Poslovni broj: P-3651/2014-70

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Jesenki Jurić Šojat kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice MJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupana po punomoćniku Igoru Metelku, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika IMPULS-LEASING d.o.o., OIB: 65918029671, Ulica Velimira Škorpika 24/1, zastupan po punomoćniku Hrvoju Arku, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 30. siječnja 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, istoga dana,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka odredba Ugovora o kreditu br.00723. od 30.6.2008., sklopljenog između prednika tuženika IMPULS-DELTA d.o.o. kao davatelja kredita i tužitelja kao korisnika kredita, kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, u toč. 8.1. Ugovora, u dijelu koji glasi: „Sve novčane obveze koje proizlaze iz Ugovora, ako su izražene u CHF, ispunjavaju se plaćanjem u kunama sukladno izdanom računu Davatelja kredita.“

II. Nalaže se tuženiku IMPULS-LEASING d.o.o., OIB: 65918029671, Ulica Velimira Škorpika 24/1 isplatiti tužiteljici MJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], iznos od 3.887,46 € sa zakonskom zateznom kamatom na slijedeće iznose:

EUR 10,31 počev od 22.10.2008. do isplate

EUR 23,67 počev od 1.12.2008. do isplate

EUR 10,49 počev od 18.12.2008. do isplate

EUR 34,99 počev od 30.1.2009. do isplate

EUR 34,78 počev od 4.3.2009. do isplate

EUR 38,40 počev od 24.4.2009. do isplate

EUR 29,75 počev od 24.4.2009. do isplate

EUR 29,93 počev od 22.5.2009. do isplate

EUR 26,86 počev od 23.6.2009. do isplate

EUR 27,91 počev od 6.8.2009. do isplate

EUR 22,77 počev od 7.9.2009. do isplate

EUR 26,99 počev od 30.9.2009. do isplate

EUR 23,34 počev od 6.11.2009. do isplate

EUR 27,09 počev od 25.11.2009. do isplate

EUR 26,05 počev od 28.12.2009. do isplate

EUR 31,35 počev od 26.1.2010. do isplate

EUR 35,15 počev od 19.2.2010. do isplate

EUR 32,87 počev od 22.3.2010. do isplate

EUR 37,42 počev od 22.4.2010. do isplate

EUR 45,55 počev od 7.6.2010. do isplate

EUR 47,77 počev od 21.6.2010. do isplate

EUR 55,05 počev od 12.8.2010. do isplate

EUR 55,07 počev od 25.8.2010. do isplate

EUR 72,68 počev od 5.11.2010. do isplate

EUR 61,64 počev od 5.11.2010. do isplate

EUR 64,08 počev od 10.12.2010. do isplate

EUR 79,63 počev od 21.12.2010. do isplate

EUR 78,72 počev od 18.3.2011. do isplate

EUR 71,48 počev od 20.4.2011. do isplate

EUR 77,69 počev od 20.4.2011. do isplate

EUR 75,64 počev od 20.4.2011. do isplate

EUR 83,38 počev od 20.5.2011. do isplate

EUR 91,22 počev od 20.6.2011. do isplate

EUR 115,37 počev od 18.8.2011. do isplate

EUR 136,34 počev od 18.8.2011. do isplate

EUR 105,50 počev od 22.9.2011. do isplate

EUR 2.040,53 počev od 22.9.2011. do isplate

s zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa po stopi koja je određena Uredbom o visini stope zatezne kamate (NN 72/02) do 31. prosinca 2007. godine, a od 01. siječnja 2008. godine pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5 postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, a od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku IMPULS-LEASING d.o.o., OIB: 65918029671, Ulica Velimira Škorpika 24/1 naknaditi tužiteljici MJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] parnični trošak u iznosu od 2.930,74 € s zakonskim zateznim kamata tekućim od 30.01.2025. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 30.6.2008. god. između prednika tuženoga i tužitelja sklopljen Ugovor o kreditu (dalje: Ugovor) kojem je prednik tuženika odobrio tužitelju kredit u iznosu od 21.640,37 CHF, u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju za devize Zagrebačke banke d.d. na dan odobrenja kredita, radi kupnje osobnog vozila. Impuls-Delta d.o.o., kreditor u predmetnom ugovoru, u međuvremenu je rješenjem HANFE od 27.10.2017. pripojen ovdje tuženome.

2. U predmetnom Ugovoru ugovorena je valutna klauzula vezana na švicarski franak, bez jasnih parametara po kojima bi tužitelj mogao biti obaviješten i imati saznanja o tečaju koji će se primjenjivati kako će mjesečni anuiteti dospijevati, niti je na iste mogao utjecati ili pregovarati sa tuženim, pa je tečaj za vrijeme trajanja ugovornog odnosa više puta mijenjan na štetu tužitelja.

3. Pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda br: Pž-6632/17 od 14.6.2018. u točki I. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 04.07.2013. god. kojom se utvrđuje da su tužene banke kao davatelji kredita u razdoblju od 01.04.2004. god. do 31. prosinca 2008. godine, a koje povrede traju i nadalje, povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kao i Zakona o obveznim odnosima.

4. Iako ovdje tuženi nije sudjelovao u gore navedenim postupcima kao stranka, utvrđenja iz kolektivnog spora glede valute CHF imaju svoju primjenu i na predmetni Ugovor.

5. U gore navedenom kolektivnom sporu, u bitnome, utvrđeno je da se u slučaju CHF-a radi o specifičnoj valuti, u bankarskom žargonu poznata kao „safe haven“, odnosno valuta utočišta u koju se ulaže kapital u periodima i slučajevima globalnih gospodarskih kriza i recesija. Povrh toga, utvrđeno je da Hrvatska narodna banka ne štiti tečaj kune u odnosu na CHF, kao što štiti u odnosu na valutu Euro, što znači da u slučaju tržišnih fluktuacija tečaja CHF, ne postoji „osigurač“ koji će stabilizirati tečaj u izvanrednim okolnostima i recesijama.

