d.o.o., a potom dana 19. veljače 2019. isplatila preostali iznos od 100.000,00 kuna također na račun tvrtke Borovi potoci d.o.o.
11. Iz izvatka iz zemljišne knjige od 14. rujna 2021. slijedi da je tuženica vlasnica za cijelo poslovnog prostora u prizemlju stambeno poslovne građevine, s vlastitim ulazom s javne prometnice, ukupne korisne površine 38,18 m2, sa suvlasničkim udjelom u neodređenom omjeru čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].
12. Nadalje, među strankama nije sporna naprijed utvrđena činjenica da bi tužitelj sa svoga deviznog računa 18. veljače 2019. tuženici isplatio iznos od 200.000,00 kuna, koji je tuženica po izvršenoj uplati, istog dana 18. veljače 2019. isplatila iznos od 100.000,00 kuna na račun tvrtke Borovi potoci d.o.o. i preostali iznos od 100.000,00 kuna 19. veljače 2019., također isplatila tvrtki Borovi potoci d.o.o. Ono što je sporno među strankama i što se trebalo raspraviti tijekom postupka je da li je tužitelj dana 18. veljače 2019. s tuženicom sklopio usmeni ugovor o pozajmici iznosa od 200.000,00 kuna, a kojim se tuženica obvezala tužitelju isti vratiti u roku od mjesec dana, ili podredno prenijeti mu pravo vlasništva za cijelo na svom poslovnom prostoru položenom u k. o. [katastarska općina], a s obzirom da tuženica ove navode tužitelja poriče, tvrdeći da je naznačeni iznos samo prebačen s njenog računa, a isti da je tužitelj posudio vlasniku tvrtke Borovi potoci d.o.o.
13. U pogledu utvrđivanja ovih činjenica, sud je imao u vidu iskaze saslušanih svjedoka, kao i stranačke iskaze tužitelja i tuženice.
Svjedok ĐA svjedoči da tužitelja poznaje dugi niz godina, dok tuženicu da je vidio par puta. S tužiteljem da je poslovni partner jer njegova firma (ima Župa Kamen d.o.o. i obrt [obrt]) da je vanjski suradnik tvrtke Konarik Residence koju tužitelj da predstavlja. Tužitelj da mu je više puta privatno uletio kad mu je trebao novac, pa tako unazad tri godine, da je tužitelju radio kamen u njegovoj kući u [adresa], u [adresa]. Prije možda dvije-tri godine, tužitelja da je pitao da mu posudi 20.000,00 EUR na što da mu je isti rekao da je već posudio nešto gđi NA, da moraju prebiti nekakve radove, ne zna kakve, ali da je neki RA upetljan u to. Tužitelj da mu je rekao da je 200.000,00 kuna posudio-plasirao gospođi, ali da mu nije rekao kad će mu taj novac biti vraćen. Tuženicu da je upoznao kad je radio na tri kuće-zgrade, kao vanjski suradnik tvrtke Konarik Residence i tada da je bila u društvu s nekim ljudima i JA, a zadnji put da je vidio unazad godinu dana, lani, na marendi, jedva da su se prepoznali i javili jedno drugom.
Sud ovaj iskaz drži slabe dokazne snage jer isti svoja saznanja crpi isključivo iz priča tužitelja kojega poznaje dugi niz godina dok je tuženu vidio par puta. Ne zna ništa o radovima, a očigledno ne poznaje ni RA koji je vlasnik Borovih potoka d.o.o..
14. Svjedok MA navodi da je vlasnik firme Borovi potoci, koja se bavi građevinom i prodajom pločica, a kojoj da je tuženica posudila iznos od 200.000,00 kuna, što da piše na izvodima i da se vidi tko je uplatio i kome je uplaćeno. Posudba da je išla preko banke, u jedan put, s tuženicom da se nije dogovorio kad će joj vratiti taj novac, već je mislio to joj vratiti kad njegovoj firmi tvrtka Konarik isplati novac za posao koji im je odradio. On i tuženica da su se čuli telefonom i tada da joj je rekao, da kada mu Ž isplati novac za odrađeni posao, da će on njoj vratiti njen novac. Nije joj rekao u kojem roku, jer je smatrao da će mu to biti davno isplaćeno, dok Ž za taj njegov odrađeni posao, da mu je ostao dužan 330.000,00 kuna. Tuženicu da je upoznao preko JA koji mu je stranka u poslu, ne zna kako mu je tuženicu predstavio, niti kada je upoznao. Tuženica da nikad nije poslovno surađivala s njim, tj. njegovom firmom, dok ista da mu je posudila novac na osnovu toga što je znao tužitelja, što je s tužiteljem imao poslovne odnose, tj. preko tužitelja da je radio za firmu Konarik. Nakon što mu je tuženica posudila novac, istoj da je radio nekakve poslove na kući u Lici i taj odrađeni posao da je iznosio 51.000,00 kuna, za što da joj je poslao račun. S tuženicom telefonski da je dogovarao da mu posudi ovaj novac, a prije toga da je razgovarao s tužiteljem da napravi ovaj posao za Konarik i onda da mu vrati taj novac što mu je tuženica posudila. Ne sjeća se kada mu je točno novac posuđen, ali sve da je evidentirano, te kada oni (Ž) njega riješe za tih 330.000,00 kuna, onaj minus od tuženice da joj mora vratiti. Tužitelj da je sve to vodio, sve te poslove za Konarik i s njim da je sve dogovarao, ali da ne zna kakav je status tužitelj imao u toj firmi. Tužitelj da mu je rekao da će mu tuženica posuditi novac i da to treba vratiti. Prvo da je pitao tužitelja da mu posudi taj novac, isti da mu je rekao da će to riješiti posudbom, da će se tuženici nešto raditi i da će ona dati novac, pozajmicu, a poslije da će se obračunati što je tuženici rađeno, dok ostatak da će joj vratiti. Tuženici da je izdao račun za poslove na kući u [adresa], s tim da joj je još radio i na poslovnom prostoru u [adresa], te sve to da je obračunao u taj posao, a to da bi se odbilo od te pozajmice. Tužitelj da je uvijek imao nekakve žene, za koje da bi mu rekao di što da im napravi, pa tako da mu je rekao i za tuženicu da joj napravi nešto posla oko bazena kuće u [adresa], a u koju kuću