Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-857/2022-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Sisku u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Košir Skračić, predsjednice vijeća, Zlatane Bihar, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Ivana Stipčića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marku Križanecu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Križanec, Car-Pavlic i Poparić u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, OIB 53056966535, Zagreb, Petrinjska 59, zastupanog po punomoćniku Josipu Grošeti, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi stranaka protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3964/2020-28 od 15. srpnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 30. siječnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I Odbija se djelomično kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje se presuda (pravilno rješenje) Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 3964/2020-28 od 15. srpnja 2022. u dijelu pod točkom I. izreke.

II Djelomičnim uvažavanjem žalbi tužitelja i tuženika ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3964/2020-28 od 15. srpnja 2022. u dijelu pod točkama II., III. i IV. izreke, u kojim dijelovima se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

III O troškovima žalbenog postupka odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

"I Dopušta se preinaka tužbe povišenjem tužbenog zahtjeva kako ga je tužitelj postavio podneskom od dana 13. siječnja 2022. godine.

II Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 55.554,53 kn zajedno sa zateznom kamatom kako slijedi:

- na iznos od 45,65 kn od dana 17. listopada 2007. do isplate,

- na iznos od 6,83 kn od dana 17. listopada 2007. do isplate,

- na iznos od 2,04 kn od dana 16. studenog 2007. do isplate,

- na iznos od 33,68 kn od dana 4. prosinca 2007. do isplate,

- na iznos od 20,52 kn od dana 4. siječnja 2008. do isplate,

- na iznos od 66,39 kn od dana 2. veljače 2008. do isplate,

- na iznos od 91,61 kn od dana 4. travnja 2008. do isplate,

- na iznos od 134,82 kn od dana 22. travnja 2008. do isplate,

- na iznos od 69,88 kn od dana 3. lipnja 2008. do isplate,

- na iznos od 44,58 kn od dana 2. srpnja 2008. do isplate,

- na iznos od 76,49 kn od dana 5. kolovoza 2008. do isplate,

- na iznos od 29,64 kn od dana 2. rujna 2008. do isplate,

- na iznos od 31,96 kn od dana 1. listopada 2008. do isplate,

- na iznos od 59,74 kn od dana 4. studenog 2008. do isplate,

- na iznos od 270,11 kn od dana 3. prosinca 2008. do isplate,

- na iznos od 129,17 kn od dana 3. prosinca 2008. do isplate,

- na iznos od 308,33 kn od dana 1. siječnja 2009. do isplate,

- na iznos od 335,86 kn od dana 3. ožujka 2009. do isplate,

- na iznos od 348,30 kn od dana 3. ožujka 2009. do isplate,

- na iznos od 318,05 kn od dana 3. travnja 2009. do isplate,

- na iznos od 324,68 kn od dana 5. svibnja 2009. do isplate,

- na iznos od 271,56 kn od dana 19. kolovoza 2009. do isplate,

- na iznos od 232,46 kn od dana 22. kolovoza 2009. do isplate,

- na iznos od 242,86 kn od dana 22. kolovoza 2009. do isplate,

- na iznos od 263,47 kn od dana 16. rujna 2009. do isplate,

- na iznos od 261,68 kn od dana 27. listopada 2009. do isplate,

- na iznos od 240,84 kn od dana 17. studenog 2009. do isplate,

- na iznos od 279,94 kn od dana 10. prosinca 2009. do isplate,

- na iznos od 311,30 kn od dana 12. siječnja 2010. do isplate,

- na iznos od 355,90 kn od dana 3. kolovoza 2010. do isplate,

- na iznos od 345,67 kn od dana 3. kolovoza 2010. do isplate,

- na iznos od 406,19 kn od dana 3. kolovoza 2010. do isplate,

