REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-8881/2023-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Eli Mišuri Stopfer, u pravnoj stvari tužiteljice ŠP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Hrvoje Kardum, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Kardum i partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika Porsche Mobiliti d.o.o. iz Zagreba, Velimira Škorpika 21, OIB: 36514183925, koga zastupa punomoćnik Tomislav Bulić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Stefanović, Krvavica, Bulić i Pletikosa u Zagrebu, radi isplate, nakon održane javne i glavne rasprave, zaključene 15. siječnja 2025. u prisutnosti tužiteljice, punomoćnika tužiteljice i zamjenice punomoćnika tuženika Nataše Pletikosa, odvjetnice u Zagrebu, dana 30. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuju se ništetnim odredbe čl. II i III Ugovora o kreditu broj: 02197 od 16.5.2008. godine te u čl. 5., 20., 7. i 9. Uvjeta ugovora o kreditu sklopljenog između tuženika kao davatelja kredita, i tužitelja kao primatelja kredita u dijelu u kojem je ugovorena primjena tečaja CHF.

II Nalaže se tuženiku Porsche Mobiliti d.o.o. isplatiti tužiteljici ŠP temeljem ništetnih odredbi Ugovora o kreditu broj: 02197 od 16.5.2008. godine o valutnoj klauzuli CHF, iznos od 4.114,60 EUR-a, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 2,00 eur od 18.6.2008 godine pa do isplate