da ga je uveo tužitelj. Ove radove da su izvodili njegovi radnici i ne sjeća se da li je tada viđao tuženicu. Tužitelju da vjeruje i s istim da surađuje deset godina, dok smatra da posao koji je odradio u [adresa] je trebao platiti vlasnik kuće. Ž da mu nikad nije ispatio iznos od 330.000,00 kuna i radi toga da ih je tužio, dok osobno nikad nije dobio poziv da da odgovor na tužbu gdje je tuženica tužila njegovu firmu zbog iznosa od 200.000,00 kuna. Fakturu koju je izdao tuženici i priložio (l.s.58), da je poslao putem pošte, ne zna kad, što da bi trebao provjeriti u knjigovodstvu, a do tada da nije dobio nikakvu tužbu. Tuženicu da je vidio u salonu i na autoputu prema [adresa], na benzinskoj postaji, na ulazu Zadar 1, kada su njegovi radnici išli gore. Tu da im je predstavio svoje radnike i rekao im da idu iza tužitelja i tuženice. Pojašnjava da između njega i tužitelja nije bio dogovor da će na ime kamate za ovu posudbu, tuženici odraditi nekakve poslove na njenoj kući u [adresa]. Za izvođenje tih građevinskih radova tuženici, da nema nikakav ugovor, ali da ima dokaznice mjera i slike. Od tuženice da nikada nije tražio da mu posudi novac u iznosu od 200.000,00 kuna, dok tužitelj da joj je dao broj žiro računa na koji mu je tuženica trebala uplatiti taj iznos, s tim da mu nije poznato da bi tužitelj uplatio tih 200.000,00 kuna tuženici, a nakon toga, tuženica taj iznos na njegov račun. Tuženica da mu je posudila ovaj novac radi tužitelja, koji da mu je ugovorio sve poslove za Konarik Residence. Ponavlja da nikad nije dobio nikakvu tužbu u svezi povrata ovog iznosa od 200.000,00 kuna, niti se na to očitovao, s tim da dopušta da je to došlo u njegovo knjigovodstvo a da mu to nitko nije rekao. Između njega i tužitelja do spora da je došlo kada se trebao vratiti iznos od 200.000,00 kuna, a nije mu poznato da bi tužitelj pisao nešto sudu u vezi ove posudbe. Po predočavanju odgovora na tužbu u predmetu posl. br. P-2834/2019, svjedok je izjavio da ne bi bio njegov potpis na danom odgovoru na tužbu u tom predmetu, a po predočavanju osobne iskaznice, svjedok je iskazao: „Ajde dobro, moj je potpis, može biti“.
Sud cijeni ovaj iskaz točan samo u dijelu u kojem se govori o novcu jer je u skladu s priloženim ispravama u spisu odnosno preslike izlistaja računa tuženice kod OTP banke d.d. iz kojih slijedi da je tužena uplatila ukupno 200.000,00 kuna na račun firme svjedoka. U daljnjem tijeku postupka izveden je dokaz suočenjem ovog svjedoka i stranaka o čemu će u daljnjem tijeku obrazloženja biti više riječi.
15. Svjedok FA u bitnom je iskazao da poznaje tužitelja s kojim da je dugogodišnji prijatelj. Tuženicu da nikad nije vidio, niti se sjeća da je vidio. Ne zna ništa o tome da bi tužitelj pozajmio nekakav novac tuženici, a niti mu je poznato ime EA. Iz razgovora s tužiteljem, da je znao da je u vezi s nekim, ali da nikad nije znao s kim, a to da mu je tužitelj rekao negdje prije epidemije korone 2019. Ne sjeća se da li je tužitelj na sahranu gospodina J došao s tuženicom iz razloga što je bilo puno ljudi.
Ovaj svjedok nema nikakvih saznanja u svezi predmetne pozajmice, a tuženicu niti ne zna pa se ovaj iskaz ukazuje kao irelevantan za pravilno rješenje spora.
16. Svjedokinja GA ne zna ništa o privatnom životu stranaka niti o predmetu spora pa se i ovaj iskaz ukazuje kao irelevantan.
17. Svjedokinja TA nema saznanja u vezi sporne pozajmice. Posvjedočila je da su stranke bile u emotivnoj vezi što nije sporno.
18. Svjedokinja VA sestra je tužene te je kao takva pristrana i subjektivna pa sud ovaj iskaz nije posebno cijenio s obzirom da je zbog bliskog stupnja srodstva vrlo slabe dokazne snage.
19. Svjedokinja PA jako je dobra prijateljice tuženice koja da joj je više nego sestra, bila je šokirana da ju je tužitelj tužio. Saznanja o pozajmici crpi isključivo iz priče tužene; potvrdila je emotivnu vezu stranaka, a na sud je ostavila dojam izrazito pristrane osobe u korist tužene.
20. Svjedokinja ČA u [adresa] da ima kuću u kojoj je preko ljeta, tako da joj je susjeda E (Jagoda), na udaljenosti nekih 4-5 km. Najviše da su se viđale u [adresa] i u tim njihovim razgovorima svašta su pričale, pa tako zna da je veza postojala jer njih dvoje zajedno da su dolazili kod njih u Liku. Vezano uz novac, da je bila priča, a tko je kome posudio, ona više da ne zna, dok tu priču da je čula od tuženice, ne zna detalje u svezi toga, a njena saznanja da bi danas na sudu bila u svezi rušenja njene stare kuće. Ne zna kako se zove firma koja je srušila njenu staru kuću u [adresa], a tada E (Jagoda) neki ljudi da su nešto radili u [adresa], pa ista da joj je rekla da će JA dopeljati te ljude, i upravo ti ljudi da su srušili tu njenu staru kuću. Za to rušenje da nije platila ništa, ne zna tko je dogovorio to rušenje koje da je bilo nekoliko dana (3-4 dana), a te radnike da je doveo JA. E (Jagoda) u [adresa] da nije imala staru kuću za rušenje. Nikome da se nije obratila u svezi toga koliko je trebalo platiti za te izvršene radove, a E (Jagoda) da joj nije rekla kako će ti radnici biti plaćeni, odnosno to da im je trebala biti prijateljska pomoć, a u tom trenutku da nije shvaćala da je to od njih dvoje, jer JA da je doveo ljude. Na upit da li ima kakvih saznanja da je tužena posuđivala novac firmi Borovi potoci, koja je srušila tu njenu staru kuću u [adresa], svjedokinja je na to ostala suzdržana.
