Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-323/2022-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Sisku u vijeću sastavljenom od sudaca, Renate Košir Skračić predsjednice vijeća, Zlatane Bihar članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Ivana Stipčića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Nataši Maletić, odvjetnici u Puli, protiv tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Petrinjska 59, OIB: 53056966535, zastupanog po punomoćniku Saši Poldanu, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Pazinu poslovni broj: P-2009/2019-24 od 9. ožujka 2022., u sjednici vijeća održanoj 30. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Pazinu poslovni broj P-2009/2019-24 od 9. ožujka 2022.

i

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje se odluka o troškovima postupka sadržana pod točkom II. i III. izreke rješenja Općinskog suda u Pazinu poslovni broj P-2009/2019-24 od 9. ožujka 2022.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je odlučeno:

»I. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati 34.294,66 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

-na iznos od 1.240,00 kn od 28.05.2007.g. do isplate,

-na iznos od 4,66 kn od 11.12.2007.g. do isplate,

-na iznos od 4,66 kn od 10.01.2008.g. do isplate,

-na iznos od 4,66 kn od 12.02.2008.g. do isplate,

-na iznos od 4,66 kn od 11.03.2008.g. do isplate,

-na iznos od 4,66 kn od 10.04.2008.g. do isplate,

-na iznos od 4,66 kn od 12.05.2008.g. do isplate,

-na iznos od 64,66 kn od 10.06.2008.g. do isplate,

-na iznos od 64,66 kn od 09.07.2008.g. do isplate,

-na iznos od 64,66 kn od 08.08.2008.g. do isplate,

-na iznos od 64,66 kn od 09.09.2008.g. do isplate,

-na iznos od 64,66 kn od 10.10.2008.g. do isplate,

-na iznos od 64,66 kn od 10.11.2008.g. do isplate,

-na iznos od 64,66 kn od 09.12.2008.g. do isplate,

-na iznos od 4,66 kn od 13.01.2009.g. do isplate,

-na iznos od 200,00 kn od 26.01.2009.g. do isplate,

-na iznos od 194,66 kn od 10.02.2009.g. do isplate,

-na iznos od 274,66 kn od 10.03.2009.g. do isplate,

-na iznos od 274,66 kn od 09.04.2009.g. do isplate,

-na iznos od 274,66 kn od 12.05.2009.g. do isplate,

-na iznos od 274,66 kn od 09.06.2009.g. do isplate,

-na iznos od 274,66 kn od 09.07.2009.g. do isplate,

-na iznos od 274,66 kn od 12.08.2009.g. do isplate,

-na iznos od 274,66 kn od 14.09.2009.g. do isplate,

-na iznos od 274,66 kn od 13.10.2009.g. do isplate,

-na iznos od 274,66 kn od 11.11.2009.g. do isplate,

-na iznos od 274,66 kn od 10.12.2009.g. do isplate,

-na iznos od 274,66 kn od 13.01.2010.g. do isplate,

-na iznos od 194,66 kn od 10.02.2010.g. do isplate,

-na iznos od 274,66 kn od 09.03.2010.g. do isplate,

-na iznos od 274,66 kn od 09.04.2010.g. do isplate,

-na iznos od 274,66 kn od 11.05.2010.g. do isplate,

-na iznos od 274,66 kn od 09.06.2010.g. do isplate,

-na iznos od 374,66 kn od 09.07.2010.g. do isplate,

-na iznos od 374,66 kn od 10.08.2010.g. do isplate,

-na iznos od 374,66 kn od 09.09.2010.g. do isplate,

-na iznos od 374,66 kn od 31.10.2010.g. do isplate,

-na iznos od 374,66 kn od 09.11.2010.g. do isplate,

-na iznos od 374,66 kn od 10.12.2010.g. do isplate,

-na iznos od 194,66 kn od 12.01.2011.g. do isplate,

-na iznos od 330,00 kn od 14.01.2011.g. do isplate

-na iznos od 524,66 kn od 09.02.2011.g. do isplate,

-na iznos od 524,66 kn od 09.03.2011.g. do isplate,

-na iznos od 524,66 kn od 11.04.2011.g. do isplate,

-na iznos od 524,66 kn od 10.05.2011.g. do isplate,

-na iznos od 524,66 kn od 08.06.2011.g. do isplate,

-na iznos od 100,00 kn od 14.06.2011.g. do isplate,

-na iznos od 524,66 kn od 07.07.2011.g. do isplate,

-na iznos od 724,66 kn od 08.08.2011.g. do isplate,

-na iznos od 100,00 kn od 09.08.2011.g. do isplate,

-na iznos od 724,66 kn od 08.09.2011.g. do isplate,

-na iznos od 724,66 kn od 10.10.2011.g. do isplate,

-na iznos od 724,66 kn od 08.11.2011g. do isplate,

-na iznos od 724,66 kn od 08.12.2011.g. do isplate,

