Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj:Ppž-4170/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog HC, zbog prekršaja iz članka 53. stavka 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/2. i 133/23.) rješavajući o žalbi okrivljenika, protiv presude Općinskog suda u Šibeniku od 14. ožujka 2024., broj: 58. Pp-3008/2022, u sjednici vijeća održanoj 30. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba okr. HC kao neosnovana i potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

II Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 30 EUR (trideset eura), u roku trideset dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1.Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Šibeniku okr. HC proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz članka 53. stavka 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te mu je na temelju citiranog propisa izrečena novčana kazna u iznosu od 400,00 eura.

1.1. Uz kaznu, okrivljeniku je izrečena i zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 1 mjeseca.

1.2.Istom presudom okrivljenik je na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 26,54 eura.

2.Protiv prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu, putem branitelja Bože Vrkića, odvjetnika u Zadru, zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i žalbu zbog odluke o zaštitnoj mjeri.

2.1.Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.

3.Žalba je neosnovana.

4.Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.

5.Neosnovano žalitelj upire na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje budući da je ocjena i ovog suda da je prvostupanjski sud nakon provedenih svih potrebnih dokaza, pravilnom ocjenom pisane obrane i cjelokupne materijalne dokumentacije, utvrdio sve odlučne činjenice te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za prekršaj iz članka 53. stavka 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koji je prihvatljiv i ovom drugostupanjskom sudu.

5.1. Suprotno tvrdnji žalitelja, pobijana presuda temelji se na činjenicama i dokazima koji su izneseni u postupku pred prvostupanjskim sudom, u kojem su mu omogućena sva procesna prava u postupku u smislu članka 85. Prekršajnog zakona, budući da su okrivljenik i njegov branitelj uredno pozvani na raspravu 20. veljače 2024. (kada su izvedeni dokazi), međutim, pozivu se nisu odazvali niti izostanak opravdali. Prema tome, žalitelju je omogućeno da se očituje o svim činjenicama i dokazima koji ga terete i da pri obavljanju tih radnji zastupa svoje interese i izražava svoje stajalište, pa je tako imao mogućnost neposredno se očitovati i o potvrdi ispravnosti uređaja Cordon M2 kojim je mjerena brzina kretanja vozila inkriminirane prilike i fotografijama vozila reg. oznake [registarska oznaka] kojim je upravljao, koje je prvostupanjski sud ispravno cijenio vjerodostojnim za utvrđenje stanja stvari i pravilno utvrdio prekoračenje brzine kretanja u naseljenom mjestu za 33 km/h više do dopuštene.

5.2.Slijedom navedenog, budući da žalitelj ne ističe nove dokaze niti argumentirano dovodi u sumnju pravilnost utvrđenja stanja stvari, to žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

6.Razmatrajući odluku o kazni u povodu žalbe okrivljenika, u smislu odredbe članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona, ovaj sud smatra da je za počinjeni prekršaj izrečena kazna u zakonom propisanim granicama, te da s obzirom na težinu djela, stupanj prekršajne odgovornosti i sve okolnosti konkretnog slučaja mjerodavne za vrstu i mjeru kazne, u smislu članka 36. Prekršajnog zakona, nije prestrogo odmjerena. Tako izrečenu kaznu i ovaj sud smatra u svemu pogodnom za postizanje svrhe kažnjavanja, odnosno djelovanje na ponašanje počinitelja i ostalih da ubuduće čine takve prekršaje, dok žalitelj ne ističe nikakve nove okolnosti koje bi učinile osnovanim preinačenje odluke o kazni.

7.Odluka o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 1 mjeseca utemeljena je na odredbi članka 58. Prekršajnog zakona. Suprotno tvrdnji žalitelja i ovaj sud je mišljenja da je, s obzirom na značaj počinjenog prekršaja te stupanj ugrožavanja drugih sudionika u prometu i njihove imovine (s obzirom na frekventnost vremena i mjesta), ista opravdana, smatrajući da je potrebno otkloniti uvjete koji omogućavaju i poticajno djeluju na ponovno činjenje takvih prekršaja. Zaštitna mjera je određena u najkraće zakonom propisanom vremenu i razmjerna je naravi potrebe za ograničenjem prava u konkretnom slučaju, u smislu odredbe članka 51.a Prekršajnog zakona. Suprotno tvrdnji žalitelja, iz mjerodavne evidencije kažnjavanosti nadležnog ministarstva koja je sastavni dio predmeta, ne proizlazi da je uzoran vozač koji do sada nije dolazio u sukob sa zakonom zbog prometnih prekršaja, pa takav žalbeni bez uspjeha ističe kao razlog za ukidanje zaštitne mjere koja je ionako već određena u minimalno propisanom vremenu trajanja.

8.Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi članka 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.), u minimalnije propisanom iznosu, a imaju na umu složenost i trajanje tog postupka.

9.Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 30. siječnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nada Horvatović, v. r.

Renata Popović, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu Šibeniku u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.