- 2,53 eur od 23.7.2008 godine pa do isplate

- 0,01 eur od 16.9.2008 godine pa do isplate

- 5,23 eur od 12.10.2008 godine pa do isplate

- 15,42 eur od 15.11.2008 godine pa do isplate

- 12,45 eur od 24.12.2008 godine pa do isplate

- 23,83 eur od 20.1.2009 godine pa do isplate

- 26,78 eur od 18.2.2009 godine pa do isplate

- 28,12 eur od 24.3.2009 godine pa do isplate

- 24,76 eur od 21.4.2009 godine pa do isplate

- 23,03 eur od 19.5.2009 godine pa do isplate

- 20,03 eur od 24.6.2009 godine pa do isplate

- 17,65 eur od 21.7.2009 godine pa do isplate

- 17,66 eur od 21.8.2009 godine pa do isplate

- 20,20 eur od 21.10.2009 godine pa do isplate

- 18,69 eur od 25.11.2009 godine pa do isplate

- 18,61 eur od 25.11.2009 godine pa do isplate

- 19,44 eur od 25.12.2009 godine pa do isplate

- 22,91 eur od 26.1.2010 godine pa do isplate

- 25,21 eur od 23.2.2010 godine pa do isplate

- 25,41 eur od 24.3.2010 godine pa do isplate

- 32,64 eur od 20.4.2010 godine pa do isplate

- 29,46 eur od 21.5.2010 godine pa do isplate

- 32,53 eur od 24.6.2010 godine pa do isplate

- 44,17 eur od 23.7.2010 godine pa do isplate

- 40,12 eur od 20.8.2010 godine pa do isplate

- 53,25 eur od 22.9.2010 godine pa do isplate

- 47,46 eur od 23.10.2010 godine pa do isplate

- 42,75 eur od 26.11.2010 godine pa do isplate

- 56,64 eur od 21.12.2010 godine pa do isplate

- 69,77 eur od 19.1.2011 godine pa do isplate

- 60,58 eur od 17.2.2011 godine pa do isplate

- 64,11 eur od 22.3.2011 godine pa do isplate

- 55,43 eur od 29.4.2011 godine pa do isplate

- 60,48 eur od 7.6.2011 godine pa do isplate

- 79,08 eur od 22.7.2011 godine pa do isplate

- 73,15 eur od 26.8.2011 godine pa do isplate

- 107,61 eur od 20.9.2011 godine pa do isplate

- 114,18 eur od 21.10.2011 godine pa do isplate

- 78,71 eur od 18.11.2011 godine pa do isplate

- 81,65 eur od 22.12.2011 godine pa do isplate

- 80,23 eur od 21.1.2012 godine pa do isplate

- 83,84 eur od 24.2.2012 godine pa do isplate

- 87,98 eur od 21.3.2012 godine pa do isplate

- 86,86 eur od 18.4.2012 godine pa do isplate

- 84,94 eur od 18.5.2012 godine pa do isplate

- 85,70 eur od 21.6.2012 godine pa do isplate

- 87,72 eur od 26.7.2012 godine pa do isplate

- 86,17 eur od 18.8.2012 godine pa do isplate

- 86,56 eur od 21.9.2012 godine pa do isplate

- 84,14 eur od 17.10.2012 godine pa do isplate

- 82,44 eur od 20.11.2012 godine pa do isplate

- 85,43 eur od 18.12.2012 godine pa do isplate

- 83,78 eur od 17.1.2013 godine pa do isplate

- 85,97 eur od 16.2.2013 godine pa do isplate

- 80,96 eur od 16.3.2013 godine pa do isplate

- 83,12 eur od 23.4.2013 godine pa do isplate

- 84,63 eur od 18.5.2013 godine pa do isplate

- 83,18 eur od 18.6.2013 godine pa do isplate

- 78,45 eur od 18.6.2013 godine pa do isplate

- 76,03 eur od 17.7.2013 godine pa do isplate

- 79,29 eur od 20.8.2013 godine pa do isplate

- 81,17 eur od 17.9.2013 godine pa do isplate

- 84,15 eur od 15.10.2013 godine pa do isplate

- 82,39 eur od 21.11.2013 godine pa do isplate

- 83,94 eur od 19.12.2013 godine pa do isplate

- 84,16 eur od 18.1.2014 godine pa do isplate

- 87,07 eur od 19.2.2014 godine pa do isplate

- 87,77 eur od 20.3.2014 godine pa do isplate

- 87,47 eur od 18.4.2014 godine pa do isplate

- 85,32 eur od 20.5.2014 godine pa do isplate

po stopi od 14% godišnje od 18.6.2008. godine do 30.6.2011. godine; po stopi od 12% godišnje od 1.7.2011. godine do 31.7.2015. godine; od 1.8.2015. godine do 31.12.2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 28. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 29. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

III Utvrđuje se ništetnom odredba čl. III. Ugovora o kreditu broj: 02197 od 16.5.2008. godine sklopljenog između tuženika kao davatelja kredita, i tužitelja kao primatelja kredita u dijelu u kojem su ugovoreni jednokratni troškovi zaključenja ugovora u protuvrijednosti iznosa od 749,70 CHF.

IV Nalaže se tuženiku Porsche Mobiliti d.o.o. isplatiti tužiteljici ŠP, temeljem neosnovano naplaćenih jednokratnih troškova zaključenja ugovora iznos od 447,18 eura uvećano za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu po stopi od 14% godišnje od 19.5.2008. godine do 30.6.2011. godine; po stopi od 12% godišnje od 1.7.2011. godine do 31.7.2015. godine; od 1.8.2015. godine do 31.12.2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 28. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 29. prosinca 2023. do isplate stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

