Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-332/2024-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, po sucu tog suda Borisu Mimici, na temelju nacrta odluke kojeg je izradila viša sudska savjetnica Ivana Papić Jurić, u pravnoj stvari tužiteljice pod 1. PND, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], tužitelja pod 2. PN, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], tužiteljice pod 3. HND, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], tužiteljice pod 4. HN, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], tužiteljice pod 5. IN, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tužiteljice pod 6. BN, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćnici Branki Šojić Mićunović, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika HRVATSKOG ZAVODA ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, OIB: 84397956623, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv odluke o troškovima postupka sadržane u presudi Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-8835/2021-24 od 23. travnja 2024., 30. siječnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Žalba tužitelja djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično uvažava te se presuda Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj Pn-360/2019-56 od 5. travnja 2023. u pobijanoj odluci o troškovima:

a) potvrđuje u pobijanoj točci VII. izreke u dijelu kojim je zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka odbijen preko iznosa od 234,42 eura do iznosa od 742,24 eura (za iznos od 507,82 eura),

b) preinačava u dijelu pod točkama I, II, III, IV, V, VI, kojim je zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka odbijen, i sudi se:

"I Nalaže se tuženiku isplatiti svakom od tužitelja pod 1, 2, 3, i 5, pored već pravomoćno dosuđenog iznosa od 242,18 eura, i daljnji iznos od 39,07 eura, a tužiteljima pod 4 i 6, pored već pravomoćno dosuđenog iznosa od 304,68 eura, i daljnji iznos od 39,07 eura, na ime troškova postupka, sa zateznim kamatama tekućim od 23. travnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi da dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi dan 1. srpnja te godine, u roku od petnaest dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljima trošak žalbenog postupka u iznosu od 31,25 eura, u roku od petnaest dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom, točkama I. do VI., naloženo tuženiku da svakom pojedinom tužitelju pod 1 do 6 isplati određeni iznos na ime razlike plaće, s pripadajućim zateznim kamatama koje teku na točno označene iznose od dospijeća do isplate, a kako je to sve specificirano u presudi, izuzev zateznih kamata na porez na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu, kao i određeni iznos na ime parničnog troška.

1.1. Točkom VII. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka u preostalom iznosu od 742,24 eur, zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate.

2. Tužitelji se žale protiv odluke o parničnom trošku, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, dakle žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22., 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se u tom dijelu odluka preinači shodno žalbenim navodima, podredno ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, uz naknadu troška sastava žalbe.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

3. Žalba tužitelja je djelomično osnovana.

4. Predmet spora su zahtjevi tužitelja pod 1-6 za isplatu razlike plaće, skupa sa zatraženim kamatama, a koji je zahtjeve prvostupanjski sud u cijelosti prihvatio.

5. U ovoj fazi postupka sporno je, je li prvostupanjski sud pravilno donio pobijane odluke o parničnim troškovima svakog pojedinog tužitelja, kada je vrijednost predmeta spora mjerodavnu za obračun troškova odredio prema zahtjevu onog tužitelja koji je postavio najviši zahtjev.

6. Tužitelji u žalbi osnovano navode kako takav stav prvostupanjskog suda nije pravilan.

7. Naime, u ovoj pravnoj stvari radi se o slučaju subjektivne kumulacije u smislu odredbe članka 37. ZPP-a, prema kojoj odredbi ako jedna tužba protiv istog tuženika obuhvaća više zahtjeva koji se temelje na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, vrijednost predmeta spora određuje se prema zbroju vrijednosti svih zahtjeva (stavak 1.), a ako zahtjevi u tužbi proizlaze iz raznih osnova, ili pojedine zahtjeve ističu različiti tužitelji ili su pojedini zahtjevi istaknuti protiv različitih tuženika, vrijednost predmeta spora određuje se prema vrijednosti svakoga pojedinog zahtjeva (stavak 2.).

8. Nadalje, prema odredbi članka 161. stavka 1. ZPP-a suparničari podmiruju troškove na jednake dijelove, a stavka 2. ako postoji znatna razlika u pogledu njihova udjela u predmetu spora, sud će prema razmjeru tog udjela odrediti koliki će dio troškova nadoknaditi svaki od suparničara.

