REPUBLIKA HRVATSKA

Posl.br. P-429/2024-8

OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU

STALNA SLUŽBA U KORČULI

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, po sucu Mariji Skokandić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja JŠ pok. ČŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Dino Žuvela, odvjetnik u Blatu, protiv tuženih 1. FŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], sada u [adresa], 2. JŠV, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kbr. 432, koju zastupa punomoćnica Katarina Biliš, odvjetnica u Korčuli, radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju, nakon glavne rasprave održane dana 17. prosinca 2024. u nazočnosti punomoćnika tužitelja te tužene ad 2 i njene punomoćnice, a u odsustvu prvotuženika, dana 30. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Raskida se ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen između tužitelja HŠ pok. ČŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], i tužene JŠV, OIB [osobni identifikacijski broj], kao primatelja uzdržavanja, te tuženika GŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], kao davatelja uzdržavanja, a koji je ugovor ovjeren pred Općinskim sudom u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, dana 8. ožujka 2018. pod posl.br. R2- 59/18.

II. Nalaže se tuženima naknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 879,63 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja pa do isplate, a sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U tužbi se navodi da je među strankama dana 8. ožujka 2018. sklopljen ugovor o doživotnom uzdržavanju kojim se prvotuženik (sin tužene ad 2) obvezao uzdržavati tužitelja i njegovu suprugu tj. tuženu ad 2, brinuti se o svim njihovim potrebama, u slučaju nemoći ili bolesti skrbiti o njima te ih novčano pomagati. Nakon sklapanja ugovora, tvrdi dalje tužitelj, odnosi među strankama su trajno narušeni, a do potpunog prestanka kontakta između tužitelja i prvotuženika je došlo nakon događaja u ožujku 2020. Ovo stoga jer prvotuženik, kako dalje navodi tužitelj, nije o njemu vodio brigu baš u situaciji kada mu je zdravlje bilo ugroženo te je tijekom pandemije corona virusom bio primoran iseliti iz svoje kuće dok je u kuću i to u samoizolaciju uselio brat prvotuženika koji inače boravi u [adresa]. Našavši se zapravo na ulici, tvrdi tužitelj, on je zatražio pomoć od prvotuženika no ovaj se na to oglušio te je slijedeća dva tjedna on boravio u poljskoj kućici te su mu hranu i drva za ogrjev donosili susjedi i rodbina.

1. 1. Pozivajući se tako na znatno poremećene odnose i činjenicu da mu tuženik nije pružio pomoć kada je to bilo potrebno te time prekršio ugovorne obveze, tužitelj je tužbom od 21. svibnja 2020. zatražio da se ugovor o doživotnom uzdržavanju od 8. ožujka 2018. raskine.

2. Tuženi su u odgovoru na tužbu (list broj 13-16) osporili osnovanost tužbenog zahtjeva s prijedlogom da se isti odbije. Oni ističu da ničim nisu doprinijeli poremećaju međusobnih odnosa i da je prvotuženik svoju ugovorenu obvezu redovito izvršavao. Tijekom postupka i to na ročištu dana 1. prosinca 2020. prvotuženik se suglasio sa zahtjevom za raskid ugovora navodeći kako zbog gubitka međusobnog povjerenja i narušenih odnosa ovaj ugovor nije održiv, a on osobno nema namjeru nastaviti ga izvršavati. Pored toga drugotužena je tijekom trajanja parnice (u žalbi) istakla prigovor nedostatka pasivne legitimacije s tvrdnjom da je ona primateljica uzdržavanja u pobijanom ugovoru i da bi tužitelj imao pravo tražiti samo raskid ugovora u odnosu na sebe.

3. Proveden je dokaz pregledom isprava u spisu, saslušanjem svjedoka MŠ, LŠ, ĆŠ, KŠ i RŠ te saslušanjem parničnih stranaka.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Provedenim je dokazima u postupku utvrđeno:

- da su tužitelj JŠ i drugotužena JŠV u trenutku sklapanja ugovora koji je predmetom ove tužbe bili supružnici, da su stanovali u [adresa], u kući koja je u zemljišnoj knjizi upisana na ime tužitelja, a među strankama je neprijeporno da je ta imovina dijelom stečena i u braku (list spisa br. 7)

- da je prvotuženik FŠ sin tužene ad 2 i to iz njenog prvog braka

- da prvotuženik radi u Kanadi, u Hrvatsku dolazi povremeno, a njegova kćerka sa svojom obitelji živi u [adresa]

- da je dana 8. ožujka 2018. zaključen i ovjeren ugovor o doživotnom uzdržavanju između primatelja uzdržavanja JŠ i JŠV s jedne strane te davatelja uzdržavanja GŠ s druge strane (list spisa br. 5 i 6)

