Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-237/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca Andree Boras Ivanišević predsjednice vijeća, Sonje Meštrović članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Borisa Mimice člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice BA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i 2. tužitelja AA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koje zastupa punomoćnik Željko Matijević, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženika KA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Adnan Rizvić, odvjetnik u Rijeci, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji, poslovni broj Pn-228/2024-5 od 29. studenog 2024., u sjednici održanoj 30. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji, poslovni broj Pn-228/2024-5 od 29. studenog 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da isplati tužiteljima ukupni iznos od 73.661,16 eura na ime naknade neimovinske štete po osnovi povrede prava osobnosti prava na psihičko i duševno zdravlje i integritet i to 1. tužiteljici iznos od 43.798,53 eura, i 2. tužitelju iznos od 29.862,63 eura, sve u roku od 15 dana (točka I. izreke).

1.1. Odlukom o troškovima postupka naloženo je tuženiku da tužiteljima naknadi parnični trošak u iznosu od 7.564,07 eura zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude, sve u roku od 15 dana (točka II. izreke).

2. Protiv te presude žali se tuženik pobijajući je u cijelosti zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači i tuženiku dosude troškovi postupka, podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

2.4. Žalba nije osnovana.

3. Prema odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točki 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

3.1. Suprotno žalbenim navodima, nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.

3.2. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju žalbenim navodima pa je neosnovan i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja.

4. Predmet ovoga spora je zahtjev 1. tužiteljice radi isplate iznosa od 43.798,53 eura i zahtjev 2. tužitelja radi isplate iznosa od 29.862,63 eura, sve na ime naknade neimovinske štete koju su pretrpjeli radi smrti bliske osobe.

5. Prvostupanjski sud je nakon provedenog dokaznog postupka utvrdio:

- da je prednik tužitelja sada pok. RA preminuo **.**.2017.,

- da je prednik tužitelja sklopio brak s NA **.**.1977.,

- da je presudom Županijskog suda u Rijeci optuženik KA proglašen krivim što je dana 16. listopada 2017. oko 12,15 sati, u [adresa], na livadi iza obiteljskih kuća [adresa], tijekom prepirke s RA, a nakon što ga je ovaj udario šakom u predjelu glave zadavši mu otvorenu ranu glave supraorbitalno lijevo dužine 3 cm te manju otvorenu ranu infraorbitalno lijevo veličine 1 cm, u tijeku odbijanja daljnjega napada, u cilju da RA liši života, kuhinjskim nožem dužine oštrice 20 cm imenovanoga više puta uboo u predjelu glave, prsnog koša i trbuha zadavši mu ukupno 6 ubodnih i ubodno reznih rana kojom prilikom je RA zadobio ubodnu ranu na licu s probojem u maksilarni sinus, ubodno rezne rane na prsnom košu s ozljedom osrčja, desne klijetke srca i desnog pluća, ubodne rane trbuha s ozljedom potrbušnice, velike trbušne marame i gušterače te krvarenje u srčanu vreću, krvarenje u desno prsište, krvarenje u trbušnu šupljinu i izraženu opću tešku posljedičnu malokrvnost, koje ozljede su teške i po život opasne i uslijed kojih je RA, zbog unutarnjeg iskrvarenja uslijed ubodno rezne rane prsnog koša i ozljede osrčja i srca te desnog pluća, ubrzo nakon toga preminuo, dakle, ubio drugog u prekoračenju granica nužne obrane, čime je počinio kazneno djelo ubojstva u prekoračenju granica nužne obrane iz članka 110. KZ-a, u vezi s člankom 21. stavak 3. KZ-a/11., pa je osuđen na kaznu zatvora od tri godine,

- da iz obrazložena kaznene presude dalje proizlazi da su odnosi pokojnog oštećenika i optuženika duže vrijeme bili poremećeni, vezano za pitanje vlasništva dijela nekretnina, a što je eskaliralo 16. listopada 2017., nakon odlaska geodete, napadom oštećenika na optuženika, kada je optuženik u prekoračenju nužne obrane ubio oštećenika RA, pri čemu je vijeće prihvatilo obranu optuženika koji je naveo da je uzeo nož, rukavice i vrećicu te krenuo u kestene, a da je pokojni oštećenik, vidjevši ga kroz prozor svoje kuće, krenuo za njim i dok je optuženik bio na livadi, da mu je počeo vikati, psovati i govoreći da tuda ne može prolaziti jer je to privatno vlasništvo, iako se radilo o livadi susjeda, te da ga je oštećenik odgurnuo rukama, uslijed čega je optuženik zateturao i rekao mu da ga pusti, da vidi da ima nož u ruci i da može ozlijediti sebe ili njega te da ne želi svađu, pa da je oštećenik uzvratio da nikud ne ide, da može samo gore, pokazujući na nebo i tada da ga optuženik osjetio udarac, zbog čega je taj sud zaključio da je razlog napada oštećenika na optuženika bila imovina oko koje su nisu mogli dogovoriti te da je pokojni oštećenik kritične prigode dotrčao do optuženika i napao ga verbalno, a potom i fizički,