-na iznos od 724,66 kn od 10.01.2012.g. do isplate,

-na iznos od 724,66 kn od 08.02.2012.g. do isplate,

-na iznos od 724,66 kn od 08.03.2012.g. do isplate,

-na iznos od 724,66 kn od 11.04.2012.g. do isplate,

-na iznos od 724,66 kn od 11.05.2012.g. do isplate,

-na iznos od 724,66 kn od 14.06.2012.g. do isplate,

-na iznos od 724,66 kn od 13.07.2012.g. do isplate,

-na iznos od 724,66 kn od 14.08.2012.g. do isplate,

-na iznos od 724,66 kn od 14.09.2012.g. do isplate,

-na iznos od 724,66 kn od 15.10.2012.g. do isplate,

-na iznos od 724,66 kn od 15.11.2012.g. do isplate,

-na iznos od 724,66 kn od 14.12.2012.g. do isplate,

-na iznos od 724,66 kn od 15.01.2013.g. do isplate,

-na iznos od 724,66 kn od 15.02.2013.g. do isplate,

-na iznos od 724,66 kn od 15.03.2013.g. do isplate,

-na iznos od 724,66 kn od 15.04.2013.g. do isplate,

-na iznos od 724,66 kn od 15.05.2013.g. do isplate,

-na iznos od 724,66 kn od 14.06.2013.g. do isplate,

-na iznos od 724,66 kn od 12.07.2013.g. do isplate,

-na iznos od 724,66 kn od 12.08.2013.g. do isplate,

-na iznos od 724,66 kn od 13.09.2013.g. do isplate,

-na iznos od 724,66 kn od 14.10.2013.g. do isplate,

-na iznos od 724,66 kn od 13.11.2013.g. do isplate,

-na iznos od 724,66 kn od 13.12.2013.g. do isplate,

-na iznos od 724,66 kn od 13.01.2014.g. do isplate,

pa sve do isplate po stopi od 15 % godišnje do 31. prosinca 2007.g., a on 1. siječnja 2008.g. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena do 31. srpnja 2015.g. a od 1. kolovoza 2015.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te da mu nadoknadi parnični trošak a sve u roku od 15 dana.«

2. Prvostupanjskim rješenjem je odlučeno:

»I. Utvrđuje se da je tužitelj povukao tužbu radi utvrđenja ništetnim odredbi o jednostranoj promjeni kamatne stope sadržane u čl. 2.1. Ugovora o kreditu broj 116- 50-4013330 kojeg su tužitelj i tuženik sklopili 4.3.2007. te radi utvrđenja ništetnom odredbe o nepoštenom ugovaranju valutne klauzule kojima se glavnica i anuiteti kredita vežu uz valutu švicarskog franka te da navedene odredbe ugovora i sve kasnije izmjene te odluke ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana.

II. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Petrinjska 59, OIB: 53056966535, da tužitelju ĆJ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 10.343,75 kuna u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u cijelosti.«

3. Tuženik je podnio žalbu protiv prvostupanjske presude, kao i odluke o troškovima postupka sadržane u točkama II. i III. prvostupanjskog rješenja zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP). Predložio je prvostupanjsku odluku u pobijanom dijelu preinačiti u smislu žalbenih navoda, a podredno predlaže istu u tom dijelu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupak. Potražuje trošak žalbenog postupka.

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba nije osnovana.

6. U postupku pred sudom prvog stupnja nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud, u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP, pazi po službenoj dužnosti, pa tako ni ona iz odredbe članka 354. stavaka 2. točka 11. ZPP, na koju žalbom ukazuje tuženik. To stoga što pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih je e bi bilo moguće ispitati. U njoj su sadržani jasni i dostatni razlozi o svim odlučnim činjenicama, pa tako i o razlozima djelomične ništetnosti spornih ugovornih odredbi.

7. Nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s obzirom na to da je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima su stranke temeljile svoje zahtjeve i prigovore, te na osnovi izvedenih dokaza utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva, koje činjenice prihvaća i ovaj sud.

8. Predmet spora u ovom stupnju postupka je zahtjev za isplatu iznosa preplaćenih po osnovi ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi sadržanih u ugovoru o kreditu koji su stranke sklopile 3. travnja 2007., a koji je tužitelju, kao korisniku kredita, odobren u svrhu kupnje automobila.

