Poslovni broj: Us I-4822/2024-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Janji Topol i uz sudjelovanje Ivane Petrović kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja LH, državljanin Pakistana, rođen **.**.1986., kojeg zastupa Martina Grgec, odvjetnica u Zagrebu, Bukovačka cesta 51, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave sisačko-moslavačke, Postaje granične policije Novska s Ispostavom Jasenovac, Novska, Staroselska 3, OIB 36162371878, radi ograničenja slobode kretanja, 30. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Poništava se točka 2. izreke rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave sisačko-moslavačke, Postaje granične policije Novska s Ispostavom Jasenovac KLASA: UP/I-216-01/24-03/828 URBROJ: 511-10-11-24-1 od 16. studenog 2024. u dijelu u kojem se tužitelju određuje ograničenje slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance Ministarstva unutarnjih poslova u trajanju dužem od tri mjeseca.

II U preostalom dijelu tužbeni zahtjev se odbija.

III Odobrava se tužitelju besplatna pravna pomoć u postupku međunarodne zaštite te se tuženiku nalaže da u roku od 15 dana pružatelju besplatne pravne pomoći, odvjetnici Martini Grgec iz Zagreba, Bukovačka cesta 51, nadoknadi troškove ovog upravnog spora od 1.250,00 €.

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe.

Obrazloženje

1. Tužitelj (državljanin Pakistana) tužbom osporava tuženikovo rješenje KLASA: UP/I-216-01/24-03/828 URBROJ: 511-10-11-24-1 od 16. studenog 2024., kojim mu je, kao tražitelju međunarodne zaštite, ograničena sloboda kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance (Centar), na razdoblje od šest mjeseci.

Tužitelj u tužbi u bitnom navodi da nisu postojali uvjeti za izricanje mjere ograničenja slobode kretanja. Smatra da razlozi nisu osnovani, da on nije bio dužan boraviti u Prihvatilištu, da se svrha ograničenja slobode kretanja mogla ostvariti i blažim mjerama, da je prekoračen vremenski rok trajanja mjere od tri mjeseca te da rješenje nije dostatno obrazloženo.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio i tužbu i tužbeni zahtjev, pri čemu je ostao kod navoda iz osporavanog rješenja.

Dodatno je obrazložio da je provjerom u informacijskom sustavu MUP-a utvrđeno kako je tužitelju prije nego je isti uopće izrazio namjeru za međunarodnom zaštitom u Republici Hrvatskoj, dana 25. svibnja 2024. godine u 14,11 sati u mjestu Bregana odbijen ulazak u Republiku Sloveniju, iz razloga jer je pribavio i posjedovao nevažeću krivotvorenu dozvolu boravka države Grčke. Predmetna krivotvorena dozvola glasila je na njegovo ime, a istu je tužitelj svjesno koristio kako bi doputovao iz Grčke u Italiju zrakoplovom, gdje je temeljem navedene krivotvorene dozvole boravio nezakonito oko 2 mjeseca. Tužitelj je prethodnoga dana, 24. svibnja 2024. godine odlučio sa svojim prijateljem iz Italije otputovati osobnim automobilom u Republiku Hrvatsku u turistički posjet, te je po povratku u Italiju kontroliran od strane policijskih službenika Republike Slovenije, gdje mu je zbog neispunjavanja uvjeta za ulazak u Republiku Sloveniju odbijen ulazak u Republiku Sloveniju, te je tužitelj predan na postupanje policijskim službenicima Republike Hrvatske radi utvrđivanja zakonitosti ulaska i boravka u Republici Hrvatskoj. Po predaji tužitelja na postupanje utvrđeno je kako tužitelj posjeduje gore navedenu krivotvorenu dozvolu boravka države Grčke, za koju je platio novčani iznos od 1.000,00 Eura, nakon čega je tijekom postupanja i obavljanja razgovora sa policijskim službenicima Republike Hrvatske izrazio namjeru za međunarodnom zaštitom u Republici Hrvatskoj. Kao što je već navedeno, o istom zahtjevu za međunarodnom zaštitom do ovoga dana još uvijek nije odlučeno, te se tužitelj trenutno nalazi u statusu tražitelja međunarodne zaštite.

Nadalje, daljnjim provjerama u informacijskom sustavu MUP-a također je utvrđeno kako je tužitelj tijekom boravka u Republici Hrvatskoj opetovano koristio smještaj u raznim hotelima na području grada Zagreba, dok je bio prijavljen u Prihvatilištu za strance na adresi [adresa] kao tražitelj međunarodne zaštite na području Republike Hrvatske.