21. Svjedok ZA svjedoči da je prijateljicu E (NA) upoznao 2017., a dvije godine kasnije, 2019. da je upoznao JA kada su došli kod njih i E (NA) ga je predstavila kao novog prijatelja. Njihova (svjedokova) stara kuća u [adresa] da se rušila, i kad su oni bili kod njih, da je bilo riječi o tome, te E (Jagoda) da je spomenula da JA ima neke radnike, neku firmu, neke „šljakere“, a u tom razgovoru da je rekla da je tom čovjeku posudila neke novce, pa da bi njegovi radnici mogli odraditi to rušenje njegove stare kuće. E (Jagoda) tada nije rekla o kojoj količini novca bi se radilo, niti je rekla ime čovjeka kojem je posudila taj novac. Zna da je posudila 200.000,00 kn tom čovjeku, a čiji dečki da su kasnije rušili tu njegovu staru kuću. Isti ti radnici koji su njemu srušili staru kuću, da su i E radili oko bazena, no ne zna koliko su dugo to radili E (NA). Nakon što je završeno rušenje, da je viđao JA i E (NA). JA i E (NA) da imaju svatko svoju kuću, a kad su dolazili kod njih, da bi dolazili zajedno i u [adresa] međusobno da su se pomagali. Misli da se ta veza raspala, da više nisu zajedno i više da ne dolaze kod njih u Liku. Prije samog poziva od suda, nitko da ga nije kontaktirao, pa tako mu nije poznato što tužitelj traži od tuženice, dok da ne ulazi u to je li itko ikome posuđivao, jer njihovo druženje da je bilo na prijateljskoj bazi. Ne zna da li je E (NA) posudila svoj novac ili nečiji drugi, ali da je bila priča da je posudila. Najvjerojatnije da je JA imao neke veze s tim čovjekom koji je radio za njega, a ovi dečki koji su rušili njegovu staru kuću da su bili od tog čovjeka koji je radio za JA.
21. a. Supružnici ZA razjasnili su da je su radnici Borovih potoka srušili njihovu stara kuću. Isti ti radnici radili su oko bazena, na kući tužene. ČA nije željela odgovarati na pitanja o pozajmici dok ZA misli da je tužena posudila 200.000,00 kn tom čovjeku (MA), a čiji dečki da su kasnije rušili njegovu staru kuću. Ne zna da li je E (NA) posudila svoj novac ili nečiji drugi.
22. Tužitelj JA tijekom stranačkog saslušanja navodi da je upoznao tuženicu krajem siječnja 2019., zvanično prvu kavu da su popili 8. veljače 2019., kada je počelo to njihovo poznanstvo. Negdje 12. veljače 2019. tuženica da je slušala razgovor između njega i gosp. MA u vezi te pozajmice, pa kad ga je isti pitao da mu posudi 200.000,00 kn, njegov odgovor da je bio negativan, odnosno da mu nije mu želio posuditi, jer do tada da nije ispoštovao njihove dogovore. Naime, gosp. MA da mu je ostao nešto dužan, 3.000,00 Eur-a, što je dokumentirano, a što da je platio za njegove radnike. Nakon kratkog vremena, gđa NA da mu je rekla, ako on mu ne želi posuditi, da će mu ona posuditi, a da će on njoj za vid kamate odraditi neke poslove. Upitao je kako će garantirati za tu posudbu, a ona da mu je odgovorila da nema problema, jer da ima stan i poslovni prostor. Nije razmišljao o tim stvarima, već više o tome da li je gđa NA osoba od povjerenja kojoj može vjerovati. Rečeno je bilo da će se ti novci vratiti za mjesec dana, a što nije bilo izvršeno. Razgovor između njega i gosp. MA u vezi pozajmice da se odvijao preko telefona u stanu gđe EA i taj razgovor ona da je slušala. Gđu EA i MA da je upoznao par dana prije tog razgovora, da bi se potom tužitelj ispravio i rekao kasnije. U početku tog telefonskog razgovora s MA gđa EA da nije znala gdje radi, gdje je zaposlen, u kojoj firmi, niti da je u to vrijeme radio kao prokurist u firmi Konarik Residence. Ovaj usmeni dogovor o pozajmici da se odvijao između njega i nje nakon što je završio razgovor s gosp. MA. Gđu EA da je znao jer su susjedi i da zna s kim je bila u braku i gdje je živjela. Nije znao broj njenog računa, i ona isti da mu je dala u stanu, a to sve da se odigralo u sat vremena. Pojašnjava da kada je gđa EA čula njegov razgovor, da mu je rekla da joj da taj novac da ga ona posudi MA da MA njoj odradi neke poslovne na kući u [adresa], a ona da će njemu vratiti taj novac u roku od mjesec dana, jer da ima sestru i braću, te stan i poslovni prostor koji je bio najbliže vrijednosti tog iznosa. Broj računa firme Borovi potoci gđa EA da je dobila od gosp. RA, no na koji način, to da mu nije poznato. Vrijeme je prolazilo, novci da se nisu vraćali, da bi negdje u 7. -8. mjesecu gđa NA tužila firmu Borovi potoci, dok u podnesku kojeg je danas njegov odvjetnik zaprimio na ročištu stoji drugačije, a to je da je on sve odradio za tu tužbu, što da nije točno. Gđa NA da ga je pitala da li ima nekog poznatog odvjetnika, na što da joj je odgovorio da ima odvjetnika od firme i nakon toga zajedno da su otišli do njega i ona tom odvjetniku da je potpisala punomoć. Kako je vrijeme prolazilo, gđa NA da je u par navrata kontaktirala s gosp. MA, koji da je i odradio