V Nalaže se tuženiku Porsche Mobiliti d.o.o. naknaditi tužiteljici ŠP troškove postupka u iznosu od 2.140,95 Eura sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 30. siječnja 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka tvrdi kako je s tuženikom 16. svibnja 2008. sklopila Ugovor o kreditu na iznos od 20.741,85 CHF u protuvrijednosti u kunama, s namjenom kupnje osobnog automobila, s rokom otplate 72 mjeseca. Navodi kako je ugovoreno da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. odnosno ugovorena je primjena valutne klauzule vezano uz tečaj CHF na dan plaćanja mjesečnog iznosa ugovorenog u anuitetima tijekom trajanja otplate po predmetnom Ugovoru. Navodi kako joj nisu prilikom sklapanja Ugovora pružene adekvatne i cjelovite informacije o uvjetima bitnim za zaključenje Ugovora te kako nije bila u cijelosti informirana o svim potrebnim parametrima za donošenje valjane odluke koja bi bila utemeljena na potpunoj obavijesti glede ugovaranja valutne klauzule. Upućuje na sadržaj pravomoćne presude Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. Smatra, stoga, predmetnu odredbu kojom je otplata po Ugovoru o kreditu vezana uz kretanje valute švicarskog franka, ništetnom te predlaže sudu donijeti odluku kojom utvrđuje ništetnom odredbu čl. II. i III. Ugovora o kreditu broj 02197 od 16. svibnja 2008., a postavlja i kondikcijski zahtjev za isplatom iznosa koje je tuženik na temelju takve ništetne odredbe stekao u visini preplate s obzirom na vezanost kredita uz valutu švicarski franak u iznosu 4.114,60 Eur. Upućuje i na ništetnost odredbe čl. III. Ugovora u dijelu kojim je ugovorena obveza plaćanja jednokratnih troškova zaključenja Ugovora u visini 749,70 CHF te postavlja zahtjev i za povratom preplate po toj odredbi u iznosu 447,18 Eur, sve sa zateznom kamatom koja na svaki iznos preplate teče od njegove uplate do konačne isplate, uz zahtjev za naknadom troškova postupka sa zateznom kamatom.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor zastare potraživanja te smatra kako petogodišnji zastarni rok teče od uplate svakog pojedinog mjesečnog obroka pa kako je Ugovor isplaćen još 2014., smatra da tužba nije podnesena unutar zastarnog roka. Ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije. Navodi kako je Ugovor sklopio u dobroj vjeri te da je u potpunosti informirao tužiteljicu o svim bitnim ugovornim odredbama. Smatra kako su sve ugovorne odredbe jasne, lako uočljive i razumljive te kako je valutna klauzula izrijekom dopuštena i legitimna ugovorna odredba. Ističe kako su promašeni i navodi tužiteljice o ništetnosti odredbe o plaćanju naknade za troškove zaključenja ugovora te da se ti troškovi odnose na troškove obrade kredita, administrativne troškove, pregled dokumentacije, sastavljanje ugovora, a o svim tim troškovima moglo se pregovarati. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova postupka sa zateznom kamatom.

3. Tuženik se usprotivio preinaci tužbe iz podneska tužiteljice od 11. travnja 2024., no uvidom u taj podnesak, kao i u tužbu, utvrđeno je da tužiteljica nije niti promijenila istovjetnost zahtjeva niti je postojeći zahtjev povećala niti je istaknula drugi zahtjev uz postojeći, odnosno, nije izvršila niti jednu promjenu zahtjeva, budući da je zahtjev iz toga podneska istovjetan zahtjevu iz tužbe, tako da tužba nije preinačena u smislu odredbe čl. 191. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96,08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).

4. Tijekom postupka izvršen je uvid u knjigovodstvenu karticu (list 10-15 spisa), plan otplate (list 16-17 spisa), Ugovor o kreditu broj 02197 od 16. svibnja 2008. (list 18-21 spisa), provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Darku Prpiću iz Darfin d.o.o. (list 97-104 spisa) i saslušana je tužiteljica (list 124-125 spisa).

5. Ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje ništetnim odredbi Ugovora o kreditu sklopljenog među strankama 16. svibnja 2008. u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula u CHF, kao i u dijelu kojim je ugovoreno plaćanje jednokratne naknade za obradu kredita te zahtjev za isplatu više plaćenog iznosa po osnovi ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF i ništetne odredbe o naknadi troškova obrade kredita.

7. Nije sporno da su tužiteljica i tuženik sklopili Ugovor o kreditu broj 02197 dana 16. svibnja 2008. (dalje: Ugovor o kreditu), na temelju kojega je tuženik tužiteljici odobrio i isplatio kredit za kupnju osobnog vozila u iznosu 20.741,85 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. za CHF na dan plaćanja. Nije sporno niti da je istim Ugovorom ugovorno plaćanje troškova za obradu kredita u visini 749,70 CHF u kunskoj protuvrijednosti. Sporno je, je li tuženik u cijelosti informirao tužiteljicu, kao potrošača, o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti u vezi ugovorne odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, kao i odredbe o tzv. ulaznoj naknade te je sporno pripada li u tom slučaju tužiteljici utuženi iznos na ime razlike u obračunatim anuitetima, do koje razlike je došlo prilikom primjene te ugovorne odredbe, kao i iznos plaćen za naknadu troškova obrade kredita.