- na iznos od 394,72 kn od dana 3. kolovoza 2010. do isplate,

- na iznos od 417,09 kn od dana 12. listopada 2010. do isplate,

- na iznos od 610,80 kn od dana 12. listopada 2010. do isplate,

- na iznos od 570,93 kn od dana 12. listopada 2010. do isplate,

- na iznos od 692,75 kn od dana 12. listopada 2010. do isplate,

- na iznos od 650,65 kn od dana 23. studenog 2010. do isplate,

- na iznos od 582,95 kn od dana 23. studenog 2010. do isplate,

- na iznos od 725,80 kn od dana 17. lipnja 2011. do isplate,

- na iznos od 907,52 kn od dana 17. lipnja 2011. do isplate,

- na iznos od 778,85 kn od dana 25. kolovoza 2011. do isplate,

- na iznos od 823,97 kn od dana 21. rujna 2011. do isplate,

- na iznos od 766,58 kn od dana 25. listopada 2011. do isplate,

- na iznos od 776,89 kn od dana 24. studenog 2011. do isplate,

- na iznos od 1.020,50 kn od dana 15. prosinca 2011. do isplate,

- na iznos od 1.044,23 kn od dana 20. prosinca 2011. do isplate,

- na iznos od 1.247,76 kn od dana 20. prosinca 2011. do isplate,

- na iznos od 1.143,21 kn od dana 20. prosinca 2011. do isplate,

- na iznos od 1.028,76 kn od dana 20. prosinca 2011. do isplate,

- na iznos od 1.009,39 kn od dana 20. prosinca 2011. do isplate,

- na iznos od 1.000,63 kn od dana 20. prosinca 2011. do isplate,

- na iznos od 1.054,84 kn od dana 20. siječnja 2012. do isplate,

- na iznos od 1.102,10 kn od dana 21. veljače 2012. do isplate,

- na iznos od 1.108,43 kn od dana 11. travnja 2012. do isplate,

- na iznos od 1.075,74 kn od dana 10. svibnja 2012. do isplate,

- na iznos od 1.097,81 kn od dana 10. svibnja 2012. do isplate,

- na iznos od 1.112,91 kn od dana 10. srpnja 2012. do isplate,

- na iznos od 1.087,51 kn od dana 9. kolovoza 2012. do isplate,

- na iznos od 1.094,19 kn od dana 9. rujna 2012. do isplate,

- na iznos od 1.075,14 kn od dana 9. rujna 2012. do isplate,

- na iznos od 1.033,98 kn od dana 11. listopada 2012. do isplate,

- na iznos od 1.077,86 kn od dana 14. studenog 2012. do isplate,

- na iznos od 1.098,92 kn od dana 21. prosinca 2012. do isplate,

- na iznos od 20.380,93 kn od dana 22. prosinca 2012. do isplate, i to po stopi koja se od 1. travnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 13.296,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 15. srpnja 2022. kao dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, u roku od 15 dana.

IV Odbija se tuženik u cijelosti sa zahtjevom za naknadu parničnog troška."

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik pozivajući se na sve žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP), s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači u smislu žalbenih navoda, a podredno da istu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Potražuje trošak žalbenog postupka.

3. Prvostupanjsku presudu, u dijelu kojim nije prihvaćen njegov zahtjev za naknadu troškova postupka, pobija i tužitelj također zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. ZPP s prijedlogom da ovaj sud pobijanu odluku o troškovima postupka preinači na način da prihvati i njegov zahtjev za naknadu troška pristupa na ročište za objavu presude. Potražuje trošak žalbenog postupka.

4. Na žalbe nije odgovoreno.

5. Žalba tuženika je djelomično osnovana, dok je žalba tužitelja osnovana.

6. U odnosu na odluku kojim je dopuštena preinaka tužbe:

6.1. Iako je prvostupanjski sud o preinaci tužbe iz podneska tužitelja od 13. siječnja 2022. odlučio presudom umjesto rješenjem, nepravilna primjena odredbe članka 343. u vezi članka 190. i 191. ZPP, nije bila od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijane odluke.