6. Iako je ugovaranje valutne klauzule bile dopušteno temeljem odredbe čl. 22. ZOO- a, problem ne leži u dopustivosti ugovaranja, već načinu na koji je ista ugovorena u predmetnom Ugovoru. Naime, ideja zaštitne /valutne klauzule je paralizirati štetne posljedice djelovanja nominalizma, u slučaju kada je između dana zaključenja ugovora i isplate kredita te plaćanja mjesečnih rata, došlo do ozbiljnih oscilacija u stvarnoj vrijednosti novca, putem deprecijacije valute plaćanja (u ovom slučaju kune), u kojem slučaju se njezina kunska protuvrijednost veže uz jaču / stabilniju / zaštitnu valutu, tj. valorimetar (u ovom slučaju CHF). Ako padne vrijednost „slabije“ valute zbog inflacije, glavnica će ostati očuvana jer će se vrijednost mjesečne rate izračunati s obzirom na tečaj „slabije“ valute u odnosu na „sigurnu“ valutu.

7. U ovom slučaju bitna pretpostavka očuvanja vrijednosti je stabilnost „sigurne“ valute. No, postavlja se pitanje što ako dođe do narušavanja stabilnosti „sigurne“ valute? Moguća je situacija da je inflacija valute plaćanja umjerena, što bitno ne utječe na vrijednost „slabije“ valute, a da dođe do poremećaja u tečaju „sigurnije“ valute tako da ona snažno aprecira. Upravo se to dogodilo u predmetnom slučaju, kao i svim drugim pravnim poslovima koji su imali ugovorenu valutnu klauzulu vezanu za CHF. Naime, došlo je do abnormalne aprecijacije tečaja CHF-a, uslijed globalne gospodarske krize 2008. Za istaknuti je da je CHF u spornom razdoblju aprecirao u odnosu na HRK za više od 60%, a da za dužnika nije postojao mehanizam koji bi ograničio i zauzdao takav abnormalan rast tečaja CHF-a, na taj način uzrokujući bezrazložno bogaćenje tuženoga s jedne strane, te osiromašenje tužitelja s druge strane.

8. Stoga, valutna klauzula, da bi ispunila svoju zaštitnu svrhu, mora biti ugovorena za oba slučaja moguće promjene vrijednosti novca, na gore i na dolje, za slučaj aprecijacije CHF-a, kao i slučaj deprecijacije HRK, kako bi se zaštitila i jedna i druga ugovorna strana- vjerovnik od deprecijacije kune, a dužnik od aprecijacije švicarskog franka, te na taj način održala ravnoteža u vrijednosti međusobnih obveza kako one budu dospijevale kroz duži vremenski period. Ako nema tog odlučnog uvjeta, tada se ne radi o zaštitnoj klauzuli za osiguranje vrijednosti novčanih obveza, već o spekulativnoj klauzuli koja sadržajno ne odgovara svrsi / ratio legis valutne klauzule iz odredbe čl.22. Zakona o obveznima odnosima (dalje: ZOO).

9. Nadalje, odredbama čl. 295. i čl.296. ZOO-a pružena je zaštita i proširen njezin opseg koju inače daje Direktiva 93/13 o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, i na sve druge sudionike ugovornih odnosa, odnosno i pravne osobe, a koje su žrtve ugovornih odredaba koje je sastavila druga ugovorna strana.

10. U predmetnom slučaju radi se upravo o formularnom ugovoru koji se još naziva i adhezijski. Takvom ugovoru se pristupa po principu „take it or leave it“, obzirom da isti sadrži opće uvjete koje je unaprijed formulirala jedna ugovorna strana, u ovom slučaju tuženi. U slučaju valutne klauzule ugovorene na gore opisan način, u suprotnosti sa ratio legis odredbe čl. 22. ZOO-a, radi se o ništetnoj odredbi općih uvjeta / klauzuli koja je zbog izostanka zaštitnog mehanizma u slučaju aprecijacije CHF-a, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, prouzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka putem bezrazložnog bogaćenja tuženoga i osiromašenja tužitelja. Postupajući na navedeni način, osim što je sporna klauzula u suprotnosti sa odredbama čl.296. u svezi sa čl.22. ZOO-a, tuženi je povrijedio i cijeli niz načela ugovornih odnosa, od stožernog načela savjesnosti i poštenja, do načela jednake vrijednosti činidaba, ravnopravnosti te zabrane zloupotrebe prava koje mu je načelno dala odredba čl.22. ZOO-a, dakle kogentne pravne norme koje služe kao normativ u uređenju ugovornih odnosa, posebice poput predmetnog koji je zasnovan putem tipskog obrasca ugovora koje je sastavljala jedna, jača ugovorna strana. Postupanje koje je suprotnosti sa navedenim načelima, protupravno je.

11. S obzirom na ništetnost ugovorene odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, to je tuženik sukladno čl. 323. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08 i 125/11), dužan vratiti sve što primio na temelju takvih odredbi Ugovora, sve to u svezi i s čl. 1111., čl. 1115. te čl. 1046. ZOO-a. Za pojasniti je kako je posljedica utvrđenja ništetnim odredbe ugovora o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF, anuliranje izmjena anuiteta po osnovi povećanja tečaja na početno ugovoreni tečaj na dan sklapanja ugovora.

12. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom nakon provedenog vještačenja tužitelj na ime preplate zbog promjene tečaja valuta tužitelj traži utvrđenje ništetnom i bez pravnog učinka dio odredbe Ugovora o kreditu br.00723. od 30.6.2008., sklopljenog između prednika tuženika IMPULS-DELTA d.o.o. kao davatelja kredita i tužitelja kao korisnika kredita, kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, u toč. 8.1. Ugovora, u dijelu koji glasi: „Sve novčane obveze koje proizlaze iz Ugovora, ako su izražene u CHF, ispunjavaju se plaćanjem u kunama sukladno izdanom računu Davatelja kredita.“, te potražuje od tuženika isplatu preplaćenih iznosa po osnovi tečajnih razlika u svoti od 3.887,46 € s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama uz naknadu pripadajućeg parničnog troška.

13. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenim zahtjevima tužiteljice kao neosnovanima, te predlaže da se tužbeni zahtjevi tužiteljice u cijelosti odbiju i obveže tužiteljica da tuženiku nadoknadi parnični trošak zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja odluke o troškovima postupka.

14. Priznaje se da je trg. društvo IMPULS-DELTA d.o.o. pripojeno tuženiku, čime je tuženik u smislu odredbe čl. 522. st. 3. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine" broj 152/11. – pročišćeni tekst, 111/12., 68/13., 110/15., 40/19. i 34/22.) postao sveopći je pravni sljednik navedenoga pripojenog društva.

15. Tuženik priznaje da je između trg. društva IMPULS-DELTA d.o.o., kao davatelja kredita s jedne strane, te MJ, kao korisnika kredita s druge strane, zaključen dana 30. lipnja 2008. godine ugovor o kreditu broj 00723, kojim je davatelj kredita odobrio tužiteljici kao korisniku kredita, kredit u iznosu kunske protuvrijednosti iznosa od 21.640,37 švicarskih franaka (CHF) u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju Zagrebačke banke d.d., Zagreb, na dan odobrenja kredita, radi kupnje motornog vozila Peugeot 207, tip 1.4, broja šasije: [broj šasije], s obvezom vraćanja u 60 mjesečnih obroka u neto iznosu kunske protuvrijednosti od 424,94 CHF prema prodajnom tečaju Zagrebačke banke d.d., Zagreb, na dan plaćanja, od kojih je prvi mjesečni obrok prema ugovoru dospio 31. srpnja 2008., dok je posljednji trebao dospjeti 30. lipnja 2013.

16. Predmetni ugovor je sastavni dio Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na pokretnini, zaključenog sukladno odredbama članka 274. i sl. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 57/96.,29/99., 42/00., 173/03., 194/03., 151/04., 88/05. i 67/08.) 3. ožujka, 2008. između trg. društva IMPULS-DELTA d.o.o., kao predlagatelja osiguranja s jedne strane, te MJ, kao protivnika osiguranja s druge strane, solemniziranog (potvrđenog) od strane Vesne Kelečić, javnog bilježnika u Zagrebu, dana 30. lipnja 2008. pod brojem OV-451/08. Predmetni ugovor o kreditu prestao je u rujnu 2011. godine prijevremenom otplatom kredita na zahtjev tužiteljice kao korisnika kredita.

17. Ni predmetni ugovor o kreditu, kao niti sporazum radi osiguranja novčane tražbine nisu sadržavali odredbe koje bi se smatrale nepoštenima u smislu Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07. i 125/07. – ispravak), koji je vrijedio u vrijeme njegovog sklapanja, kao niti odredbe koje bi bile ništetne u smislu odredbi čl. 296., odnosno čl. 322. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05. i 41/08.).

18. Tuženik ukazuje kako odredba čl. 8.1. ugovornih uvjeta predmetnog ugovora o kreditu, čije utvrđenje ništetnosti zahtijeva tužiteljica, predstavlja jedinstvenu cjelinu s odredbom članka 1. Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na pokretnini, koji glasi:

- "Utvrđuje se da su ugovorne strane sklopile Ugovor o kreditu br. 00723 (sedamstodvadesettri) dana 24.06.2008 (dvadesetčetvrtog lipnja dvijetisućeosme), a isti je sklopljen između ILD-a kao davatelja kredita i MJ, MBG: [jedinstveni matični broj građana], [adresa], kao Korisnika kredita, koji je sastavni dio ovog sporazuma, postoji novčana tražbina ILD-a prema Korisniku kredita u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 21640,37 CHF (dvadesetjednatisuća-šestočetrdeset švicarskih franaka i tridesetsedam centima) uvećano za pripadajuće ugovorne kamate, poreze i druga davanja, zatezne kamate, kao i druge tražbine iz Ugovora o kreditu, s obvezom vraćanja u 60 (šezdeset) mjesečnih obroka u visini kunske protuvrijednosti iznosa od po 424,94 CHF neto (slovima četristodvadesetčetiri švicarskih franaka i devedesetčetiri centima), sve u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju CHF za devize vrijedećem na dan plaćanja kod Zagrebačke banke d.d., Zagreb, od kojih prvi mjesečni obrok dospijeva 31.07.2008. (tridesetprvog srpnja dvijetisućeosme), a posljednji mjesečni obrok 30.06.2013. (tridesetog lipnja dvijetisućetrinaeste).", kao i s odredbama predmetnog ugovora o kreditu koje uređuju iznos odobrenog kredita od strane davatelja kredita i način njegova vraćanja od strane korisnika kredita davatelju kredita, što konkretno znači sa:

- toč. A. ugovora o kreditu koja glasi: "A. IZNOS KREDITA: Iznos kredita: 21.640,37 CHF Dodati: u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju za devize ZAGREBAČKE BANKE d.d. na dan odobrenja kredita. Navedeni iznos kredita se isplaćuje trgovcu navedenom u tč. B. ovog ugovora.";

- te s odredbama toč. 5. ugovornih uvjeta i to toč. 5.1. i 5.3. koje glase:

"5.1. Prvi mjesečni obrok kredita dospijeva zadnjeg dana u mjesecu koji slijedi iza mjeseca u kojem je Ugovor počeo teći, a daljnji mjesečni obroci dospijevaju zadnjeg dana svakog sljedećeg mjeseca sve do isteka Ugovora.