8. Suprotno navodima iz tužbe, na predmetni spor ne mogu se primijeniti utvrđenja iz kolektivnog spora koji je vođen pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12, jer tuženik nije bio stranka u tom sporu, slijedom čega nije moguće niti primijeniti odredbu čl. 502.c ZPP-a (tako i Vrhovni sud u odluci Revd 2379/21 od 1. lipnja 2021.). Za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva valja primijeniti odredbe čl. 81., 82., 85., 86. i 87., te čl. 89. i 90. Zakona o zaštiti potrošača, ("Narodne novine" broj 96/03, dalje ZZP) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora te odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 i 41/08, dalje ZOO).

9. Iz odredbe čl. II. Ugovora o kreditu proizlazi da je ugovoren iznos kredita kao kunska protuvrijednost iznosa od 20.741,85 CHF po prodajnom tečaju Raiffeisenbank Austria d.d. važećem na dan plaćanja. Iz odredbe čl. 5.1. Uvjeta ugovora o kreditu proizlazi da je ugovoreno da se kredit otplaćuje u kunama prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, za CHF važećem na dan plaćanja.

10. Na okolnost postupanja tuženika u fazi pregovora i pojašnjavanja tužiteljici značenja spornih ugovornih odredbi, kao i na okolnost aktivne legitimacije tužiteljice, koju tuženik spori, sud je saslušao tužiteljicu, dok drugih dokaznih prijedloga na te okolnosti nije bilo.

11. Iz iskaza tužiteljice u bitnome proizlazi kako je predmetni ugovor o kreditu sklopila s obzirom da su joj bila potrebna sredstva za kupnju vozila. To vozilo bilo je korišteno isključivo u privatne svrhe. Kao jedinu mogućnost tuženik joj je ponudio kredit vezan uz valutu CHF. Pitala je može li podići kredit u kunama koji nije vezan uz neku stranu valutu, no to nije bila opcija. Nije ju pritom tuženik obavijestio ni o kakvim rizicima koji proizlaze iz sklapanja ugovora o kreditu vezano uz tu valutu. Nije joj bilo poznato da rata kredita može toliko narasti zbog rasta tečaja CHF. Da je to znala, ne bi sklopila takav ugovor. Što se tiče ulazne naknade odnosno troškova zaključenja ugovora, rečeno joj je da to mora platiti i nije joj pritom objašnjeno niti joj je bilo jasno na što se ti troškovi odnose. Nije imala utjecaj na sadržaj ugovora, predočen joj je na unaprijed sastavljenom obrascu. Rate kredita plaćali su ona i suprug, a suprug je plaćao u njeno ime i za njezin račun s obzirom da je ona podigla taj kredit. Ni u vrijeme sklapanja niti u vrijeme razdoblja otplate nije imala u vlasništvu bilo kakvu firmu ili obrt. Nije joj nitko kod tuženika objasnio da tečaj CHF može toliko rasti. Pročitala je ugovor o kreditu prije potpisivanja. Nije razumjela sve odredbe iz ugovora, jer joj ti pojmovi nisu baš jasni. Nije tražila pojašnjenje. Nije bilo mogućnosti izmjene pojedinih odredbi, htjela je da ugovor ne bude vezan uz valutu CHF no to je bila jedina opcija. Htjela je kredit u kunama koji nije vezan uz stranu valutu, a pitala je i za eurski kredit no ni to nije bilo moguće. Zna da se može mijenjati tečaj strane valute, ali nikada prije nije ovoliko porastao, nije se tome nadala i nije znala da može toliko porasti.