nekakve poslove za istu. MA da je zvala u njegovoj nazočnosti, jedne prilike da je išla i na kuću i ostavljala mu pisane poruke na vratima, a čak jedne prilike da je kontaktirala suprugu gosp. RA. U odnosu što je navedeno u odgovoru na tužbu, oni da ne znaju u kojoj firmi radi, pa radi toga da pojašnjava da je zaposlenik firme Štefan&Katarina d.o.o. [adresa] od 2006. godine, sve da je legalno i uredno da plaća doprinose. Nikad da nije bio zaposlenik firme Konarik Residence d.o.o., već da je prijatelj s vlasnikom iste, pa stoga da su ga zamolili da bude prokurist kod njih. Ova njihova veza da je počela 8. veljače 2019. a ista da je trajala do svibnja 2019. Ta veza da je bila poslovna i prijateljska. Poslije svibnja 2020. da se nisu čuli, niti vidjeli 4 mjeseca, da bi poslije toga gđa EA ga nazvala i pitala ga za neke tehničke probleme koje je imala na kući u [adresa]. Svaki budući kontakt isključivo da je bio na poslovnoj razini, ponovo da je pitao za novce kada će mu vratiti, na što mu je odgovorila prvom prilikom kada proda nešto, a uvijek na prodaju da je bila kuća u [adresa] ili stan u [adresa]. Kada je posuđen novac gđi EA, da nisu bili zajedno na banci, a njegova poslovnica OTP banke da je na Boriku. Tako u jutarnjim satima, novac da je prebacio na račun gđe EA, a ona popodne prvi dio novca da je prebacila gosp. RA (poslovnica Marival), tako da nisu bili zajedno kako to ona tvrdi, a pogotovo ne drugi dan. Na upit zašto je tuženicu tužio tek 2021. godine s obzirom da je rečeno da mu je ista novac trebala vratiti za mjesec dana, tužitelj je naveo da njemu nije problem novac, dok ista da mu je svaki mjesec obećavala da će vratiti novac. U petom mjesecu 2021. gđa EA da je pokrenula i tužbu protiv vlasnika kuće u [adresa] koju da je kupio ignorirajući ga kao vlasnika iste, da bi naknadno od suda bio pozvan kao svjedok u tome. Tada prvi put da je čuo pojam umješač i onda da je vidio da se radi o prevari na potpuno isti način kao i za ovih 200.000,00 kuna. Ista forma, da će prodati stan, poslovni prostor, Đ i onda da će mu vratiti novac. Upravo radi toga da je progledao i zaključio da je vrijeme da reagira. Na upit zašto je zajedno s tuženicom u veljači 2021. kupio kuću u [adresa] ako mu je ona već bila dužna 200.000,00 kuna, tužitelj je naveo da je u odgovoru na tužbu ista navela da joj on to čini osvetu za kuću u [adresa], a tuženica da nije rekla istinu tko je kupio tu kuću, čija je i kako je kupljena, te u detalje da ne bi išao. Naime, u to vrijeme da su bili u poslovnom odnosu, obzirom da su ostali u prijateljskom odnosu i da nisu bili neprijatelji kad su prekinuli njihovu vezu. Tako ovu kuću da je on kupio, ali zbog birokratskih pitanja i papirologije, da je bio plan da naprave zgradu i prodaju stanove. Svojim novcem on da je platio teren, i na taj način gđa EA samo da je fiktivno stavljena, sve da se ne bi radili papiri dvaput, a inače da živi u svijetu gdje još vjeruje ljudima. S RA, vlasnikom firme Borovi potoci, on da ne surađuje, već firma Konarik Residence d.o.o. s njim da je sklopila općenito ugovor za izvođenje keramičkih radova 2008. godine. Ne zna da li je gđa EA ikad vidjela i upoznala gosp. RA prije navodne posudbe, a prilikom objašnjenja činjenice da je tuženicu upoznao 8. veljače 2019. kada su popili prvu kavu, a da bi 10 dana nakon toga istoj dana 18. veljače 2019. posudio 200.000,00 kuna, tužitelj je naveo da je to za njega normalno, da vjeruje ljudima, pogotovo kad zna gdje tko živi, što radi i kako se predstavio. Sudsku pristojbu u postupku u kojem je gđa EA tužila Borove potoke, on da je platio, jer ista da mu je dala novac za to i zamolila ga da plati, te ne vidi u čemu je problem. Priznaje da je od sestre gđe EA posudio novac uz kamatu, pitajući se zašto ne? Poriče da bi radnici firme Borovi potoci po njegovom nalogu srušili staru kuću u Lici susjeda ZA, već gđa EA kada su bili kod gđe ČA i R na kavi, da je rekla, a pošto je ona s njima bila prijatelj, da će ona to riješiti s gosp. RA, jer da joj je on dužan neke novce, pa da se oni ne muče. Koliko je njemu poznato, da nema nikakve tužbe Borovih potoka protiv firme Konarik Residence, već ovrha da je povučena, a razlog tome da je bio što firma Borovi potoci nije izvršila jedan dio posla koji je po ugovoru bila obvezna. Navodi da nikada on i gđa EA nisu živjeli u izvanbračnoj zajednici, a pita se ima li smisla da netko tako živi, a imaju kuću i stan na udaljenosti 300 m zračne linije. Ne zna što znači da su papuče u nečijem stanu, te svjedoci da moraju biti instruirani u vezi nečega, a on da zna što je točno bilo. Iskaze svjedoka da je pročitao, u jednom ili nijednom da nije navedeno da su ga vidjeli u tom stanu ili njegovu odjeću, osim što je sestra gđe EA rekla to što je rekla.