Također, utvrđeno je kako je tužitelj u trenutku kontrole dana 16. studenog 2024. godine upravljao vozilom koje je u vlasništvu rent a car društva naziva „Auto ReFAIRent Kft.“ registriranog u [adresa]. Tužitelj u trenutku provjere nije posjedovao ugovor o najmu navedenog vozila, kako na svoje ime tako niti na ime osobe za koju je naveo kako mu je vozilo ustupila na korištenje, čega je, kako je već navedeno, bio svjestan, i izrazio kako ga za isto nije briga.

Kako je ranije navedeno, predmetno vozilo označeno je kao potražno u evidencijama SIS-a od strane Republike Mađarske sukladno članku 38. Uredbe (EU) 2018/1862, kao i od strane međunarodne organizacije Interpol.

Nadalje, vezano za izjavu tužitelja kako je svrha odlaska u mjesto Kutina dana 16. studenog 2024. godine kada je obavljena kontrola predmetnog vozila, sastanak tužitelja s osobom koja mu je prijateljica, imena L, podrijetlom iz Brazila, a koju je isti upoznao preko ranije spomenutog prijatelja iz Pakistana, daljnjom je provjerom u informacijskom sustavu MUP-a utvrđeno kako na postajnom području mjesta Kutina ne postoji evidentirana prijava stranca na kratkotrajnom boravku imena L, državljanka države Brazil. Štoviše, daljnjom provjerom utvrđeno je kako na postajnom području policijske postaje Kutina ne postoji niti jedan državljanin države Brazil koji bi imao reguliran status boravka, sukladno odredbama Zakona o strancima, a sve zaključno s danom provjere dana 9. prosinca 2024. godine.

Iz svega navedenog proizlazi kako postoji ne samo opravdana sumnja o svrsi boravka tužitelja na području Republike Hrvatske, nego i opravdana sumnja u istinitost tvrdnji tužitelja u odnosu na informacije koje je isti uopće pristao dati. Naime, iz gore navedenog razvidno je kako kod tužitelja postoji sklonost davanju netočnih i teško provjerljivih informacija, kao i sklonost da isti ne poštuje propise države na čijem se području zatekne, na što osobito ukazuje otvoreno iskazivanje o korištenju krivotvorene isprave, nebriga o protupravnom korištenju vozila koje je pritom označeno kao potražno u SIS sustavu i Interpol bazi podataka, te nevoljkost da iskazuje o razlozima boravka izvan Prihvatilišta za strance kao i izvorima prihoda kojima isti financira navedene boravke u hotelu i privatnim smještajima. Iz opisanog činjeničnog stanja moguće je zaključiti kako je tužitelj osoba koja je sklona grubom kršenju zakona te nelegalnim metodama snalaženja kako bi boravila na području raznih država članica EGP-a, kao i same Republike Hrvatske.

Vezano uz duljinu trajanja smještaja tuženik je naveo da je očitom omaškom u pisanju tužitelju određena mjera smještaja u Prihvatni centar na vrijeme od 6, umjesto 3 mjeseca. Odmah po uočavanju navedenog propusta, odmah prvog sljedećeg radnog dana, ista je omaška ispravljena donošenjem novog Rješenja koje je predmet drugog upravnog spora.

3. Sud je održao raspravu te je u dokaznom postupku pročitao dokumentaciju u sudskom spisu i u spisu upravnog tijela.

4. Sud nije proveo dokaz saslušanjem tužitelja osobno, jer je ocijenio da provođenje tih dokaza nije potrebno u situaciji u kojoj relevantne činjenice za donošenje odluke proizlaze iz dostupne materijalne dokumentacije, odnosno iz tužiteljevih izjava danih u upravnom postupku.

5. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

6. Odredbom članka 54. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (Narodne novine br. 70/2015, 127/2017, 33/2023, dalje ZMPZ-a) propisano je:

(1) Tražitelj i stranac u transferu ima slobodu kretanja u Republici Hrvatskoj. (2) Tražitelju se može ograničiti sloboda kretanja ako se na temelju svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja procijeni da je to potrebno:

3. radi zaštite nacionalne sigurnosti ili javnog poretka Republike Hrvatske. (4) Rizik od bijega procjenjuje se na temelju svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja osobito s obzirom na ranije pokušaje samovoljnog napuštanja Republike Hrvatske, odbijanja podvrgnuti se provjeri i utvrđivanju identiteta, prikrivanja ili pružanja lažnih podataka o identitetu i/ili državljanstvu, kršenja odredbi Kućnog reda Prihvatilišta, rezultate Eurodac sustava te protivljenje transferu.