…

5.3. Dospijeće, kao i visina mjesečnih obroka kredita vidljivi su iz otplatnog plana, kojeg Davatelj kredita dostavlja Korisniku kredita nakon isplate kredita Trgovcu. Korisnik kredita je obvezan mjesečne obroke kredita plaćati sukladno odredbama tč. 5.1. ovih ugovornih uvjeta, otplatnom planu koji predstavlja sastavni dio Ugovora, kao i svim ostalim odredbama Ugovora i bez posebnih pisanih obavijesti Davatelja kredita. Povrat kredita će uslijediti u korist u Ugovoru navedenog žiro računa Davatelja kredita, (tč. J Ugovora), osim ako Davatelj kredita Korisnika kredita sukladno odredbi tč. 11.4 ovih ugovornih uvjeta ne obavijesti o drugom vlastitom žiro računu.".

19. Odredba članka 8.1. ugovornih uvjeta predmetnog ugovora o kreditu, čije utvrđenje ništetnosti zahtijeva tužiteljica, kao i gore navedene odredbe sastavljene su jasno i razumljivo tako da je svakom prosječnom potrošaču omogućena procjena njegovih prava i obveza. Iz odredbe čl. 8.1. ugovornih uvjeta jasno proizlazi kako se njome ističe i time upozorava na mogućnost oscilacije tog tečaja za više od 5% u vrlo kratkom vremenskom intervalu od datuma izdavanja računa za pojedini mjesečni obrok otplate do dana njegova dospijeća.

20. Također je odredbom točkom 9.1. ugovornih uvjeta predmetnog ugovora predviđena mogućnost korisnika kredita koji ima svojstvo potrošača, da zahtijeva raskid ugovora zbog promijenjenih okolnosti, ako se ukupni troškovi kredita povise za više od 20%. Odredbe točke 8.1. i točke 9.1. ugovornih uvjeta sastavljene su jasno i razumljivo tako da omogućuju prosječnom potrošaču, koji postupa s dužnom pažnjom i razboritošću, shvatiti da za vrijeme trajanja ugovora postoji znatna mogućnost promjene tečaja između valute ugovora i valute plaćanja koja za korisnike kredita može dovesti do povišenja nominalnih izdataka u vezi s ispunjavanjem preuzete obveze vraćanja kredita.

21. Tuženik ukazuje kako odredbe o visini odobrenog kredita i načinu njegova vraćanja predstavljaju glavne odredbe ugovora o kreditu, te da u smislu odredbe članka 99. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07. i 125/07. – ispravak), nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni poštene, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive.

22. Tuženik, nadalje, ukazuje kako su se o visini odobrenog kredita, valuti ugovora, te načinu njegova vraćanja između prednika tuženika trg. društva IMPULS-DELTA d.o.o., kao davatelja kredita s jedne strane, i tužiteljice kao korisnika kredita s druge strane vodili pregovori. Naime, prednik tuženika u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu, nudio je i zaključivao također i ugovore o kreditu s valutnom klauzulom i valutom ugovora u euru (EUR), a odabir valute ugovora bila je isključivo stvar osobnog izbora tužiteljice, kao i svakog drugog potencijalnog korisnika kredita, za koju od rečenih vrsta ugovora o kreditu će se odlučiti.

23. Činjenicu pojedinačnog pregovaranja o bitnim odredbama ugovora o kreditu potvrđuje i informativna ponuda broj 5.162 od 24. lipnja 2008. koja je tužiteljici dostavljena nekoliko dana prije sklapanja predmetnog ugovora.

24. Odnosna informativna ponuda prikazuje vrijednost predmeta čija nabava će biti financirana iz kredita od 20.908,57 CHF, troškove zaključenja kredita od 731.80 CHF, brojem mjesečnih obroka otplate kredita – 60, visinom mjesečne rate od 451,32 CHF, te minimalnim neopterećenim mjesečnim primanjima korisnika kredita izraženoj u valuti ugovora od 1.353,96 CHF. K tome je na informativnoj ponudi tužiteljici bilo ukazano da u prikazu nisu uključeni troškovi javnog bilježnika, upisnika javnobilježničkog osiguranja od 305,00 kn, tehničkog pregleda, registracije, polica osiguranja od automobilske odgovornosti i kasko osiguranja. Isto tako informativna ponuda sadržavala je podatak, da kamatna stopa na kredit vezan uz CHF iznosi 6,65%, a efektivna kamatna stopa 8,42%.

25. U smislu odredbe članka 96. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07. i 125/07. – ispravak), odredbe potrošačkih ugovora o kojima su se vodili pojedinačni pregovori ne mogu se smatrati nepoštenima.

26. Tužiteljica u biti svojom tužbom osporava dopuštenost valutne klauzule u švicarskim francima (CHF). Kod toga treba imati u vidu kako je pitanje valutne klauzule u CHF u vezi s ugovorima o potrošačkom kreditiranju riješeno Zakonom o dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 9/15.) S tim u vezi svakako valja ukazati i na stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske izneseno u presudi i rješenju toga suda posl. broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015. donesenim u kolektivnom sporu na kojega se poziva sama tužiteljica, a koje glasi : "Institut valutne klauzule u Republici Hrvatskoj uveden je odredbom čl. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (NN 3/94 – dalje: ZIDZOO) kojom je izmijenjena dotadašnja odredba čl. 395. Zakona o obveznim odnosima (NN 53/91,73/91), a koji Zakon je stupio na snagu 22. siječnja 1994., sa retroaktivnom primjenom i na obvezne odnose koji su nastupili i prije stupanja na snagu tog Zakona, sve na temelju odredbe čl. 7. ZIDZOO. Novi Zakon o obveznim odnosima (NN 35/05,41/08 – dalje: ZOO) a koji je stupio na snagu 1. siječnja 2006. je odredbom čl. 22. također propisao valutnu klauzulu, a koji institut je u primjeni do danas. Razlog zbog kojeg je uvedena valutna klauzula u naš pravni sustav je bilo nastojanje očuvanja realne vrijednosti novčane obveze ugovorene u valuti Republike Hrvatske, a sve kao posljedica dugogodišnjih negativnih iskustava vezanih uz visoku inflaciju i s tim u svezi enormnu deprecijaciju nekadašnje nacionalne valute (što je bilo prisutno sve do uvođenju kune kao nacionalne valute Republike Hrvatske 30. svibnja 1994.) a što je silno opterećivalo i ugrožavalo kako gospodarstvo ove države općenito tako i financijsku sigurnost svih pravnih subjekata pa i građana kao pojedinaca. Upravo zato je uveden insitut valutne klauzule.