9. Zaključivši da je riječ o potrošačkom ugovoru, a pozivajući se na direktan učinak presude donesene u postupku povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača (članak 502.c ZPP), u kojem postupku je pravomoćno utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, sklapajući ugovore o kreditima u kojima su bile sadržane nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, prvostupanjski je sud utvrdio da su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštene, jer tužitelj nije imao utjecaj na njihov sadržaj, jer se o njima nije pojedinačno pregovaralo, niti je tužitelj informiran o kriterijima na temelju kojih je mogao sagledati ekonomske posljedice koje za njega proizlaze iz takvih odredbi.

10. Polazeći upravo od prednjih utvrđenja – da su sporne ugovorne odredbe nepoštene, odnosno ništetne u smislu odredbe članka 87. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj: 96/03 – dalje: ZZP), prvostupanjski je sud, u smislu odredbe članka 323. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje: ZOO), prihvatio restitucijski zahtjev tužitelja i obvezao tuženika da tužitelju vrati razliku između iznosa kamata koje je platio i onog iznosa kamata koje su za cijelo vrijeme otplate kredita izračunate na temelju početno ugovorene kamatne stope, kao i da mu vrati razliku između iznosa koji je nastao kao razlika između tečaja CHF na dan plaćanja pojedinih mjesečnih anuiteta u odnosu na početno utvrđeni tečaj (na dan isplate kredita), uz izraženi pravni stav da je tuženik nesavjestan stjecalac pa da je na preplaćene iznose zatezne kamate dužan platiti od dana stjecanja do isplate (članak 1115. ZOO).

11. Protivno žalbenim razlozima, za ocjenu povrede prava tužitelja kao potrošača, potpuno je neodlučno što sporni ugovor nije sklopljen u svrhu rješavanja stambenog pitanja tužitelja, jer se zaštita interesa i prava potrošača, korisnika kredita iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava proteže i na kategoriju potrošača kakav je tužitelj, koji je kredit iskoristio u svrhu kupnje vozila.

11.1. Prigovor tuženika da tužitelj nije dokazao status potrošača, pa da bez tog dokaza ne može koristiti benefite koje tom statusu priznaje ZZP, valja reći da iz samog ugovora proizlazi da je tužitelj taj ugovor sklopio kao fizička osoba, pri čemu iz ugovora ne proizlazi da bi isti bio sklopljen u svrhu koja je namijenjena njegovoj poslovnoj djelatnosti odnosno obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja, pa je teret dokaza da se u konkretnom slučaju radilo o nekim posebnim okolnostima koje bi isključivale vezanost za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu (primjerice da tužitelj nije potrošač već trgovac u smislu odredbe članka 3. stavak 1., alineja 2. ZZP) bila na tuženiku, a ne na tužitelju (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-18/2018-2 od 26. svibnja 2020.).

12. Iako bi tuženiku bilo dopušteno dokazivati da se u konkretnom slučaju radilo o nekim posebnim okolnostima koje bi isključivale vezanost (parničnog) suda za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu, valja naglasiti da tuženik u konkretnom slučaju nije učinio vjerojatnim da je tužitelj, kao konkretni potrošač, tijekom pojedinačnog pregovora o sklapanju ponuđenog ugovora dobio sve potrebne informacije za donošenje informirane odluke o sklapanju ponuđenog ugovora sa spornim ugovornim odredbama om odredbom. To stoga što tuženik tijekom dokaznog postupka nije predložio dokaz saslušanjem djelatnika koji je sudjelovao u sklapanju konkretnog ugovora i koji je eventualno tužitelja informirao o specifičnim rizicima koje nosi valuta CHF, odnosno o parametrima/kriterijima po kojima će se mijenjati ugovorena kamatna stopa.

12.1. Bez obzira na to jesu li sporne odredbe tužitelju bile gramatički razumljive, u situaciji kada nije dokazano da su mu u predugovornoj fazi sklapanja ugovora dani/pojašnjeni jasni i razumljivi kriteriji na temelju kojih bi on mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje iz tog pravnog posla za njega proizlaze, kako u odnosu na specifične rizike i karakteristike vezivanja ugovorne obveze uz valutu CHF, tako i u odnosu na uvjete i načine promjene kamatne stope, onda nema dvojbe da su prava tužitelja kao potrošača povrijeđena.

12.2. S obzirom na učinke presude donesene u sporu radi zaštite kolektivnih intresa i prava propisanih odredbom članka 502.c ZPP, u sporovima o individualnim restitucijskim zahtjevima na tuženiku je, a ne na tužitelju, da dokaže kako su konkretnom potrošaču u postupku sklapanja ugovora dane odgovarajuće obavijesti o spornim ugovornim odredbama, o čemu u kolektivnom sporu nije pravomoćno odlučeno.