(5) Sloboda kretanja tražitelja ili stranca u transferu može se ograničiti sljedećim mjerama:

1. zabrana kretanja izvan Prihvatilišta

2. zabrana kretanja izvan određenog područja

3. osobnim pristupanjem u Prihvatilište u određeno vrijeme

4. davanje u polog Prihvatilištu putnih isprava i karata

5. smještaj u prihvatni centar za strance.

(6) Mjera smještaja u prihvatni centar za strance može se izreći ako se individualnom procjenom utvrdi da se drugim mjerama iz stavka 5. ovoga članka ne može ostvariti svrha ograničavanja slobode kretanja.

(9) Mjere ograničavanja slobode kretanja izriču se dok za to postoje razlozi iz stavka 2. ovoga članka, najduže do tri mjeseca. Iznimno, iz opravdanih razloga primjena mjera ograničavanja slobode kretanja može se produžiti za još najduže tri mjeseca.

7. Iz obrazloženja rješenja tuženika te iz dostupne materijalne dokumentacije proizlazi da je tužitelj 16.11.2024. u 01,55 sati na autocesti A3, Čvor Lipovljani, zaustavljen u svojstvu vozača u vozilu mađarskih nacionalnih oznaka [registarska oznaka], kojom prilikom su utvrđene tehničke neispravnosti na vozilu. Također je utvrđeno da je za navedenim vozilom izdano upozorenje u Schengen ID raspisano od strane Mađarske te od strane Interpola. Isto tako utvrđeno je da je isti podnio zahtjev za međunarodnu zaštitu, te o njegovom zahtjevu nije donesena odluka.

Predmetni stranac je saslušan na urdu jeziku kojom prilikom je izjavio da je prije pet mjeseci došao iz Republike Italije ilegalno u Republiku Hrvatsku te da je izrazio namjeru za međunarodnom zaštitom u Republici Hrvatskoj, a da je 15 godina već na putu, da je pokušavao dobiti azil i u Grčkoj i u Italiji, odbijen je, pa je nakon toga došao u Hrvatsku, nakon čega je podnio zahtjev za odobravanjem međunarodne zaštite. Naveo je da tokom ovih mjeseci nije boravio u Prihvatilištu, već po raznim hotelima i privatnim smještajima u Zagrebu, a razloge za navedeno ne želi navesti. Navodi da je Prihvatilište napuštao bez suglasnosti. Navodi da je vozilo u kojem je zatečen bio dobio od svog prijatelja koji je također J i koji ima azil u Grčkoj te je isti vozilo dovezao u Zagreb i ostavio mu ga na korištenje. Navodi da je sinoć oko 20.00 sati napustio Prihvatilište i da je krenuo prema Kutini da se nađe sa prijateljicom koja je iz Brazila, nakon čega navodi da je krenuo kući prema Zagrebu. Isto tako navodi da je vozilo kod njega i da o vozilu ne zna ništa osim da mu je prijatelj vozilo ostavio, iako je kao vozač znao da je vozilo iznajmljeno, ali ga nije bilo briga do kada.

Obrazloženo je da je sukladno članku 54. stavku 2. točki 3. ZMPZ-a strancu potrebno ograničiti slobodu kretanja budući da je to potrebno radi zaštite javnog poretka Republike Hrvatske. Člankom 54. stavkom 6. navedenog zakona određeno je da će se mjera smještaja u Prihvatni centar za strance izreći ako se individualnom procjenom utvrdi da se drugim mjerama iz članka 54. stavka 5. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti ne može ostvariti svrha ograničavanja slobode kretanja. Prilikom procjene osobnih okolnosti tražitelja međunarodne zaštite utvrđeno je da imenovani nije pripadnik ranjive skupine te je kao punoljetna osoba upoznat sa svim pravima i obvezama tražitelja u postupku odobrenja međunarodne zaštite, te je utvrđeno da je Prihvatilište napustio bez suglasnosti i, te istom prilikom upravljao sa vozilom mađarskih nacionalnih oznaka [registarska oznaka] za koje je utvrđeno da se isto vozilo potražuje od strane Mađarske te da se isto mora oduzeti, te su u tijeku aktivnosti i kriminalističko istraživanja u vezi navedenog vozila. Imajući u vidu prethodno utvrđene činjenice, individualnom procjenom utvrđeno je da se ne može ograničiti sloboda kretanja tražitelja međunarodne zaštite drugim mjerama iz članka 54. stavka 5. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, već mjerom smještaja u Prihvatni centar za strance Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, te je stoga riješeno kao u izreci rješenja.