-  da se čl. 1 i 2 spomenutog ugovora davatelj uzdržavanja obvezao uzdržavati i pomagati primatelje uzdržavanja i to brinuti se o prehrani, uređenju i pospremanju kuće, održavanju odjeće i obuće, materijalno ih i novčano pomagati, u slučaju nemoći ili bolesti skrbiti o njima u svim potrebama i o njihovom liječenju, odnositi se prema njima sa dužnim poštovanjem i ljubavlju te ih po smrti sahraniti prema mjesnim običajima

- da su odnosi među strankama u vrijeme sačinjenja ovog pravnog posla bili dobri

- da je koncem ožujka 2020. u Hrvatsku doputovao brat prvotuženika PŠ koji inače živi i radi u Nigeriji

- da su zbog proglašene pandemije corona virusom u isto vrijeme bile na snazi epidemiološke mjere temeljem kojih je PŠ bio obvezan nakon dolaska dva tjedna provesti u samoizolaciji

- da su se tužitelj i njegova supruga najprije suglasili da PŠ boravi kod njih u kući no kada je tužitelj saznao za potrebu samoizolacije i potencijalnu opasnost od zaraze, prestrašio se za svoje zdravlje te nije želio ostati u istoj kući

- da je tim povodom jednu noć tužitelj proveo u svom automobilu da bi nakon toga zatražio i pomoć stožera Civilne zaštite Grada Korčule (list spisa br. 8) a slijedećih dva tjedna boravio je u poljskoj kućici u [adresa] uz odobrenje vlasnika ČŠ

- da je o svemu tome tužitelj telefonom obavijesti prvotuženika koji mu je kazao da on tu ne može ništa promijeniti obzirom da nije riječ o njegovoj kući

- da su se nakon ovog događaja znatno poremetili odnosi između tužitelja i prvotuženika te je među njima prestao svaki kontakt

- da su se zbog svega toga narušili i međusobni odnosi među supružnicima tj. između tužitelja i drugotužene

- da je u međuvremenu od podnošenja tužbe brak između tužitelja i tužene AŠ pravomoćno razveden, prekinuta je zajednica života a u tijeku je i sudski postupak radi utvrđenja bračne stečevine

- da je prvotuženik u svome iskazu na ročištu od 1. prosinca 2020. potvrdio da sa tužiteljem više uopće ne komunicira niti mu je slao bilo kakav novac, a ujedno izričito naglasio da nema namjeru nastaviti s izvršavanjem ugovora

- da je tužena ad 2 na ročištu dana 17. prosinca 2024. potvrdila da između tužitelja i tuženika GŠ već sigurno tri godine ne postoji bilo kakav kontakt

6. Sve ovo i nije sporno među strankama a o događaju iz ožujka 2020. iskazivali su u ovom postupku svjedoci kojima je, a kao mještanima [adresa], vrlo dobro poznato da je tužitelj bio u strahu od zaraze corona virusom, da nije želio ostati u kući zajedno sa osobom koja je doputovala iz inozemstva te da je dva tjedna proveo u privremenom smještaju.

7. Sporno je, dakle, jesu li se u ovom slučaju ispunile pretpostavke za raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju u smislu odredbe čl. 583. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08 i 78/15 – dalje ZOO).

7. 1. Citiranom je zakonskom odredbom propisano da ugovorne strane mogu sporazumno raskinuti ugovor o doživotnom uzdržavanju i nakon što je počelo njegovo ispunjavanje (st. 1), a u st. 2. istog članka određeno je doslovce: "Ako prema ugovoru o doživotnom uzdržavanju strane žive zajedno pa se njihovi odnosi toliko poremete da zajednički život postane nepodnošljiv, svaka strana može zahtijevati od suda da raskine ugovor." Prema st. 3. cit. članka svaka strana može zahtijevati raskid ugovora ako druga strana ne ispunjava svoje obveze.

8. Podnesenom tužbom tužitelj je  zatražio raskid ugovora zbog neispunjenja, a ocjenom svih okolnosti i odnosa među strankama, ovaj sud smatra da su se stekle pretpostavke za raskid ugovora u smislu naprijed citirane zakonske odredbe.

8. 1. U nazočnom slučaju ugovorne stranke ni prije sklapanja ovog ugovora nisu živjele zajedno obzirom da prvotuženik sada boravi i radi u Kanadi, a samim ugovorom nije utvrđena zajednica života. Iz sadržaja pismenog ugovora od 8. ožujka 2018. razvidno je da se davatelj uzdržavanja obvezao brinuti o svim potrebama primatelja uzdržavanja, a posebice skrbiti o njima u slučaju nemoći ili bolesti. Shodno tome, iako nije ugovorena zajednica života, obveza doživotnog uzdržavanja se sastoji u kontinuiranom osobnom kontaktu koji uključuje svakodnevnu skrb, prehranu, higijenu, liječenje i sl.