12. Iskaz tužiteljice sud je u cijelosti prihvatio kao istinit, jer je iskazivala jasno i uvjerljivo, a istinitost njezinog iskaza nije doveden u pitanje drugim dokazima izvedenima tijekom postupka.

13. Stoga sud utvrđuje da je tužiteljica prosječni potrošač, koji prije i u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu nije imao mogućnost pregovarati s tuženikom o uvjetima kreditiranja te koji nije bio informiran o rizicima sklapanja ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u švicarskim francima, a nije joj bilo poznato niti na što se odnosi odredba o troškovima zaključenja ugovora niti je o toj odredbi imala ikakvu mogućnost pregovaranja.

14. Dakle, iako je tužiteljica načelno znala da se visina anuiteta može mijenjati ovisno o kretanju tečaja CHF, sud utvrđuje da tužiteljica kao prosječni potrošač koji ne raspolaže stručnim znanjem nije bila upoznata s prirodom i specifičnošću valute švicarski franak kao "valute utočišta", koja je bila poznata tuženiku.

15. Naime, novčarske institucije pa tako i tuženik, prihvaćaju opći rizik valutne klauzule, dok s druge strane potrošač prihvaća i dodatni rizik specifičan za CHF što novčarske institucije kao stručne ustanove razumiju, dok potrošači kao nestručni ne razumiju, niti su svjesni da ne razumiju takve rizike pa misle da su preuzeli samo opći rizik koji je vezan uz pojam svake valutne klauzule, a kreditor kao druga ugovorna strana im to nije objasnio niti dao neko pravo koje bi potrošaču taj nedostatak nadoknadilo.

16. Pri tome nije odlučna niti činjenica da tečaj CHF nije stalno rastao, jer navedena neravnoteža prava i obveza ugovornih stranaka nastaje samim sklapanjem ugovora bez pojedinačnog pregovaranja i informiranja potrošača o rizicima koje preuzima na sebe bez znanja i svijesti o neznanju tog rizika, a što sve vrijedi i za ovaj pojedinačni ugovor tj. parnične stranke.

17. Ovo zato što je upravo propuštanje davanja bitne informacije o specifičnosti valute CHF i posebnog rizika valute CHF, kraj činjenice da taj rizik preuzima potrošač već samim ugovornim odredbama koje je sastavio tuženik, unaprijed, bez pojedinačnog pregovaranja, dovelo do značajne neravnoteže. Pri tome, tužitelj nije mogao razumjeti ekonomske posljedice spornih ugovornih odredbi za njegove financijske obveze koje iz tih odredbi.

18. Dakle sud utvrđuje da tužiteljici pri sklapanju Ugovora o kreditu odredbe o valutnoj klauzuli nisu učinjene suštinski razumljivima, jer joj nije pružena cjelovita informacija u pogledu rizika ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima na temelju koje bi mogla procijeniti potencijalne ekonomske posljedice koje bi takve ugovorne odredbe mogle imati za njezine financijske obveze.

19. Iz iskaza tužiteljice, koji je sud prihvatio kao istinit, proizlazi da je novcem kojega je dobila predmetnim Ugovorom o kreditu kupila automobil koji je koristila za osobne potrebe. Dovodeći u vezu iskaz tužiteljice te sadržaj spisa, odnosno izvedene dokaze, iz kojeg ne proizlazi nikakva naznaka da bi tužiteljica kredit zatražila i ostvarila u svrhu namijenjenu njezinoj poslovnoj djelatnosti ili obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja, odnosno da se tužiteljica uopće bavi takvim djelatnostima, sud utvrđuje da je tužiteljica potrošač sukladno odredbama Zakona o zaštiti potrošača, a tuženik je taj koji je bio dužan dokazati da je predmetni pravni posao sklopljen u poslovne ili poduzetničke svrhe (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-18/2018 od 26. svibnja 2020. i dr.).

