Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-393/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Verice Kos predsjednice vijeća, Gorana Škugora suca izvjestitelja i člana vijeća i Vesne Gašparuš-Horvat članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PORSCHE LEASING d.o.o., OIB: 90275854576, [adresa], zastupan po punomoćniku Tomislavu Buliću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika ĆJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Bruni Čeru, odvjetniku iz Koprivnice, radi predaje u posjed, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P-501/2023-11 od 29. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj 30. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika ĆJ kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P-501/2023-11 od 29. veljače 2024. u dijelu točke I. izreke kojim je naloženo tuženiku ĆJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da preda tužitelju društvu Porsche leasing d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 90275854576, vozilo VW POLO 1.6 TDI Comforline, broj šasije [broj šasije], u roku od 15 dana i pod točkom II. izreke.

II. Preinačava se navedena presuda u dijelu točke I. izreke kojim je utvrđeno da je tužitelj PORSCHE LEASING d.o.o. vlasnik vozila VW POLO 1.6 TDI Comforline, broj šasije [broj šasije] i za navedeno sudi:

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja PORSCHE LEASING d.o.o. za utvrđenjem vlasništva vozila VW POLO 1.6 TDI Comforline, broj šasije [broj šasije].

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe u iznosu od 418,68 eur.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 345,31 eur.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku ĆJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da preda tužitelju društvu Porsche leasing d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 90275854576, vozilo VW POLO 1.6 TDI Comforline, broj šasije [broj šasije], u vlasništvo tužitelja, u roku od 15 dana.

II. Tuženik je dužan tužitelju naknaditi parnični trošak u iznosu od 1.196,88 EUR (slovima: tisućustodevedesetšesteura i osamdesetosamcenti), sa zakonskom zateznom kamatom od 29.veljače 2024, pa do isplate po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

2. Navedenu presudu suda prvog stupnja žalbom pobija tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi u bitnome ističe kako tužitelj tužbenim zahtjevom može tražiti samo predaju posjeda stvari, a ne predaju stvari u vlasništvo. Tvrdi kako ima pravo na posjed stvari čija se predaja traži, kao i da je tužitelj s njime prešutno sklopio ugovor o leasingu. Predlaže ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili presudu preinačiti. Zahtjeva i trošak žalbenog postupka od 418,68 eur.

3. Tužitelj u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode kao neosnovane te ističe kako nije tražio utvrđivanje vlasništva na vozilu čiju predaju traži u posjed što jasno proizlazi iz činjeničnih navoda tužbe te je omaškom u pisanju navedeno „u vlasništvo tužitelja“ umjesto „vlasništvo tužitelja“. Podredno ističe kako je smrću primatelja leasinga i posljedično raskidu ugovora prestala vrijediti i izjava na koju se tuženik poziva, kao i da ne postoji zakonska osnova za „prešutno sklapanje“ ugovora o leasingu. Predlaže žalbu odbiti i potvrditi pobijanu presudu. Zahtjeva i trošak sastava odgovora na žalbu u iznosu od 345,31 eur.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za predajom u posjed vozila VW POLO 1.6 TDI Comforline, broj šasije [broj šasije] za koje vozilo je kao davatelj leasinga, sklopio Ugovor o financijskom leasingu s potrošačima br. 113813, **.**.2019. sa ZJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao primateljem leasinga. Tužitelj tvrdi da je 10. kolovoza 2022., kao davatelj leasinga, raskinuo Ugovor o leasingu radi smrti primatelja leasinga te je o tome obavijestio njegove nasljednike i jamca. Tužitelj je, sukladno Općim uvjetima koji prileže Ugovoru o leasingu, naložio i ovlastio trgovačko društvo Detener usluge d.o.o. da u njegovo ime izvrši povrat objekta leasinga - vozila. Društvo Detener usluge d.o.o. izvršilo je intervenciju i tužitelju podnijelo završno izvješće iz kojeg proizlazi da se vozilo trenutno nalazi u dvorištu tuženika, koji je upozoren da je vozilo u vlasništvu tužitelja te da mu isto preda, na što se tuženik oglušio. Tuženik osporava zahtjev za predaju vozila ističući da mu je tužitelj Izjavom o suglasnosti za korištenje objekta leasinga od 8. kolovoza 2019. nedvojbeno dao ''svoj izričiti pristanak'' da vozilo/objekt leasinga može koristiti i to sve do 14. svibnja 2026.