27. Slijedom navedenoga, članak 22. ZOO-a (valuta obveza) zajedno s člancima 23. (indeksna klauzula) i 24. (klizna skala) ZOO-a čine cjelinu odredaba kojima se subjektima obveznopravnih odnosa dopušta ugovaranje tzv. zaštitnih klauzula, s ciljem ostvarenja načela jednake vrijednosti uzajamnih davanja u slučajevima kada je ispunjenje obveze jedne strane odgođeno.

28. Prema tome, članak 22. ZOO-a, tj. ugovaranje valutne klauzule, predstavlja jedan od načina zaštite jednake vrijednosti međusobnih davanja odnosno činidaba. Iz svega naprijed navedenog proizlazi da cilj članka 22. ZOO-a nije eventualnim porastom vrijednosti zlata ili ugovorene strane valute omogućiti vjerovniku da po dospijeću obveze ostvari uvećanu vrijednost u odnosu na vrijednost činidbe koju je sam ispunio dužniku. Svrha valutne klauzule je očuvati realnu vrijednost ispunjenja činidbe kako bi protučinidba o dospijeću imala istu vrijednost koju je činidba imala u vrijeme njezina ispunjenja.

29. Ugovorne strane, i vjerovnička i dužnička, ugovaraju valutnu klauzulu kako bi vrijednost uzajamnih davanja koja je, kako je već navedeno, u pravilu vremenski razdvojena, zadržala punu jednakost s obzirom na ugovoreno mjerilo - vrijednost ugovorene strane valute ili cijene zlata.

30. Tuženik navodi da je ugovaranje valutne klauzule uopće, pa tako i denominiranje potrošačkih ugovora u CHF ili njihovo zaključivanje s valutnom klauzulom u CHF nije bilo nepošteno u smislu odredbi Zakona o zaštiti potrošača ili u suprotnosti s bilo kojim drugim propisom.

31. Tuženik ukazuje da je tijekom 2006. i 2007. tečaj kune ojačao u odnosu na CHF, stoga niti tuženik, a niti njegov prednik nisu raspolagali nikakvim znanjem da bi moglo doći do aprecijacije tečaja kune u odnosu na CHF.

32. Stoga kako je predmetni Ugovor o kreditu jasan i razumljiv te u sebi ne sadrži nejasne ili nepoštene odredbe isti nije ništetan radi čega je tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovan, pa predlaže da sud u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužiteljice uz naknadu pripadajućeg parničnog troška.

33. U dokaznom postupku sud je pročitao izračun preliminarne tražbine sačinjen po tužiteljici (list 6 spisa), pročitan je dopis tuženika kojim je tužiteljici dostavio kompletnu dokumentaciju u svezi predmetnog kredita (list 8-16 spisa), Sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na pokretnini (list 17-19 spisa), ugovor o kreditu (list 20-25 spisa), solemnizacija Ugovora o kreditu (list 26-27 spisa), saslušan je svjedok VJ, zaposlenik tuženika, tužiteljica kao stranka (listovi 269-271 spisa), provedeno je financijsko vještačenje po Centru za financijska vještačenja (list 277-282 spisa).

34. Cijeneći rezultate dokaznog postupka prema odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti osnovan. 35. Među strankama je neprijeporno da su tužiteljica i tuženik dana 30.06.2008. sklopili Ugovor o kreditu br. 00723 za iznos kredita od 21.640,37 CHF-a, a namjena kredita je bilo financiranje kupnje osobnog vozila marke Peugeot 207, s trajanjem od 5 godina odnosno 60 mjesečnih obroka, koji kredit je trebao dospjeti 30.06.2013., a isti je u cijelosti po tužiteljici otplaćen u rujnu 2011. prijevremenom otplatom kredita.

36. Među strankama je prijeporan osnov i visina tražbine, te je prijeporno je li tuženik postupao sukladno načelu savjesnosti i poštenja, te je li aprecijacija valute CHF koja je utjecala na promjenu rate leasing uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prijeporna je osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja.

37. Prijeporno je, je li odredba o valutnoj klauzuli u švicarskom franku upotrijebljena suprotno njenoj svrsi.

38. U konkretnom slučaju valja ispitati jesu li konkretne odredbe Ugovora o kreditu, kojim je ugovoreno financiranje kupnje vozila u kojem je ugovoren mjesečni obrok kredita u svoti od 424,94 CHF-a, dakle vezano za valutu CHF nepoštene, a slijedom toga i ništetne.

39. Za utvrđenje je li se o spornim ugovornim odredbama pregovaralo potrebno je provesti test poštenja spornih ugovornih odredaba.

40. U svrhu provođenja ovog testa sud je detaljno pročitao cjelokupnu dokumentaciju te saslušao kako djelatnika tuženika VJ tako i tužiteljicu kao stranku.

41. Svjedok VJ iskazao je da je dugogodišnji zaposlenik IMPULS-LEASING d.o.o., pa se sjeća da su oni te 2008. za nabavku automobila nudili operativni i financijski leasing, te kredite. Kredite koje su nudili su bili vezani za valutu euro i CHF. U to vrijeme krediti u CHF-u su imali bitno nižu kamatu i to do 2% nižu što je bitno utjecalo i na visinu anuiteta. U to vrijeme je CHF kao valuta za koju će biti vezana otplata kredita bio izuzetno popularan i svi su ga tražili. Između ostaloga i on osobno je imao kredit za nabavku automobila kod tuženika vezano za valutu CHF.