20. Prema odredbi čl. 324. st. 2. ZOO ugovor ostaje valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje, jer prema odredbi čl. 87. st. 2. ZZP ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe. Budući da je ovdje riječ o tuženikovom postupanju suprotno načelu savjesnosti i poštenja što je osnovno pravilo obveznih odnosa, odnosno da uzrok ništetnosti nije bila zabrana manjeg značenja, to nema mjesta primjeni odredbe čl. 326. st. 2. ZOO.

21. Prema odredbi čl. 81. st. 1. i 2. i čl. 82. ZZP, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te stoga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

22. S obzirom da se, kako je to prethodno obrazloženo, o spornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, da je ista bila unaprijed formulirana od strane tuženika te da tužitelj nije imao utjecaja na njezin sadržaj, radi se o nepoštenoj ugovornoj odredbi u smislu odredbe čl. 81. ZZP-a, dok je sukladno odredbi čl. 87. st. 1. ZZP-a, nepoštena ugovorna odredba, ništetna.

23. Vezano uz ništetnost ugovorne odredbe o plaćanju naknade za obradu kredita, na temelju iskaza tužiteljice, sud je utvrdio da se u vezi sporne odredbe Ugovora o kreditu u vezi jednokratnih troškova za obradu kredita nije moglo posebno pregovarati, a sporna odredba kojom se njoj kao potrošaču nameće obveza plaćanja navedenih troškova (tzv. ulazne naknade) bila je sastavni dio tipskog ugovora kojeg su banke sklapale s potrošačima.

24. Prema odredbi čl. 81. st. 1. i 2. i čl. 82. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' br. 96/03) koji je vrijedio u vrijeme sklapanja Ugovora, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

25. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te stoga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

26. Tužiteljica, sve da joj je i bila pružena prilika da pregovara o uvjetima ugovora, ne bi mogla postići da se bilo što u predmetnom ugovoru mijenja. Takvi ugovori su tipski ili adhezijski ugovori, a pojedine njihove odredbe su ništetne ukoliko su sastavljene suprotno načelu savjesnosti i poštenja i uzrokuju očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja, sastavljača ili ugrožavanja postizanja svrhe sklopljenog ugovora. Tuženik je nezakonito i nepošteno primjenjivao ugovorne odredbe o troškovima obrade kredita na koji način je doveo tužitelja u neravnopravan položaj u kojem isti nije mogao utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenog ugovora, odnosno o kojoj ugovornoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo s tužiteljem, a tuženik suprotno, sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a nije dokazao.

27. Naime, na temelju provedenih dokaza utvrđeno je da stranke nisu posebno pojedinačno pregovarale o spornoj ugovornoj odredbi, jer je ta odredba bila unaprijed formulirana standardnim ugovorom tuženika.

28. Plaćanje troškova obrade kredita, uz to bez definiranja o kakvim se troškovima uopće radi, prema mišljenju ovog suda, prouzročilo je značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Naime, ako niti u Ugovoru o kreditu nije naznačeno na što se trošak ulazne naknade odnosi niti je taj trošak jasno definiran, onda jasno i očito proizlazi da niti tužiteljici kao potrošaču u sklapanju ugovora van njezine djelatnosti, to nije moglo biti jasno, a pritom je uvjerljivim prihvaćen navod i da joj nitko to nije pojasnio.

29. S obzirom da se, dakle, o navedenoj odredbi sadržanoj u čl. 2. Ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo te je ista bila unaprijed formulirana od strane tuženika te tužiteljica nije imala utjecaja na njezin sadržaj niti je mogla ishoditi da se ista eliminira iz Ugovora, radi se o nepoštenoj ugovornoj odredbi u smislu odredbe čl. 81. ZZP-a (tako i Županijski sud u Zagrebu u presudi i rješenju posl. br. Gž-1368/2021- 2 od 20. srpnja 2021.)

30. Direktivom 93/13 EEZ od 5. travnja 1993, određeno je da zaštita potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi ukazuje na podređen položaj potrošača, jer nemaju mogućnost pregovaranja o općim uvjetima poslovanja banke, dok je presudom Europskog suda pravde od 30. travnja 2014., u predmetu broj C-26/13, navedeno da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 (koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom) treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.