23. Tuženica EA tijekom saslušanja navodi da ima imanje u [adresa], poslovni prostor i stan, kao što je naveo tužitelj. U [adresa] da ima kamin koji da je u kamenu, i sa istog da su počele otpadati kamene ploče, radi čega da je početkom 2019. nazvala njihovog zajedničkog prijatelja da li ima osobu koja bi joj to mogla riješiti. Na to da joj je rečeno da jedina osoba koja joj može pomoći i to riješiti je gosp. JA i dao joj je njegov broj. Gosp. JA da je nazvala, objasnila mu u čemu je problem, na što da joj je rekao da će joj to napraviti, ali da bi trebao vidjeti što treba napraviti. Tako da su se dogovorili ga pokupi ispred njegove kuće, s tim da joj je objasnio gdje stoji. Nakon posla da je otišla, pokupila ga i tako da su otišli za Liku. Taj sat vremena do Like da su proveli u ugodnom razgovoru, te kad su došli gore i to pogledao da je rekao da će rado to napraviti, ali u međuvremenu da mora otići do Slovačke, pa to da će napraviti kad se vrati. Tužitelj da je otišao u Slovačku i cijelim njegovim putem da su razgovarali preko telefona o svemu i svačemu, to da je bilo navečer. Kada se vratio opet da su razgovarali i dopisivali se, i u principu da je krenula nekakva zaljubljenost. Ponovo da su otišli u Liku, on da je to napravio, te praktički tada da kreće njihova veza. On da je jako forsirao tu vezu, jer za nju to da je bilo malo naporno, u smislu kada bi došao kod nje da bi bio cijeli dan, ali istovremeno da joj se to sviđalo, no to da je bilo malo prebrzo. Isto tako da je govorio da nema previše vremena za čekati i mudrovati, da su slobodni i odrasli ljudi, te da to može biti jedna lijepa, kvalitetna budućnost između njih dvoje, te praktički tada da je počeo spavati kod nje i preselio se u njen stan. Misli da je već nakon jedno desetak dana nakon što se vratio iz Slovačke, došao živjeti kod nje u stan. Dogovorili su se da kreću odmah i da će se polako upoznavati, jer kako se predstavio, da joj je bio jednostavno prekrasna osoba, čovjek. Tada da su počeli planirati o svemu (o zajedničkoj budućnosti, o tome kako će što napraviti). Kod njega da nisu živjeli, jer tada njegova kćerka da je živjela kod njega, pa da je bilo glupo da tamo žive, kad su mogli živjeti sami kod nje. Vikendom da su odlazili u Liku, to da su obožavali, te jedan dan da joj je rekao da je vidio neke ploče oko njenog bazena koje da nisu ravnomjerne, pa to da bi trebalo napraviti. Na to da mu je odgovorila da joj se ne da i da ne želi na to trošiti jer da to nije u tako lošem stanju. Došli su kući i sljedeći dan da joj je došao s pričom da ga je jedan (ružno da se izrazio) pitao da mu posudi novce, a da on ima način kako će odraditi te ploče u [adresa], a da ih to ništa ne košta. Na to da ga je upitala kako, a on da joj je rekao da ga je ovaj pitao novac i da mu je rekao da nema, ali da njegova buduća žena ima taj novac i da će mu ona (tuženica) posuditi taj novac, s tim da za uzvrat on treba poslati 2-3 radnika u Liku da preslože te ploče kao protuuslugu. Kako joj je rekao da je taj dužan F i vragu, da ga je pitala je li to riskantno, na što da joj je rekao da se ne treba bojati jer on i Borovi potoci da rade za istog vlasnika s kojim da je dobar, pa ukoliko ovaj (vlasnik Borovih potoka) ne bude vratio te pare, da će on u dogovoru s vlasnikom firme mu odbiti taj dug od naplate. Jednog dana, tužitelj da joj je došao i rekao da moraju otići do odvjetnika, da mora potpisati punomoć, jer ako dođe do spora, da se ona s tim ne zeza. Tako da su otišli kod Birkića gdje je potpisala punomoć i tu da je završila sva njena briga oko tih novaca. Cijelo vrijeme da nije znala što se događa i kada je došlo do ovoga, da nije znala da je krenuta tužba prema Borovim potocima, dok joj to nije rekla njena odvjetnica, navodeći da je krenuo nekakav spor, da je našla nekakav spis u arhivi, da je gosp. JA u principu tužio Borove potoke. JA da nije dala nikakav novac da plati pristojbe i slično, te njena odvjetnica da joj je rekla da mora kontaktirati odvjetnika Birkića, što da je učinila i isti da joj je ljubazno rekao da s time ne želi imati nikakve veze, obzirom da je od njega (odvjetnika) tražila da povuče tu tužbu protiv Borovih potoka. Kad ga je upitala zašto takva reakcija, odvjetnik da joj je odgovorio da mu ništa nije plaćeno i da se više ne želi time baviti, a na to da mu je odgovorila da nikome nije ostala dužna, pa da neće ni njemu, te mu je platila taj novac unazad mjesec dana kada je kontaktirala odvjetnika Birkića. To da je platila jer njena odvjetnica da joj je rekla da odvjetnik Birkić može to sudski potraživati od nje s obzirom da je u njeno ime pokrenu parnicu protiv Borovih potoka. Nedavno da je dobila tužbu u plavoj koverti, u šoku da je nazvala odvjetnicu, pitala je što je to, te joj je ista rekla o čemu se radi, s obzirom da nije znala da je JA tužio i da je na tu priču zaboravila. Oni (ona i tužitelj) da su živjeli u izvanbračnoj zajednici, živjeli skupa. U jedan stan da su se trebali preseliti koji je tužitelj trebao kompenzirati s G i prodajom njene nekretnine, a ona da bi postala suvlasnik toga stana. Međutim, ta kupnja da nikad nije realizirana zato što je tužitelj dogovorio jednu cijenu s vlasnikom, a poslije toga da je bila druga cijena, te oni da se nikako nisu mogli dogovoriti o konačnoj cijeni tog stana. Redovito da su boravili u njenom stanu, a kad se taj novi stan kompletno uredio, tamo da su boravili i tamo da su dolazila i njihova djeca, pri tome da misli na Goranovu i njenu djecu. Nakon određenog vremena, upitala ga je li uspio dogovoriti cijenu u konačnici, na što joj je rekao da je sin tog vlasnika preuzeo poslove i da se vrlo teško može s njim dogovoriti. To da joj je postalo prenaporno i prenesigurno da se useli u tuđi stan, tako da je uzela svoje posuđe i sve ostalo, te se vratila u svoj stan. U tom novom stanu da su boravili njih dvoje par mjeseci, sve to da je bilo tijekom 2019.