42. Svjedok navodi da nije niti on nije imao nikakve sumnje da će sa tim kreditima sve biti super. Prije nego što je počeo raditi kod tuženika radio je u autoindustriji i prodavao je automobile i upućivao je kupce na različite banke radi dizanja Ugovora o kreditu i upućivao ih je u različita leasing društva. Nekoliko godina prije toga nije uopće bilo nekakvih oscilacija CHF-a, niti se spominjalo da bi mogao taj CHF naglo porasti i da bi mogao biti bitno nesigurniji od eura. On je također imao kredit vezan za CHF i bio je uvjeren da je sve to sigurna valuta i da neće se dogoditi nekakvi potresi sa kreditima vezanim za valutu CHF.

43. On konkretno nije pregovarao s tužiteljicom oko samog konkretnog Ugovora o kreditu, već je u to vrijeme radio kao referent prodaje i plasirao je te kredite i te automobile, pa zna cijeli princip kako je to sve išlo. Navodi da oni nisu nikada bili obaviješteni od strane banke što bi se moglo dogoditi sa ratama kredita ukoliko dođe do naglog porasta tečaja CHF-a. Jedino što su dobivali su podaci o kamatnim stopama jer je to direktno utjecalo na visinu anuiteta.

44. Tužiteljica MJ iskazala je da je sklopila Ugovor o kreditu za kupnju automobila u leasing kući IMPULS-LEASING d.o.o. dana 2008. Sjeća se da je zajedno sa suprugom došla u autokuću i da su oni i namjeravali kupiti automobil koja kupoprodaja je i realizirana. Oni su nudili kredite vezano za valutu euro sa višim kamatnim stopama i za valutu CHF sa nižim kamatnim stopama. Sjeća se da u to vrijeme nije bilo nikakvih naznaka da bi CHF mogao imati neke probleme u tijeku daljnje otplate, a inicijalno je kredit vezan za CHF imao bitno niže kamatne stope, a što je onda direktno utjecalo i na visinu rate. Sjeća se da su ona i suprug pregovarali sa prodajnim predstavnikom i da je to bila muška osoba, a kako se ta osoba zvala, toga se sada zaista ne sjeća. Nakon što joj je taj prodajni predstavnik predočio kreditne uvjete za valutu euro i za valutu CHF odlučili su se za CHF.

45. Nije imala nikakve naznake da te 2008. dolazi svjetska ekonomska kriza i da će doći do značajnog porasta tečaja CHF-a. Također nitko u IMPULS-LEASING-u odnosno u njegovom pravnom predniku joj nije predočio da se tako nešto može dogoditi. Koliko se sjeća čini joj se da su išli taj Ugovor solemnizirati kod javnog bilježnika. Javni bilježnik im nije ništa objašnjavao u svezi Ugovora o kreditu u smislu tečaja valute CHF-a i u smislu visine kamatne stope. Koliko se sjeća suprug i ona su kompletnu kreditnu dokumentaciju i kupoprodajni Ugovor za kupnju automobila sve potpisali u leasing kući IMPULS – LEASING d.o.o.

46. U odnosu na razumljivost odredaba Ugovora o kreditu tužiteljica je navela da je liječnica po struci i da je iz tog Ugovora razumjela da je kredit vezan za valutu CHF i da je ugovorena kamatna stopa. Ono što nije znala je bilo to da će doći do aprecijacije kune u odnosu na tečaj CHF-a što će dovesti do znatnog povećanja anuiteta. Iz samog Ugovora o kreditu je razumjela samo ono što je mogla razumjeti.

47. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužiteljice saslušane kao stranke i svjedoka VJ jer su logični i uvjerljivi. Ocjenom njihovih iskaza sud je utvrdio da je priroda i specifičnosti valute švicarski franak poznata bankama, ali ne i prosječnom potrošaču koji ne raspolaže stručnim znanjem, a kako ga banke kao profesionalci o tome ni na koji način nisu informirale, potrošač nije i ne može biti svjestan rizika kojeg preuzima.

48. Stoga je i sama nerazumljivost ugovornih odredaba kojima se glavnica veže za švicarski franak i prema ocjeni ovog suda ozbiljan uzrok značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i to protivno načelu savjesnosti i poštenja jer banka za taj rizik zna, ali ga prešućuje te istovremeno za kredit s valutnom klauzulom u švicarskim francima u reklamama nudi najnižu ugovornu kamatu, čime stvara opću klimu da je za potrošače ugovor s valutnom klauzulom u švicarskim francima povoljan i k tome još pojedinačno prilikom pregovaranja o sklapanju ugovora uvjerava potrošače da je švicarski franak sigurna valuta, a često im daje i pojedinačnu procjenu da su kreditno sposobni samo za sklapanje ugovora koji sadrži odredbe kojima se glavnica veže za tečaj švicarskog franka.

49. Tako i prosječnog potrošača i pojedinačnog potrošača izravno navodi na sklapanje ugovora o kreditu s tom, za potrošača, posebno rizičnom valutnom klauzulom.

50. Nuđenjem najniže ugovorne kamate za ugovore u kojima je glavnica vezana za valutu švicarski franak banka na nepošten način potiče potrošače na sklapanje ugovora upravo s valutnom klauzulom u švicarskim francima pri čemu je propuštanje davanja te bitne informacije koja u startu dovodi do znatne neravnoteže na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja.

51. S obzirom na sve okolnosti sud navodi da se test poštenja sastoji od dva dijela koja moraju kumulativno biti zadovoljena da bi se neka ugovorna odredba proglasila nepoštenom. Prvi test sastoji se od procjene uzrokuje li određena ugovorna odredba znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

52. Drugi test koji logički slijedi, tek ako je prvi pozitivan sastoji se od utvrđenja uzrokuje li takva ugovorna odredba znatnu neravnotežu "suprotno načelu savjesnosti i poštenja" tek ako su oba testa poštenja zadovoljena određena ugovorna odredba se može utvrditi nepoštenom i stoga ništetnom.