8. Sve navedene činjenice proizlazi iz dokumentacije koja prileži spisu, radi čega sud utvrđuje da su ispunjeni uvjeti za ograničenje slobode kretanja strancu smještajem u prihvatni centar propisani odredbom članka 54. stavka 6. ZMPZ-a. Zbog svega navedenog je tužbeni zahtjev za poništavanje osporavanog tuženikovog rješenja je u tom dijelu kao neosnovan odbijen, na temelju odredbe članka 116. st. 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine br. 36/2024).

9. Međutim, odredbom članka 54. stavka 9. ZMPZ-a propisano je da se mjere ograničavanja slobode kretanja izriču dok za to postoje razlozi, a najduže do tri mjeseca. Iznimno, iz opravdanih razloga primjena mjera ograničavanja slobode kretanja može se produžiti za još najduže tri mjeseca.

Slijedom navedenog, osporavano rješenje tuženika nije zakonito u dijelu u kojem je trajanje mjere određeno u trajanju dužem od tri mjeseca, radi čega je rješenje u tom dijelu valjalo poništiti na temelju odredbe članka 117. stavka 1. ZUS-a.

10. Tužitelj je uz tužbu podnio i prijedlog za određivanje odgodnog učinka tužbe. Prijedlog nije osnovan.

Odredbom članka 42. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24, dalje ZUS) propisano je:

(1) Tužba nema odgodni učinak, osim kad je to zakonom propisano. (2) Sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu.

Dakle, tužitelj je za uspjeh sa svojim prijedlozima trebao dokazati kumulativno postojanje uvjeta za odgodni učinak tužbe i to opasnost od nastanka štete koja bi se teško mogla popraviti te činjenicu da odgoda nije protivna javnom interesu, što tužitelj, prema stavu ovog suda, u konkretnom slučaju nije učinio. Naime, sud utvrđuje da tužitelju ne nastaje teško nadoknadiva šteta. Standard teško popravljive štete iz čl. 42. ZUS-a ne znači nastup bilo kakve štete, odnosno štete koja se redovno očekuje u općenitoj provedbi istovrsnih rješenja, već izvanredne štete - štete koja u konkretnom slučaju na temelju činjeničnih specifičnosti pojedinog predmeta ukazuje na mogućnost da se na tužitelja reflektiraju određene materijalne i/ili nematerijalne neugodnosti koje posredno proizlaze iz provedbe izvršne odluke donesene u upravnom postupku. U konkretnom slučaju tužitelj nije ukazao na mogućnost nastanka takve štete te nije dostavio nikakve dokaze u tom smislu. Uz navedeno, odgoda osporenog rješenja je, prema stavu suda, protivna javnom interesu, budući da se donošenjem predmetnog rješenja štiti javni interes, jer je utvrđeno da je tužitelj osoba koja potencijalno predstavlja opasnost za javni poredak. Radi navedenog odlučeno je kao u izreci rješenja na temelju odredbe članka 42. ZUS-a u vezi s odredbama članka 51. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (Narodne novine br. 70/2015, 127/2017, 33/2023).

11. Odluka o besplatnoj pravnoj pomoći se temelji na zahtjevu postavljenom u tužbi, uz kojeg je priložen i obrazac zahtjeva za odobravanje besplatne pravne pomoći, a opunomoćenik tužitelja je na listi pružatelja besplatne pravne pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite. Ova je odluka utemeljena na čl. 60. ZMPZ-a, na čl. 8. i 9. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (NN 140/15 i 155/22) i uz primjenu Tbr. 27/1 i 27/2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23) na neprocjenjivu vrijednost predmeta spora. Tako je priznat trošak sastava tužbe u visini od 250 bodova i trošak pristupa na ročište, također u visini od 250 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 € i PDV 25% sveukupno iznosi 1.250,00 €.

U Zagrebu, 30. siječnja 2025.

Sutkinja:

Janja Topol

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude. Žalba na presudu ne odgađa izvršenje osporavanog rješenja.

DNA:

1. tužitelju

2. tuženiku

3. u spis