6.2. Za ocjenu pravilnosti pobijane odluke odlučno je da je prvostupanjski sud tu odluku - kojom je dopustio preinaku tužbe od 13. siječnja 2022. povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva - donio uz pravilnu primjenu odredbe članka 190. stavak 3. ZPP, pri čemu žalitelju valja odgovoriti da je na sastanku predsjednika Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske i predsjednika građanskih odjela županijskih sudova od 26. studenoga 2021. prihvaćen zaključak da je u predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena preinaka tužbe nakon provedenog financijskog vještačenja, pa i ovaj sud, naslanjajući se na navedeni zaključak, prihvaća shvaćanje prvostupanjskog suda da je preinaka tužbe učinjena nakon zaključenja prethodnog postupka u konkretnom slučaju, kao iznimka, dopuštena (članak 190. stavak 2. ZPP).

6.3. Zbog navedenoga, primjenom odredbe članka 380. točka 2. ZPP, žalbu tuženika protiv presude (pravilno rješenja) kojim je dopuštena preinaka tužbe valjalo je odbiti i prvostupanjsku odluku u tom dijelu potvrditi.

7. U odnosu na odluku o glavnoj stvari (restitucijski zahtjev):

7.1. Razmatrajući prvostupanjsku presudu kao i postupak koji je prethodio njezinom donošenju, ovaj sud ne nalazi da bi u tom postupku bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud, u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP, pazi po službenoj dužnosti, pa tako ni ona iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, odnosno iz članka 354. stavak 1. ZPP u vezi članka 338. stavak 4. ZPP na koje tuženik žalbom ukazuje. Osim što pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih je nije moguće ispitati, njezino obrazloženje u svom sadržaju u potpunosti odgovara onom propisanom odredbom članka 338. stavak 4. ZPP.

7.2. Predmet spora u ovom stupnju postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa koje je tuženiku preplatio po osnovi ništetne odredbe ugovora o kreditu od 27. srpnja 2007., kojom je ugovorena valuta vezana uz švicarski franak.

7.3. Navedeni (restitucijski) zahtjev tužitelj temelji na tvrdnji da je sporna ugovorna odredba nepoštena, pa posljedično tome i ništetna, jer je presudama Trgovačkog suda u Zagrebu, Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske i Vrhovnog suda Republike Hrvatske donesenim u postupcima kolektivne tužbe tužitelja Potrošač - Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv, između ostalih, i tuženice utvrđeno da je tuženica sklapajući ugovore o kreditu s tom ništetnom odredbom, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača.

7.4. Pozivajući se, u smislu odredbe članka 502.c ZPP, na direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i svoju vezanost za utvrđenja suda u tom postupku – da je ugovorna odredba kojima je valuta obveze vezana uz glavnicu švicarski franak nepoštena, jer banke nisu informirale potrošače o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti – prvostupanjski je sud ocijenio da ugovor o kreditu od 27. srpnja 2007. u navedenom dijelu (kojim je valuta obveze vezana uz švicarski franak) nema pravni učinak te da stoga nije potrebno provođenje drugih dokaza rai utvrđenja činjenica bitnih za ocjenu ništetnosti sporne ugovorne odredbe. Zbog navedenoga, odbijen je prijedlog tuženika da se sasluša tužitelj kao stranka, odnosno da se kao svjedoci saslušaju OV (sudužnik) i djelatnica tuženika UV, osobna bankarica tužitelja. S druge strane, prijedlog tuženika za saslušanjem svjedoka SV koji je kao javni bilježnik solemnizirao sporni ugovor o kreditu odbijen je uz obrazloženje da se njegovim saslušanjem ne može utvrđivati obaviještenost potrošača prije sklapanja ugovora o kreditu, jer solemnizacija ne može ugovornu odredbu koja je tužitelju (potrošaču) bila nerazumljiva učiniti razumljivom.