53. Prema odredbi članka 142. stavak 1. ZOO-a opći uvjeti koje odredi jedan ugovaratelj, bilo da su sadržani u formalnom ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva, dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru i u pravilu obvezuju kao i ove; dok je odredbom stavka 4. propisano da u slučaju neslaganja općih uvjeta i posebnih pogodbi, važe ove posljednje.

54. Prema Presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. godine u predmetu broj C-26/13 navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 (koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom) treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva. U konkretnom slučaju to znači da su u Ugovoru tužitelju morali na transparentan način biti objašnjeni razlozi i mogućnost promjene tečaja CHF-a tijekom trajanja Ugovora o kreditu za financiranje kupnje vozila kao i odnos s drugim odredbama ugovora tako da on na temelju jasnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze.

55. Iz konkretnog Ugovora o kreditu jasno proizlazi kako se zapravo radi o Ugovoru u kunama koji je tek knjigovodstveno od strane tuženika iskazan kao valuta CHF. Ključna odredba u tom Ugovoru je pritom odredba o valutnoj klauzuli u švicarskom franku koja je klauzula upotrijebljena suprotno njenoj svrsi i cilju na način da je u istu ugrađena valuta švicarski franak.

56. ZZP niti ZOO ne navode nikakve posebne kriterije za ocjenu je li pojedina ugovorna odredba protivna načelu savjesnosti i poštenja a koje je načelo sadržano je u odredbi članka 12. ZOO-a kojom je propisano da su se u zasnivanju obveznih odnosa i u ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja.

57. Načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, pri tom vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa. Konkretno, kao mjerilo ponašanja procjenjuje se kako bi se ponašao prosječan čovjek ili prosječan potrošač s jedne strane odnosno, uredan i savjestan gospodarstvenik ili dobar domaćin s druge strane kada je riječ o profesionalnoj djelatnosti (pravni standard).

58. Prema odredbi članka 83. ZZP-a prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimat će se u obzir narav proizvoda ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji, s obzirom na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor. 59. Iako nije zabranjeno ugovoriti valutnu klauzulu, ta činjenica da obveza potrošača ovisi o promjeni tečaja CHF-a čini tu obvezu posebno rizičnom jer u vrijeme zaključenja ugovora potrošač ne zna koje iznose rata će plaćati jer ta rata ovisi o odnosu švicarskog franka i kune.

60. Nadalje, nepostojanje propisa koji nalažu davateljima leasinga da u ugovoru o leasingu precizno objasne promjenu tečaja CHF-a ne daje tuženiku ovlaštenje da utvrđuje uvjeta leasinga na način da na rate leasinga neće moći utjecati, a time jednostrano mijenja visinu obveze tužiteljice. Upravo u tome se i ogleda potreba primjene korektiva - načela savjesnosti i poštenja.

61. Umjesto toga, vodeći računa očito samo o svom interesu i iskoristivši činjenicu da nema propisa koji mu takvo što nalaže, davatelj leasinga je tužiteljici kao potrošaču nametnuo ugovorne odredbe koje ju stavljaju u neravnopravan položaj, koje odredbe prouzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja.

62. Time je sud utvrdio da je postupanje tuženika u konkretnom slučaju bilo suprotno načelu savjesnosti i poštenja čime je došlo do značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer je povrat plasmana od strane tužitelja indeksirao, odnosno valutnom klauzulom vezao uz kretanje švicarskog franka na svjetskim monetarnim tržištima (tzv. hedžiranje), a da pri tom tužitelja nije niti izvijestio, niti upozorio kako time sudjeluje u visoko složenom financijskom poslu.

63. Ključna odredba u samom mehanizmu Ugovora je pritom odredba o valutnoj klauzuli u švicarskom franku, koja je klauzula upotrjebljena suprotno njenoj svrsi i cilju na način da je u istu ugrađena valuta švicarski franak. Ugrađujući baš švicarski franak u valutnu klauzulu, a preko nje u Ugovor tuženik je postupio i formirao ovaj ugovorni odnos suprotno zakonskim odredbama i svrsi samog prava ustanovljenog tim odredbama, te je na ovaj način povrijedio načelo ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu iz čl. 3. Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO) načelo savjesnosti i poštenja iz čl. 4. ZOO-a, načelo zabrane zloupotrebe prava iz čl. 6. ZOO-a, načelo jednake vrijednosti činidaba iz čl. 7. ZOO-a, te načelo zabrane prouzročenja štete iz čl. 8. ZOO-a koja načela su konkretizirana i sankcionirana ništetnošću u odredbi čl.- 96.-102. Zakona o zaštiti potrošača, a sve ovo na način da je tuženik postupajući s aspekta jače ugovorne strane tužitelju nametnuo odredbu koja ga dovodi u neravnopravan položaj te mu u konačnici nanosi štetu.

64. Predmetni Ugovor o kreditu valja sagledati i u smislu Općih uvjeta ugovora kako je to određeno čl. 295. i čl. 296. ZOO-a jer se radi o Ugovoru unaprijed sastavljenom za veći broj Ugovora koje jedna ugovorna strana-sastavljač, nudi drugoj ugovornoj strani Ugovor po principu uzmi ili ostavi.

65. Stoga tužitelj sve da mu je i bila pružena prilika da išta kaže o predmetnom Ugovoru ne bi mogao postići da se bilo što u predmetnom Ugovoru mijenja. Takvi ugovori su tipski ili adhezijski ugovori, a takvi ugovori su ništetni ukoliko su sastavljeni suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzrokuju očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja, sastavljača ili ugrožavaju postizanje svrhe sklopljenog Ugovora, čak i ako su Opći uvjeti koji ih sadrže odobreni od nadležnog tijela.