6. Ispitujući pobijanu presudu u okviru sadržajno istaknutog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), ovaj drugostupanjski sud nalazi da nije ostvarena navedena bitna povreda zakona. Presuda naime, ima jasne razloge o odlučnim činjenicama koje ne proturječe izvedenim dokazima te ne sadrži nejasnoće i proturječnosti zbog kojih se ne može ispitati.

7. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio niti bilo koju drugu povredu odredaba parničnog postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

8. Nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je sud prvog stupnja raspravio i utvrdio sve činjenice relevantne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu.

9. Tako prvostupanjski sud u provedenom postupku pravilno utvrđuje:

- kako među strankama nije sporno da su Ugovorom o financijskom leasingu s potrošačima broj 113813 Porsche leasing d.o.o. kao davatelj leasing i ZJ iz [adresa], kao primatelj leasinga zaključili 14. svibnja 2019. Ugovor o financijskom leasingu, prema kojem je objekt leasinga rabljeno osobno vozilo marke Volkswagen POLO 1.6 TDI Comforline, broj šasije [broj šasije], proizvedeno 2014. godine. Iste stranke zaključile su i Dodatak broj 1 Ugovoru o financijskom leasingu s potrošačima broj 113813 istoga dana. Jamac platac prema Ugovoru je NJ iz [adresa]. Ugovor i njegov dodatak potpisani su po strankama Ugovora i po jamcu platcu;

- prema članku 22.2. Općih uvjeta Ugovor se smatra raskinutim danom saznanja PL- a o nastanku smrtnog slučaja no PL zadržava pravo ustupiti prava i obveze iz Ugovora na nasljednike preminulog primatelja leasinga uz kumulativno ispunjenje uvjeta kako slijedi: da isti u daljnjem roku od 30 dana dostavi PL-u pravomoćno rješenje o nasljeđivanju, da izjavi da preuzima položaj i obveze primatelja leasinga iz Ugovora, da sukladno njegovom imovinskom i financijskom stanju temeljem dokumentacije dostavljene od strane primatelja leasinga PL procijeni da će isti biti sposoban ispunjavati obveze iz ili u svezi s Ugovorom te da PL-u dostavi sva tražena sredstva osiguranja plaćanja;

- primatelj leasinga PJ preminuo je 16. listopada 2021.,

- zakonske nasljednice iza pok. PJ nisu bile zainteresirane za ustup prava njihova prednika te su se kao zakonske nasljednice u ostavinskom postupku odrekle nasljedstva iza oca;

- tužitelj je Izjavom o suglasnosti za korištenje objekta leasinga od 8. kolovoza 2019. dao pristanak da vozilo/objekt leasinga može koristiti tuženik i to sve do 14. svibnja 2026.

10. U pogledu pravne osnove temeljem koje je bio zaključen predmetni Ugovor o leasingu, prvostupanjski sud pravilno polazi od odredbe čl. 5. st. 2. Zakona o leasingu („Narodne novine“ broj 141/2013) prema kojoj je posao financijskog leasinga pravni posao u kojem primatelj leasinga u razdoblju korištenja objekta leasinga plaća davatelju leasinga naknadu koja uzima u obzir cjelokupnu vrijednost objekta leasinga, snosi troškove amortizacije tog objekta leasinga i opcijom kupnje može steći pravo vlasništva nad tim objektom leasinga po određenoj cijeni koja je u trenutku izvršenja te opcije manja od stvarne vrijednosti objekta leasinga u tom trenutku, a rizici i koristi povezani s vlasništvom na objektu leasinga većim dijelom prenose se na primatelja leasinga.

10.1. Nadalje, prvostupanjski sud pravilno utvrđuje kako se uz navedeni Ugovor primjenjuju i Opći uvjeti koji su prema sadržaju Ugovora njegov sastavi dio te je prema člancima 2.1., 2.2., 2.3., 2.4. i 2.5 Općih uvjeta propisano da je za cjelokupnog trajanja Ugovora, a i nakon njegovog prestanka, ukoliko primatelj leasinga ne stekne pravo vlasništva na objektu leasinga kupnjom, objekt leasinga je isključivo vlasništvo davatelja leasinga dok je primatelj leasinga samo korisnik objekta leasinga i nesamostalni posjednik objekta leasinga koji ne može prenijeti pravo vlasništva na treću osobu.

11. Slijedom navedenog, cijeneći pravilno utvrđenu odlučnu činjenicu da je predmetni ugovor raskinut u skladu sa Ugovorom o leasingu i njegovim općim uvjetima zbog smrti primatelja leasinga tijekom trajanja tog ugovora i da su jedino zakonski nasljednici pok. primatelja leasinga prema Općim uvjetima ugovora imali mogućnost preuzeti prava i obveze iz Ugovora, a što oni nisu učinili, pravilno zaključuje da tuženik nema valjanu pravnu osnovu da drži u posjedu predmetno vozilo.