7.5. Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev- 1279/2022-2 od 14. veljače 2023., u odnosu na postavljeno pitanje: može li se sud u posebnoj parnici za naknadu štete ili isplatu, pozivajući se na ništetnost ugovorne odredbe kojom je obveza ugovora vezana uz CHF pozivati na izravnu primjenu pravnih utvrđenja iz lolektivnog postupka za zaštitu prava i interesa potrošača i ne provesti u individualnom postupku dokaze predložene po tuženiku, dan je odgovor kako je suprotan odredbi članka 81. stavka 4. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 76/03., dalje ZZP) kao i procesnoj ravnopravnosti stranaka zaključak suda prema kojem se o odredbi potrošačkog ugovora nije pojedinačno pregovaralo ako se na tu okolnost nije proveo predloženi dokaz saslušanjem svjedoka (radnika revidenta) koji je sudjelovao u sklapanju ugovora o kreditu kojeg je trgovac predložio na okolnosti pojedinačnog pregovaranja o navedenoj odredbi.

7.6. Ovo shvaćanje se podudara sa shvaćanjem Ustavnog suda Republike Hrvatske iznesenim u odluci toga suda poslovni broj U-III-5458/21 od 30. lipnja 2022. da u pojedinačnom potrošačkom sporu nije moguće odbiti dokazni prijedlog za saslušanje zaposlenika banke na okolnost obaviještenosti određenog potrošača u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora (a koja nije bila predmet utvrđivanja u kolektivnom sporu), a potom utvrditi da banka, na kojoj je teret dokazivanja, tu okolnost nije dokazala i zaključiti da nije dala odgovarajuće obavijesti potrošaču prije sklapanja ugovora jer bi takvim tumačenjem nastala situacija u kojoj se odluka o tužbenom zahtjevu temelji na okolnosti koja zapravo nikad nije bila utvrđena, niti ju je banka mogla dokazivati u kolektivnom, a ni u pojedinačnom potrošačkom sporu, što je suprotno zahtjevima jednakosti oružja i prava na pristup sudu.

7.7. Kada je tuženik tijekom postupka predložio saslušanje osobnog bankara tužitelja UV, te sudužnika koji je bio sudionik konkretnog pravnog posla, a sve radi utvrđenja da se o spornoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo te da su tužitelju tijekom pregovaranja o ponudi kredita obrazložene posljedice i rizici vezanja kredita uz tečaj CHF, onda tuženik u svojoj žalbi osnovano ističe žalbeni razlog pogrešno odnosno nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i isti osnovano prigovara da je ovakvim postupanjem suda doveden u poziciju grubog kršenja temeljnog prava na pravično suđenje.

7.8. U povezanosti s tim upitna je i pravilnost zaključka prvostupanjskog suda da se o spornoj odredbi ugovora o kreditu nije posebno niti pojedinačno pregovaralo, pa da tužitelj nije bio informiran o valutnom riziku zaduživanja, odnosno da je ta odredba tužitelju bila nerazumljiva.

7.9. Valjalo je stoga, na temelju odredbe članka 370. ZPP, žalbu tuženika djelomično uvažiti i prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je odlučeno o restitucijskom zahtjevu ukinuti te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje i odlučivanje. Radi pravilnog i potpunog utvrđivanja činjeničnog stanja potrebno je održati novu glavnu raspravu pred prvostupanjskim sudom i saslušati svjedoke predložene po tuženiku, vodeći računa da je tuženik na iste okolnosti predlagao i saslušati tužitelja kao stranku. U odnosu na dokazni prijedlog da se kao svjedok sasluša javni bilježnik koji je solemnizirao predmetni ugovor o kreditu ovaj sud u cijelosti prihvaća shvaćanje prvostupanjskog suda o dokaznoj vrijednosti iskaza javnih bilježnika u konkretnim postupcima, koje je u potpunosti podudarno stabilnoj praksi redovnih sudova i Ustavnog suda RH u odnosu na to pravno pitanje.

10. Kako je još uvijek neizvjestan uspjeh stranaka u sporu, a obje stranke su žalbama pobijale odluku o troškovima postupka (svaka u onom dijelu kojim sa zahtjevom nije uspjela), valjalo je ukinuti i odluku o troškovima postupka sadržanu pod točkama III. i IV. pobijane presude.

11. Na temelju odredbe članka 166. stavak 3. ZPP, o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odlučit će se u konačnoj odluci.

U Sisku, 30. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Renata Košir Skračić