9. Slijedom navedenog, kod subjektivne kumulacije, postojanje udjela suparničara podrazumijeva da ti udjeli predstavljaju zbroj vrijednosti pojedinih zahtjeva, pa je stoga kod donošenja odluke o troškovima parničnog postupka vrijednost predmeta spora pravilno utvrditi zbrajanjem vrijednosti zahtjeva svih tužitelja (tako i odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-486/2021-2 od 3. siječnja 2023).

10. Dodatno, i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1325/2022-2 od 5. rujna 2023. izričito je navedeno „U slučaju subjektivne kumulacije kada više tužitelja nastupa protiv tuženika s tužbenim zahtjevima na isplatu određenih novčanih iznosa pojedinom tužitelju parnični sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka vrijednost predmeta spora utvrđuje prema zbroju vrijednosti zahtjeva svih tužitelja.“

11. Kako prvostupanjski sud nije primijenio naprijed iznijeto pravno shvaćanje o načinu određivanja vrijednosti predmeta spora, pobijanu odluku trebalo je preinačiti, na temelju odredbe članka 380. stavak 3. ZPP-a.

12. Imajući u vidu radnje koje je drugostupanjski sud priznao tužitelju (za navesti je da tužitelji žalbom nisu pobijali odluku u odnosu na nepriznate radnje), ali prema vrijednosti predmeta spora određenoj kako je to naprijed izneseno, dakle zbrajanjem vrijednosti zahtjeva svih tužitelja, tuženiku pripadaju sljedeći troškovi prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23.).

14. Tužiteljima pod 1, 2, 3 i 5 je prvostupanjskom odlukom priznat trošak sastava tužbe od 125,00 eura, a tužiteljima pod 4 i 6 od 187,50 eura, koji troškovi nisu pobijani predmetnom žalbom.

15. Međutim, osnovano tužitelji u žalbi navode da je, u odnosu na troškove nastale nakon spajanja parnica pojedinih tužitelja, trebalo tužiteljima za trošak sastava podneska od 21. prosinca 2022. priznati 100 bodova (Tbr. 8.t.1.), za pristup na ročište održano 11. ožujka 2024. 100 bodova (Tbr. 9.t.1) te za pristup na ročište za objavu presude 50 bodova (Tbr. 9/3). S obzirom na vrijednost boda od 2,00 EUR, uz uvećanje od 50% (tužitelji su zastupani po istoj punomoćnici pa im pripada pravo na trošak zastupanja po odvjetniku za svaku poduzetu radnju uvećanu prema Tbr. 40. t.1., tj. uz povišenje za 50%) i pripadajući PDV, ukupan iznos za sve tužitelje je 937,50 EUR. Kad se navedeni iznos podijeli na šest tužitelja, svakom tužitelju trebalo je dosuditi iznos od 156,25 eura, umjesto 117,18 eura, koliko im je priznato prvostupanjskom odlukom.

16. Dakle, svakom od tužitelja trebalo je na ime parničnog troška, pored već pravomoćno dosuđenog iznosa, priznati i daljnji iznos od 39,07 eura, sa zateznim kamatama, sve kao u izreci ove odluke.

17. Za navesti je da tužitelji u odnosu na one radnje za koje su zatražili naknadu parničnog troška, ali je pobijanom odlukom takav zahtjev odbijen, nisu naveli nikakve konkretne žalbene razloge, a ovaj drugostupanjski sud prihvaća zaključak preostali navedeni podnesci nisu bili potrebni za vođenje parnice u smislu odredbe članka 155. ZPP-a, stoga je žalba tužitelja u tom dijelu odbijena kao neosnovana.

18. Kako su tužitelji polovično uspjeli u žalbi, trebalo im je, na temelju odredbe članka 166. ZPP-a u vezi o člankom 154. stavkom 1. ZPP-a, priznati i polovicu troška sastava žalbe, primjenom odredbe Tbr.10.t.4. Tarife u iznosu od poslovice od 62,50 eura, dakle 31,25 eura, prema vrijednosti predmeta spora u ovoj fazi postupka, slijedom čega je riješeno kao u točci II. izreke.

Split, 30. siječnja 2025.

SUDAC

Boris Mimica