-2020. pa tamo da su i dočekali Božić. U njen stan da se s njom vratio i JA i u istom da su nastavili živjeti zajedno. Kada im je taj stan izašao „na nos“ da su odlučili odustati od tog stana, te da će on u dogovoru s vlasnikom kompenzirati ono što su njih dvoje uložili u taj stan i da će se isti dati na prodaju, a oni sebi da će napraviti kuću u [adresa], jer tamo da su kupili teren. Kada su se razišli, da nisu ostali u dobrim odnosima, jer kad je „prčkala“ po njegovom telefonu, da je vidjela da nije jedina žena u njegovom životu, tako da je ona prekinula vezu radi toga u 4. mjesecu 2021. Nakon prekida da nisu ostali prijatelji, niti je ikad u životu imala poslovne veze s tužiteljem. Oni da su se zaljubili odmah, posao uređenja ploča na kominu da je bio od sat vremena, to da je trebalo samo vratiti i zalijepiti par ploča što su otpale. Gosp. RA nikad u životu da nije osobno kontaktirala, niti se čula s njim. Prvi put u životu da ga je vidjela ovdje na sudu kada je došao kao svjedok. JA da mu je rekao za nju, ali nikad da nije dobila onaj račun koji je gosp. RA priložio sudu tijekom saslušanja kao svjedoka. Isto tako, da nije potpisala neku narudžbenicu firmi Borovi potoci da joj se nešto odradi, jer isključivo to da je bila igrica Goranova, da sve ovo izvede za te novce. Na sve to da je pristala, jer tada da se zaljubila. Prijedlog da se makne stara kamena kuća gđe ČA, da nije bio njen, već JA da je rekao da će on to srediti, dok te radnike koji su došli rušiti, da ne poznaje. Naime, tim njihovim zajedničkim prijateljima, kad su se žalili za tu staru kamenu kuću, JA da im je predložio da će on to srediti, da će jednim udarcem ubiti dvije muhe, jer da će pomoći tim ljudima da maknu tu kuću, kao što je i učinio. Poslije toga, JA da joj je rekao da su se radnici Borovih potoka dosta zadržali na rušenju te kuće njihovih prijatelja, dok kod nje isti da se nisu dugo zadržali. Nakon svega toga, o tim novcima da uopće nije razmišljala, jer JA da joj je rekao da se ne brine, a kad je potpisala punomoć da joj je rekao da će na ovakav ili onakav način dobiti taj novac. Inače, da 35 godina ima svoj obrt i u nikakve poslovne transakcije da nije htjela ući s JA ili s bilo kim drugim. Kod prebacivanja ovog novca od 200.000,00 kuna, zajedno da su otišli u banku i službenica da im je rekla da radi nekakvog poreza ne mogu odmah prebaciti cijeli iznos, nego prvo 100.000,00 kuna, a drugi dan 100.000,00 kuna. Tako da je i učinila. Novac da joj je prvo prebacio JA na njen račun, a ona nakon toga da je to proslijedila tom njegovom poslovnom partneru. Kad su prebacili taj novac na račun Borovih potoka, da su bili skupa, ali da se ne sjeća u kojoj poslovnici OTP banke da su bili tada. Taj račun, isto tako da joj je JA dao, i to da je bio dogovor između nje i tužitelja, i to isključivo na njegov nagovor, jer da je bio plan da se Lika lijepo uredi, iznajmljuje i tako da zarađuju novac. Na poseban upit može li pojasniti zbog čega JA taj novac nije prebacio direktno preko svog računa na račun Borovih potoka, tuženica navodi da je JA našao način kako da njegovi radnici odrade te ploče oko bazena, a da je to ništa ne košta, a kao ona da posuđuje novac, a ne JA, i on da će njoj za to odraditi posao, jer joj je JA rekao da je rekao vlasniku Borovih potoka, ako mu njegova buduća supruga posudi, da joj mora odraditi ove poslove u [adresa], na što da je ovaj pristao. Tužitelj da se nikad nije prijavio na njenu adresu, jer da su planirali kupiti zajednički stan, zajedno u istom živjeti, a to s obzirom da oboje iza sebe imaju ranije brakove. Neposredno nakon zajedničkog življenja, odmah da su započeli sređivati taj stan, u namjeri da tu zajedno žive, dok Goranova pošta da je dolazila na adresu na njegovu kuću. Ne zna, ne sjeća se u kojem mjesecu 2019. su ove poslove u [adresa] radili radnici Borovih potoka, no zna da je bilo lijepo vrijeme i ponekad da je istima kuhala ručak. U četvrtom mjesecu prošle godine, kada su dobili T, da su prekinuli vezu, s tim da su nakon toga još razvlačili nekoliko mjeseci. Pretprošlo ili prošlo ljeto, ne zna, tužitelju da je uzela njegov telefon i gledala po njemu, a on na da je tada nešto radio oko voćaka.
24. Nadalje, iz preslike računa-otpremnice: 94/01/1 od 2. studenog 2021. (l.s.58) slijedi da su tvrtka Borovi potoci d.o.o. iz Starigrada ovu otpremnicu naznačili na ime NA za izvršene građevinske usluge s materijalom u iznosu od 51.000,00 kuna, a koji radovi da su rađeni u [adresa] na kući, rušenje kuće, radovi oko bazena i drugi građevinski radovi.