31. Obzirom da tužiteljica kao potrošač nije bila u mogućnosti pregovarati sa tuženikom u svezi naknade za obradu kredita, to je očito u pitanju ništetna ugovorna odredba, te obveza vraćanja uplaćenog iznosa. Tužiteljici je trebalo na temelju jasnih i razumljivih kriterija objasniti odredbu Ugovora o kreditu, kako bi ona mogla predvidjeti posljedice koje iz toga Ugovora o kreditu proizlaze, a što podrazumijeva i predmetnu odredbu Ugovora o kreditu, o kojoj tužiteljica nije bila u poziciji pregovaranja.

32. Stoga se zaista radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužitelja, jer načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da svi sudionici u postupku obveznih odnosa, kao u konkretnom slučaju, dužni su međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći pri tome računa o smislu i svrsi obveznih odnosa.

33. U smislu odredbe čl. 323. st. 1. ZOO, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti sve ono što je primila na temelju takvog ugovora. Stoga tužiteljica ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa plaćenog na temelju obračuna promjene valute po prodajnom tečaju Raiffeisenbank Austria d.d. na dan plaćanja i iznosa obračunatog prema prodajnom tečaju Raiffeisenbank Austria d.d. na dan korištenja kredita.

34. Radi utvrđenja spornih iznosa, izveden je dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Darku Prpiću iz Darfin d.o.o. U svom nalazu i mišljenju vještak je naveo da su Porsche Mobiliti d.o.o. kao kreditor i ŠP kao korisnik kredita zaključili 16.05.2008. Ugovor o kreditu (list: 18-21) broj: 02197 (u daljnjem tekstu: Ugovor) na iznos od 20.741,85 CHF. Ugovoreni rok otplate iznosi 72 mjeseci. Točkom 5. uvjeta ugovora o kreditu ugovoreno je da će se sve novčane obveze koje proizlaze iz ugovora, ako su izražene u CHF, ispunjavaju se plaćanjem u kunama prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, za CHF vrijedećem na dan plaćanja. Prema analitičkoj financijskoj kartici (list 10 spisa) kredit je isplaćen 19.05.2008. Prodajni tečaj Raiffeisenbank Austria d.d. na dan isplate kredita je iznosio 1 CHF= 4,487038 kn. Ukupno razlika u iznosu anuiteta primjenom tečaja na dan računa u odnosu na iznose anuiteta primjenom tečaja na dan isplate kredita iznosi 31.001,40 kn, za anuitete koje je Nalazom utvrđen više uplaćen iznos odnosno eurska protuvrijednost prema fiksnom tečaju ( 1 EUR=7,53450 kn) iznosi 4.114,60 EUR Prema Ugovoru o kreditu broj 02197 (list 18-21 spisa) troškovi zaključenja Ugovora uključujući 22% PDV-a iznose 749,70 CHF. Ukupno naplaćeni troškovi zaključenja Ugovora dana 19.05.2008. (list 10 spisa) iznose 749,70 CHF, odnosno u kunskoj protuvrijednosti iznose 3.369,25 HRK, odnosno po fiksnom tečaju eura (1 EUR = 7,53450 HRK) iznosi 447,18 EUR.

35. Nalaz i mišljenje prihvaćen je u cijelosti, budući da je isti sačinjen jasno i obrazloženo, nije proturječan sam sebi niti ostalim izvedenim dokazima, a niti stranke mu nisu prigovarale.

36. Stoga je tužiteljici dosuđen iznos čiju isplatu je zatražila tužbenim zahtjevom, jer je taj zahtjev postavljen u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka, koji je prihvaćen, a kojemu niti stranke nisu prigovarale.