- da iz mišljenja sudskog vještaka dr. Dražena Cuculića proizlazi da je pokojni oštećenik zadao optuženiku laku tjelesnu ozljedu u vidu razderotine ispod i iznad lijevog oka te krvnog podljeva vjeđa lijevog oka i to jednokratnim djelovanjem sile – jednim udarcem stisnutom šakom silom nekog srednjeg intenziteta u području lijevog oka,

- da su presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Kž-57/2019 od 1. veljače 2022. odbijene žalbe državnog odvjetnika i optuženika KA te je potvrđena prvostupanjska presuda Županijskog suda u Rijeci poslovni broj K-7/2018 kojom je optuženik KA proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv života i tijela – ubojstva u prekoračenju granica nužne obrane iz članka 110. u svezi članka 21. stavak 3. Kaznenog zakona i osuđen na kaznu zatvora od tri godine,

- da je u svom iskazu 1. tužiteljica navela da je predmetnog dana suprug došao kući prethodno dovezavši drva te otišao u dvorište pogledati kamp kućicu koja je bila oštećena, a naokon 10-ak minuta da je izišla ispred kuće kad je vidjela tuženika koji joj je rekao: "Ubio sam ti RA. Tamo ti leži.", pa da je zvala susjeda da zove hitnu i otrčala tamo, ali suprug da je već bio mrtav; također da su toga dana trebali doći geodeti na izmjeru jer se vodio zemljišno knjižni postupak radi ispravka zemljišnih knjiga,

- da je u svom iskazu 2. tužitelj naveo da je toga dana bio s ocem po drva i kada su se vratili, da je otišao do punice o kojoj je trebalo brinuti jer je bolovala od multiple skleroze, ali da je živio s roditeljima jer da nije bio mjesta kod supruge, obzirom da je trebalo renovirati sobu.

6. Polazeći od takvih utvrđenja, a imajući u vidu odredbu članka 12. stavka 3. ZPP-a koja propisuje vezanost suda u parničnom postupku u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti počinitelja za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim, prvostupanjski sud je primjenom odredbe članka 1052. stavak 1. i 1049. Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine« broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23. dalje: ZOO) smatrao da je tuženik dužan naknaditi 1. tužiteljici kao supruzi i 2. tužitelju kao sinu zatraženu pravičnu novčanu naknadu uslijed smrti pok. RA, koji je u vrijeme smrtnog stradavanja bio u dobi od 63 godine, pri čemu je posebno cijenio dobi i način njegovog stradavanja te činjenice da je s tužiteljima živio u zajedničkom domaćinstvu i bio u bliskim odnosima.

6.1. Nadalje, prvostupanjski je sud smatrao da u postupanju pokojnog oštećenika ne postoji doprinos nastanku štetnog događaja jer je ubojstvo izvršeno na izuzetno okrutan način, sa čak šest ubodnih i reznih rana, od kojih je oštećenik preminuo. To posebno kod činjenice da je pok. RA tuženiku nakon prepirke zadao tek jednu laku tjelesnu ozljedu, jednim udarcem silom srednjeg intenziteta.

7. Navedena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda utemeljena su na rezultatima provedenih dokaza i njihovoj valjanoj ocjeni, pa ih kao logična i uvjerljiva u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

8. Naime, pravilno je prvostupanjski sud smatrao da je parnični sud u smislu članka 12. stavka 3. ZPP-a u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti počinitelja vezan pravomoćnom presudom kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim, što drugim riječima znači da je vezan i činjeničnim opisom kaznenog djela, tj. radnjama i postupcima počinitelja koje čine obilježja kaznenog djela za koje je proglašen krivim. Dakle, parnični je sud vezan opisom štetnog događaja iz izreke kaznene presude.