25. Izvršenim uvidom u priloženi parnični predmet ovog suda posl. br. P-986/2021 sud je utvrdio da je EA kao tužiteljica, ovdje tuženica, ustala tužbom radi isplate iznosa od 200.000,00 kuna protiv tuženika Borovi potoci d.o.o. Tuženik Borovi potoci d.o.o. u odgovoru na tužbu od 25. lipnja 2020. (l.s.16 ovog predmeta) navodi da je EA dala pozajmicu, ali pozajmicu da je dala u ime JA. Firma Borovi potoci d.o.o. da se obvezala napraviti građevinske radove za JA (Konarik Residence d.o.o.), građevinski radovi da su napravljeni u vrijednosti od 336.399,00 kuna, još da treba napraviti cesiju za iznos kolika je bila pozajmica između EA i Borovih potoka d.o.o., tako da će Konarik Residence platiti na tekući račun EA da se zatvori ta pozajmica i Borovi potoci d.o.o. da nemaju više dugovanja prema EA. Nakon toga, podneskom od 26. kolovoza 2021. (l.s.20) tuženik Borovi potoci d.o.o. je naveo da priznaje navode iz toč. I. ove tužbe (primitak 200.000,00 kuna), s tim da je istakao da su Borovi potoci d.o.o. izvršili građevinske radove uređenja poslovnog prostora na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], zk ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i uređenje dvorišta na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], Gospić, a koje nekretnine da su u vlasništvu tužiteljice EA,
26. Dakle, iz odgovora na tužbu koji je HA kao dogovorna osoba svoje firme Borovi i potoci d.o.o. u ovoj parnici dao razvidno je da isti naveo da EA dala pozajmicu, u ime JA. Firma Borovi potoci d.o.o. da se obvezala napraviti građevinske radove za JA (Konarik Residence d.o.o.), koji da napravljeni u vrijednosti od 336.399,00 kuna, te da treba napraviti cesiju za iznos kolika je bila pozajmica između EA i Borovih potoka d.o.o., tako da će Konarik Residence platiti na tekući račun EA da se zatvori ta pozajmica i Borovi potoci d.o.o. da nemaju više dugovanja prema EA., da bi kasnije u podneskom od 26. kolovoza 2021. (l.s.20) naveo da priznaje navode iz toč.I. ove tužbe (primitak 200.000,00 kuna), s tim da su Borovi potoci d.o.o. izvršili građevinske radove na nekretninama u vlasništvu tužiteljice u iznosu od 58.725,00 kuna, te ova tražbina tuženika prema tužitelju da postoji od 1. srpnja 2019. pa stoga da ističe prigovor radi prijeboja.
Nadalje, nesporno je da je tužitelj prokurist kod tvrtke Konarik Residence d.o.o. [adresa],
27. Na ročištu od dana 17. prosinca izvršeno je u dokaznom postupku suočenje stranaka i svjedoka MA.
Na poseban upit pun. tužitelja, svjedok navodi da je iznos od 200.000,00 kn primio na ima pozajmice od gđe. Jagode. Na daljnji upit, isti navodi da je on s gđom. Jagodom dogovorio da će se pozajmica vratiti kroz obavljanje građevinskih radova u salonu i u kući u [adresa], pretpostavlja da se radilo o njezinim nekretninama. To je JA sve vodio. Na daljnji upit, isti navodi da je on s JA dogovorio, a ne s NA da će se poslovi odraditi. JA je to radio za NA. Na daljnji upit, isti navodi da je JA dogovorio da se ti poslovi odrade za tuženu NA, ona je isto bila prisutna, zna sve što se radilo i dogovaralo. Tužena osporava da bi bila prisutna i tvrdi da se nisu nikada vidjeli. Sudjelovala je u dogovoru, ali ne u ovome o čemu je upravo svjedok iskazivao. JA joj je rekao da će naći nekoga tko će odraditi građevinske poslove, međutim to nije ta priča. Točno je da se radi o njezinoj kući u [adresa] i o salonu međutim točno je da su ona i JA jedan vikend otišli u Liku; da je on vidio problem oko ploča oko bazena; da mu je ona rekla da ne želi sada trošiti novac na to i da bi joj on sutradan rekao da ima jedna "budaletina", misleći na RA, svima je dužan, da ga je pitao (RA) tužitelja da mu posudi 200.000,00 kn, što je on i htio mu posuditi međutim je rekao da taj novac njegov ide preko njezinog računa za RA, da ispadne kao da mu je ona posudila, a ne on, a da će joj on zauzvrat mukte odraditi posao oko bazena i salona. RA je trebao vratiti njoj novac, a onda bi ona vratila JA, međutim HA nije vratio novac, a ona se odrekla tog novca, njoj ionako nije imao što vratiti. Tužitelj tvrdi da joj je rekao da mu neću posuditi novce, na što je ona rekla da će mu ona posuditi, a da on na ime povrata obavi građevinske radove na njezinim nekretninama u [adresa] i salonu. Dalje je bilo da ga je ona pitala da joj on (tužitelj) posudi tih 200.000,00 kn koje ona ima na banci, ali su joj oročeni, te joj je on tako i prebacio na račun 200.000,00 kn, a ona je to dalje prebacila na račun Borovih potoka.
28. Analizom iskaza svjedoka RA razvidno je da svjedok tvrdi da mu je tuženica posudila iznos od 200.000,00 kuna, posudba da je išla preko banke u jedan put. Telefonom s tuženicom da je dogovorio da mu posudi ovaj novac, ali da nije dogovorio kad će joj vratiti taj novac, da bi kasnije u iskazivanju prvo naveo da je telefonom s tuženicom dogovorio da mu posudi ovaj novac i da joj je rekao da kad mu Ž isplati novac za odrađeni posao, da će on njoj vratiti novac, da bi potom naveo da je prije toga pitao tužitelja da mu posudi taj novac, a isti da mu je rekao da će to riješiti posudbom, da će tuženici nešto raditi i da će ona dati u pozajmicu taj novac, a poslije da će obračunati što je tuženici rađeno, dok ostatak da će joj vratiti. Potom u suočenju svjedok tvrdi da je cijela pozajmica vraćena kroz obavljene radove u Lici i salonu, a u predmetu P-986/21 navodi da je EA dala pozajmicu, ali pozajmicu da je dala u ime JA dok su se Borovi potoci obvezali napraviti građevinske radove za JA (Konarik Residence d.o.o.) i koji su napravljeni u vrijednosti od 336.399,00 kuna te da još treba napraviti cesiju za iznos kolika je bila pozajmica između EA i Borovih potoka d.o.o..
Sud iskaz svjedoka RA cijeni potpuno nepouzdanim, konfuznim i kontradiktornim.