13. Iako je tuženik tijekom postupka iznosio prigovor da je vještak trebao utvrditi i tzv. potplaćene iznose odnosno negativne tečajne razlike budući da je tužitelj kroz prve dvije godine otplate kredita plaćao manje anuitete zbog pada tečaja CHF, valja istaknuti da tuženik u postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude u odnosu na svoje (navodno) potraživanje nije na određen način istaknuo procesno pravni prigovor radi prebijanja iz članka 333. ZPP niti materijalno pravni prigovor prijeboja iz članka 195. i 196. ZOO. Stoga sud, u izostanku određenog prigovora i/ili zahtjeva, nije bio ni ovlašten ni dužan u predloženom pravcu umanjivati tužiteljevu tražbinu, o čemu se na isti način izjasnio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u sjednici proširenog vijeća od 18. prosinca 2023. u predmetu poslovni broj Rev- 549/2023.

13.1. S tim u vezi neosnovani su žalbeni razlozi kojima tuženik i u ovom stupnju postupka prigovara visini tužbenog zahtjeva, uz napomenu da matematičkom izračunu preplaćenih iznosa kako ih je vještak utvrdio tuženik u bitnome nije prigovorio.

14. Utvrdivši da su sporne ugovorne odredbe djelomično ništetne, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz članka 323. stavak 1. ZOO kada je prihvatio restitucijski zahtjev tužitelja i tuženika obvezao da tužitelju vrati razliku između iznosa kamata koje je platio i onog iznosa kamata koje su za cijelo vrijeme otplate kredita izračunate na temelju početno ugovorene kamatne stope, kao i da mu vrati razliku između iznosa koji je nastao kao razlika između tečaja CHF na dan plaćanja pojedinih mjesečnih anuiteta u odnosu na početno utvrđeni tečaj (na dan isplate kredita), sve s pripadajućim zateznim kamatama od dana stjecanja do isplate (članak 1115. ZOO).

14.1. Kako je tuženik s tužiteljem sklopio ugovor s ugovornim odredbama koje su već tada bile protivne odredbama Zakona o zaštiti potrošača, odnosno Zakona o obveznim odnosima i kao takve ništetne, isti se i prema ocjeni ovog suda ima smatrati nepoštenim (nesavjesnim) stjecateljem činjenicom sklapanja takvog ugovora, pa mu je prvostupanjski sud osnovano naložio zatezne kamate platiti od dana stjecanja preplaćenih iznosa kredita (članak 1115. ZOO) pa do isplate.

15. Prigovor zastare prvostupanjski je sud odbio uz obrazloženje da je tijek zastare prekinut podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu, koja je ponovno počela teći pravomoćnošću sudske odluke kojom je u postupku kolektivne zaštite potrošača utvrđena ništenost sporne ugovorne odredbe.

16. Neosnovano tuženik u žalbi ponavlja prigovor zastare utuženog potraživanja, jer je pravilno shvaćanje prvostupanjskog suda da je zastarni rok prekinut podnošenjem kolektivne tužbe te da je isti (ponovno) počeo teći od pravomoćnosti sudske odluke kojom je u postupku kolektivne zaštite potrošača utvrđena ništetnost spornih ugovornih odredbi. Kako je odluka kojom je utvrđena ništetnost po osnovi jednostrano promijenjene kamatne stope postala pravomoćna 13. lipnja 2014., a ona kojom je utvrđena ništetnost ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli 14. lipnja 2018., to je tužba u ovoj pravnoj stvari od 12. lipnja 2019. podnesena unutar zastarnog roka iz članka 225. ZOO.

17. Budući da su stranke djelomično uspjele u sporu, i odluka o troškovima postupka pravilna je kako u osnovi (članak 154. stavak 2. ZPP), tako i u visini, jer se prvostupanjski sud pri odlučivanju o troškovima postupka rukovodio samo onim troškovima koji su bili potrebni za vođenje parnice (članak 155. stavak 1. ZPP), a njihovu je visinu odmjerio prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15).

18. Slijedom svega navedenoga, na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP, žalbu tuženika valjalo je odbiti i prvostupanjsku presudu potvrditi u odluci o glavnoj stvari (restitucijski zahtjev), a na temelju odredbe članka 380. točka 2. ZPP valjalo je potvrditi i odluku o troškovima postupka sadržanu u prvostupanjskom rješenju.

19. U nepobijanom dijelu (točka I. izreke prvostupanjskog rješenja) prvostupanjska odluka nije bila predmet ispitivanja.

20. S obzirom na to da tuženik sa žalbom nije uspio, odbijen je njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka (članak 166. stavak 1. ZPP u vezi članka 154. stavak 1. ZPP).

U Sisku 30. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Renata Košir Skračić