66. Da je takvo postupanje kreditora nepošteno utvrdio je Sud Europske unije u svojoj odluci u predmetu C-186/16 M i dr. protiv Banca Romaneasca SA, a koja presuda obvezuje i ovaj sud. U toj presudi Sud Europske unije utvrđuje da je banka, odnosno druga jača ugovorna strana bila dužna potrošaču detaljno objasniti kako funkcionira ugovoreni paket do te mjere da mu je morao ako je potrebno kroz simulacije demonstrirati kako će moguće promjene tečaja posebno povezane uz moguće promjene kamatne stope utjecati na njegove mjesečne rate te ukupnu kreditnu obvezu i kroz koje točno mehanizme.

67. Slijedom navedenog, a kako je u konkretnom slučaju u cijelosti udovoljeno testu poštenja te imajući u vidu da su bitne odredbe Ugovora o kreditu i to konkretno odredba kredita u toč. 8.1. Ugovora u dijelu koji glasi: "Sve novčane obveze koje proizlaze iz Ugovora, ako su izražene u CHF ispunjavaju se plaćanjem u kunama sukladno izdanom računu Davatelja kredita", jer je obveza tužiteljica iskazana u valuti švicarski franak i takva ugovorna odredba je ništetna od samog početka, radi čega je valjalo utvrditi ništetnost navedene odredbe sukladno Zakonu o zaštiti potrošača i odlučiti kao u točki I. izreke presude.

68. Radi utvrđivanja visine tražbine tužiteljice sud je izveo dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Centru za financijska vještačenja d.o.o.

69. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tužiteljica tijekom trajanja Ugovora o kreditu radi financiranja kupnje vozila preplatila zbog rasta tečaja CHF-a u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita u razdoblju otplate kredita u svoti od 3.887,46 €.

70. Na nalaz i mišljenje vještaka stranke nisu imale primjedaba, pa je sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka jer je svoj nalaz dao na temelju svih postojećih podataka u spisu, odgovarajućih izračuna, uzimajući u obzir sve uplate, te je tako utvrdio koliko je tužiteljica u utuženom razdoblju izvršila preplate s osnova ništetne valutne klauzule u švicarskim francima za koje su bile vezane obveze tuženika prilikom plaćanja rata leasinga.

71. Radi toga sud je tužiteljici na ime preplate temeljem valute dosudio iznos od 3.887,46 € s zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, a temeljem odredbe čl. 1111. ZOO-a koja propisuje da sudsko utvrđenje ništetnosti odredbe ima za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takve ništetne odredbe nije bilo. 72. Utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom, potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano mu naplaćenih iznosa od trenutka sklapanja Ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna.

73. Naime, u ovoj pravnoj stvari tuženik je nedvojbeno nepošten od samog trenutka naplate, jer je upravo on odgovoran za ugovaranje ništetne odredbe i ta ista odredba je nametnuta potrošaču, bez mogućnosti pregovaranja i izmjene i temeljem takve nepoštene i ništetne odredbe tuženik je neosnovano naplatio novčani iznos. 74. Slijedom toga, odredbom čl. 1115. ZOO-a je propisano da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti i plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja Zahtjeva. Po shvaćanju ovog suda tuženik je nepošten od dana stjecanja, pa je slijedom toga dužan platiti zatezne kamate od dana stjecanja, tj. od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate.

75. Pri tome neosnovan je istaknuti prigovor tuženika da je nastupila zastara tražbine tužiteljice s obzirom da je VSRH dana 30.01.2020. donio pravno shvaćanje pod brojem Su-IV-47/2020-2 u kojem je navedeno da:

"Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora."

76. Obzirom na ovaj stav i na činjenicu da je sud u toč. I. utvrdio ništetnost dijela odredbe čl. 8. toč. 1. Ugovora o kreditu koji se odnosi na nepoštenu i ništetnu valutnu klauzulu, zastarni rok za isplatu tužiteljičine tražbine počinje teći od trenutka pravomoćnog utvrđenja ništetnosti, pa je slijedom toga kako je već navedeno neosnovan istaknuti prigovor tuženika da je nastupila zastara tražbine tužiteljice.

77. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 277. st. 1. ZOO-a, po stopi koja je određena Uredbom o visini stope zatezne kamate (NN 72/02), prema čl. 29. st. 2. ZOO- a, po Odluci o diskontnoj (eskontnoj) stopi HNB-a uvećano za tri postotna poena i na odredbi čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima.

78. Parnični trošak će se odrediti primjenom Tbr. 52. st. 3. Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika (NN 138/23), a koja propisuje da kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o parničnom trošku.

79. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a, a sastoji se od troška sastava tužbe u iznosu od 100 bodova, troška sastava 6 podnesaka (02.04.2024., 06.03.2024., 19.02.2024., 09.09.2023., 28.07.2023., 23.02.2023.), svako po 100 bodova, troška zastupanja na 3 ročišta (05.03.2024., 14.09.2023., 30.01.2025.), svako po 100 bodova, a sve prema Tbr 7/1, Tbr 8/1, Tbr 9/1 i Tbr 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Vrijednost boda iznosi 2,00 € prema Tbr. 54. Odvjetničke tarife.

80. Zbrojeno parnični trošak tužitelja iznosi 1000 bodova / 2.000,00 €.

81. Ovom iznosu pribrojen je trošak 25% PDV-a u iznosu od 500,00 €, troška sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 43,58 €, troška pristojbe na prvostupanjsku presudu u iznosu od 87,16 € temeljem Zakona o sudskim pristojbama, te troška predujma za financijsko vještačenje u iznosu od 300,00 €, čime je tužitelju sveukupno dosuđen parnični trošak u iznosu od 2.930,74 €.

82. Sud je tužitelju dosudio kamatu na parnični trošak sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a.

83. Radi navedenog odlučeno je kao u točkama I. do III. izreke presude.

U Zagrebu, dana 30. siječnja 2025. godine

Sutkinja:

Jesenka Jurić Šojat

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda na Županijski sud.

Dostaviti:

- pun tužitelja

- pun tuženika