37. Prema odredbi čl. 1111. ZOO, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Članak 1115. ZOO, uređujući opseg vraćanja stečenog, određuje da, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

38. Kako je tuženik utužene iznose primio s obzirom na ugovorne odredbe koje su utvrđene ništetnima, to je, temeljem citirane odredbe ZOO-a, dužan vratiti ih tužitelju Ugovaranjem prodajnog tečaja Raiffeisenbank Austria d.d. za CHF važećeg na dan plaćanja pojedinog anuiteta, tuženik je sam propustio tužitelja upoznati s ekonomskim posljedicama takvih odredaba, slijedom čega je njegovo postupanje ocijenjeno nepoštenim, a zatezna kamata tužitelju je priznata kako je i zatraženo, od dana plaćanja, odnosno dana tuženikovog stjecanja utuženih iznosa.

39. Odluka o visini stope zatezne kamate za razdoblje do 31. prosinca 2007. temelji se na odredbi čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. na odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11), od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. na odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 78/15), a od 1. siječnja 2023. do isplate na odredbi čl. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 114/22.) i čl. 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' br. 156/22).

40. Zaključno se ističe da je neosnovan tuženikov prigovor zastare. Naime, prema odredbi čl. 328. ZOO propisano je da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi, dok zahtjev za isplatu tužitelja zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina prema odredbi čl. 255. ZOO. Kako se radi o restitucijskom zahtjevu temeljem odredbe čl. 323. st. 1. ZOO, u kojem slučaju zastara počinje teći od dana utvrđenja ništetnosti ugovora ili pojedinih njegovih odredbi (pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 30. siječnja 2020., broj Su-IV-47/20), odnosno u konkretnom slučaju od dana donošenja ove prvostupanjske presude, jer je ovom presudom odlučeno i o pitanju ništetnosti odredaba Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli i troškovima obrade kredita, to zastarni rok propisan čl. 225. ZOO od pet godina nije protekao (tako i Županijski sud u Osijeku, u presudi broj Gž-1996/19 od 14. rujna 2020.).

41. Prihvaćen je stoga tužbeni zahtjev te je utvrđena ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj uz valutu švicarski franak, naloženo je tuženiku izvršiti povrat preplate po toj odredbi u visini 4.114,60 Eur sa zateznom kamatom, utvrđena je ništetnost odredbe o naknadi za obradu kredita te je naloženo tuženiku po toj osnovi isplatiti tužitelju iznos od 447,18 Eur, također sa zateznom kamatom.

42. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a, s obzirom je tužiteljica u cijelosti uspjela sa svojim zahtjevom u ovome postupku. Troškovi se odnose na trošak zastupanja po odvjetniku, koji je odmjeren prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23, dalje Tarifa). Tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe u visini 100 bodova prema Tbr. 7/1 Tarife, sastava tri podneska u visini 100 bodova za svaki podnesak prema Tbr. 8/1 Tarife te zastupanja na ročištima 4.3.2024. i 15.1.2025. u visini 100 bodova za svako ročište prema Tbr. 9/1 Tarife i na ročištu za objavu u visini 50 bodova prema Tbr. 9/3 Tarife. Vrijednost jednog boda prema Tbr. 50 Tarife iznosi 2,00 EUR pa tužiteljici za 650 bodova pripada iznos 1.300,00 EUR, što uvećano za 25% PDV-a ukupno iznosi 1.625,00 EUR. Tužiteljici je priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu 92,07 EUR i presudu u iznosu 92,07 EUR te trošak predujma za izvođenje dokaza financijskim vještačenjem u iznosu 331,81 EUR.

43. Slijedom navedenog, tužitelju je dosuđen parnični trošak u iznosu 2.140,95 EUR. Na tako određeni trošak tužitelju su dosuđene zatražene zatezne kamate koje teku od dana donošenja ove presude do isplate, temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP- a, po stopi određenoj odredbom čl. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 114/22.) i čl. 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' br. 156/22).

U Zagrebu, 30. siječnja 2025.

Sutkinja

Ela Mišura Stopfer

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila,

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano putem ovog suda, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Punomoćniku tužiteljice, uz rj o pristojbi na tužbu u iznosu 92,07 EUR i presudu u iznosu 92,07 EUR

2. Punomoćniku tuženika