8.1. Iz činjenična opisa kaznenog djela za koje je tuženik proglašen krivim jasno proizlazi da je dana 16. listopada 2017. godine oko 12,15 sati u [adresa], na livadi iza obiteljskih kuća [adresa], tijekom prepirke s RA, a nakon što ga je ovaj udario šakom u predjelu glave zadavši mu otvorenu ranu glave supraorbitalno lijevo dužine 3 cm te manju otvorenu ranu infraorbitalno lijevo veličine 1 cm, u tijeku odbijanja daljnjeg napada, u cilju da RA liši života, kuhinjskim nožem dužine oštrice 20 cm ga više puta uboo u predjelu glave, prsnog koša i trbuha zadavši mu ukupno 6 ubodnih i ubodno reznih rana kojom prilikom je RA zadobio ubodnu ranu na licu s probojem u maksilarni sinus, ubodno rezne rane na prsnom košu s ozljedom osrčja, desne klijetke srca i desnog pluća, ubodne rane trbuha s ozljedom potrbušnice, velike trbušne marame i gušterače te krvarenje u srčanu vreću, krvarenje u desno prsište, krvarenje u trbušnu šupljinu i izraženu opću tešku posljedičnu malokrvnost koje ozljede su teške i po život opasne i uslijed kojih je RA, zbog unutarnjeg iskrvarenja uslijed ubodno rezne rane prsnog koša i ozljede osrčja i srca te desnog pluća, ubrzo nakon toga preminuo, pa je na taj način tuženik počinio kazneno djelo i to radnjama i postupcima pobliže opisanim u izreci pravomoćne presude kaznenog suda.

9. Na temelju tako opisanog štetnog događaja pravilno je prvostupanjski sud smatrao da ne postoji suodgovornost prednika tužitelja jer je taj sud pravilnom ocjenom svih izvedenih dokaza pravilno utvrdio da prednik tužitelja nije doprinio nastanku štete koju tužitelji potražuju u ovoj pravnoj stvari. To iz razloga jer je nakon prepirke pokojni oštećenik zadao tuženiku jedan udarac šakom u predjelu glave, dok je tuženik u tijeku odbijanja daljnjeg napada, u cilju da RA liši života, upotrijebio nož i s više uboda u predjelu glave, prsnog koša i trbuha usmrtio oštećenika, a kako sve to prilazi iz osuđujuće kaznene presude, pa je i po ocjeni ovog suda upravo tuženik odgovoran za nastanak štetnog događaja u cijelosti.

9.1. Za naglasiti je da ovakvo utvrđenje prvostupanjskog suda ne znači da je parnični sud utvrdio da je kazneno djelo počinjeno na drukčiji način od onoga koji je opisan u činjeničnom opisu izreke kaznene presude niti da je riječ o nekom drugom kaznenom djelu koje nije pravno opisano i pravno označeno (kvalificirano) u izreci pravomoćne kaznene presude jer je prvostupanjski sud upravo u okolnostima takvog počinjenja kaznenog djela utvrdio da je neprihvatljiv način reagiranja tuženika koji je svojim ponašanjem usmrtio pokojnog oštećenika, čime je tužiteljima nastupila šteta koju potražuju u ovom postupku, pa su neosnovani žalbeni navodi tuženika kojima tvrdi suprotno.

9.2. Također je za navesti da prvostupanjski sud nije vezan za odluku koja je donijeta u drugom predmetu bez obzira što se radi o istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi jer je sud u ovom predmetu zaključio da prednik tužitelja nije doprinio nastanku štete koju potražuju tužitelji, pa tako ni u visini od 15 %.

10. Nadalje je pravilno prvostupanjski sud primijenio odredbu članka 1101. stavka 1. ZOO-a kada je 1. tužiteljici na ime pravične novčane naknade zbog smrti supruga dosudio iznos od 43.798,53 eura i kad je 2. tužitelju na ime te naknade zbog smrti oca doisudio iznos od 29.862,63 eura. Naime, smrt jednog bračnog druga izaziva teške i trajne duševne bolove kod drugog bračnog druga, a imajući na umu da su zajedno živjeli, međusobno se pomagali, podizali djecu. Isto tako činjenica da je sin ostao bez oca izaziva teške i trajne duševne bolove, pa neosnovan tuženik u žalbi ističe da je oštećenik bio u poodmakloj dobi zbog čega je trebalo umanjiti visinu naknade štete za 30%.

11. Ostali žalbeni navodi žalitelja su sadržajno prigovori koji se sastoje od iznošenja vlastitih zaključaka, a koji su suprotni pravilnom utvrđenju i zaključcima prvostupanjskog suda, pa ti navodi ne utječu na zakonitost i pravilnost pobijane odluke.

12. Odluka o troškovima postupka, donesena je, pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a i članka 155. ZPP-a jer je pravilno prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je tužiteljima zastupanima po punomoćniku u osobi odvjetnika priznao trošak ovog postupka, pa neosnovano tuženik pobija odluku o troškovima postupka.

13. Slijedom navedenog, trebalo je žalbu tuženika odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a, a na temelju odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a potvrditi i odluku o troškovima postupka.

Split, 30. siječnja 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Andrea Boras Ivanišević