12. Na žalbene navode tuženika koji ističe da ima pravo na posjed temeljem Izjave o suglasnosti za korištenje objekta leasinga od 8. kolovoza 2019. u kojoj se navodi da nositelj izjave (tuženik), može upravljati i raspolagati vozilom na način koji je određen Ugovorom o leasingu sve do 14. svibnja 2026., valja odgovoriti kako su isti neosnovani jer prvostupanjski sud pravilno utvrđuje kako se navedena Izjava odnosila samo na vrijeme dok je Ugovor o leasingu bio na snazi te je raskidom Ugovora prestalo navedeno ovlaštenje tuženika.

12.1. Neosnovani su i žalbeni navodi kako bi navedena Izjava uz činjenicu da tuženik i nakon smrti primatelja leasinga plaćao rate leasinga, predstavlja osnovu za „prešutno sklapanje“ ugovora o leasingu, jer niti iz sadržaja Izjave ne proizlazi bilo kakva mogućnost stjecanja prava vlasništva na objektu leasinga temeljem činjenice korištenja vozila, a niti je navedeno dopušteno u smislu odredbe čl. 52. st. 5. Zakona o leasingu koji propisuje da isti mora biti zaključen u pisanom obliku.

13. Na žalbene navode kojima u žalbi tuženik po prvi puta ističe zahtjev za povrat isplaćenih sedam rata po 119,45 eur tuženiku koje je primio studenog 2021. do svibnja 2022., valja odgovoriti kako navedeno predstava iznošenje novih činjenica i prigovora u žalbi što nije dopušteno temeljem odredbe čl. 352. ZPP.

14. Na žalbene navode kojima tuženik ističe razloge o ništetnosti Općih uvjeta ugovora zbog nepoštenih ugovornih odredbi potrošačkog ugovora o kojima stranke nisu neposredno i odvojeno pregovarale, valja odgovoriti kako tuženik nije bio ugovorna stranka predmetnog potrošačkog ugovora u smislu odredaba Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15, 102/15 i 52/16), slijedom čega nije aktivno legitimiran niti pobijati ugovorne odredbe koje se ne odnose na njega.

15. Kako među strankama nije sporno da je tužitelj vlasnik predmetnog vozila kao i da je isto u posjedu tuženika, te kako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio kako nisu osnovani prigovori koje tuženik ističe u smislu odredbe čl. 163. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17

– u daljnjem tekstu: ZVDSP), to je prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava u smislu odredbe čl. 161. st. 1. i čl. 162. st. 1. i 2. ZVDSP usvojio tužbeni zahtjev tužitelja kao osnovan u dijelu kojom je tuženiku naložio predati tužitelju vozilo VW POLO 1.6 TDI Comforline, broj šasije [broj šasije], slijedom čega su u navedenom dijelu žalbeni navodi kojima tuženik pobija pravilnost primjene materijalnog prava odbijeni kao neosnovani.

16. No, neosnovano je prvostupanjski sud djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo iz ranije citiranih odredaba istovremeno u izreci utvrđujući i vlasništvo tužitelja na predmetnom vozilu, slijedom čega je u navedenom dijelu njegov zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.

17. Odluku o trošku tuženik žalbom određeno ne pobija. Kako zbog preinake u ovoj pravnoj stvari nije došlo do znatnijeg uspjeha tuženika u sporu, to je temeljem odredbe čl. 166. st. 2. ZPP u svezi s odredbom čl. 154. st. 5. ZPP, odbijena i žalba u odnosu na odluku o trošku.

18. Slijedom svega navedenog, a primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tuženika valjalo je odbiti kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu na način kako je i odlučeno pod točkom I. izreke ove drugostupanjske presude, dok je temeljem odredbe čl. 373. t. 3. ZPP preinačena prvostupanjska presuda kako je i odlučeno pod točkom II. izreke.

19. Temeljem odredbe čl. 166. st. 2. ZPP u svezi s odredbom čl. 154. st. 5. ZPP odbijen je zahtjev tuženika za naknadom troška žalbenog postupka, jer je sa žalbom uspio u neznatnom dijelu, a zbog preinake nisu nastali posebni troškovi.

20. Zahtjev tužitelja za naknadom troška sastava odgovora na žalbu odbijen je kao neosnovan temeljem odredbe čl. 155. st. 1. ZPP, jer nije bio potreban za vođenje parnice.

U Velikoj Gorici 30. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Verica Kos