8. 2. Pri tome je nedvojbeno da kod ovakvih ugovornih obveza odnosi među strankama moraju biti korektni i humani, a u nazočnom slučaju su se odnosi među strankama znatno poremetili nakon ožujka 2020. te više nema nikakvog kontakta između tužitelja i prvotuženika. O tome najbolje govori izjava tuženika GŠ koji ističe da je sa tužiteljem prestao kontaktirati i telefonom, da nema namjeru nastaviti izvršavati ovakav ugovor, da se svaki dvostrano obvezni ugovor može raskinuti uz obvezu na naknadu eventualne štete i da je on suglasan da se ugovor raskine. I tužena JŠV potvrđuje da posljednjih par godina nema nikakvog kontakta između njenog sina tj. prvotuženika i tužitelja i da se ugovor više ne izvršava. K tomu, ona ističe da su znatno promijenile okolnosti jer je razveden brak između tužitelja i nje s time što je tužitelj ostao stanovati u [adresa] u kući koja je bračna stečevina, a ona se preselila u svoj stan u [adresa].

8. 3. Imajući u vidu sve ove okolnosti, činjenicu da je potpuno prekinut međusobni kontakt između tužitelja i tuženika GŠ te izričitu tvrdnju prvotuženika da on ne izvršava više ugovornu obvezu niti ima namjeru postupati po ugovoru, opravdano je zaključiti da tužitelju pozivom na odredbu čl. 583. st. 3. ZOO pripada pravo zahtijevati raskid ugovora. Ovo stoga jer je očito da prvotuženik više ne izvršava ugovorenu obvezu prema tužitelju čime je svakako ozbiljno dovedena u pitanje svrha ovakvog ugovora. Naime, cilj sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju je svakako osiguranje mirne starosti korisnika uzdržavanja, a kod ovako narušenih međusobnih odnosa i činjenice da se ugovor ne izvršava, takva svrha je promašena te je tužitelj, kao primatelj uzdržavanja, ovlašten zahtijevati raskid ugovora.

9. Što se pak tiče istaknutog prigovora promašene pasivne legitimacije u odnosu na drugotuženu potrebno je istaći slijedeće:

9. 1. U smislu odredbe iz čl. 579. ZOO-a ugovorom o doživotnom uzdržavanju obvezuje se jedna strana (davatelj uzdržavanja) da će drugu stranu ili trećega (primatelja uzdržavanja) uzdržavati do njegove smrti, a druga strana izjavljuje da mu daje svu ili dio svoje imovine, s tim da se stjecanje stvari i prava odgođeno do trenutka smrti primatelja uzdržavanja.

9. 2. Kada bračni ili izvanbračni drugovi zaključe kao jedna ugovorna strana (primatelji uzdržavanja) ugovor s drugom stranom (davatelji uzdržavanja), polazi se od toga da stranke imaju u vidu da će davatelji uzdržavanja dohraniti i jednu i drugu stranku (primatelje uzdržavanja), tj. da je obveza davatelja uzdržavanja ugovorena kao jedinstvena i nedjeljiva u odnosu na oba primatelja uzdržavanja, kao i da se stjecanje u korist davatelja uzdržavanja odgađa sve do smrti oba primatelja uzdržavanja.

9. 3. U sudskoj je praksi zauzeto pravno shvaćanje da u situacijama kada na strani primatelja uzdržavanja postoji više osoba, ugovor o doživotnom uzdržavanju se smatra jedinstvenim ugovorom kojim davatelj uzdržavanja preuzima nedjeljivu obvezu doživotno uzdržavati sve primatelje uzdržavanja. Stoga, neispunjenjem obveze u odnosu na jednog od primatelja uzdržavanja, ostali primatelji uzdržavanja imaju pravo tražiti raskid ugovora u odnosu na sve primatelje uzdržavanja.

9. 4. Tužitelj i tužena ad 2 su predmetni ugovor zaključili kao supružnici pa je riječ o jedinstvenom pravnom poslu i nedjeljivoj ugovornoj obvezi, a samim time tužitelj je ovlašten zahtijevati raskid ugovora u cijelosti. Stoga je sud prihvatio postavljeni tužbeni zahtjev i presudio kao u pravorijeku.

10. O parničnim je troškovima sud odlučio prema odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 80/22 – dalje ZPP) te obvezao tužene naknaditi tužitelju troškove koji su bili potrebni radi vođenja ove parnice. Odmjereni se troškovi prema odredbi čl. 155. istog Zakona sastoje od troškova sudskih pristojbi tužbe i presude (79,63 €) te izdataka za zastupanje po punomoćniku odvjetniku sukladno odvjetničkoj tarifi, a tužitelju su priznati izdaci njegovog punomoćnika za pristup ročištima od 2. listopada 2020., 1. prosinca 2020. i 17. prosinca 2024. te za sastav tužbe, za svaku radnju po 100 bodova (200 €), a što ukupno iznosi 879,63 €.

U Korčuli, 30. siječnja 2025.

S u d a c :

Marija Skokandić

PRAVNA POUKA:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi u 3 istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. ZPP-a).