28.a. Tužitelj tvrdi da kada je gđa EA čula njegov razgovor i od RA, da mu je rekla da joj da taj novac da ga ona posudi RA da RA njoj odradi neke poslove na kući u [adresa], a ona da će njemu vratiti taj novac u roku od mjesec dana. Također da je broj računa firme Borovi potoci gđa EA dobila od gosp. RA, međutim svjedok RA navodi da joj je tužitelj dao broj žiro računa na koji mu je tuženica trebala uplatiti taj iznos, s tim da mu nije poznato da bi tužitelj uplatio tih 200.000,00 kuna tuženici, a nakon toga, tuženica taj iznos na njegov račun. Činjenica tko je dao broj računa je nebitna, a kao što je već rečeno iskazu svjedoka RA ne može se pokloniti vjera u niti jednom dijelu. Nadalje, tužitelj tvrdi da je veza s tuženom bila poslovna i prijateljska i okončala se 2019. čemu sud uopće ne vjeruje kao što ne vjeruje da su prijateljski i poslovno 2021. kupili zemlju u [adresa] jer je to neživotno i nelogično, već je za zaključiti da su u vrijeme kupovine zemlje u [adresa] u veljači 2021. stranke i dalje bile u emotivnoj vezi koja je trajala cca dvije godine od 2019. do 2021.. Neuvjerljivo je i da je ugovoren rok od mjesec dana za vraćanje zajma da bi dvije godine nakon toga zajedno kupovali nekretninu, a zajam nije vraćen. Teza je tužitelja da je tužena rekla da joj da taj novac da ga ona posudi RA, a da RA njoj odradi neke poslove na kući u [adresa], a ona da će njemu vratiti taj novac u roku od mjesec dana. Međutim, postoji i račun na 51.000,00 kuna koji je svjedok RA ispostavio tuženoj na račun upravo tih radova, što baca sumnju na tezu tužitelja i sud je skloniji vjerovati da je iz nekih „poslovnih“ razloga JA ipak preko tužene svoje novce prebacio na račun Borovih potoka s kojom firmom je poslovno surađivao kao prokurist firme Konarik i Dokozi pomogao dobiti poslove. S obzirom da je nesporno RA bio u dugovima uvjerljivije je objašnjenje tužene da je tužitelj pozajmio novac Borovim potocima, a da su radovi na kući u [adresa] bili vid „kamate“ za pozajmljeni novac i možda vraćanje nekih usluga. S obzirom na postojanje emotivne veze logično je i životno da je tužitelj želio pomoći tuženici (i njezinim prijateljima) kao njezin partner u skladu sa svojim mogućnostima. Činjenicu da je tužena dozvolila da se preko njenog računa pozajmljuje novac ista objašnjava zaljubljenošću što se čini razumnim objašnjenjem jer se u emotivnim vezama ljubavnici često ponašaju lakomisleno i nerazumno.
29. Primjena pravila o teretu dokazivanja – čl. 221a. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 117/2003, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023 - dalje: ZPP) u vezi čl. 8. tog Zakona obvezuju sud da uzme da nije istinita tvrdnja, za istinitost koje stranka, koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila kadra pružiti sudu dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava. U ovoj pravnoj stvari teret dokazivanja je na tužitelju koji da bi uspio u sporu mora dokazati da je sklopio ugovor o zajmu s tuženom odnosno da joj je posudio 200.000,00 kuna. Kako tužitelj predloženim i izvedenim dokazima nije dokazao činjenične navode tužbe trebalo je odbiti glavni tužbeni zahtjev kao neosnovan.
30. U odnosu na eventualno kumulirajući tužbeni zahtjev:
Prema čl. 114. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14, dalje: ZV), vlasništvo se može steći na temelju pravnoga posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i temeljem zakona. Odredba čl. 119. st. 1. ZV propisuje da se vlasništvo nekretnine stječe zakonom predviđenim upisom stjecateljeva vlasništva u zemljišnoj knjizi na temelju valjano očitovane volje dotadašnjeg vlasnika usmjerene na to da je njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja, ako zakonom nije određeno drukčije.
31. Tužitelj bi sklapanjem (eventualno) ugovora o zajmu stekao valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva, međutim da bi doista stekao pravo vlasništva potreban je modus stjecanja, a to je uknjižba u zemljišnu knjigu, što znači da bi tužitelj da je dokazao postojanje ugovora o zajmu, a što nije, imao valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva, ali još uvijek nije stekao vlasništvo nekretnine za što je potrebna uknjižba.
32. Iz činjeničnog supstrata tužbe ne proizlazi da su se ispunili zakonski uvjeti za stjecanje vlasništva temeljem odluke suda ili zakona odnosno nasljeđivanjem, već se radi o stjecanju valjane pravne osnove za stjecanje prava vlasništva ugovorom o zajmu, a s obzirom da je sud vezan činjeničnom osnovom tužbe iz koje ne proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva trebalo je donijeti presudu kojom se i eventualno kumulirajući zahtjev odbija kao neosnovan.
33. Odluku o trošku sud temelji sukladno odredbi članka 154. st.1. i čl.155. st.1. ZPP, a isti se odnosi na zastupanje tuženice po punomoćnici iz redova odvjetnika, te joj je priznat trošak i to za: sastav odgovora na tužbu od 29. studenog 2021., sastav podneska od 27. siječnja 2022. i 14. ožujka 2022. (obrazloženi podnesak), zastupanja na ročištu od 19. siječnja 2022., 7. veljače 2022., 4. i 25. ožujka 2022., 19. travnja 2022. i 3. svibnja 2022., 29. studenog 2023., 25. rujna 2024. i 17. prosinca 2024. za svaku poduzetu radnju iznos 250 bodova, sukladno Tbr.8. toč.1. i Tbr.9. toč.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 148/09, 18/11, 143/12, 103/14, 118/14 i 107/15 - u daljnjem tekstu Tarife), što iznosi 6.000,00 EUR te uz PDV u visini od 25% , što u konačnici daje iznos od 7.500,00 EUR dok je u preostalom dijelu, preko dosuđenog iznosa, zahtjev tuženice za naknadom troška, sud odbio kao neosnovan.
U Zadru, 30. siječnja 2025.
S U D A C
Sonja Miljak
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda za nadležni Županijski sud, pisanu u tri istovjetna primjerka za sud i protivnu stranku.
D N A:
1.Tužitelju po punomoćniku
2.Tuženici po punomoćnici